.- 22. Dvadeset drugo predavanje, Dornach, 21. siječnja 1917
Trostruka struktura glave, grudiju i udova u vezi sa životom nakon smrti. Djelovanje umrlih na žive. Materijalizam kao prepreka zdravom odnosu zemaljskog i nadosjetilnog svijeta.
Početi ću privlačenjem vaše pažnje na neke stvari koje bi vas mogle zanimati, počevši s člankom u jučerašnjem broju Schweizerische Bauzeitung, koji izvještava o Johannesbau u Dornachu, kod Basela. Ovo je rezultat nedavne posjete grupe švicarskih inženjera i arhitekata. Ovaj članak je vrlo prijatan i korektan. Zaista, to je kao oaza usred ostalih stvari koje su se nedavno pojavile u tisku o našim naporima što ima izvor unutar nas samih. Veliko je zadovoljstvo naći tako korektnu raspravu koja daje zgradi ono što joj pripada, posebno jer dolazi od strane specijalista, objektivnih centara izvan našeg kruga. Pročitajte ga. G.Englert, koji je bio vodič toj grupi švicarskih inženjera i arhitekata koji su pokazali iskreni interes za našu zgradu sa tehničkog a također i sa estetskog stajališta, upravo je izvijestio da bi članak trebao biti objavljen na francuskom u ženevskim novinama Bulletin de technique.
Nadalje, želim privući vašu pažnju na knjigu — oprostiti ćete što ne mogu kazati naslov na izvornom jeziku — upravo objavljenu od našeg prijatelja Bugajeva pod njegovim Pen imenom Andrei Belyi. Knjiga je na ruskom i daje vrlo detaljan izvještaj velike dubine o odnosu između znanosti duha i Goetheova pogleda na svijet. Posebno ulazi u vezu između Goetheova pogleda i onog što sam rekao u Berlinu u ciklusu predavanja Ljudska i kozmička misao o različitim pogledima na svijet, ali isto tako dosta raspravlja o onome što je sadržano u znanosti duha. Njena povezanost Goetheovim pogledima raspravljena je u dubinu i detaljno i vrlo je dobrodošlo da je naš prijatelj Bugajev objavio otkrivenje naših duhovno znanstvenih pogleda u Rusiji.
G. Meebold, također, upravo je objavio knjigu u Münchenu na koju vam također želim skrenuti pažnju. Naslov je Staza do Duha. Biografija duše. Naći ćete da je zanimljiva jer g.Meebold opisuje neka iskustva koja je imao u vezi s Teozofskim društvom.
Ovo su oaze u pustinji napada. Izgleda da se jedan upravo pojavio, napisan od strane našeg dugogodišnjeg starog člana. Govori se da je posebno skandalozan, ali nisam ga još vidio. Ovi napadi od naših članova posebno nisu dobrodošli jer shvaćamo da bi baš ti dugogodišnji članovi trebali bolje znati.
Jučer smo govorili o aspektima povezanosti ljudskih bića sa nadčulnim svijetom, posebno u vezi činjenice da se o našim mrtvima, i zaista svima koji su ostavili svoja tijela i prošli kroz vrata smrti, mora misliti kao o bićima svijeta. U našem sadašnjem kontekstu je posebno važno razumjeti da se u svijetu kroz koji čovjek prolazi između smrti i novog rođenja odvija evolucija, razvoj, jednako kao što je to slučaj ovdje na fizičkom planu.
Ovdje na fizičkom planu, uzevši za početak manji vremenski razmak, kao što je post-atlantsko vrijeme, govorimo o indijskom, perzijskom, egipatsko-kaldejskom, grčko-latinskom, modernom periodu, i tako dalje. I mi uzimamo u obzir da se za vrijeme ovih perioda odvijao proces evolucije — drugim riječima, da su se ljudske duše i načini na koje su se ove duše manifestirale za vrijeme ovog niza perioda razlikovale na karakteristične načine.
Slično, samo kada bi netko našao odgovarajuće grafičke koncepte, mogao bi govoriti o evoluciji koja se odvija kroz ove periode vremena u sferi kroz koju prolaze mrtvi. I tamo se, također, odvija evolucija. U svakakvim prilikama, gdje je to bilo moguće, o ovoj evoluciji se raspravljalo na različite načine. Ali samo je relativno lako govoriti o evoluciji na fizičkom planu — i kao što znate to uopće nije lako u ovom materijalističkom dobu — prirodno je da je još manje lako s obzirom na duhovni svijet, jer nam za taj svijet nedostaju grafički koncepti. Naš jezik je stvoren za fizički plan, i prisiljeni smo koristiti svakakve parafraze i grafičke zamjene da bi opisali duhovnu sferu u kojoj žive mrtvi, posebno s obzirom na evoluciju.
Prirodno, sada je od posebnog interesa činjenica da je život između smrti i novog rođenja u našem petom post-atlantskom periodu prigodno različit od onog što je bio u ranijim vremenima. Dok materijalistički kulturalni period ide svojim tijekom ovdje na Zemlji, dosta toga se također događa i u duhovnom svijetu. Pošto mrtvi daleko intenzivnije proživljavaju sve povezano s evolucijom nego što je to slučaj s ljudima na fizičkom planu, njihova sudbina je najintenzivnije zavisna o načinu na koji se određena evolucija događa u određenim periodima. Mrtvi reagiraju daleko intimnije, daleko suptilnije, na ono što živi u evoluciji nego živi — ako smijemo koristiti ove izraze — i to je možda primjetnije u našem materijalističkom dobu nego što je to ikada prije bio slučaj.
Sada, da bi pomoglo razumijevanju nekih stvari o kojima ćemo raspravljati, želim u ova predavanja uvesti nešto što je iskrsnulo u vezi s tim, kao rezultat pažljivog promatranja aktualne situacije. Da bi to napravio morati ću malo proširiti naše polje i danas govoriti o različitim aspektima kao pripremu za izjave prema kojima nas vodi naša linija misli.
Već sam naglasio da je ispravan način gledanja na ljudska bića u odnosu na univerzum razmatrati pojedine dijelove njegovog bića odvojeno. Sa duhovnog stajališta, ono što postoji ovdje na fizičkom planu je više neka vrsta slike, manifestacija. Tako ljudsko biće koje imamo ispred nas moramo gledati kao četverostruko.
Prvo vidimo glavu. Kao što znate iz prijašnjih rasprava, za glavu kakva se javlja u pojedinoj inkarnaciji pretpostavlja se da je dosegla svoj konačni stupanj u toj inkarnaciji. Glava je dio koji je najjače izložen smrti. Jer način na koji je formirana naša glava je, najvećim dijelom, posljedica našeg života u prethodnoj inkarnaciji. U drugu ruku, formiranje naše slijedeće glave u slijedećoj inkarnaciji posljedica je života našeg sadašnjeg tijela. Nedavno sam ovo ukratko izrazio govoreći: Naše tijelo, odvojeno od naše glave, metamorfozira u našu glavu u našoj slijedećoj inkarnaciji, dok naše slijedeće tijelo nastaje prema nama; pošto je naša sadašnja glava metamorfozirano tijelo naše prethodne inkarnacije, ostatak našeg tijela nastaje prema nama više ili manje — ima različitih stupnjeva — iz onog što smo naslijedili.
Ovo je kako se odvija metamorfoza. Naša nas glava, takoreći, napušta u jednoj inkarnaciji, pošto je bila posljedica našeg tijela u prethodnoj inkarnaciji. I naše tijelo se transformira, metamorfozira — kao list u laticu u Goetheovoj teoriji metamorfoze — u našu glavu u slijedećoj inkarnaciji. Sada pošto je naša glava formirana od zemaljskog tijela naše prethodne inkarnacije, duhovni svijet ima mnogo posla na ovoj glavi između smrti i našeg novog rođenja, jer njen arhetipski oblik treba biti uobličen od duhovnog svijeta u skladu s karmom. To je zašto se, čak i kod embrija, glava pojavljuje prije svega drugog u svom potpunom obliku, jer više od bilo kog drugog dijela na nju je utjecao kozmos. Na tijelo, u drugu ruku, najvećim dijelom utječe ljudski organizam. Tako se ovo kod embrija pojavljuje kasnije nego glava. Odvojeno od njene fizičke supstance, koja je naravno prikupljena kroz nasljeđe, naša glava je, u svom obliku, svom arhetipskom obliku, zaista uobličena iz kozmosa, iz sfere kozmosa. Nije bez razloga da je vaša glava više ili manje sferičnog oblika, jer je to slika sfere univerzuma; cijela sfera univerzuma radi na oblikovanju vaše glave. Tako možemo reći da je naša glava od sfere.
Baš kao što ovdje na zemlji ljudi radišno rade na konstrukciji strojeva i izgradnji zanatstva i trgovine, tako su i u duhovnom svijetu ljudska bića zauzeta, iako ne ekskluzivno, razvijajući sve tehničke potrebe, duhovne tehničke potrebe za izgradnju glave za njihovu slijedeću inkarnaciju iz sfere univerzuma, cijelog kozmosa, u skladu s karmom njihovih prethodnih inkarnacija. Ovdje nam svjetluca duboki misterij evolucije.
Moramo uzeti u obzir i drugi aspekt, ako želimo vidjeti čovjeka kao otkrivenje cijelog univerzuma, koji uključuje sve organe grudiju, centrirane oko plućnih krila i srca. Pogledajmo na njih bez glave. Glava je slika cijelog sferičnog kozmosa. Nisu takvi, organi grudiju. Oni su otkrivenje svega što dolazi s Istoka. Oni su formirani iz onog što možemo nazvati hemisfera. (vidi dijagram).
Zamislite kozmos ovako. Tada možete vidjeti glavu kao sliku kozmosa. A organi grudiju mogu se gledati kao slika onog što struji sa Istoka — hemisfere koju sjenčim zeleno. Ova hemisfera sama radi na organima grudi. Ili, izraženo kao paradoks: Organi grudiju su pola glave.
Ovo je bazični oblik. Glava je temeljena na sferi, grudni organi kao dio kruga, vrsta polukruga, samo što je savijeno na razne načine tako da je više ne možete točno prepoznati. Mogli biste vidjeti da je vaša glava stvarno sfera da luciferičke i ahrimaničke sile nikada nisu radile na čovjeku. I mogli biste vidjeti da su grudni organi stvarno hemisfera, da ove sile nisu upotrijebile svoj utjecaj. Smjer u odnosu na centar je istočno — morali bi reći u uobičajenoj zemaljskoj geometriji, beskonačno udaljen centar — je istočno. Istočno orijentirana hemisfera.
Sada dolazimo do trećeg dijela ljudskog bića, isključujući glavu i grudne organe: abdominalni organi i udovi prikačeni na abdomen. Premda ovo nije točan izraz, zvati ću sve ovo abdominalni organi. Sve što obuhvaćam pod abdominalne organe može također biti povezano, kao i ostali dijelovi, sa silama koje rade i organiziraju izvana. U ovom realitetu one rade, naravno, izvana na čovjeku preko embrijskog razvoja na način kako rade jer za vrijeme trudnoće majka je zavisna od sila koje se trebaju sakupiti zajedno da bi oblikovale abdomen, kao što sile trebaju biti sakupljene iz sfere da bi oblikovale glavu i sa Istoka, sa hemisfere, da oblikuju organe grudi.
Sile koje rade na organima abdomena treba zamisliti da dolaze iz centra Zemlje, ali razgraničene, sa svime što to zahtijeva, prema regiji koju su nastanjivali roditelji ili preci. Sile sve dolaze od centra Zemlje, ali s razgraničenjem zavisno da li je osoba rođena u Sjevernoj Americi, Australiji, Aziji ili Europi. Organi abdomena su određeni silama koje dolaze od centra zemlje sa razgraničenjem prema regiji.
Gledajući s okultnog stajališta, kompletno ljudsko biće također ima i četvrti aspekt. Reći ćete da smo se već bavili cijelim ljudskim bićem, i to je točno, ali s okultnog stajališta mora se uzeti u obzir i četvrti aspekt. Pregledali smo tri dijela, tako je sada sve što je ostalo potpuno ljudsko biće. Ova ukupnost, također, je dio. Glava, grudi i abdomen svi zajedno daju četvrti aspekt, ukupnost, i ovu sveukupnost, pak, čine određene snage. Ova sveukupnost je formirana od snaga koje dolaze od cijelog obima Zemlje. One nisu razgraničene po regijama. Ukupno ljudsko biće je oblikovano iz ukupnog obima Zemlje.
Ovdje sam vam opisao fizičko ljudsko biće kao sliku kozmosa, sliku snaga kozmosa koje rade zajedno. I drugi se aspekti, također, mogu razmatrati u vezi s kozmosom. Za ovo bi trebali razmišljati o duhovnom kozmosu u odnosu na ljudsko biće, ne samo o fizičkom kozmosu. Upravo smo ispitivali fizičko ljudsko biće, tako da smo mogli ostati s fizičkim kozmosom. Kada počnemo razmatrati bestjelesno ljudsko biće između smrti i novog rođenja ne možemo ostati s elementima prostora, jer trodimenzionalni prostor kakav imamo — premda određuje mjeru fizičkim ljudskim bićima koji žive između rođenja i smrti — ne određuje mjeru duhovnim ljudskim bićima koji žive između smrti i novog rođenja. Moramo shvatiti da oni koji su umrli imaju na raspolaganju svijet koji je različit od onog koji živi u tri dimenzije.
Da bi se sada okrenuli bestjelesnim ljudskim bićima, onima koje zovemo mrtvim ljudskim bićima, možda trebamo različitu vrstu razmatranja. Naš metoda razmatranja mora ostati više mobilna. Također postoje razna stajališta sa kojih možemo vršiti razmatranja, jer je život između smrti i novog rođenja kompliciran kao i život između rođenja i smrti. Dakle počnimo s odnosom između ljudskih bića ovdje na zemlji i ljudskih bića koja su ušla u duhovni svijet kroz smrt.
Opet imamo prvi dio, ali on je više vremenski nego prostoran. Možemo ga zvati prva faza razvoja. Mrtva ljudska bića idu, možete reći, vani u duhovni svijet na određeni način; on napušta fizički svijet ali je, posebno za vrijeme prvih par dana, još vrlo povezan s njime. Vrlo je značajno da mrtva osoba napušta fizički svijet u bliskoj vezi s konstelacijom koja se javlja za njegov život iz pozicije planeta. Jer sve dok je mrtva osoba još povezana sa svojim eterskim tijelom, konstelacije planetarnih sila odjekuju i vibriraju na čudesan način kroz ovo etersko tijelo. Baš kao što teritorijalne sile Zemlje vrlo jako vibriraju s vodama utrobe koja sadrži rastuće fizičko ljudsko biće, tako i na najupadljiviji način sile zvjezdanih konstelacija vibriraju u mrtvoj osobi koja je trenutno još u svom eterskom tijelu — što je, naravno, karmički određeno — kada je tek napustilo fizički svijet.
Često se rade ispitivanja — nažalost ne uvijek s potrebnim respektom i dignitetom, već iz egoističkih razloga — o zvjezdanim konstelacijama koje prevladavaju kod rođenja. Mnogo manje sebičan i mnogo ljepši bio bi horoskop, planetarni horoskop napravljen za trenutak smrti. Ovdje se najviše otkriva za cijelu dušu ljudskog bića, jer ulazak u smrt u određenom trenutku najviše otkriva u vezi karme.
Oni koji odluče provesti ovakva istraživanja — pravila su ista kao i ona koja se primjenjuju na horoskop rođenja — imati će razna interesantna otkrića, posebno ako su osobu za koju ga rade relativno dobro poznavali u životu. Jer mrtva osoba nekoliko dana nosi u sebi, u eterskom tijelu koje još nije odbacila, eho vibracija onog što dolazi od planetarnih konstelacija. Dakle prva faza je ova od smjera zvjezdanih konstelacija. To je značajno sve dok ljudsko biće ostaje povezano s eterskim tijelom.
Druga faza u odnosu ljudskog bića prema kozmosu je smjer u kojem napušta fizički svijet kada postaje stvarno duhovno, poslije odbacivanja eterskog tijela. Ovo je zadnja faza na koju se mogu primijeniti izrazi u njihovom uobičajenom, radije nego slikovitom, značenju da bi opisali što čini umrla osoba, izrazi koji su uzeti iz fizičkog svijeta. Nakon ove faze korištene izraze treba gledati više ili manje slikovito.
Dakle, u drugoj fazi ljudsko biće ide u smjeru što god da je Istok gledano s njegove polazne točke — ovdje, smjer se još koristi u fizičkom smislu, čak iako je to daleko od fizičkog svijeta. Kroz sve što je za njega istočni smjer mrtva osoba otputuje u određenom trenutku u čisto duhovni svijet. Smjer je prema Istoku. Važno je ovoga biti svjestan. Zaista, stara izreka nađena u raznim tajnim bratstvima, sačuvana iz boljih dana okultnog znanja čovječanstva, još ukazuje na ovo. Razna bratstva govore o onom tko je umro ka da je ‘ušao u vječni Istok’. Ovakve stvari, kada nisu budalasti sjaj dodan kasnije, odgovaraju drevnim istinama. Baš kao što kažemo da su organi grudi formirani od Istoka, tako moramo zamisliti odlazak mrtvih kao da idu ka Istoku. Odlazeći iz fizičkog svijeta kroz Istok u duhovni svijet, mrtva osoba dobiva mogućnost sudjelovanja u silama koje su na djelu, ne centrifugalno kao ovdje na zemlji, već centripetalno prema središtu Zemlje. On ulazi u sferu iz koje je moguće raditi prema Zemlji.
Treća faza se može opisati kao tranzicija u duhovni svijet; i četvrta kao rad ili utjecaj iz duhovnog svijeta, rad sa silama iz duhovnog svijeta.
Ovakve ideje vode nas intimno blizu onog što ovdje spaja ljudsko biće s duhovnim svjetovima. Donja tabela pokazuje da se zaključak broja 4 susreće s početkom broja 1, naime rad na glavi iz oblasti sfere. Ovaj rad je izvršen od samog ljudskog bića nakon što je ušlo u duhovni svijet preko Istoka.
Zamislite kozmos ovako. Tada možete vidjeti glavu kao sliku kozmosa. A organi grudiju mogu se gledati kao slika onog što struji sa Istoka — hemisfere koju sjenčim zeleno. Ova hemisfera sama radi na organima grudi. Ili, izraženo kao paradoks: Organi grudiju su pola glave.
Ovo je bazični oblik. Glava je temeljena na sferi, grudni organi kao dio kruga, vrsta polukruga, samo što je savijeno na razne načine tako da je više ne možete točno prepoznati. Mogli biste vidjeti da je vaša glava stvarno sfera da luciferičke i ahrimaničke sile nikada nisu radile na čovjeku. I mogli biste vidjeti da su grudni organi stvarno hemisfera, da ove sile nisu upotrijebile svoj utjecaj. Smjer u odnosu na centar je istočno — morali bi reći u uobičajenoj zemaljskoj geometriji, beskonačno udaljen centar — je istočno. Istočno orijentirana hemisfera.
Sada dolazimo do trećeg dijela ljudskog bića, isključujući glavu i grudne organe: abdominalni organi i udovi prikačeni na abdomen. Premda ovo nije točan izraz, zvati ću sve ovo abdominalni organi. Sve što obuhvaćam pod abdominalne organe može također biti povezano, kao i ostali dijelovi, sa silama koje rade i organiziraju izvana. U ovom realitetu one rade, naravno, izvana na čovjeku preko embrijskog razvoja na način kako rade jer za vrijeme trudnoće majka je zavisna od sila koje se trebaju sakupiti zajedno da bi oblikovale abdomen, kao što sile trebaju biti sakupljene iz sfere da bi oblikovale glavu i sa Istoka, sa hemisfere, da oblikuju organe grudi.
Sile koje rade na organima abdomena treba zamisliti da dolaze iz centra Zemlje, ali razgraničene, sa svime što to zahtijeva, prema regiji koju su nastanjivali roditelji ili preci. Sile sve dolaze od centra Zemlje, ali s razgraničenjem zavisno da li je osoba rođena u Sjevernoj Americi, Australiji, Aziji ili Europi. Organi abdomena su određeni silama koje dolaze od centra zemlje sa razgraničenjem prema regiji.
Gledajući s okultnog stajališta, kompletno ljudsko biće također ima i četvrti aspekt. Reći ćete da smo se već bavili cijelim ljudskim bićem, i to je točno, ali s okultnog stajališta mora se uzeti u obzir i četvrti aspekt. Pregledali smo tri dijela, tako je sada sve što je ostalo potpuno ljudsko biće. Ova ukupnost, također, je dio. Glava, grudi i abdomen svi zajedno daju četvrti aspekt, ukupnost, i ovu sveukupnost, pak, čine određene snage. Ova sveukupnost je formirana od snaga koje dolaze od cijelog obima Zemlje. One nisu razgraničene po regijama. Ukupno ljudsko biće je oblikovano iz ukupnog obima Zemlje.
Ovdje sam vam opisao fizičko ljudsko biće kao sliku kozmosa, sliku snaga kozmosa koje rade zajedno. I drugi se aspekti, također, mogu razmatrati u vezi s kozmosom. Za ovo bi trebali razmišljati o duhovnom kozmosu u odnosu na ljudsko biće, ne samo o fizičkom kozmosu. Upravo smo ispitivali fizičko ljudsko biće, tako da smo mogli ostati s fizičkim kozmosom. Kada počnemo razmatrati bestjelesno ljudsko biće između smrti i novog rođenja ne možemo ostati s elementima prostora, jer trodimenzionalni prostor kakav imamo — premda određuje mjeru fizičkim ljudskim bićima koji žive između rođenja i smrti — ne određuje mjeru duhovnim ljudskim bićima koji žive između smrti i novog rođenja. Moramo shvatiti da oni koji su umrli imaju na raspolaganju svijet koji je različit od onog koji živi u tri dimenzije.
Da bi se sada okrenuli bestjelesnim ljudskim bićima, onima koje zovemo mrtvim ljudskim bićima, možda trebamo različitu vrstu razmatranja. Naš metoda razmatranja mora ostati više mobilna. Također postoje razna stajališta sa kojih možemo vršiti razmatranja, jer je život između smrti i novog rođenja kompliciran kao i život između rođenja i smrti. Dakle počnimo s odnosom između ljudskih bića ovdje na zemlji i ljudskih bića koja su ušla u duhovni svijet kroz smrt.
Opet imamo prvi dio, ali on je više vremenski nego prostoran. Možemo ga zvati prva faza razvoja. Mrtva ljudska bića idu, možete reći, vani u duhovni svijet na određeni način; on napušta fizički svijet ali je, posebno za vrijeme prvih par dana, još vrlo povezan s njime. Vrlo je značajno da mrtva osoba napušta fizički svijet u bliskoj vezi s konstelacijom koja se javlja za njegov život iz pozicije planeta. Jer sve dok je mrtva osoba još povezana sa svojim eterskim tijelom, konstelacije planetarnih sila odjekuju i vibriraju na čudesan način kroz ovo etersko tijelo. Baš kao što teritorijalne sile Zemlje vrlo jako vibriraju s vodama utrobe koja sadrži rastuće fizičko ljudsko biće, tako i na najupadljiviji način sile zvjezdanih konstelacija vibriraju u mrtvoj osobi koja je trenutno još u svom eterskom tijelu — što je, naravno, karmički određeno — kada je tek napustilo fizički svijet.
Često se rade ispitivanja — nažalost ne uvijek s potrebnim respektom i dignitetom, već iz egoističkih razloga — o zvjezdanim konstelacijama koje prevladavaju kod rođenja. Mnogo manje sebičan i mnogo ljepši bio bi horoskop, planetarni horoskop napravljen za trenutak smrti. Ovdje se najviše otkriva za cijelu dušu ljudskog bića, jer ulazak u smrt u određenom trenutku najviše otkriva u vezi karme.
Oni koji odluče provesti ovakva istraživanja — pravila su ista kao i ona koja se primjenjuju na horoskop rođenja — imati će razna interesantna otkrića, posebno ako su osobu za koju ga rade relativno dobro poznavali u životu. Jer mrtva osoba nekoliko dana nosi u sebi, u eterskom tijelu koje još nije odbacila, eho vibracija onog što dolazi od planetarnih konstelacija. Dakle prva faza je ova od smjera zvjezdanih konstelacija. To je značajno sve dok ljudsko biće ostaje povezano s eterskim tijelom.
Druga faza u odnosu ljudskog bića prema kozmosu je smjer u kojem napušta fizički svijet kada postaje stvarno duhovno, poslije odbacivanja eterskog tijela. Ovo je zadnja faza na koju se mogu primijeniti izrazi u njihovom uobičajenom, radije nego slikovitom, značenju da bi opisali što čini umrla osoba, izrazi koji su uzeti iz fizičkog svijeta. Nakon ove faze korištene izraze treba gledati više ili manje slikovito.
Dakle, u drugoj fazi ljudsko biće ide u smjeru što god da je Istok gledano s njegove polazne točke — ovdje, smjer se još koristi u fizičkom smislu, čak iako je to daleko od fizičkog svijeta. Kroz sve što je za njega istočni smjer mrtva osoba otputuje u određenom trenutku u čisto duhovni svijet. Smjer je prema Istoku. Važno je ovoga biti svjestan. Zaista, stara izreka nađena u raznim tajnim bratstvima, sačuvana iz boljih dana okultnog znanja čovječanstva, još ukazuje na ovo. Razna bratstva govore o onom tko je umro ka da je ‘ušao u vječni Istok’. Ovakve stvari, kada nisu budalasti sjaj dodan kasnije, odgovaraju drevnim istinama. Baš kao što kažemo da su organi grudi formirani od Istoka, tako moramo zamisliti odlazak mrtvih kao da idu ka Istoku. Odlazeći iz fizičkog svijeta kroz Istok u duhovni svijet, mrtva osoba dobiva mogućnost sudjelovanja u silama koje su na djelu, ne centrifugalno kao ovdje na zemlji, već centripetalno prema središtu Zemlje. On ulazi u sferu iz koje je moguće raditi prema Zemlji.
Treća faza se može opisati kao tranzicija u duhovni svijet; i četvrta kao rad ili utjecaj iz duhovnog svijeta, rad sa silama iz duhovnog svijeta.
Ovakve ideje vode nas intimno blizu onog što ovdje spaja ljudsko biće s duhovnim svjetovima. Donja tabela pokazuje da se zaključak broja 4 susreće s početkom broja 1, naime rad na glavi iz oblasti sfere. Ovaj rad je izvršen od samog ljudskog bića nakon što je ušlo u duhovni svijet preko Istoka.
U našem bavljenju mrtvima možemo snažno osjetiti da oni koji su umrli moraju napustiti fizički svijet u smjeru istoka. Njih možemo naći u svijetu kojeg su dosegnuli kroz vrata Istoka. Oni su iza vrata Istoka. I u vezi ovoga iskustva kroz koja sada prolazimo, u petom post-atlantskom periodu, u sferi razvoja materijalizma su vrlo značajna.
Jer vidite, u ovom petom post-atlantskom periodu, mrtvi sada nedostaju dobrim dijelom zbog materijalističke kulture koja prevladava u svijetu. Neki aspekti ovoga biti će vam jasni iz onog što smo rekli jučer. Kada, pomoću odgovarajućih sredstava, upoznamo život mrtvih danas, otkrivamo da imaju vrlo veliku težnju da se miješaju u ono što ljudska bića rade na Zemlji. Ali u ranijim vremenima, kada je na Zemlji bilo manje materijalizma nego danas, mrtvima je bilo lakše miješati se u ono što se događa na Zemlji. Bilo im je lakše da utječu na sferu Zemlje kroz ono što su oni na Zemlji osjećali i slutili o efektima nakon smrti.
Danas se može vrlo često doživjeti — i to je uvijek iznenađujuće u konkretnom slučaju — da ljudi koji su bili intenzivno uključeni u određene događaje za vrijeme svog života nisu u mogućnosti, u svom životu nakon smrti, imati bilo kakvo zanimanje za događaje koji se odvijaju nakon smrti, jer im nedostaje bilo kakva veza. Među nama, također, ima duša koje su pokazivale veliki interes za zbivanja na Zemlji dok su bili ovdje ali kojima su sada, otišavši u duhovni svijet, događaji koji se događaju od njihove smrti prilično strani. Ovo je često slučaj, čak i za karakteristične duše koje su ovdje na Zemlji bile vrlo nadarene i ispunjene živim interesom.
Ovo se zbiva već dugo vremena, zaista je u porastu za vrijeme cijelog petog post-atlantskog perioda, još od petnaestog i šesnaestog stoljeća. Izraženo banalnim izrazima — koji su na nesreću sve što imamo u našem jeziku — naše iskustvo je da, pošto su sve manje u mogućnosti intervenirati u ono što ljudska bića rade, mrtvi umjesto toga interveniraju u način na koji se ljudi manifestiraju kao pojedine osobnosti. Dakle vidimo da je od petnaestog i šesnaestog stoljeća interes i rad mrtvih bio povećano koncentriran na pojedine osobnosti radije nego na širi kontekst u pogledu čovječanstva. Pošto sam se blisko bavio s ovim posebnim aspektom, došao sam do uvjerenja da je to povezano s određenim fenomenom modernog vremena koji je lako zamjetljiv onima koji imaju interesa za ovakve stvari.
U nedavnoj povijesti, različito od prijašnjih vremena, imamo poseban fenomen da se ljudi rode s iznimnim sposobnostima. Općenito oni rade s iznimnim idealizmom i karakterističnim težnjama ali nisu sposobni imati širi pogled na život ili proširiti svoje horizonte. Ovo je već neko vrijeme izraženo u cjelokupnoj literaturi. Individualne ideje, koncepti, i osjećaji, izraženi bilo u literaturi ili umjetnosti, ili čak znanosti, ponekad izgledaju obećavajuće. No, ukupni pogled ne dosežu. Ovo je također razlog zašto je ljudima teško doći do šireg pogleda potrebnog u duhovnoj znanosti. To se uglavnom događa jer mrtvi prilaze pojedincima i rade u njima na sposobnostima za koje je postavljen temelj za vrijeme djetinjstva i mladosti. Sposobnosti koje omogućavaju pojedincima da imaju širi pogled kada dosegnu zrelost su više ili manje nedirnute aktivnostima mrtvih u ovom materijalističkom dobu. Nekompletni talenti, nezavršena torza su — ne samo šire u svijetu, već i u individualnim situacijama — prema tome prevladavajuća jer mrtvi su spremniji prići individualnim dušama nego onom što danas živi društveno u ljudskoj evoluciji. Mrtvi imaju jaki nagon da dosegnu ono što živi društveno u ljudskoj evoluciji, ali u našem petom post-atlantskom periodu to je za njih iznimno teško.
Postoji danas još jedan fenomen kojeg je posebno važno postati svjestan. Danas ima mnogo koncepata i ideja koje moraju biti sasvim određene da bi bile korisne. Moderan, više trgovački, život zahtijeva jasno definirane koncepte temeljene na kalkulacijama. Znanost se na ovo navikla, ali i umjetnost. Pomislite na razvoj koji je u vezi ovog pretrpjela umjetnost! Nije tako davno bilo kada se umjetnost bavila velikim idealima na širokoj skali, kada su, hvala nebesima, koncepti bili nedovoljni za laku interpretaciju velikih djela koja su bila puna značenja. To više nije slučaj u istoj mjeri. Danas, umjetnost teži naturalizmu, i koncepti mogu lako zaokružiti umjetnička djela jer danas ona često proizlaze samo iz koncepata umjesto iz elementarnog, sveobuhvatnog svijeta osjećaja. Čovječanstvo je danas do ruba ispunjeno banalnošću, naturalističkim konceptima koji su određeni činjenicom da su prikupljeni u potpunosti u odnosu na fizički plan gdje je u prirodi stvari to da su oštro definirane i individualizirane.
Sada je značajno da takozvani mrtvi ne cijene ovakve koncepte. Oni ne cijene oštro definirane koncepte koji su nepokretni i beživotni. Iz ovoga se mogu naučiti neke izvanredne stvari, neke vrlo interesantne stvari — ako mi dopustite koristiti ovako uobičajene i banalne izraze za ovakve časne okolnosti. Kao što znate, jer smo kroz sve ovo prošli ovdje zajedno, ja sam nedavno nastojao raspravljati, koristeći dijapozitive, svakakva razmatranja o periodima u povijesti umjetnosti. Nastojao sam naći koncepte za svakakve umjetničke fenomene. Da bi netko komunicirao govorom treba naći koncepte. Ipak sam cijelo vrijeme osjećao potrebu da izbjegnem čvrste, jasno definirane koncepte za umjetničke stvari. Naravno, za predavanja moram pokušati odrediti koncepte što je više moguće, jer trebaju biti definirani ako ćemo ih smjestiti u riječi. Ali dok sam pripremao predavanja i formulirao koncepte moram reći da sam imao izvjesnu averziju, ako smijem tako reći, prema izražavanju onog što treba reći u tako oskudnim konceptima koji su potrebni ako će se stvari izraziti riječima. Zaista, razumjeti ćemo jedan drugog u ovim realitetima samo ako ono što se kaže usko povezanim izrazima prevedete u široke pojmove.
Ako netko pronikne u ovo iskustvo u vrijeme dok se također bavi svijetom bestjelesnih duša, može se dogoditi slijedeće. Netko možda pokušava shvatiti fenomen koji mu daje osjećaj da je previše neinteligentan da ga dohvati u konceptima. Netko gleda fenomen ali ima nedovoljno razumijevanja pomoću kojeg bi ga ispravno privezao za koncepte. Ovo iskustvo, koje je naročito vjerojatno kada se kontemplira umjetničko djelo, može nekog dovesti u posebno intiman kontakt s bestjelesnim dušama, s dušama mrtvih. Jer ove duše preferiraju koncepte koji nisu oštro definirani, koncepte koji su više mobilni i mogu se miješati s fenomenom. Oštro definirani koncepti, koncepti slični onima formiranima ovdje na fizičkom planu pod utjecajem fizičkih uvjeta čulnog svijeta, mrtvima daju osjećaj da su pričvršćeni za jedno određeno mjesto, dok je ono što trebaju za život u duhovnom svijetu sloboda pokreta.
Važno je prema tome da se zaokupimo znanošću duha tako da možemo ući u one intimne sfere iskustava gdje, kao što je jučer rečeno, živi mogu susreti mrtve; pošto koncepti znanosti duha ne mogu biti usko definirani kao što mogu oni fizičkog plana. Zato pakosni ili uskoumni ljudi lako otkrivaju kontradikcije u konceptima znanosti duha. Koncepti su živi, a što je živo i mobilno je, ipak to u stvari, ne krije kontradikcije. Do ovog možemo doći baveći se duhovnim stvarima, a tada moramo stvarima prilaziti s različitih strana. I pristup stvarima s različitih strana nas stvarno vodi blizu duhovnog svijeta. To je zašto se mrtvi osjećaju udobno kada uđu u oblast ljudskih koncepata koji su mobilni i nisu pedantno definirani.
Zaista, mrtvi se osjećaju najnelagodnije kada uđu u oblast najpedantnijih koncepata. To su oni koji su nedavno definirani u odnosu na duhovni svijet za one ljude koji ne žele živjeti u bilo čemu duhovnom, ali koji žele koncepte za čulno-osjetilne stvari primijeniti također i na duhovni svijet. Ovi ljudi izvode spiritualističke eksperimente da bi utamničili duhovne koncepte u svijet koji se opaža čulima. Oni su, u stvari, više materijalistički od drugih. Traže rigidne koncepte da bi uspostavili trgovinu s mrtvima. Tako oni najviše od svega vrše torturu na mrtvima, jer ako žele pristupiti oni ih prisiljavaju da uđu upravo u onu oblast prema kojoj imaju averziju. Mrtvi vole mobilne koncepte, ne rigidne.
Ovo su iskustva kakvima je peti post-atlantski period izgleda prilično sklon, s obzirom na sve okolnosti materijalizma ovdje na Zemlji i čudnu situaciju mrtvih kako je opisano. Jedna te ista stvar određuje materijalizam ovdje na Zemlji i određenu vrstu života u duhovnom svijetu. U grčkom-latinskom periodu su sasvim sigurno mrtvi pristupali živima na način koji se razlikovao od današnjeg. U današnje vrijeme, u petom post-atlantskom periodu, postoji nešto što bih nazvao više zemaljski element — ali ovo naravno morate zamisliti u više slikovitom smislu — više zemaljski sastav u supstancijalnosti mrtvih nego što bi to trebalo biti. Mrtvi se pojavljuju u obliku koji je mnogo više kao ovaj u zemaljskim uvjetima nego što bi to trebao biti slučaj. Oni su više kao ljudska bića, ako to mogu tako reći, nego prije. Zbog ovog oni imaju nekako paralizirajući efekt na žive. Tako je danas toliko teško pristupiti mrtvima jer oni u nas dovode obamrlost. Ovdje na zemlji materijalističke misli su vrhovni vladar. U duhovnom svijetu, kao karmički rezultat, materijalističke posljedice su vrhovni vladar, jer tamo duhovna tjelesnost mrtvih pretpostavlja zemaljske kvalitete. To je zato jer su mrtvi super-snažni, ako mogu reći ovako, da nas oni ukoče. Za prevladati ovu ukočenost neophodno je razviti najjače moguće osjećaje za znanost duha. Ovo je danas poteškoća, ili jedna od poteškoća, koje stoje na putu našeg odnosa s duhovnim svijetom.
Za zemaljsku oblast gledanu duhovno — ona se zaista može gledati duhovno — stvari izgledaju drugačije nego što bi možda pretpostavili kada se ne gledaju duhovno. Ispravno je reći, kako smo to mnogo puta, da mi živimo u doba materijalizma. Zašto? To je zato jer ljudska bića u ovom materijalističkom dobu — ljudska bića općenito, radije nego oni koji razumije te stvari — također su i duhovna — koliko god to paradoksalno zvučalo. To je zašto im tako lako mogu pristupiti čisto duhovni utjecaji kao što su oni od Lucifera i Ahrimana. Ljudska bića su također duhovna. Upravo zbog ove duhovnosti lako postaju materijalistički. To je tako, zar nije, da ono što ljudsko biće vjeruje i misli je sasvim različito od onog što je. Baš oni ljudi koji su najviše duhovni su oni koji su najviše otvoreni šaputanju Ahrimana, kao rezultat toga postaju materijalisti.
Zaista se jako treba boriti protiv materijalističkih pogleda i materijalističkih načina života, unatoč tome ne treba držati da najviše neduhovni ljudi pripadaju krugovima materijalista. Osobno sam susreo mnogo duhovnih ljudi, to jest, ljudi koji su sami duhovni, ne samo u njihovim pogledima, unutar monista i sličnih, i jednako mnogo grubih materijalista posebno unutar duhovnjaka. Ovdje, premda mogu govoriti o duhu, mogu se naći najgrublji materijalistički karakteri. Haeckel, na primjer, je vrlo duhovna osoba, bez obzira što on često govori. On je vrlo duhovan, i upravo zbog toga mogao mu je pristupiti ahrimanički pogled na svijet. On je veoma duhovna osoba, potpuno prožet duhom. Ovo mi je odjednom postalo vidljivo u caffeu u Weimaru. Već sam prije rekao ovu priču, možda više od jednom. Haeckel je sjedio na drugom kraju stola sa svojim divnim, duhovnim plavim očima i svojom veličanstvenom glavom. Do mene je sjedio poznati prodavač knjiga Herz, čovjek koji je napravio veliku uslugu njemačkoj trgovini knjigama i koji je znao nešto malo o Haeckelu općenito. Ali nije znao da je Haeckel sjedio na drugom kraju stola. U jednom momentu Haeckel je srčano nasmije. Herz je pitao: To je čovjek koji se tamo dolje toliko smije? Kada sam mu rekao da je to bio Haeckel rekao je: Ne može biti, zli ljudi se ne mogu tako smijati!
Prema tome koncepti uvedeni od današnjih materijalista su toliko ogoljeni od duhovnosti da nisu u mogućnosti raspoznati objavu duha u materijalnom svijetu. Dakle duhovni i materijalni svijet se raspadaju i duhovni svijet postaje ne više od skupa koncepata. U svakom slučaju, najveći materijalistički mamlazi često se mogu danas naći u društvima i udruženjima koja sebe zovu duhovnima. Ovdje su materijalistički mamlazi koji su u prigodi čak uspjeli pratiti porijeklo čovječanstva od majmuna, čak od određenog majmuna, do većeg sjaja ljudske rase. Ovi ljudi nisu bili zadovoljni s porijeklom čovjeka od majmuna općenito, čak su pratili liniju natrag do određenog majmuna. Za one od vas koji nisu čuli za o ovome, objasniti ću. Prije par godina pojavila se knjiga u kojoj su gđa. Besant i g. Leadbeater opisali točno od kojih majmuna drevnih dana oni vuku porijeklo. Pratili su njihovo obiteljsko stablo natrag do određenih majmuna i možete pročitati sve o tome. Ovakve stvari su moguće, čak i u bestselerima danas.
Mi trebamo koncepte koje sam danas elaborirao da bi dublje prodrli u određene aspekte teme o kojoj raspravljamo. Jer naš svijet je zasigurno zavisan od duhovnog svijeta u kojem žive mrtvi; on je povezan s duhovnim svijetom. To je zašto sam vam nastojao razmotati određene koncepte koji se direktno odnose na opažanja neposredne sadašnjosti. Sve što se događa ovdje u fizičkom svijetu ima određene efekte na duhovni svijet. Obratno, duhovni svijet se pokazuje u djelima mrtvih bilo u onom što mrtvi mogu napraviti za fizički svijet ili u onom što ne mogu zbog sadašnjeg materijalističkog doba. Također sam opisao ovo sadašnje materijalističko doba u mjeri u kojoj je napravljeno prekomjerno materijalističko od određenih tajnih bratstava, kako sam jučer pokazao. Tip materijalizma koji se podvlači ispod svih svjetskih zbivanja u velikoj mjeri danas je ono što bi mogli zvati trgovački tip.
Molim vas da ove pojmove dobro zapamtite za sutra, o konceptima koje sam danas stavio ispred vaših duša, s obzirom na život mrtvih. Ali molim vas da također primijetite koliko malo današnje doba uzima zdravo za gotovo stvari koje su tako uzimane u ranija vremena. Sutra ćemo vidjeti kako su sve ove stvari povezane. Međutim, to je karakteristika našeg vremena da su određeni konceptualni pogledi prošireni na trgovački život što bi pobjeglo nekome tko propusti obratiti pažnju na ovakva svojstva našeg vremena. Mi ih ne bi trebali propustiti. Trgovina je sasvim u redu ukoliko je postavljena u pravom svijetlu unutar socijalnog života. Da bi se to dogodilo neophodno je da imamo određeno mjerilo za sve. Danas, međutim, vlada konceptualni kaos. Ipak unutar ovog konceptualnog kaosa, konceptima su dane sasvim jasne definicije, kao što je naš put u dobu materijalizma u kojem su koncepti fiksirani na ideje temeljene na onom što osjetila mogu iskusiti. I kada kaos koncepata onda rezultira, kao što se događa u današnjem materijalizmu, sa stvarnim povlačenjem najoštrije moguće linije između fizičkog svijeta u kojem ljudska bića žive između rođenja i smrti, i nadčulnog svijeta u kojem žive između smrti i novog rođenja.
Samo razmislite s tim u vezi o činjenici da u Srednjoj Europi — suprotno ostalim regijama gdje je sklonost filozofiranju manje izražena — postoji tendencija filozofirati o trgovačkom sustavu čak iako on nije kod kuće u Srednjoj Europi. U Srednjoj Europi postoji tendencija da se filozofira o svačemu. Tako ljudi filozofiraju i o tome koji su aspekti materijalizma tipični za naše vrijeme. Zanimljiva knjiga od Jaroslava izdana je davno prije rata: Ideal i biznis. Određena poglavlja su me posebno zanimala zbog njihova značenja u odnosu na kulturalnu povijest. Sam sadržaj me nije zanimao već odnos prema kulturalnoj povijesti; tako, na primjer, poglavlje s naslovom ‘Platon i maloprodaja’. Bavi se svime vezanim uz trgovinu, s trgovačkim sustavom. Drugo zanimljivo poglavlje je ‘Astrološki sustav primijenjen na cijenu papra’. Nije nezanimljivo također i ‘Prodaja na veliko opisana od Cicera’. Još jedno poglavlje je naslovljeno ‘Holbeinovi i Liebermannovi portreti trgovaca’. Nije nezanimljivo, također, poglavlje ‘Jakob Böhme i problem kvalitete’. Veoma je zanimljivo ‘Boginja Freya iz germanske mitologije u odnosu prema slobodnom tržištu’. I konačno, posebno zanimljivo je ‘Duh trgovine kako je podučavao Isus’.
Kako vidite, sve je ubačeno u lonac zajedno. Ali samim time stvari dobivaju onu karakteristiku koja čini materijalizam. Uzmimo sve ovo kao pripremu za naša sutrašnja razmišljanja.