.- 17. Sedamnaesto predavanje, Dornach, 29. lipnja 1924
Karma sa stajališta sadašnjeg povijesnog trenutka. Društveni poredci nastaju pod utjecajem materijalističkih ideja. Elementarni događaji u prirodi i elementarni događaji u civilizaciji. Luciferske i Ahrimanske snage igraju ulogu u djelima koja su bogovi učinili za čovjeka. Razlika u karmičkim posljedicama prirodnih katastrofa i katastrofa uzrokovanih civilizacijom. Intervencije u prirodnu evoluciju Zemlje od strane sila drevnog mjesečevog razdoblja koje su preostale na Zemlji i koje koriste Ahrimanske snage. Smrću mladih ljudi u elementarnim katastrofama, zemaljske stvari teku u duhovne svjetove. Karmička posljedica prirodnih katastrofa i katastrofa koje je donijela civilizacija je jačanje intelektualnih sposobnosti i sposobnosti volje, u sljedećem zemaljskom životu. U slučaju civilizacijskih aberacija, unosi se luciferski element, koji djeluje kao gusta tama u duhovnom svijetu nakon smrti. To može koristiti Ahriman da transformira mjesečevu evoluciju koja je još preostala na Zemlji. Destruktivni kulturni impulsi pretvaraju se u vulkanske erupcije, potrese i tako dalje. U nastojanju dobrih bogova da ove sudbine vrate na pravi put, ljudska sudbina se povezuje sa sudbinom bogova tijekom duhovne borbe. Znanje o karmi je sveto duhovno tlo na kojem hvatamo Božju ruku.
Nakon što sam prekjučer pokušao, u određenoj mjeri, predstaviti kozmičku kultnu sliku pred vaše duše, koja predstavlja ljudska bića u vezi s bićima duhovnog svijeta, tako da iz te veze ne dolazi samo razrada karme, već i življenje karme tijekom fizičke egzistencije na Zemlji, želio bih danas uzeti misao koja je već odjeknula na prekjučerašnjem predavanju. Rekao sam da sadašnji trenutak u ljudskoj evoluciji u najdubljem smislu te riječi, postavlja povijesno - karmička pitanja u duši onoga koji poznaje znanost o inicijaciji. I prije nego dođemo do razmatranja karme, razmotrimo i karmu s ovog povijesnog stajališta, koje se zapravo odnosi na cijelo civilizirano čovječanstvo.
Zaista je tako, da se danas u svijetu događaju stvari, koje dotiču običnu svijest, rekao bih srce, koje je povezano s običnom sviješću. Teški oblak lebdi nad civilizacijom Europe, i u određenom je smislu zapravo začuđujuće koliko je mali dio čovječanstva općenito spreman se uključiti u ovaj osjećaj, percepciju ovog teškog oblaka koji se nadvija nad civilizacijom.
Trebamo samo misliti na sve što danas proizlazi iz određenog način gledanja na život velikog dijela čovječanstva. Ako samo pogledamo što je od kršćanstva napravljeno u istočnoj Europi, vidimo kako do nas dopire vijest da će Tolstojeve spise zabraniti sadašnji režim Sovjetske Rusije, učiniti nevidljivima za svu budućnost. Čak i ako takve stvari ne izađu na vidjelo dana, onako kako se najavljuju, ne smijemo zanemariti ozbiljnost trenutka, povijesnog trenutka u kojem živimo, i morali bismo čuti upozorenje znanosti o inicijaciji koje ona svakodnevno daje: danas bi trebalo biti vrijeme kada bi male stvari koje zaokupljaju ljude trebalo malo pustiti, i sve više duša se treba okrenuti velikim stvarima. Interes za velike probleme je, međutim, u padu a ne u porastu.
I tako vidimo kako se pogledi na svijet koji se danas pojavljuju kao 'kreativni' – čak i ako se stvaraju u procesu uništenja – rađaju samo iz strastvenog, emocionalnog elementa čovječanstva, iz elementa čovječanstva koji hoda luciferskim putem. I moramo primijetiti kod velikog dijela čovječanstva danas da je sve što je stvarnost odbačeno: jer nije istina da se materija prepoznaje od materijalističkog načina mišljenja. Čovjek prepoznaje materiju samo ako postane svjestan stvaralačkog duha unutar materije. Dakle, tko poriče stvaralački duh u materiji, ne priznaje ni materiju, već je materija prije idol.
Idolopoklonstvo koje nastaje na taj način daleko je odvratnije od idolopoklonstva primitivnog čovječanstva, o kojem se tako često govori kao o djetinjstvu civilizacije. S jedne strane, čovječanstvom dominiraju fantastične ideje nestvarnog.
Svakako da su se takve stvari višestruko pojavljivale u povijesnom razvoju čovječanstva. Ali upravo duhovno - znanstveno razmatranje o tome kako su takve stvari povezane s cjelokupnim svjetskim poretkom, skreće pozornost na to koliko ozbiljno razmatranje tih stvari zapravo treba biti.
I zato moramo okrenuti pogled na ono što proizlazi iz činjenice da se društveni poredci u određenoj mjeri stvaraju pod utjecajem materijalističko - fantastičnih ideja, koje su u potpunosti rođene iz zalutale ljudske prirode, koje nemaju nikakve veze s bilo kojom stvarnošću, i nikada nisu bile nigdje osim u samom čovjeku.
Nakon što smo na ovaj način predstavili nešto povijesno, što je međutim, sadašnjost, predstavimo nešto elementarne prirode na što smo se i zadnji puta osvrnuli, prirodno-elementarno, kako izlazi na vidjelo kada grupe ljudi prolaze kroz elementarni prirodni događaj, potres, vulkanske erupcije ili slično, kada su iznenada istrgnuti iz zemaljskog postojanja.
Saznajemo da se u svijetu dogodila takva elementarna katastrofa. Veliki broj ljudi je u tom procesu preminuo ili im je život na neki drugi način bio narušen.
Zatim s takvih elementarnih prirodnih događaja gledamo na ono što je više vezano uz našu cjelokupnu kulturu. Vidimo, naprimjer, kako se karmički učinci razvijaju kroz ovu ili onu željezničku nesreću, gdje se opet, sada kroz kulturne institucije, nit života u karmičkom učinku, takoreći, naglo prekida. A ako razmatranje karme uzmemo ozbiljno, moramo se s jedne strane zapitati: kakav je položaj karme kada ono čisto emocionalno, fantastično, koje postoji samo unutar čovjeka, ne živi izvana, kada se karma sada proživljava među sudionicima takvog društvenog poretka? A kako se oblikuje karma kada se nit života odjednom prekine prirodnim ili civilizacijskim elementarnim događajem?
Ovdje leži jedna od točaka, dragi moji prijatelji, na kojoj znanost inicijacije doista duboko zadire u ljudski emocionalni život i život percepcije. Za običnu svijest se ne postavljaju pitanja: kako tako nešto živi u uzastopnim zemaljskim životima ljudi? - A za običnu svijest, pogotovo ne u slučaju elementarnih civilizacijskih katastrofa, ne postavlja se pitanje ljudske sudbine u širem smislu. Jer u običnoj svijesti se sudbina takve osobe, da tako kažemo, smatra zatvorenom, koju je zadesila takva katastrofa.
S jedne strane, inicijacijska znanost ima ono što se događa među ljudima u prvom planu života na Zemlji, a u pozadini ono što se događa kao djela bogova s ljudskim dušama. I upravo iz onoga što se događa u pozadini znanost inicijacije dobiva preduvjete za svoju procjenu zemaljskog života. Jer u daljnjem razmatranju karme, vidjet ćemo kako se neke stvari u zemaljskom životu treba oblikovati na ovaj ili onaj način, kako bi se stvari koje stoje iza zemaljskog života mogle oblikovati, i imale učinka u životu ljudi, ali prema volji bogova.
Jer ako pogledate u pozadinu, sigurno vidite sve što karmički oblikuje ljudsku dušu s drugom ljudskom dušom, između smrti i novog rođenja. Također se vidi kolektivni rad ljudskih duša s bićima viših hijerarhija, kao što smo naveli; ali s druge strane posvuda se vidi igra luciferskih i ahrimanskih moći. U božanskom organizmu koji stoji iza zemaljskog organizma vidi se opravdanje za igru s luciferskim i ahrimanskim bićima. Poznato je da Lucifer i Ahriman moraju biti tu zbog dubljeg duhovnog poretka svijeta. I unatoč činjenici da se čovjek suoči s tom nužnošću, ponekad vidi, s užasavanjem, lucifersko i ahrimansko kako strše u zemaljskom svijetu. Da se mnoge stvari moraju promatrati zajedno, kad se pogled proteže preko zemaljskog svijeta u duhovno, a što nije potrebno tako gledati za običnu svijest, to je ono na što treba biti pozoran.
I stoga je također bilo tako da, ako je u davna vremena, kada je inicijacijska znanost bila sveta na način kako je trebala biti, da su u ta davna vremena, kada se postavljalo potanje da li je netko posvećenik, ljudi znali kako se ponašati u skladu s takvim nečim. A ako je na životnom putu osoba koja je život shvaćala ozbiljno susrela drugu osobu koja je također ozbiljno shvaćala život, ali su imali različita mišljenja o posvećeniku, onda se u ta davna vremena često moglo – ako je u jednom od njih prevladalo neznanje u vezi treće osobe koja je posvećenik – čuti riječ: jeste li ga i vi pogledali u oči? - Jer u davna vremena, u kojima je vidovitost bila dar po cijeloj Zemlji, posvećenici su se prepoznavali po dubokom, ozbiljnom pogledu u njihovim očima. I opet će doći nešto slično. Opet će se morati vratiti ozbiljnost života, a bez da se izgubi humor u životu.
No, iz ovoga što se sada događa, i zaista se događalo u nekom obliku uvijek, doista se može iznijeti puno stvari, ali to sada stoji pred čovječanstvom kao velika zagonetka. Jer pogledajmo činjenice.
Neko područje je pogođeno snažnim potresom. Brojni ljudi ginu zajedno. Ako se stvar promatra sa stajališta znanosti duha, ne može se uvijek reći da je kod ovih ljudi karmička nit koja pripada ovozemaljskom životu potpuno prestala. Potražimo karmički, nit onoga što propada. Za stare ljude koji bi, međutim, uskoro proživjeli svoju zemaljsku karmu za ovaj život, nit života može se skratiti samo za mjesece ili nekoliko godina. Mlađi ljudi, u punoj snazi ovozemaljskog života, koji su puno razmišljali o tome što su htjeli postići u sljedećih nekoliko godina, za sebe, za svoje obitelji, za druge, bit će skraćeni u životnoj niti za mnogo godina. Djeca koja se odgajaju, bit će otrgnuta od zemaljskog postojanja pored starih ljudi. Dojenčad koja je jedva prerasla majčine grudi i ona koja to nije, otrgnuta su sa starim i mladim ljudima. Tada se nameće velika zagonetka: kako karma djeluje kod takvog događaja?
I pogledajmo razliku koja postoji između takvog elementarnog događaja i elementarnog događaja uzrokovanog civilizacijom, naprimjer, velike željezničke katastrofe: to je razlika, razlika koja postaje važna i bitna upravo kada se kontemplacija odvija u odnosu na karmu.
U pravilu će biti da kada ljudi kolektivno stradaju kao posljedica nekog potresa, kao što sam upravo opisao, oni su na neki način karmički povezani – baš kao i ljudi koji žive u nekoj regiji koji su, više-manje karmički povezani, barem imaju veze jedno s drugim – tako da imaju određenu zajedničku sudbinu u koju ih je ponijela činjenica da su se svi spustili na određeno mjesto na Zemlji iz predzemaljskog postojanja u zemaljsko, u ovoj zajedničkoj sudbini kidaju se niti njihovog života.
Ako, s druge strane, vidimo željezničku katastrofu, obično ćemo ustanoviti da samo nekoliko ljudi koji su pogođeni ovom željezničkom katastrofom zapravo pripadaju zajedno. Koga se može naći u vlaku? Obično ne ljude koji imaju ikakve veze jedni s drugima, već su jednostavno okupljeni, a da na neki način uopće nemaju vezu, koja je svakako uvijek tu kada potres pogodi neko područje. Moglo bi se reći da je sudbina na jednom mjestu spojila one koji su zajedno stradali u željezničkoj katastrofi. Zar ne vidimo potpuno drugačije pravilo karme u jednom i u drugom slučaju?
I pogledajmo na tako razornu katastrofu poput potresa očima znanosti inicijacije. Tamo definitivno ne vidimo ljude koji su pri rođenju tako skrojili svoju karmu da je zemaljska nit života morala isteći u vrijeme kada se katastrofa dogodila. Ljudi su, na neki način, takvim događajem istrgnuti iz svoje karme.
Kako to može biti? Prema božjoj uredbi, važno je proživjeti karmu. Vidite, sve što se događa u takvim prirodnim događajima kao što su potresi, vulkanske erupcije, poplave i slično, nije dio kontinuiranog tijeka prirodne evolucije Zemlje, već nešto tu intervenira, iako prema zakonima prirode, u evoluciju Zemlje.
Ono što intervenira u zemaljskoj evoluciji nekada je bilo povoljno, potrebno, korisno za razvoj, u vrijeme kada čovječanstvo nije bilo podložno rađanju i smrti u sadašnjem obliku. A ako želimo zamisliti nešto konkretno u vezi onoga što je upravo rečeno, onda se osvrćemo na vrijeme drevnog Mjeseca. U razdoblju starog Mjeseca, koje je prethodilo zemaljskom vremenu, čovjek nije bio podložan rođenju i smrti na takav način da je vođen u fizičko postojanje iznenadnim prolazom kroz rođenje ili kroz začeće, i izveden iz fizičkog postojanja kroz smrt. Prijelaz je bio puno glatkiji. Više je to bila transformacija, više preobrazba, nego skok. Zemaljski čovjek, zapravo mjesečev čovjek, nije bio toliko materijalan kao danas. Čovjek u duhovnom svijetu nije bio tako duhovan kao danas.
Ono što je kao čovječanstvo živjelo na Mjesecu trebalo je potpuno drugačije zakone prirode – unutar kojih je život Mjeseca bio u stalnom kretanju, neprekidnom, naglom kretanju. Ono što je tada žuborilo, talasalo, uzdizalo se, danas je dijelom, ali samo dijelom, zaleđeno u Mjesecu, koji je naš suputnik u kozmosu. Ali otvrdnjavanje Mjeseca, koji je zapravo rožnat, upućuje na staru unutarnju pokretljivost Mjeseca. To se potvrđuje u zemaljskim zbivanjima kada se događaju takvi elementarni događaji, kao što sam spomenuo. Uobičajeni zemaljski zakoni prirode tamo nisu aktivni, tada stari Mjesec počinje tutnjati, u obliku koji je prikladan za danas, ali koji je u Zemlji ostavio sile nakon što je izašao iz nje.
A sada se sjećate, kako sam objasnio da su povezana s karmom čovjeka, bića koja su nekoć bili veliki iskonski učitelji čovječanstva, koja su čovječanstvu donijeli veliku izvornu mudrost, koja nisu živjela u fizičkom tijelu na Zemlji, već u eterskim tijelima, i u određeno vrijeme su se udaljila od Zemlje i sada nastanjuju Mjesec, tako da ćemo ih sresti u to vrijeme, u početnom periodu kroz koji prolazimo između smrti i novog rođenja. To su bića koja unutarnjim duševno - duhovnim zapisom duboko u svjetski eter upisuju ljudsku karmu.
Ali postoji, ako mogu tako reći, zavjera u kozmosu koja kulminira činjenicom da se ne koristi samo ono što prati našu Zemlju s Mjesecom, što je danas opravdano, već i mjesečeve snage koje su zaostale i još komešaju unutar Zemlje. Ali to koriste ahrimanske moći. A onda ahrimanske moći mogu intervenirati u nit ljudskog života. I tako se također može vidjeti kako su ahrimanske snage one koje u tim slučajevima požudno zadovoljno strše iz dubina Zemlje kada se takve prirodne katastrofe dogode.
Stoga se uz pomoć znanosti o inicijaciji u takvom slučaju vidi kako je osoba koja propada podmirila dio svoje karme sve do trenutka kada je nit života iznenada prekinuta. Tada bi još postojao komad života, veći ili manji, ovisno o tome hoće li se starci, odrasli ili bebe otrgnuti od života; tada bi postojala mogućnost da se nit života, cijeli život, nastavi sa svojim događajima – i tada odjednom intervenira, posebno u fizičkoj organizaciji čovjeka, kao da je to ono što se cijelo vrijeme moralo dogoditi.
Zamislite samo, dragi moji prijatelji, što je zapravo pri ruci. Pretpostavimo da takva katastrofa osobu zadesi s trideset godina. Da ga nije zahvatila katastrofa, on bi po svojoj karmi došao do šezdeset i pete godine. Postoji obilje događaja kroz koje bi prošao u životu. Svi su tu ako bi bilo moguće. Ali u njegovoj karmi, u konstituciji njegovog eterskog i astralnog tijela, u konstituciji njegove ego - organizacije, sve to leži unutra. A što bi se dogodilo do šezdeset i pete godine? Osim izgradnje, organizam bi se neprestano razgrađivao; dogodio bi se polagani slom sve dok slom ne bi bio potpun u šezdeset i petoj godini života, slom, suptilan i spor.
Ova polagana demontaža, koja bi trajala još trideset i pet godina, koja bi se odvijala sporim tempom koji odgovara tako dugom procesu, kao da se provodi u trenu, sabija u tren. To se može dogoditi fizičkom tijelu. To se ne može dogoditi eterskom, astralnom tijelu, ni ego - organizaciji.
I za razliku od toga kada je karma proživljena, osoba ulazi u duhovni svijet na sasvim drugačiji način. Na taj se način u duhovni svijet prenosi nešto što inače ne bi bilo u njemu: etersko tijelo koje je još moglo biti na Zemlji, astralno tijelo, ego - organizacija koja je još uvijek mogla biti na Zemlji. Umjesto da ostanu na Zemlji, to se prenosi u duhovni svijet. Ono što je određeno za zemaljske stvari nosi se u duhovni svijet. I tako vidimo kako zemaljski element teče u duhovni svijet iz svake takve elementarne katastrofe. Ljudi koji su u svojoj karmi na ovaj način savijeni od strane ahrimanskih moći, dolaze u ovo stanje u duhovnom svijetu.
Sada si moramo postaviti pitanje koje proizlazi iz ovoga, dragi moji prijatelji, ako duhovno shvaćamo ozbiljno, moramo naučiti pitati s gledišta duhovnog svijeta i duhovnih bića u duhovnom svijetu, kao što se običnom sviješću raspituje o fizičko - zemaljskom svijetu i bićima fizičko - zemaljskog svijeta. Stoga se može postaviti pitanje: kako bića triju hijerarhija reagiraju na činjenicu da im prilaze ljudi koji na taj način nose zemaljske stvari gore u duhovni svijet?
I zadatak tih bića postaje vratiti u svjetski poredak ono što je naizgled okrenuto na krivo, što je naizgled okrenuto protiv svjetskog poretka. Bogovi sada moraju računati s onim što postoji kako bi transformirali ahrimansko zlo u više dobro. Tada dolazimo do ideje na koji se način posebno biraju ti ljudi za svjetski poredak u odnosu na bilo koju stvar koja na takav način stigne u duhovni svijet, kada prođu kroz vrata smrti. Za duhovna bića viših hijerarhija postoji sljedeće.
Takva bića moraju jedno drugome reći: postojala je osoba u svojoj prethodnoj inkarnaciji. Kroz ovu prethodnu inkarnaciju i ono što joj je prethodilo u ukupnom životu čovjeka, pripremljen je određeni svijet činjenica, svijet iskustava u sadašnjoj inkarnaciji. Od onoga što je tamo pripremljeno, izražen je samo prvi dio, drugi dio nije izražen. Stoga ovdje imamo dio ljudskog životnog vijeka koji bi zapravo trebao karmički odgovarati ovom životnom toku ovdje [crtanje na ploči], ali koji mu ne odgovara, ovdje imamo samo dio. Jedan dio ovdje nekako odgovara ranijem zemaljskom životu, ali ne i punom ranijem zemaljskom životu.
Bogovi tada moraju pogledati ovaj raniji zemaljski život i reći: postoji nešto što nije imalo učinaka koji je trebalo imati. Postoje nepotrošeni uzroci. A ono što je tu kao nepotrošeni uzroci, bogovi sada mogu uzeti, donijeti čovjeku i tako ga ojačati posebno s obzirom na njegovu nutrinu za sljedeći zemaljski život. Tako da u određenoj mjeri snaga onoga što je prevladalo kao uzrok u ranijoj inkarnaciji izbija u njemu sve snažnije u sljedećoj inkarnaciji. Zatim dolazi čovjek, dok bi se inače, da ga nije zadesila takva katastrofa, mogao pojaviti na svijetu s inferiornim sposobnostima, ili sa sposobnostima koje bi bile na sasvim drugom polju nego što jesu kada se pojavi u sljedećoj inkarnaciji, jer se osoba pojavljuje kao netko drugi da bi nadoknadio karmu. Ali pojavljuje se i s posebnim sposobnostima. Jer njegovo je astralno tijelo u određenoj mjeri zgusnuto jer su u njega ugrađeni nepotrošeni uzroci.
Možete li biti začuđeni, dragi moji prijatelji, da postoji legenda o filozofu koji se uronio u krater vulkana? Što može biti uzrok takve odluke kod onoga tko je upućen u tajne svijeta? Motiv može biti samo svjesna namjera da se ljudskom voljom postigne nešto što može biti ostvareno samo elementarnim prirodnim događajima: iznenada je pometeno ono što je tek polako trebalo biti pometeno. I stoga ono što se govori o takvom filozofu može proizaći iz namjere da se pojavi u svijetu u sljedećoj inkarnaciji s posebnim sposobnostima. Svijet poprima drugačiji oblik ako se na takav način pozabavimo dubokim pitanjima karme.
Dakle, prije svega, htio bih reći, u principu, vidimo što se događa s takvim elementarnim katastrofama. Ali pogledajmo drugu stvar. Pogledajmo kako su u civilizacijskoj katastrofi od strane ahrimanskog bića, ljudi koji nisu jako karmički povezani, takoreći, sakupljeni u gomilu kako bi pronašli zajedničku propast.
Slučaj je tada sasvim drugačiji. I ovdje imamo u igri ahrimanske snage, ali s ljudima koji u početku nisu povezani karmičkim nitima kao grupa, ali koji su, međutim, ponovno okupljeni upravo zbog toga. A sada se događa nešto što se bitno razlikuje od onoga u elementarnim nepogodama.
Prirodna katastrofa kod osobe koja je pogođena izaziva pojačano sjećanje na sve što je sadržano u njenoj karmi kao uzrok. Jer kada čovjek kroči kroz vrata smrti, samo se podsjeća na sve što je sadržano u njegovoj karmi. Njegovo pojačano, jasno sjećanje nastaje u duši kroz prirodnu katastrofu u kojoj čovjek propada.
Naprotiv, željeznička katastrofa, civilizacijska katastrofa općenito, izaziva zaborav karme. Ali zbog činjenice da je karma zaboravljena, postoji jaka osjetljivost na dojmove koje osoba ima iz duhovnog svijeta nakon smrti. A posljedica toga je da se takva osoba sada mora zapitati: što je s nepotrošenom karmom u meni?
I dok se posebno intelektualna svojstva osobe kondenziraju u njenom astralnom tijelu tijekom prirodne katastrofe, tijekom civilizacijskih katastrofa kondenziraju se i jačaju svojstva volje osobe. Tako funkcionira karma.
Ali sada skrenimo pogled s ovih katastrofa. Pogledajmo ono što je fanatično razvijeno na emocionalan način od strane grupe ljudi, kako sam to okarakterizirao, gdje ima učinak samo ono što dolazi od osobe, gdje osoba živi potpuno u nestvarnom i također ima destruktivni učinak. Pogledajmo tako fantastično iskrivljenu civilizacijsku strukturu, kako današnji istok gleda prema zapadu, i vidimo što se događa kada ljudi koji pripadaju takvim kontekstima prođu kroz vrata smrti.
Tu se nešto prenosi u duhovni svijet, baš kao i kod drugih katastrofa. Ali unese se nešto lucifersko. Unosi se ono što ima pomračujuće i razorno djelovanje u duhovnom svijetu. Jer kod prirodnih katastrofa i civilizacijskih katastrofa, barem je svjetlina ona koja se prenosi iz zemaljskog svijeta u duhovni. Iz civilizacijskih aberacija i zabluda, u duhovni svijet se prenosi tama. Ljudi ulaze u duhovni svijet kroz vrata smrti kao u teškom, mračnom oblaku u kojem se moraju probiti. Jer svjetlost koju je Lucifer potaknuo u emocijama ljudi na Zemlji, djeluje kao najgušća tama u duhovnom svijetu, kada osoba uđe u ovaj duhovni svijet kroz vrata smrti. I one sile dolaze u duhovni svijet koje, takoreći, u duhovni svijet dolaze iz unutrašnjosti ljudskog bića; strasti koje bi trebale djelovati samo u ljudskom biću prenose se u duhovni svijet i svijetle u duhovnom svijetu.
To su pak one sile koje se mogu transformirati ahrimanskom moći u duhovnom svijetu kako bi se iskoristila upravo evolucija Mjeseca koja je još uvijek prisutna na Zemlji. Ovdje Lucifer zaista pruža ruku Ahrimanu.
Ono što se u duhovni svijet nosi samo emocionalnim kulturnim impulsima, a zapravo samo proizlazi iz zabludjele zemaljske svijesti, to je ono što bukti prema gore iz unutrašnjosti Zemlje, preobraženo u vulkanskim erupcijama, u potresima. I iz takvih preduvjeta učimo postavljati pitanje karme, nacionalne karme, a time i individualne karme, utoliko što je ova individualna karma povezana s nacionalnom karmom, sa zemaljskom karmom. Naučimo postavljati pitanje na način da tražimo sjeme u luciferskim efektima u nekom području Zemlje, gdje je stara kultura uništena iz ljudskih emocija, gdje divlji instinkti žele stvoriti fantastične nove stvari, ali mogu imati samo destruktivni učinak. I moramo se zapitati: gdje će to pobogu, jednom izbiti u plamenu vatre ili u talasanju Zemlje, plamen koji sada bukti u divljim strastima ljudi?
Kada gleda na neki elementarni događaj, znanost inicijacije može i mora postaviti svoje pitanje: kada je pripremljen ovaj elementarni događaj? U ratnim jezama i užasima rata, u drugim strahotama koje su se pojavile u ljudskoj civilizaciji! Jer stvari su tako povezane. To su stvari koje se događaju u pozadini egzistencije. U svijetlu takvog razmatranja, događaji koji se pojavljuju ne pojavljuju se u izolaciji. Pojavljuju se u velikom kontekstu. Ali kako se oni postavljaju u individualnu sudbinu ljudskog bića? Pa, dragi moji prijatelji, tamo su bogovi koji su povezani s evolucijom čovječanstva. Kao što sam već spomenuo, vaša je zadaća transformirati ono što se na ovaj način događa u nešto povoljno, nešto što je dobrobit za ljudsku sudbinu.
Tako nešto događa se neprestano u kontekstu zemaljskog duhovnog svijeta, da se ljudske sudbine otimaju od Luciferovih krila i Ahrimanovih kandži, jer su bogovi dobri. I kakvu god nepravdu radili Ahriman ili Lucifer u svijetu iza kulisa postojanja, to, dragi moji prijatelji, opet dobri bogovi vode na put pravde, i na kraju je karmička veza dobra i pravedna.
I naš pogled je skrenut, što naravno mora biti razumijevanje za ljudsku karmu, mora biti pun razumijevanja, ali naš pogled je skrenut s ljudske sudbine na sudbinu bogova. Jer kada kontempliramo ratne zločine, ratnu krivnju, ratne zlotvore u vezi s prirodnim i elementarnim nehumanim katastrofama, vidimo sebe kako živimo borbu dobrih bogova s bogovima koji su zli. Gledamo izvan ljudskog života u život bogova i vidimo život bogova u pozadini ljudskog života. I iznad svega, to ne vidimo suhim teorijskim gledištem, već vidimo sa srcem, vidimo na taj način, ovaj pobožni život, da možemo ponovno pogledati što se događa u individualnoj karmi ljudi na Zemlji, jer vidimo ljudsku sudbinu isprepletenu s božanskom sudbinom.
Ali onda, ako gledamo takve stvari, onda nam se svijet koji leži iza ljudskog bića veoma približio. Jer tada nam se otkriva nešto što ne može ne uzburkati sama vlakna naših srca. Tada postaje očito kako je ljudska sudbina ugrađena u božansku sudbinu, kako u određenom smislu bogovi žude za onim što moraju uzeti u ruke dok vode njihovu vlastitu bitku.
Onaj tko je bio iniciran u drevne misterije prvo je uveden u svijet elemenata; ondje je vidio vlastito unutarnje biće, s moralnim atributima, kako se postupno okreće vani. Ali onda je naučio, a to je bila teška, moćna riječ koju je izgovorio učenik drevnih misterija, upoznao 'donje i gornje bogove', ahrimanske i luciferske bogove. Dobri bogovi kreću se u ravnoteži. I dok je stari učenik misterija upoznao ono što novi učenik mora upoznati, osoba je postupno bila inicirana u tajne egzistencije. Jer onda, kada netko prozre ovu vezu, dolazi do čudnog, ali pogleda koji prosvjetljuje svijet: čemu služi zbroj nesreća u svijetu? Tako da bogovi mogu od toga napraviti sreću! Jer puka sreća nije dovela do postojanja svijeta. Sreća koja niče iz nesreće, kada ljudi žive u svijetu osjetila, vodi u dubine svijeta.
Gdje god je u pitanju gledanje na karmu, ne smijemo se pozivati na teorijske koncepte; gdje god je riječ o karmi, moramo se pozivati na cijelu osobu. Zato što se ne može naučiti prepoznati karmu bez srca, cijelog uma, volje osobe koja je uključena u znanje. Ali ako na ovaj način upoznate karmu, onda se i ovaj ljudski život produbljuje. I tek tada su okolnosti života dovoljno važne, koje karmički zbližavaju ljude.
Međutim, postoje trenuci koji također moraju postojati za osobu koja nije površna, kada vas karma može opterećivati. Ali svi ti trenuci ponovno su uravnoteženi onima u kojima karma daje krila, tako da se s dušom uzdižemo iz zemaljskog u božansko kraljevstvo. I moramo osjetiti vezu između svijeta bogova i svijeta ljudi duboko u sebi, ako želimo govoriti o karmi u pravom smislu te riječi.
Jer ono što smo sami, što je u nama u jednom zemaljskom životu, to je prije svega ono što propada na putu između smrti i novog rođenja. Ali ono što ostaje je ono za što nas bogovi, odnosno bića viših hijerarhija, drže za ruku. I nitko neće razviti ispravno raspoloženje duše u odnosu na znanje o karmi, tko znanje o karmi ne vidi kao pomoć bogova.
Zato pokušajte, dragi moji prijatelji, razumjeti znanje o karmi da ovo znanje o karmi izazove osjećaj u vama: dok se približavam sveto duhovnom tlu, na kojem mi o karmi nešto može postati jasno, moram se uhvatiti za ruku bogova.
Naše iskustvo mora postati stvarno ako se želimo približiti stvarnom znanju o duhovnom svijetu – a takvo je znanje karme.