.- 23. Dvadeset treće predavanje, Dornach, 22. siječnja 1917
Svijest spavanja i svijest nakon smrti. Učinci zaostalih duhovnih entiteta na pokojnika. Zaostali arhaji kao protivnici Krista. Grupni egoistični okultni impulsi. Duhovno značenje Srednje Europe.
[Predavanju je prethodio recital Marie Steiner iz Pjesme Nibelunga (Wilhelm Jordan)]
U ciklusu predavanja u Beču Unutarnja priroda čovjeka i život između smrti i novog rođenja, sjetit ćete se da sam opisao koncepte — ili radije, unutarnja iskustva duše — kroz koja ljusko biće može pristupiti onim svjetovima o kojima smo govorili i koje dijelimo s bestjelesnim dušama onih koji su prošli kroz vrata smrti i pripremaju se za novi život na Zemlji. Na osnovu tih predavanja, moći ćete prožeti životom koncept koji je neophodan ako tražimo da dođemo do pravog razumijevanja duhovnog svijeta, a to je da su mnoge stvari — kažem mnoge stvari, ne sve — sa gledišta duhovnog svijeta, potpuna suprotnost onog što je otkriveno u fizičkom svijetu. Na osnovu ovoga, razmotrimo način kako ljudska bića zakoračuju, i također promatraju prijeko, u život duhovnog svijeta.
Ovdje na Zemlji, ograničeni našim fizičkim tijelom kakvi smo između buđenja i odlaska na spavanje, koristeći ovo fizičko tijelo kao alat za naša iskustva u svijetu, osjećamo nedostatak sposobnosti da shvatimo duhovni svijet i dohvatimo njegova otkrivenja. Dok smo god zatvoreni unutar našeg fizičkog tijela, i da bi bilo što spoznali, moramo koristiti grube i spremne instrumente ovog fizičkog tijela. Ne možemo ih izbjeći koristiti. I kada ih ne možemo koristiti, kao što je slučaj između odlaska u san i buđenja, naše astralno tijelo i naše ego-biće — koji su zadnji dodani iz vremena drevnog Mjeseca i ranijih perioda Zemlje — su toliko stišani, i intimni, da bilo što otkriju. Naravno da je duhovni svijet uvijek oko nas, kao što nas i zrak stalno okružuje. I ako bi naše astralno tijelo i naše ego-biće bili — reći ću — dovoljno osjetljivi, stalno bi trebali moći opažati, dohvaćati, sve što je oko nas u duhovnom svijetu. Mi to ne možemo jer smo u našem astralnom tijelu i našem ego-biću toliko prigušeni; oni još nisu potpuno formirani instrumenti, kao što su fizička osjetila ili mozak, koje našu sposobnost formiranja ideja koriste da bi došli do budnih iskustava u duši.
Kročivši kroz portal smrti, ljudska bića se nađu sasvim, kao što znate — barem prvih par desetljeća — obdarena stupnjem čvrstoće sličnom onom kod stanja sna na Zemlji. Ova supstanca ne može ostati sasvim prigušena kao što je to u vrijeme naše fizičke inkarnacije, inače bi sva iskustva između smrti i novog rođenja ostala potpuno nesvjesna. Ona to nisu, kao što znamo. Upravo suprotno, zasigurno različita, ali mnogo svjetlija i snažnija svijest od one koja prevladava dok smo u našem fizičkom tijelu javlja se između smrti i novog rođenja. Dakle moramo pitati kako ovakva forma svjesnosti izranja dok boravimo u našem astralnom tijelu i ego-biću.
U fizičkom životu ovdje na Zemlji mi posjedujemo naš fizički instrument koji nas prožima — ili bi mogli reći da nas obuhvaća — sa svim sastojcima koji sačinjavaju fizički svijet: to jest, mineralnim, biljnim i životinjskim carstvima. Tako za nas pripremljeno fizičko tijelo je naš alat za budan život. Na sličan način nam je pripremljen i alat koji nam služi između smrti i novog rođenja. Pošto smo mi ljudska bića, prva stvar koja je za nas pripremljena nakon smrti, čim smo odložili naše etersko tijelo, je nešto što dolazi od hijerarhije anđela. Mi smo pomiješani sa supstancom od hijerarhije anđela. Jedno biće iz ove hijerarhije u stvari nam pripada, to je vodeće biće naše ljudske individualnosti. Kako sada rastemo gore u duhovni svijet tom biću iz hijerarhije anđela koje nam pripada pridružuju se ostala bića iz ove hijerarhije, i zajedno uobličuju u nama — ili radije za nas — vrstu anđeoskog organizma, strukturu koja se razlikuje od one od našeg fizičkog organizma.
Da bi od ovog napravili dijagram, mogli bi reći: Uzdižemo se kroz portal smrti u duhovni svijet. Ovo je skica naše vlastite individualnosti (boja sljeza u dijagramu). Povezano s njom je jedno anđeosko biće koje nam je, osjećamo, dodijeljeno od strane hijerarhije anđela (crveno). Ali kada otpustimo naše etersko tijelo, ovo anđeosko biće formira odnos s ostalim bićima hijerarhije anđela — povezuje se s njima, i mi osjećamo cijeli svijet anđela unutar nas samih. Mi ga osjećamo unutar nas samih, to je unutarnji doživljaj — izuzevši, naravno, vanjske doživljaje koji također rezultiraju.
Prožimanje svijetom anđela omogućava nam da imamo odnos sa ostalim bestjelesnim ljudskim bićima koja su prošla kroz portal smrti prije nas. Reći ću to ovako: Kao što nas ovdje naša čula povezuju s vanjskim svijetom, tako nas i uvjeti koji su ugrađeni u svijetu anđela povezuju s duhovnim bićima, uključujući ljudska bića, koja nalazimo u duhovnom svijetu. Upravo kao i ovdje u fizičkom svijetu, u skladu s uvjetima kakvi prevladavaju, primamo organizam koji je organiziran na određeni način, tako da primamo organizam od duha do kojeg dolazimo pomoću mreže anđeoskih supstanci. Kako je ova mreža anđeoskih supstanci strukturirana, međutim, dobrim dijelom zavisi od načina na koji radimo naš put u duhovni svijet. Ako naš put radimo na takav način da imamo malo senzibilnosti za duhovni svijet jer imamo previše eha od fizičkih zadovoljstava, težnji i instinkta, fizičkih simpatija i antipatija, tada je formiranje našeg anđeoskog organizma teško. To je zašto mi neko vrijeme čekamo u duševnom svijetu, kako smo ga nazvali, tako da se možemo osloboditi svega što nas prožima iz fizičkog svijeta i sprječava prikladno formiranje našeg anđeoskog organizma. On je postupno razvijen dok mi čekamo u duševnom svijetu. Rastemo prema ovom anđeoskom organizmu. Ali u isto vrijeme javlja se još jedna potreba — potreba da budemo prožeti ne samo sa ovim anđeoskim organizmom već također i sa još jednom supstancom, onom od arhanđeoskog organizma. Naša svjesnost u duhovnom svijetu između smrti i novog rođenja ostala bi iznimno tupa ako se ne bi proželi s arhanđeoskim organizmom. Ako bi bili prožeti samo anđeoskim organizmom, bili bi spavači u duhovnom svijetu. Bili bi istkani od svakakvih imaginativnih supstanci koje pripadaju duhovnom svijetu, ali bi prespavali naše vrijeme između smrti i novog rođenja. Tako da ovaj puta ne sanjamo daleko, tako da može doći do jake, čiste svjesnosti, moramo biti prožeti arhanđeoskim organizmom (plavo u dijagramu).
Ovo našoj svjesnosti daje pravu jasnoću. Samo kroz ovo mi se budimo u duhovnom svijetu. Sada stupanj u kome smo probuđeni u duhovnom svijetu određuje stupanj u kojem možemo imati slobodan odnos s fizičkim svijetom. I slobodan odnos s fizičkim svijetom je nešto što moramo imati. Upitajmo se što je odnos fizičkog svijeta sa bestjelesnim ljudskim bićima koja su prošla kroz portal smrti. Odgovor na ovo možete naći, također, u predavanjima u Beču. Teško je ljudskim bićima ovdje u fizičkom svijetu, bez obzira koliko jako čeznu, da se uzdignu u mislima i osjećajima do percepcije duhovnog, nebeskog svijeta. Ljudska bića žude za idejama o nebeskom svijetu, ali ne mogu lako osloboditi veliku sposobnost za formiranje ideja neophodnih za dovesti nebeski svijet u svoj doseg. U izvjesnom smislu situacija je obrnuta za vrijeme života u duhovnom svijetu između smrti i novog rođenja. U ovaj svijet slijedi nas ono što smo doživjeli u fizičkom svijetu; slijedi nas ono što je bilo važno u fizičkom svijetu, ono što smo ovdje spoznali. Sve nas ovo slijedi na izvanredan način. Primjeri koje dajem pokazati će vam kako su ove stvari komplicirane. U svjetlu naše sposobnosti za formiranje ideja u fizičkom svijetu, ovi primjeri će se ponekad činiti groteskni — čak paradoksalni — ali nije moguće na konkretan način ući u fizički svijet bez da uzmemo u obzir upravo ove ideje.
Percepcija svega što postoji u mineralnom kraljevstvu gubi se gotovo čim stupimo kroz portal smrti. Ovdje u fizičkom svijetu, pošto imamo osjetila, naša sposobnost percepcije je najveća u odnosu na mineralno kraljevstvo. Zaista, možemo reći da je gotovo ekskluzivna, jer osim mineralnog kraljevstva nema mnogo toga što možemo opaziti dok god smo ograničeni na naša osjetila. Mogli biste reći da isto tako opažamo životinje i biljke. Zašto ih opažamo? Biljke su pune minerala, i ono što mi opažamo kod biljke to je sve mineralno što struji i pulsira kroz nju. Isto se odnosi i na životinje. Tako je ispravno reći da ovdje na Zemlji ljudska bića opažaju sa svojim osjetilima gotovo ekskluzivno ono što pripada mineralnom kraljevstvu. Kada umremo ovo mineralno kraljevstvo, ovdje tako jasno opažano, nestaje. Uzmite primjer. Svaki dan opažate sol na svom stolu, opažate ga kao vanjski mineralni proizvod. Ali netko tko je napustio svoje tijelo i prošao kroz portal smrti ne može vidjeti ovu sol u solnici. Međutim, kada prospete sol u vašu juhu, i zatim je progutate, u vama se odvija proces, i taj proces, kojeg prati senzacija slanog ukusa, opažena je od onog tko je umro. Od trenutka kada vaš jezik počinje kušati sol, od trenutka kada se proces odvija unutar vas, onaj tko je umro može opažati sol u načinu na koji radi. Tako stvari stoje. Dakle onaj tko je prošao kroz portal smrti ne može opažati mineralno kraljevstvo osim ako na neki način nema utjecaj na ljudski, životinjski ili biljni organizam. To pokazuje da je ono što bi mogli zvati vanjsko okruženja mrtvih prilično različito od onog što smo ovdje navikli zvati naše okruženje između rođenja i smrti.
Za jednu stvar, međutim, uvijek ostaje mogućnost opažanja za mrtve, i na ovo je važno obratiti pažnju. To je ono što god je ispunjeno ljudskim mislima i osjećajima; opažaju se ljudske misli. Sol u solnici, kao proizvod prirode, mrtvi ne opažaju. Niti opažaju solnicu, bez obzira je li od stakla ili drugog materijala. Ali ukoliko ljudske misli padnu na solnicu za vrijeme procesa njene izrade, ove ljudske misli mrtvi mogu opažati. Kada uzmete u obzir da sve oko nas, izuzev onog što je čisti proizvod prirode, nosi pečat ljudskih misli, dobiti ćete ideju o tome što mrtvi mogu opažati. Oni također opažaju sve odnose između bića, uključujući one između ljudskih bića. Sve ovo je za njih živo.
Postoje neke stvari u fizičkom svijetu, međutim, kojih se mrtvi nastoje riješiti; žele ih protjerati iz svojih ideja i duševnih iskustava — tako reći, izbrisati ih. Njihova želja za time usporediva je s čežnjom dijela ljudskih bića ovdje na Zemlji da steknu određene spoznaje o svijetu izvan. Ovdje mi čeznemo da steknemo ideju o drugom svijetu. Poslije smrti, što se tiče nekih ljudskih pitanja ovdje na Zemlji — drugi svijet, sa stajališta mrtvih — mi ih težimo ugasiti, izbrisati ih. Ali da bi to napravili neophodno je da smo ispunjeni supstancama viših hijerarhija anđela i arhanđela. Jednom kada su mrtvi ispunjeni s ovim supstancama mogu iz svoje svijesti ugasiti ono što treba biti ugašeno.
Ovo vam, dakle, daje ideju kako mrtvi rastu u duhovni svijet ispunjavajući svoju individualnost skroz naskroz sa supstancama bića viših hijerarhija. Vrlo je važno razumjeti da zato da bi uklonili iz svijesti sve stvari koje su više ili manje osobno povezane — a to znači sve izrađeno što prema tome nosi unutar sebe ljudske misli što mrtvima omogućuje da ih opažaju — mrtvi moraju, iznad svega, ispuniti sebe supstancama anđela. Ostale stvari, također, moraju biti odbačene, moraju biti ugašene, tako da mrtvi mogu naći svoj put za odgovarajući boravak u duhovnom svijetu.
Iako čudno može zvučati sa našeg stajališta ovdje na Zemlji, postoji prepreka uspinjanju u ono što daje jasnu, prosvijetljenu svijest u duhovnom svijetu. Ova prepreka stoji na putu lakog uspinjanja u duhovni svijet je, dosta čudno, ljudski jezik, jezik koji koristimo ovdje na Zemlji u cilju fizičkog razumijevanja jednog ljudskog bića od strane drugog. Mrtvi se moraju postepeno odvajati od jezika, inače će ostati ukliješteni u sklonostima koje ih povezuju s jezikom i koje će im spriječiti rast u kraljevstvo arhanđela. Jezik je zasigurno pogodan jedino za zemaljske uvjete. I unutar zemaljskih uvjeta ljudska bića su, u svojoj duši, postala vrlo jako povezana s jezikom. Za mnoge ljude, posebno sada u ovom materijalističkom dobu, mišljenje je postalo virtualno sadržano u jeziku. Ljudi danas jedva da misle u mislima ali zaista jako u jeziku, u riječima. To je zašto im je zadovoljstvo naći pravi izraz za nešto. Ali takvi izrazi, takve definicije riječima, vrijede samo ovdje u fizičkom svijetu, i nakon smrti naš zadatak je da izdvojimo sebe od definicija u riječima.
I u ovakvim stvarima, također, duhovna znanost daje određenu mogućnost da nađemo naš put u nadčulnu oblast. Koliko sam često govorio da za doći do izvornog koncepta možemo samo aproksimirati; možemo samo, tako reći, osjetiti naš put oko aktualnih riječi. Zar nisam često pokazivao kako trebamo težiti dosegnuti koncept pristupajući mu sa svih strana, eksperimentirati korištenjem različitih izraza da bi se oslobodili aktualnih riječi. Znanost duha u izvjesnom nas smislu emancipira od jezika. Zaista to radi potpuno, tako nas dovodeći u sferu koju dijelimo s mrtvima.
Emancipacija od jezika intimno je povezana s načinom na koji mrtvi urastaju u supstancu arhanđela. Emancipirajući se od jezika u znanosti duha, kreirajući koncepte u znanosti duha koji su više ili manje nezavisni od jezika, gradimo most između fizičkog i duhovnog svijeta.
Pogledajte jasno na ovo što sam upravo rekao. Tada ćete vidjeti da ste razumjeli važnu povezanost između fizičkog i duhovnog svijeta. I ako mislite misao zaista na živi način otkriti ćete važna sredstva pomoću kojih se mogu razumjeti svakakvi impulsi koji emaniraju iz onih bratstava a kojima smo govorili u brojnim prilikama proteklih tjedana. Iz različitih stvari koje sam rekao zaključit ćete da su ova bratstva uzeli kao njihov posao da okuju ljudska bića u materijalni svijet. Baš nedavno smo govorili kako ova bratstva žele napraviti materijalizam super-materijalističkim ili, na neki način, kreirati vrstu ahrimaničke besmrtnosti za svoje članove. To mogu najbolje napraviti predstavljajući grupne interese, grupni egoizam, i to rade izvanredno.
Jedan od načina predstavljanja grupnog interesa slijedio je najutjecajnije unutar ovih bratstava, čija polazna točka je nešto što sam vam već opisao. Njihov je cilj da potpuno potope peti post-atlantski kulturalni period u sve što je povezano s engleskim jezikom. Ovim bratstvima je upravo definicija petog post-atlantskog perioda da svi englesko govoreći elementi pripadaju petom post-atlantskom periodu. Dakle, čak i u svom primarnom principu, ograničavaju stvari na egoistični grupni interes.
Ovo povlači za sobom nešto ekstremno važno sa duhovnog stajališta. To znači da je njihova namjera ništa manje nego da utječu ne samo na ljudske individue dok su inkarnirane u fizička tijela između rođenja i smrti, već zaista sve ljudske jedinke, uključujući one koje žive između smrti i novog rođenja. Oni nastoje pustiti ljudske jedinke da uđu u duhovni svijet u budu uronjeni u hijerarhiju anđela, ali ih zatim spriječiti da se okrenu hijerarhiji arhanđela. Cilj je, mogli bi reći, svrgnuti hijerarhiju arhanđela sa evolucije čovječanstva!
Možda ne oni od vas koji su nam se nedavno pridružili, ali svakako oni koji su sa nama određeno vrijeme otkriti će, ako pobliže obratite pažnju na mnoge stvari koje su vam kazane, da postoje jasni znakovi o ovakvim stvarima, čak i u Teozofskom društvu. Oni od vas koji su učestvovali u životu Teozofskog društva sigurno će se sjetiti da su neki vodeći članovi društva, posebno notorni g. Leadbeater, izgovarali u toliko riječi da je na mnoge načine život između smrti i novog rođenja neka vrsta sanjalačkog života. Oni od vas koji su neko vrijeme bili članovi Teozofskog društva znati će da su ovakve stvari cirkulirale.
Nije neobično da su kazane ovakve stvari, jer u slučaju nekih duša, na koje se uspješno na ovaj način utjecalo i koje je g. Leadbeater našao u duhovnom svijetu, to se u stvari i dogodilo. Ove duše su zaista bile spriječene od kontakta sa svijetom arhanđela tako da im nedostaje bilo kakva jaka, jasna svjesnost. Tako je na ovaj način Leadbeater promatrao duše koje su bile plijen makinacija tih bratstava, samo nije otišao toliko daleko da opaža što bude s tim dušama nakon nekog vremena. Ovakve duše ne mogu provesti svoje puno vrijeme između smrti i novog rođenja bez sastojaka koje bi normalno dobili od svijeta arhanđela, tako da umjesto toga moraju primiti nešto drugo. I one zaista primaju nešto što je ekvivalent; one su zaista nečim prožete; ali čime? One su prožete nečim što dolazi od arhaja koji su ostali iza na stupnju arhanđela. Dakle, umjesto da su prožete supstancom pravih arhanđela — kako bi bilo normalno — one su prožete od arhaja, od duhova vremena, ali od onih koji se nisu uzdigli na nivo duhova vremena već su ostali iza na nivou arhanđela. Oni bi postali arhaji da su se normalno razvili, ali oni su ostali iza na nivou arhanđela. To znači da su ove duše prožete ahrimaničkim utjecajima na najjači način.
Trebate imati ispravnu ideju o duhovnom svijetu da bi shvatili pun značaj ovakve činjenice. Kada su okultna sredstva uporabljena da se jednom duhu naroda osigura vladavina nad cijelim svijetom, to znači da je namjera da se utječe čak i na duhovni svijet. To znači da umjesto legitimne vladavine mrtvima od arhanđela, dovodi se nelegitimna vladavina arhaja koji su zaostali na nivou arhanđela i koji su, prema tome, nelegitimni duhovi vremena. S ovim, postiže se ahrimanička besmrtnost.
Možete se pitati zašto su ljudska bića toliko budalasta da dopuštaju da budu odvučeni od normalne evolucije u sasvim drugom evolucijskom smjeru. Ovo je kratkovidan sud, jer ne uzima u obzir da zbog određenih impulsa ljudska bića mogu zaista doći do težnje za besmrtnosti u svjetovima različitim od onih koji bi bili normalni. Pravilno je i dobro da vi ne težite za nekom vrstom ahrimaničke besmrtnosti! Ali baš kao što su svakakve stvari neshvatljive, morati ćete priznati da im treba dopustiti da ostanu neshvatljive, ako ljudi u normalnom svijetu — uključujući život između smrti i novog rođenja — žele pobjeći iz ovog normalnog svijeta, govoreći — takoreći: Ne želimo da Krist bude naš vodič, Krist, koji je vodič za normalni svijet; želimo drugog vodiča, jer se želimo suprotstaviti ovom normalnom svijetu. Od priprema koje prolaze — opisivao sam vam ih — od priprema koje donosi ceremonijalna magija, oni dobivaju dojam da je svijet ahrimaničkih snaga daleko najjači duhovni svijet i da će im iznad svega omogućiti da nastave ono što su postigli u fizičkom svijetu — čineći besmrtnim njihova materijalistička iskustva u fizičkom životu.
Vrijeme je zrelo za pogledati u ove stvari, jer oni koji ne znaju za njih, oni koji ne znaju da ovakve namjere danas postoje, nisu u poziciji razumjeti što se događa. Iza svega vidljivog u fizičkom svijetu leži nešto natprirodno, nešto fizički neprimjetno. I danas nije malo onih koji rade, bilo za dobro ili za loše, sa sredstvima, s impulsima koji su skriveni iza onog što čula mogu opažati. Može se reći da će svijet u kojem živimo slijediti svoju ispravnu evoluciju ako ljudska bića postave sebe u službu Krista. Ali postoje mnogi i razni načini s kojima se ovo može izbjeći, i neki su toliko blizu domu da nije lako o njima govoriti. Ljudi nemaju pojma o tome što se može širiti ljudskim dušama, a da ipak u isto vrijeme radi kao nemjerljivo jak okultni impuls.
Znate — ovo je sada blizu doma — da je u određenoj točci vremena proglašena doktrina nepogrešivosti. Ova doktrina nepogrešivosti — i ovo je važan aspekt — prihvaćena je od mnogih ljudi. Ali netko tko je pravi kršćanin mogao bi se upitati o ovoj doktrini nepogrešivosti. Mogao bi se upitati što bi rani crkveni oci, koji su bili mnogo bliže originalnom značenju kršćanstva, rekli o tome. Oni bi to nazvali blasfemija! U pravom kršćanskom smislu, ovo bi udarilo čavao u glavu. I u isto vrijeme to ukazuje na iznimno efikasnu okultnu metodu stimuliranja vjere posredstvom nečega eminentno anti-kršćanskog. Ova vjera predstavlja važan okultni impuls u određenom smjeru, daleko od normalne kršćanske evolucije. Kako vidite, možemo dotaći nešto prilično blizu doma, i gdje god u svijetu tako napravimo nalazimo okultne impulse.
Slično jak okultni impuls, koji nije uspio, tražila je gđa.Besant kada je pokrenula Alcyone fijasko. Da je vjerovanje u inkarnaciju Isusa u Alcyone održalo, to bi postalo jak okultni impuls. Dakle vidite da čak i samo širenje određenih koncepata, određenih ideja, može sadržavati jake okultne impulse. I pošto su ona bratstva o kojima sam govorio postavila sebi zadatak da naprave peti post-atlantski period — u egoističnom interesu njihove grupe — u dugoročni cilj zemaljske evolucije, eliminirajući ono što treba doći u ovu zemaljsku evoluciju u šestom i sedmom post-atlantskom periodu, shvatiti ćete zašto ova bratstva šalju vani u svijet stvari koje sam opisivao. Da bi postigli svoje ciljeve moraju stvoriti impulse koji imaju značenje ne samo za inkarnirana ljudska bića već također i za ona koja nisu inkarnirana. Došlo je vrijeme kada je neophodno da barem nekoliko usamljenih pojedinaca razumiju ove stvari tako da mogu dobiti ideju o tome što se stvarno zbiva i što je postignuto.
Da bi ovo bilo moguće, koncepti o životu čovječanstva na zemlji moraju postajati sve više i više ispravni. Nezamislivo je da se nastavi s onim konceptima koji u naše vrijeme uzrokuju toliko štete. Jer što su više ljudska bića ona koja imaju ispravne koncepte, manje će izvjesni okultni trendovi moći raspirivati nevolje. Međutim, dok stvari koje su tužne nastavljaju biti tužne u Europi danas, stvari namjerno iskrivljuju istinu o odnosima između nacija, to je znak da mnogi okultni impulsi danas rade s ciljem odvraćanja zemaljske evolucije od šestog post-atlantskog perioda. Napokon, važne stvari trebaju doći s šestim post-atlantskim periodom. Snažno sam naglasio da je Krist umro za svako pojedino ljudsko biće. Ovo moramo gledati kao esencijalni aspekt Misterija na Golgoti. On ima važan zadatak tijekom petog post-atlantskog perioda koji ćemo za trenutak ostaviti po strani. Ali On također ima važan zadatak i u šestom periodu. To je da pomogne svijetu prebroditi posljednje tragove principa nacionalnosti. Da se to ne dogodi, da u pravo vrijeme treba poduzeti korake da se spriječi utjecaj Krista u šestom post-atlantskom periodu — to je svrha kojoj služe impulsi onih bratstava koja žele očuvati peti post-atlantski period na način kako sam pokazao.
Jedina protu-mjera je kreirati ispravne koncepte i postepeno ih sve više prožimati životom. Ovi ispravni koncepti moraju živjeti. Nacije mogu tako miroljubivo boraviti jedne kraj drugih samo kada bi nastojale otkriti prave koncepte i ideje o njihovim odnosima. Kao što sam rekao, ni programi, ni apstraktne ideje, već samo ispravni konkretni koncepti, mogu voditi do onog što treba doći. Iako je to teško u licu tekućih ideja, sa kojima su naši prijatelji, također, ne malo inficirani, ipak je neophodno privući pažnju ljudi na različite aspekte koji mogu voditi do različitih koncepata. Vi svi imate na raspolaganju neophodne materijale na kojima možete temeljiti prave koncepte, ali ovi materijali nisu odgovarajuće osvijetljeni. Kada se ispravno osvijetle doći ćete do ispravnih, konkretnih ideja.
Sada uzmimo nešto što smo već raspravljali sa određenog stajališta. Ovdje na ovom globusu, u Europi u kojoj smo nastanjeni, o odnosima između nacija govorilo se na način koji zadaje tešku torturu mrtvima, jer su svi koncepti i ideje temeljeni na osobitostima jezika. Formirajući koncepte o nacionalnosti temeljeno na osobitostima jezika, ljudi ustrajno muče mrtve. Jedan način za mučenje mrtvih, jedan način krivog pokazivanja ljubavi, sudjelovanje je u spiritualnim seansama. Jer ih to prisiljava da manifestiraju određeni jezik. Od mrtve osobe se očekuje da govori određeni jezik, jer čak i kod kuckanja po stolu znakovi se moraju odnositi na određeni jezik. Ono što se radi mrtvima prisiljavajući ih da se izraze u određenom jeziku može se dobro usporediti s stezanjem nekog tko živi u mesu s crvenim užarenim kliještima. Tako bolne su za mrtve spiritističke seanse koje očekuju da se izraze u određenom jeziku. Jer u normalnom životu mrtvi se teže osloboditi diferencijacije između jezika.
Dakle, jednostavno govoreći o odnosima između naroda Europe u konceptima baziranim na jeziku, radimo nešto po čemu smo jedva u mogućnosti komunicirati s mrtvima. To je zašto mogu reći da je danas neophodno, ili počinje biti neophodno, formirati takve koncepte koji mogu biti raspravljani s mrtvima, ili o kojima možemo komunicirati s mrtvima. Naravno nema potrebe preplaviti svijet s Volapukom ili nekim drugim konstruiranim jezikom, jer iako je točno da svi ljudi nose odjeću, nema potrebe da svi nose istu odjeću. U drugu ruku, zaista, ne može se očekivati da vidimo našu odjeću kao dio nas samih. Slično nešto što trebamo za fizički svijet, naime diferencijaciju između jezika — koja služi svrsi dovođenja duhovne oblasti u fizički svijet — ne može se gledati kao da pripada našem najskrivenijem arhetipskom biću. Ovo nam mora biti jasno.
Dakle kako dolazimo do koncepata koji se postepeno uzdižu iznad etničkih elemenata koji su gotovo isključivo temeljeni na jeziku? U ovom se, također, Antropozofija mora uzdići iznad same antropologije, koja stvarno nema nikakva druga sredstva za odgovoriti na ovo pitanje osim ukazati na diferencijaciju jezika.
Kao što sam rekao, ljudi Europe bi lako mogli živjeti u miru samo kada bi mogli naći pogodne koncepte, koncepte koji su živi. Mi smo napravili korak prema tome kada smo raspravljali Grimmov zakon o smjeni-glasova. Tu sam vam pokazao kako su neki jezici ostali iza na ranijem stupnju. Govorili smo o nizu stupnjeva: gotički, anglo-saksonski — današnji engleski — i onda visoki njemački. Visoki njemački je nastavio napredovati dok je engleski ostao na određenom stupnju. Ovo nije prosudba vrijednosti već samo činjenica koju treba gledati objektivno kao prirodni zakon. U engleskom imamo d dok je u visokom njemačkom tu t, i vidjeli smo da je to u skladu s određenim zakonom, zakonom o glasovnoj smjeni. Međutim, ovaj zakon o smjeni glasova je, u određenoj sferi, izraz dubljih uvjeta koji prevladavaju u sveukupnom europskom životu. S tim u vezi važno je primijetiti da određeni koncepti i ideje rade s osvetom, premda nesvjesno, da dovedu do nerazumijevanja. Ove stvari, također, treba gledati potpuno objektivno.
Polazeći od onog što smo do sada kazali, možemo izjaviti da je u Centralnoj Europi postojalo ono što bi mogli zvati ‘prvobitna juha’ za ono što je kasnije strujalo prema periferiji, posebno prema Zapadu. Pogledajmo pobliže ovu ‘prvobitnu juhu’ (pogledaj dijagram, ispod). Dugo vremena bio je običaj za naciju koja predstavlja ovu ‘prvobitnu juhu’ da sebe naziva ‘njemački narod’. Narodi Zapada iskazivali su izvjesnu odmazdu na ovoj naciji odbijajući je nazivati imenom koje su izabrali za sebe, imenom koje označava duboki instinkt. Nazivani su ‘Teutonci’, ‘Alemani’, ‘Germani’, svakako, ali nikada, od onih koji govore zapadnim jezikom, ‘Nijemci’. Ipak upravo ovo ime ima dublju vezu s prirodom ovog naroda koja je, na neki način, ‘prvobitna juha’. Jedna je struja od ovoga išla južno. Opisali smo je kao papinski, hijerarhijski element kulta.
Druga struja je išla prema Zapadu. Ovo smo opisivali kada smo govorili o diplomatskom, političkom elementu. I treća je struja išla prema sjeverozapadu. To smo opisivali u vezi s trgovačkim elementom. U centru je ostalo nešto što je zadržalo fluidnost koja omogućava dalju evoluciju. Trebate se samo sjetiti da je na periferiji čak i jezik zaustavio razvijanje, dok u njemačkom jeziku Centralne Europe još postoji, u smjeni glasova, mogućnost rasta izvan glasova i uspona na slijedeći stupanj glasovne evolucije.
Što je osnova za ovo? ‘Prvobitna juha’ je još bila virtualno nediferencirana, noseći unutar sebe sve elemente koji su onda strujali vani. Oni su stvarno strujali vani. Migrirajući narodi su se kretali pravo dolje kroz Italiju. Današnji Talijani nisu nasljednici Rimljana; oni su rezultat svega što je proizašlo kroz miješanje germanskih plemena kako su se kretali prema jugu. Cijeli je proces počeo kada su Rimljani upotrijebili Germane koje su bili apsorbirali da povedu rat protiv drugih Nijemaca, jer u ovi bili najbolji ratnici. Stvari su se nastavile na način koji nam je poznat iz povijesti. Slično, Franci su migrirali zapadno a anglo-saksi sjeverozapadno. Kako možemo doći do odgovarajućeg koncepta o tome što je bilo da su ovako migrirali?
Nediferencirana ‘prvobitna juha’ čovječanstva nije bila sasvim bez strukture, čak iako je bila nediferencirana. Treba razlučiti što je na početku diferencirano i što je kasnije postalo diferencirano. ‘Prvobitna juha’ sadrži što je migriralo dolje prema jugu; to je tamo kao jedan od dijelova. Ovaj dio (crveno u dijagramu) migrirao je južno s svom svojom jednostranošću. Vukući analogiju s onim što su ljudi mislili o drevnim kastama, možemo reći da je kasta migrirala južno, kasta s sposobnošću za svećeničke stvari — svećenička kasta. Od tada svećenički element je uvijek emanirao iz tog dijela periferije. Ovo je poprimalo mnoge oblike i, iako na izvanredan način, čak i zadnja faza ima vrstu svećeničkog karaktera. Ne samo u impulsu zvanom ‘sveti egoizam', sacro egoismo, već također, d'Annunzio, na primjer, nije mogao koristiti riječi sa više svećeničke prirode. Sve do drugačije formulacije ‘blaženika’, sve što je dolazilo iz tog centra bilo je odjeveno u svećeničko ruho. Bilo dobro ili loše, sve je bilo svećeničke prirode. Ono što je ostalo u ‘prvobitnoj juhi’ opozicija svemu ovome, na način kako sam opisao. Što se pojavilo u Reformaciji bio je element koji je ostao u ‘prvobitnoj juhi’; postao je oponent jednostranom svećeničkom elementu. Činjenica da se danas ništa više ne može detektirati od ovog svećeničkog elementa, ili da je sve što se može detektirati je ono što je očito, jednostavno je rezultat onog izdubljivanja o kojem sam govorio.
Drugi je element migrirao zapadno: ratnička kasta, kraljevska kasta, element kraljevstva. I o ovome smo govorili, također. Ovaj zapadni dio je upao u republikanizam zbog anomalije. U stvari je iznutra strukturiran skroz naskroz na ratnički, kraljevski način i uvijek će i iznova padati u ovaj ratnički, kraljevski element. Ponovno imamo nešto što je strujalo vani, tako da je dio ovog elementa koji je strujao prema Zapadu također ostao u ‘prvobitnoj juhi’ i za uzvrat će morati biti opozicija onom što se događa na Zapadu (plavo).
I sjeverozapadno je otišao trgovački element. On, također, ostaje kao dio (narančasto) i morati će stati u opoziciju onom što se razvilo jednostrano. Ovo nije bila moralna ocjena, jer neka nitko ne misli da ja na bilo koji način dijelim mišljenje, tako često izraženo, da je trgovački element nešto dostojno prezira u usporedbi s svećeničkim elementom. Sve ove stvari treba vidjeti u njihovim različitostima, ali ne smiju biti etiketirane i ocjenjivane. Zaista, za peti post-atlantski period, kako smo vidjeli, trgovački element je nešto krajnje esencijalno. Ali stvarno moramo gledati realitete onako kako postoje. Ako ih ljudi sada ne vide, doći će do toga da ih vide u budućnosti.
Iz jednog centra emanirali su mnogi okultni impulsi koji su svećenički element koristili u interesu određenih grupa, iz drugog centra su došli okultni impulsi koji su koristili ratnički element. Na isti način, iz trećeg centra, danas emaniraju okultni impulsi koji preferiraju koristiti trgovački element kao njihovo vozilo. Oni će biti jači od ostalih, jer brojevi I i II samo su ponavljanja trećeg i četvrtog post-atlantskog perioda, dok broj III u potpunosti pripada petom post-atlantskom periodu. Prema tome, svi impulsi koji dolaze iz trećeg centra snažniji su nego oni koji dolaze iz prvog i drugog centra jer se oni poklapaju s fundamentalnim karakterom petog post-atlantskog perioda. Oni će biti jaki kao što su određeni impulsi bili za vrijeme egipatske civilizacije u trećem post-atlantskom periodu, i drugi koji su emanirali iz Bliskog istoka i sebe transplantirali kroz kulture Grčke i Rima za vrijeme četvrtog post-atlantskog perioda. Čarolije drevnih Egipćana i krvne žrtve — ovo su prethodnice onog što dolazi iz tajnih bratstava o kojima smo govorili, premda će ono što dolazi od njih biti nešto različito. Pošto to koristi trgovački element imati će više rutinski ili vrtni karakter u običnom ljudskom smislu.
Ove stvari nam stvarno moraju biti jasne. Samo ako ljudska bića osjećaju sebe na pravi način uronjena u ono što stvarno postoji može doći do ozdravljenja evolucije. Samo kroz ovo je moguće, unutar onog što se događa, naučiti razlikovati ono što je istina od onog što je neistina. Čuli smo kako je neophodno je razlikovati između istine i laži — one laži koja je uzrok ogromnog dubinskog vala impulsa koji sada idu svijetom. Toliko mnogo lažnih ideja nosi unutar sebe snažnu okultnu silu ako ljudska bića u njih vjeruju.
Kao što je u ranija vremena drugi medij služio impulsima koji su radili, tako u naše vlastito vrijeme, u petom post-atlantskom periodu, umjetnost tiskanja knjiga i sve što postoji u trgovačkom elementu služi njihovoj svrsi. Unaprijed osjećamo okus strašnih stvari koje će doći u ljudskoj jakoj ovisnosti o svemu stavljenom u Tisak od strane trgovačkih grupa pomoću tiskarskog medija. Ciljevi ovih grupa su sve drugo osim ono što je kazano u njihovim novinama. Žele doći do profita, ili kroz posao postići određene stvari, i za to posjeduju sredstva pomoću kojih mogu raširiti poglede čija istinitost je beznačajna ali služe cilju ulaska u određenu vrstu biznisa. U slučaju većine tiskanih stvari distribuiranih danas okolo po svijetu pravo pitanje nije: Što ta osoba misli? već: U čijoj je službi ta osoba? Tko plaća za ovo ili ono mišljenje? Ovo je često krucijalno pitanje ovih dana. Tajna bratstva o kojima smo govorili nisu zabrinuta kako obuzdati ove stvari, već prije za njihovu promociju kao snažna okultna sredstva koja mogu koristiti. Postigli su važan cilj kada ono što je rečeno nije bitno, ukoliko to ima utjecaj na ljudima u interesu određenih grupa.
Važna stvar je vidjeti ove stvari što je moguće jasnije i trezvenije. I dovoljno možemo razlikovati nijanse samo ako ih ispravno vidimo u njihovim vezama s duhovnim svjetovima. Upućujem na simptome, simptome povijesti, kao što sam rekao. Naravno da ne smijete očekivati da ćete naći crnu magiju iza svake pojave. Ali postoje pojave koje su korištene u službi sive ili crne magije. Također nije neophodno svemu davati moralni sud; treba jednostavno stvari vidjeti u pravom svijetlu.
Za nekog tko želi stvari vidjeti na pravi način, određene riječi izgovorene od Sir Edward Greya sigurno će biti nezaboravne i potresne — riječi koje se pojavljuju među ostalima, manje važnim, stvari koje prema tome također trebaju biti kazane da bi cijela stvari bila kredibilna. Ove riječi su bile dio velikog govora koji je dao da predstavi engleski ulazak u europski rat, i one su natopljene krvlju — mislim na duševnu krv — petog post-atlantskog perioda. Ove riječi nisu samo istinite već i više od istine; njihova istina se izvlači iz onog što živi na materijalistički način u petom post-atlantskom periodu. ‘Mi ćemo’, kaže Grey, ‘patiti, bojim se, strašno u ovom ratu bilo da smo u njemu ili stojimo po strani. Izvoz će stati, ne zbog toga što su trgovačke rute zatvorene, već zato što na drugoj strani nema trgovine. Kontinentalne nacije umiješane u rat — sva njihova populacija, sve njihove energije, sve njihovo bogatstvo, uključeno u očajničku borbu — oni ne mogu trgovati s nama kako bi trgovali u vremenima mira, bilo da smo zaraćena strana ili ne,’ i tako dalje.
Cijela zapadna Europa danas stoji pod vlašću jednog pitanja moći. Ova priča o trgovini, i da je s obzirom na trgovinu važno da se ne ostane odvojeno od rata — ovo je daleko najdublja istina nego sve ostale stvari u tom govoru, stvari koje je trebalo kazati jedino da bi dale ovom govoru kredibilitet. Nije više bitno što ljudi govore, dok god se u ovo vjeruje. Može se čak reći nesvjesno. Niti ja dajem moralni sud za bilo koga. Ono što je bitno je mogućnost prepoznavanja — na osnovu unutarnje istine o ljudskoj evoluciji — gdje je izražena istina. I ovo je točka gdje je istina rečena u pravom smislu te riječi. Iste činjenice, iste istine su istinoljubivo izražene koje, jednom kada su bile pogodno razvijene od onih bratstva o kojima smo govorili, su vodile do impregnacije trgovačkog trenda s okultnim impulsima.
Ovo mora čovječanstvu postati poznato; to čovječanstvo mora iskusiti. Ako ljudska bića ovo ne bi iskusila, ne bi postala dovoljno jaka. Moraju očvrsnuti suprotstavljajući se onom što leži u impulsima koje smo opisali. U ranijem dobu postojala je tiranija koja je ljude prisiljavala da vjeruju samo u ono što je priznavao Rim. Do daleko veće tiranije je došlo kada nisu ni filozofi ni znanstvenici odlučili u što treba vjerovati već su alati onih tajnih bratstava sami odredili što treba vjerovati, kada su oni sami osigurali da ni jedna ljudska duša ne gaji nikakvo vjerovanje osim ono koje su oni diktirali, kada ništa u svijetu nije napravljeno osim što su oni sami odredili. To je cilj ovih bratstava. I premda ja nemam ništa protiv idealista — jer idealizam je uvijek nešto dobro — neki idealisti su naivni ako vjeruju da su ove stvari samo privremene i da će opet nestati kada jednom ratu dođe kraj. Rat je samo početak puta gdje stvari imaju tendenciju ići. I jedina mogućnost da se ide iza ovih laži je jasno i ispravno razumijevanje o onom što se događa. Ništa drugo nije od koristi. Prema tome — iako nekim centrima neće biti drago da ih čuju i vide i poduzeti će korake protiv njih — uvijek će morati biti ljudi koji snažno ukazuju na to što se stvarno zbiva, ljudi koji se ne mogu zaplašiti od ukazivanja punim intenzitetom na ono što se zbiva.
Na početku ovih razmatranja rekao sam da su Nijemci sebe zvali ‘Nijemci’, ali da nisu naišli na razumijevanje onih koji su ih zvali ‘Germani’, ili bilo kako drugačije. Gledano s njihovog stajališta, ‘Germani’ je upravo ono što oni nisu, jer oni koji sebe zovu ‘Nijemci’ smatraju da se ‘germanski’ odnosi na sve one čiji jezici su na istom povijesnom stupnju, i to ne uključuje ‘njemački’ ili bilo što ‘njemačko’. Sa njihovog stajališta Skandinavci, Anglo-Saksonci, Danci su ‘Germani’, i sa ovim ne misle ništa više nego da su ispod površine njihovi jezici povezani. Dakle ‘Germani’ više ne znači mnogo onima koji sebe zovu ‘Nijemci’ jer u tome danas više nema nikakve stvarnosti. Dakle, kada je izvan Njemačke skovana fraza ‘pan-germansko’, to je prilično besmisleno onima koji sebe zovu ‘Nijemci’ jer za njih germansko više nema nikakve prave supstance. Formirane su različite nacionalne strukture, i koristiti čisto teoretski izraz ‘pan-germansko’ jednostavno je povratak na ranije doba; ne izražava ništa što ima bilo kakvu vezu s budućnošću ili čak sa sadašnjošću. Oznaka ‘njemačko’, međutim, temeljena je na dubokom instinktu.
Diferencirane od onog što sam nazvao ‘prvobitna juha’ došle su tri kaste, prva, druga i treća kasta. One su se razvile i migrirale. Četvrtu kastu sam već opisao kao one koji su jednostavno željeli biti ljudska bića, i ništa više. Oni su uvijek ostali gdje su bili i, kao rezultat, prošli razvoje koji su ostalima izgledali groteskno — na primjer, u odnosu na prvu sakramentalnu fazu aliteracije, koja se odvila da se razvije glasovna smjena. To je najinteresantnije jer je to veza između mnogih drugih.
Recimo to ovako: Oni koji su migrirali bili su razne diferencijacije ‘naroda’; i oni koji su ostali bili su ‘narod’ per se, ‘narod’, ‘diet’. Ime Dietrich, na primjer, znači ‘on koji je obilan u narodu’. ‘Diet’ kasnije postaje ‘deutsch’, i biti ‘Deutsch’ ne znači ništa osim biti ‘narod’. Narod koji je ostao gdje je bio je četvrta kasta. Ostale tri su migrirale, ‘narod’ je ostao.
Dakle ovo je duboki instinkt koji leži iza oznake ‘Nijemac’; on jednostavno označava ljudski element. Prema tome, ono što je ostalo gdje je bilo kao ‘narod’ imalo je sposobnost da se osjećalo, ne kao nešto što se razvilo organski, već kao nešto što je ostalo fluidno u svom razvoju tako da može ići izvan svih diferencijacija. Zasigurno je tamo svećenički element, ali postoji mogućnost ići iznad svećeničkog elementa. Ratnički element je tamo, ali postoji mogućnost ići iznad ratničkog elementa. Trgovački element je također tamo, ali postoji mogućnost ići iznad trgovačkog elementa. Slično je i s jezikom; starija forma je tamo, ali postoji mogućnost ići iznad nje.
Povezan s ovim je, ipak, fenomen koji razumljivo da je vodio do beskrajnog nerazumijevanja. Gledano na dubljem nivou, to su tragična nerazumijevanja, ali do njih dolazi jer, naravno, u ‘prvobitnoj juhi’ ima mnogo toga što sadrži klice od kojih se neke kasnije ponovno javljaju na periferiji. Ipak dok se na periferiji na to gleda kao na karakteristiku i odgovarajuće, kada se to otkrije u ‘prvobitnoj juhi’ misli se da je potpuno nenormalno. Uzmimo militarizam. To uopće ne pripada prirodi njemačkog naroda, pripada francuskom. U Francuskoj tu nije viđen problem, jer se tamo razvio organski. Ali kada je otkriven u Njemačkoj vidjelo ga se kao nešto neprikladno što ne bi trebalo biti tu. Tu se vidjela greška kada je došao naprijed kao rezultat hitne situacije kao što je zemljopisna situacija koju smo ranije detaljno raspravili. Ili uzmite njemački ‘Junker’; sve što je on razvilo se u Britanskom carstvu u nešto potpuno prihvatljivo, aristokratski kavalir. Jednostavno zato što se razvio na svoj vlastiti način u Centralnoj Europi on stoji kao bolni palac i gledan je kao provokacija. Tako se tamo javljaju beskonačna nerazumijevanja; zaista je svijet pun stvari koje su pogrešno shvaćene, pun je subjektivnih interpretacija stvarnosti. Gdje god pogledate, nalazite svakakve ideje koje se raspadaju pri pažljivijem uvidu. Oni koji stvarno razumiju što se događa nemaju koristi od njih, oni čije je mišljenje temeljeno na stvarnosti nemaju koristi od njih, a ipak one rade kao impulsi; na javno mnijenje djeluju kao dinamit. One probiju svoj put u javno mnijenje. Neke bi bile beskonačno šaljive kada ne bi bile beskonačno tragične.
Ovdje je primjer. Treitschke je od strane nacija Antante opisan kao monstrum, kao osoba od čijih se pogleda Europa grozi. On je predstavljen kao tipičan predstavnik onih pogleda o Srednjoj Europi koji opravdavanju nametanja koja ona upravo zaslužuje. Ali pogledajmo neke Treitschkeove poglede. Što on misli, na primjer, o Turcima? On misli da oni trebaju otići iz Europe, da im se ne treba dopustiti da žive u Europi već se trebaju raspršiti preko Azije. Ono što danas čitamo u noti za Wilsona točno izražava Treitschkeov pogled! Greška se nalazi kod Treitschkea, ali u ovoj stvari, kao u bezbrojnim drugima, njegovo mišljenje je preuzeto i čak se na njemu i radilo. Njegovi pogledi na Tursku mogli su isto tako biti direktno kopirani u notu za Wilsona. Na ovo sam mislio kao na ideju koja se raspada; čim primijenite bilo kakvo znanje ili razumijevanje ona se dezintegrira. I ostali koncepti se dezintegriraju, također, čim se primijeni malo znanja. Ali mnogi ljudi danas daju izjave bez ikakvoga znanja, dosta u prilog onima koji žele širiti svoje ideje u mraku. Koliko često danas čujemo da je potpuno ‘humano’ opkoliti i izgladnjeti Srednju Europu. Između različitih razloga danih za ovu najhumaniju metodu ratovanja je opravdanje da su 1870 Nijemci uradili isto. Oni su mislili da će potpuno ‘humano’ opkoliti i izgladnjeti Pariz; i relativne veličine teritorija o kojima se radi nisu bitne. Samo netko tko ništa ne zna o povijesti može ovako govoriti — naravno da ne mislim na povijest koju možete čitati u novinama!
Ali što su bile činjenice? 1870/71 Bismarck, koji je bio odgovoran za izgladnjivanje Pariza, bio je sasvim protiv takve stvari. Možete čitati u njegovoj knjizi kako je bio ožalošćen da je iz Engleske došao impuls, preko engleske princeze koja je kasnije postala carica Friedrich, da se Pariz osvoji izgladnjivanjem radije nego bilo kojim drugim sredstvima. On piše da su na nesreću bili prisiljeni od engleske žene primijeniti ‘ovu humanu metodu’ na Pariz; on govori o 'humanom' engleskom metodu.
Ovo je stvarni povijesni kontekst. Ali, naravno, morate o tome znati ako želite suditi stvari bez korištenja ideja koje se raspadaju. Uspoređujući dvije situacije, izgledaju prilično slične. Ali vrlo često stvari nisu uopće slične kada se usporede s potpunom pozadinom. U ovom slučaju ‘humana’ metoda izgladnjivanja Pariza engleski je izum nedavne povijesti. Tako sada dana primjedba nije trebala biti dana, ako je stvarnost temelj. Raditi sa stvarnošću, razumjeti stvari na temelju stvarnosti — samo to može danas voditi spasenju.
Da bi izišli u susret zahtjevu mnogih naših prijatelja da istražimo tekuće događaje, morali smo raspravljati o stvarima o kojima inače raspravljamo u vezi drugih stvari, da bi naše duše mogle proživjeti duboku ozbiljnost sa kojom treba gledati stvarnost ovih događaja. Ako bi se našlo barem par ljudi koji su voljni vidjeti stvari kakve one jesu, tada bi nakon ljutih vremena s kojima se suočavamo slijedila bolja vremena. Sjeme treba malo da sazri. Ali ako u vašu dušu posijete misli o stvarnosti danas, to je pravo sjeme sposobno sazreti, i možemo dodati da su to misli s kojima možemo biti suglasni s mrtvima. Tako je bolno čuti sa svih strana ovih dana da ‘mi dugujemo ovo ili ono mrtvima’. Ovaj događaj, koji se iz razloga udobnosti još naziva ‘rat’, iako je već duže vrijeme postao nešto skroz različito — koliko često oni koji žele prolongirati ovaj događaj objavljuju stvari koje bi trebali dugovati mrtvima, onima koji su poginuli! Kada bi ljudi samo znali kako bogohule kada podržavaju da mrtvima dugujemo prolongirati ove krvave događaje; kad bi samo znali poziciju mrtvih u vezi ovoga, brzo bi se distancirali od ove blasfemije!
Dakle, moji dragi prijatelji, iz svih ovih stvari koje dolaze kroz ljudska bića, vidite kako je neophodno izgraditi most između živih i mrtvih. Znanost duha će izgraditi ovaj most. Znanost duha će donijeti mogućnost dosezanja razumijevanja, čak i s onima koji su prošli kroz portal smrti. Život zajednice će obuhvatiti sve ljudske duše — one utjelovljene na zemlji i one koje žive između smrti i novog rođenja — kada fundamentalna priroda ljudskog bića bude shvaćena, kada bude shvaćeno da su život u tijelu i život bez tijela jednostavno dvije forme jednog te istog sveobuhvatnog života. Ovo znanje, da ljudska bića imaju dva oblika života, jedan u tijelu i jedan bez tijela — ovo znanje, ako je fundamentalno shvaćeno, nosi u sebi spas za budućnost, ali samo ako se ljudska bića ispune s ovim idejama na stvarno živi način.