.- 16. Šesnaesto predavanje, Dornach, 27. lipnja 1924
Karmički povezane skupine ljudi. Kako hijerarhije funkcioniraju u životima ljudi. Povezanost vanjskih prirodnih pojava s karmom čovječanstva. Utjecaj procesa karme na vanjsku prirodu u vulkanskim erupcijama, potresima, poplavama i tako dalje. Iza i kroz djelovanje Sunca tkaju bića druge hijerarhije. 'Ponoćno Sunce'. 'Svitanje zore'. Treća hijerarhija djeluje na površini Zemlje, tijekom našeg sna, u tragovima naših misli. U tkanje i djelovanje druge hijerarhije upada prva hijerarhija, ove dvije hijerarhije zajedno se bave našim astralnim tijelom i egom. Imaginativno - slikovni pogled na inicijaciju i kult.
Naše razmatranje karme može samo polako i postupno dovesti do razumijevanja ovog temeljnog i složenog zakona. Danas bih najprije istaknuo kako smo morali naglasiti kako su oni koji rade na oblikovanju karme čovjeka u životu između smrti i novog rođenja prije svega sami ljudi, ljudi koji su u ovom životu između smrti i novog rođenja u stanju koje sam opisao. Ljudi rade zajedno s drugim ljudima, s onim ljudima s kojima su po mogućnosti karmički povezani. Tako da vidimo grupe ljudi, karmički povezane grupe ljudi, u formiranju karme u životu između smrti i novog rođenja, i već možemo reći: u ovom čisto duhovnom životu grupe ljudi koji imaju veze jedne s drugima, jasno su odvojene jedna od druge. To ne isključuje da u životu između smrti i novog rođenja, posebno u tom životu, činjenicu da činimo dio cijelog čovječanstva, da nismo isključeni jer smo unutar grupe ljudi, da pripadamo grupi duša, ne isključuje nas od sudjelovanja u čovječanstvu kao cjelini.
Ali bića viših hijerarhija djeluju u svim tim skupinama, sve do individualne sudbine pojedinog ljudskog bića. I ova bića viših hijerarhija, koja tako zajedno s ljudskim bićem stvaraju karmu između smrti i novog rođenja, sada također djeluju u životu koji provodimo između rođenja i smrti, jer se karma proživljava na moralan način, u sudbinama ljudi. A danas moramo odgovoriti na pitanje: kako rad, učinak hijerarhija zapravo utječe na živote ljudi?
Ako se danas govori o inicijacijskoj znanosti, mora se reći da je ovo pitanje zapravo ključno; jer već možete pogoditi, dragi moji prijatelji, iz onoga što sam rekao iz zadnjih predavanja, da su vanjske prirodne pojave također povezane s pojavom karme čovječanstva.
Onaj tko svoj pogled usmjerava ne samo prema prirodnim pojavama, već koji svoj pogled usmjeri prema cjelokupnoj kozmičko - ljudskoj zbilji, vidi vezu između onoga što se događa na Zemlji unutar grupa, bilo koje epohe, i onog što se događa u drugoj epohi kao procesi prirode. Ponekad možemo vidjeti prirodne događaje koji igraju ulogu u životu na Zemlji. Promatramo razorne vulkanske erupcije, promatramo što je uzrokovano prirodnim elementarnim događajima u poplavama, u sličnim pojavama.
Isprva, shvatimo li te događaje samo na prirodan način, suočeni smo s nečim što je neshvatljivo u odnosu na ukupni dojam koji dobivamo o svijetu. Jer gledamo na događaje koji jednostavno provaljuju u svjetski poredak, a prema kojima čovjek zapravo stoji tako da odustaje od razumijevanja, da jednostavno prihvaća nesreću, sudbonosne događaje. Duhovno - znanstveno istraživanje, međutim, samo po sebi ide malo dalje. Zato jer nam daje izvanredno gledanje, posebno s obzirom na ovakve elementarne prirodne pojave.
Dopuštamo da naše oči lutaju površinom Zemlje. Nalazimo određena područja zemljine površine prošarana vulkanima. Zatim pronalazimo mogućnost katastrofa sličnih potresu ili drugo, na drugim mjestima na površini Zemlje. A ako onda pratimo karmičke veze s obzirom na takve stvari, kao što smo ih pratili u povijesnom odnosu za neke povijesne ličnosti na prošlim predavanjima, onda se ispostavlja nešto vrlo osebujno. Tada nalazimo čudnu činjenicu: gore u duhovnom svijetu između smrti i novog rođenja, ljudske duše žive u skupinama prema svojoj karmi, razrađujući svoje buduće karmičke veze prema svojim prošlim karmičkim vezama. I vidimo takve grupe ljudi, grupe ljudskih duša, kako silaze iz pred-zemaljske egzistencije u zemaljsku, lutaju na mjesta koja su blizu vulkana, ili tamo, gdje se mogu dogoditi katastrofe slične potresima, kako bi primile tu sudbinu iz elementarnih prirodnih događaja koji mogu doći na takvim mjestima. Doista, čak nalazimo da u ovom životu između smrti i novog rođenja, gdje ljudsko biće ima potpuno drugačije poglede i osjećaje, takva mjesta ponekad traže duše koje pripadaju zajedno kako bi doživjele sudbinu koja se tako može doživjeti. Jer ono što ima malo odjeka u našim dušama ovdje na Zemlji, kao što je rečenica: biram veliku nesreću da bih postao savršeniji, jer inače bih ostao nesavršen u odnosu na ono što leži u mojoj prošloj karmi – ovaj sud, kao što sam rekao, ima malo odjeka unutar zemaljskog života, on je tu, on je tu kao potpuno valjan sud kada stojimo u životu između smrti i novog rođenja. Tražimo i vulkansku erupciju, tražimo i potres, kako bismo na putu nesreće pronašli put do savršenstva.
Moramo napraviti čistu distinkciju između ta dva različita načina procjenjivanja našeg života, onaj iz duhovnog svijeta i onaj iz fizičkog svijeta.
No, dalje se moramo zapitati u vezi s tim otprilike ovako: u vanjskom svijetu, svakodnevni događaji prirode odvijaju se relativno redovito, utoliko što u njima igra ulogu zvjezdani svijet; jer ovaj svijet zvijezda teče s određenom pravilnošću, posebno što se Sunca i Mjeseca tiče, zaista i što se tiče ostalih zvijezda, s iznimkom svijeta meteora i kometa, koji na misteriozan način upadaju u redovite ritmičke događaje kozmosa.
Ali u onom što zovemo vjetar i vrijeme, samo ono što se u grmljavini i tuči miješa, općenito u klimatološkom i meteorološkom pogledu, to remeti našu prirodnu egzistenciju koja se svakodnevno probija kroz ovaj redoviti ritmički tijek. Vidimo, predani smo prije svega, ovom vanjskom tijeku prirodnih događaja. Zatim, ako imamo poriv za duhovnim razumijevanjem, onda vjerojatno slušamo što nam kaže inicijacijska znanost: Ne postoji samo ovaj izvanjski vidljivi svijet, postoji svijet nadosjetilnog. U ovom nadosjetilnom svijetu žive bića viših hijerarhija. I dolazimo u carstvo ovih viših hijerarhija u životu između smrti i novog rođenja, baš kao što dolazimo u tri carstva prirode, minerala, biljaka, i životinja, u životu između rođenja i smrti.
Poslušat ćemo to što govori znanost inicijacije. Pokušavamo oblikovati ideju da postoji, da tako kažemo, ovaj drugi svijet, ali tada često ostajemo na jednostavnom suprotstavljanju ta dva svijeta, ne povezujući jednog s drugim u našim predodžbama.
Ali pravi pogled na ova dva svijeta dobijemo tek kada ih možemo gledati zajedno, kada možemo shvatiti njihovu interakciju okom duše. Jer tu interakciju moramo shvatiti ako želimo razumjeti formiranje karme. Ova karma je pripremljena u životu između smrti i novog rođenja. Ali kroz djelotvornost viših hijerarhija, također i u životu između rođenja i smrti, karma se razvija ovdje na Zemlji.
Stoga se moramo zapitati: kako ove više hijerarhije djeluju u zemaljskom životu?
Pa, vidite, ove više hijerarhije djeluju u zemaljskom životu na takav način da koriste zemaljske procese.
Najlakše ćemo razumjeti što to znači ako najprije okrenemo pogled na ono što je prostrto pred našim osjetilima u zvjezdanom i zemaljskom svijetu. Nad sobom gledamo Sunce tijekom svakodnevnog budnog života. U noćnim satima opažamo sjaj Mjeseca i sjaj zvijezda. Zamislimo, dragi moji prijatelji, kako gledamo u svijet, kako dopuštamo onome što je iznad nas da djeluje na naša osjetila, i onome što je na Zemlji u carstvima prirode. I shvatimo da ovaj svijet osjetila sam po sebi ima jednako malo značenja kao i ljudski leš. Ako u cijelom tom području promatramo ono što postoji na Zemlji u smislu sila osim ljudi, onda doista nalazimo sve sile koje su u lešu, ali ne nalazimo sile živih ljudi. Leš koji leži pred nama je besmislica, ima značenje samo kao ostatak živog čovjeka. A razumnim se ne može smatrati nitko tko vjeruje da bi leš mogao stajati sam za sebe kao neka samoutemeljena povezanost činjenica. Može biti tu samo kao ostatak, može pokazati samo oblik koji je od nečega što više nije u njemu. Kao što smo vođeni od leša do žive osobe, tako u duhovni svijet mora voditi sve što se vidi u okruženju kao fizičko - osjetilno postojanje. Jer ovo fizičko - osjetilno ima jednako malo značenja samo po sebi kao što ima i leš.
Kao što smo u svojim predodžbama usmjereni od mrtvaca do žive osobe, kao što kažemo: ovo je leš osobe – kažemo o prirodi: ovo je objava božansko - duhovnih snaga. - Ništa drugo nije razumno, dapače, nije ni zdravo razmišljati drugačije. Kada se razmišlja drugačije, to je patološko razmišljanje.
Ali kakav je to duhovni svijet na kojeg moramo sumnjati iza ovog fizičko-osjetilnog svijeta? Vidite, duhovni svijet na kojeg moramo sumnjati da je iza ovog fizičkog-osjetilnog svijeta je onaj kojeg smo upoznali kao drugu hijerarhiju: Eksuziji, Dinami, Kirioteti.
Druga hijerarhija, ona je iza svega na što Sunce baca svijetlo. A što to nije osunčano i Suncem obasjano u okolini u kojoj imamo osjetilne utiske? Sve je osunčano i obasjano Suncem.
Ova bića druge hijerarhije borave na Suncu. Od Sunca vladaju vidljivim svijetom, koji je njihovo otkrivenje. Tako da možemo reći: ako ovdje imamo Zemlju, ako negdje imamo Sunce koje gleda dolje na Zemlju, onda iza solarnog rada, u kojem djeluje Sunce, kroz rad Sunca imamo rad druge hijerarhije, Eksuzija, Dinama, Kirioteta.
Na zrakama, koje su djelo druge hijerarhije, nose se svi osjetilni dojmovi koji mogu doći osobi, svi dojmovi koje imamo tijekom budnog dana. Tako da u određenom smislu govorimo ispravno kada kažemo: nadosjetilni svijet druge hijerarhije stoji unutar i kroz i iza djelovanja Sunca u okruženju našeg fizičko - osjetilnog postojanja.
Sada imamo drugačije stanje u našem zemaljskom postojanju. O ovom drugom stanju razgovarali smo prošli puta s jedne točke gledišta. Mi smo u stanju spavanja. Ovo stanje, u kojem spavamo, kako se predstavlja kozmički, kako se predstavlja u kozmičkoj protu - slici? Pogledajmo to.
Tu imamo – ako to nazovemo komadić zemljine površine [vidi crtež naprijed, kružna linija iznad], na kojem živimo na način da imamo svoje fizičko tijelo i svoje etersko tijelo u krevetu [lijevo], naše astralno tijelo i naš ego vani [desno] – u kozmosu moramo misliti o Suncu da stoji iza zemaljskog, da Zemlja mora prvo pustiti sunčeve zrake da prođu kroz nju dok ne dođu do nas. Sve nalik Suncu je prekriveno Zemljom.
Vidite, u svim drevnim misterijima postojala je određena doktrina koja, kada čovjek postane svjestan njenog sadržaja, zapravo ostavlja duboko šokantan dojam. Svatko tko je uveden u drevnu misteriju, postao učenik, postupno je ušao u znanost inicijacije, u određenoj fazi svog unutarnjeg razvoja došao je do toga da je dojmove koje je dobio na ovaj način okarakterizirao – pa, dragi moji prijatelji, obratite pažnju na to kako vam sada govorim monolog starog posvećenika, koji je mogao progovoriti nakon što je dosegao određenu razinu inicijacije – pa bi takav posvećenik govorio otprilike ovako: "kada danju stojim na otvorenom polju, gledam prema gore pogledom iščekivanja, prepuštam se dojmovima osjetila, vidim Sunce. Opažam ga u njegovoj blistavoj snazi u podne, i osjećam i vidim iza blistave snage Sunca u podne, djelovanje druge hijerarhije na Suncu. Prije moje inicijacije, Sunce bi nestalo s večernjim zalaskom. S pojavom zalaska Sunca nestao bi sunčev sjaj. Prije moje inicijacije prošao bih kroz noć, dok je oko mene bila tama, a ujutro bih se sjećao ove tame, kada bi se Sunce pojavilo u zoru i probilo se do blistavog sjaja u podne. Ali sada, nakon što sam primio inicijaciju, to je ovako: kad doživim zoru, a Sunce se od zore priprema za svoj dnevni hod, u meni se budi sjećanje na noćni život. Znam što sam doživio tijekom noćnog života. Dobro se sjećam da sam vidio kako se plavkasto svjetlucavo svijetlo od sumraka nastavilo kretati od zapada prema istoku, i kako sam gledao, čega se sada točno sjećam, u pomoć Sunce na suprotnoj točki neba, nasuprot točki gdje je bilo u svom blistavom podnevnom hodu, u svom sjaju koji je tako moralno impresivan, iza Zemlje. Vidio sam ponoćno Sunce".
Takav su monolog, u skladu s punom istinom, izgovarali takvi inicirani u svojoj meditaciji. Jer izgovaranje takvog monologa nije bilo ništa drugo do osvještavanje onoga što je tamo bilo. I kada pročitamo u knjizi koju je napisao Jakob Böhme, 'Die Morgenröte im Aufgang', onda možemo steći šokantan dojam da su ove riječi, koje se nalaze u knjizi 'Die Morgenröte im Aufgang', ostaci jednog divnog drevnog učenja.
Što je 'dizanje zore' za inicirane? 'Dizanje zore' uzrok je kozmičkih sjećanja na Sunce koje gleda iza Zemlje u ponoć, prekriveno Zemljom, koje svijetli kroz Zemlju. U običnom gledanju vidimo žuto - bijeli disk kako blista u podne, u iniciranom gledanju, vidimo plavkasto - ljubičasto Sunce na suprotnoj točci neba, u kojem nam se Zemlja čini kao prozirno tijelo kroz koje bjelkasto - žuti podnevni disk, ali s druge strane plavkasto - crvenkaste boje, izgleda da svijetli. Ali ova plavkasto - crvenkasta blistava pojava – moram reći nešto paradoksalno – to nije ono što jest. Doista kao da smo, gledajući ovo Sunce u ponoć, prvi put vidjeli nešto što je u daljini nejasno. I kada se naviknete na inicijaciju, ono što se isprva čini nerazgovijetno u daljini, gledate sve bliže i bliže s iniciranim pogledom, onda će ono što je plavkasto - crvenkasti sjaj sve više poprimati oblik, prostrto po cijelom okrenutom nebu, koje je prekriveno Zemljom, postati će naseljeno. I baš kao što, kada izađemo iz naše kuće u zvjezdanoj noći, pruža nam se veličanstveni prizor zvjezdanog neba s pojedinačnim svjetlucavim, blistavim točkama, a u sredini se možda pojavljuje Mjesec, inicirani pogled na izokrenutu stranu kroz sada prozirnu Zemlju vidjet će cijeli svijet koji se diže kao iz oblaka koji se oblikuju u životne oblike: sve što živi u drugoj hijerarhiji, u svijetu Eksuzija, Kirioteta, Dinama – tu se pojavljuju ta bića!
A kad sve pažljivije gledamo, kada steknemo mir duše za promatranje – i sve se događa nakon priprema, nakon priprema za meditaciju, jer zapravo postaje svjesno iskustvo tek u zoru, u sjećanju, ali to je ispred nas, tako da znate da ste to vidjeli tijekom noći. To je kao da se pojavljuje na suprotnoj strani Zemlje, ono što ovdje naznačim na crtežu u takvom oblaku [svjetlo ljubičasta, crvena i plava] – to je svakako tkanje, svijet bića druge hijerarhije, kao da svijet drugih bića, takoreći, zrači iz ovog tkanja, iz svijeta druge hijerarhije. Želim shematski naznačiti ono što zrači vani, u početku svijetli kroz Zemlju [žuto]. O, to je doista divan svijet bića, koja tako rade kroz Zemlju noću, lebdeći na nebeskom svodu, sada pristupajući čovjeku, sada se povlačeći, sada mu opet pristupajući! I postupno spoznajemo što se tu zapravo nalazi.
Cijeli dan smo živjeli svjesno, sad spavamo. To znači da su fizičko i etersko tijelo prepušteni sebi, radeći u snu, poput svijeta minerala i biljaka. Ali cijeli dan smo mislili, ideje su cijeli dan prolazile kroz nas, ostavljale su svoje tragove u fizičkom i eterskom tijelu. Ujutro se ne bismo sjećali kakvi su doživljaji našeg ovozemaljskog postojanja da za sobom nisu ostavili tragove dojmova koje potom nosimo u sjećanjima. Eho tih tragova, u onome što ostaje od osobe noću u krevetu, odakle je otišao. U eterskom tijelu događa se čudan događaj: odjek, odjek, odjek, odjek, onoga što je budna osoba mislila od jutra do večeri.
A ako uzmete ono što spava na Zemlji nad zemljinom površinom, što je u ovome – uzmimo sada samo eterska tijela – ono što se plete u tim eterskim tijelima i ostaje kao odjek onoga što su mislili svi ti usnuli ljudi koji spavaju nad površinom Zemlje: pa to su slike onoga što se događalo tijekom dana na Zemlji.
A ona bića koja lebde gore-dolje satima se zaokupljaju tijekom našeg sna onim što je ostalo kao trag u našem eterskom tijelu. To postaje njihov svijet. To je sada njihovo neposredno iskustvo, koje ih zaokuplja. I svane nam činjenica, pred kojom stojimo sa strahopoštovanjem: ostavio si svoje tijelo u krevetu – tu je. Nosi tragove svakodnevnog života. To je polje vaših ideja tijekom dana. Biće treće hijerarhije, anđeli, arhanđeli, arhaji, ulaze u ovo polje. Tamo oni doživljavaju, dok ste izvan svog fizičkog i eterskog tijela, ono što su ljudi iskusili kao predodžbe tijekom budnih sati dana.
I tako s poštovanjem gledamo u takvu površinu Zemlje, gdje su ljudska tijela uspavana, i kreću tim putem anđeli, arhanđeli, arhaji, prema onome što se događa kao odjeci svakodnevnog života. I vidimo kako se pred nama razvija prekrasan život, koji se odvija između bića treće hijerarhije i tragova naših misli.
Gledamo u ovo polje, postajemo svjesni kako smo mi kao ljudska bića smješteni u duhovnom kozmosu: dok smo budni, dajemo anđelima posao za naše sate spavanja. Da, zaista je tako, u našim budnim satima, dajemo anđelima posao za vrijeme spavanja.
A sada se nešto događa oko naših misli. Da, one misli koje vam prolaze kroz glavu sadrže plodove koje potapate u vlastita eterska i fizička tijela, koje anđeli beru tijekom noći kako bi ih proveli i inkorporirali u kozmos kako bi našle mjesto u kozmičkom poretku.
Vidimo i još nešto. Dok vidimo ova bića treće hijerarhije, anđele, arhanđele, arhaje, kako izlaze iz bića druge hijerarhije i njihova djelovanja, vidimo, kao iza tkanja [vidi crtež raniji, svijetloljubičasta dolje] bića posebno veličanstvena koja uzimaju udjela u radu druge hijerarhije. Gledamo plavkasto - crvenkasto formu bića druge hijerarhije, ali vidimo kako nešto drugo ulazi od pozadi u ovo tkanje i život druge hijerarhije, i ubrzo postajemo svjesni da dio toga, ne samo da udara poput munje [crveno] u tkanje i bit druge hijerarhije, već udara ravno u drugi dio Zemlje, i nema nikakve veze s onim što je ostalo u krevetu, već s onim dijelom koji je otišao, naime, ego - organizacijom i astralnim tijelom.
I kao što se može gledati ono što je ostalo u krevetu, kao na polju, gdje misaone plodove ljudske dnevne aktivnosti čupaju anđeli, arhanđeli, arhaji, u svrhu kozmičke aktivnosti, tako možemo vidjeti kako bića druge hijerarhije, Eksuziji, Dinami, Kirioteti, ujedinjujući svoju aktivnost s onom od prve hijerarhije, Serafinima, Kerubinima, Prijestoljima, zaokupljaju se našim astralnim tijelo i našim egom.
Posvećenik u jutarnjem sjećanju kaže sebi: tamo sam živio od vremena padanja u san i buđenja sa svojim 'Ja' i svojim astralnim tijelom. Tada sam se osjećao kao da sam utkan, kao da sam uklopljen u ono što Serafini, Kerubini, Prijestolja rade zajedno s Kiriotetima, Dinamima, Eksuzijima. Tu sam ja, i tamo gledam svoje fizičko i etersko tijelo: tamo vidim žućkasto - bjelkasto djelovanje bića treće hijerarhije, anđele, arhanđele, arhaje, koji se brinu za plodove mojih misli. Znam da sam povezan s bićima prve i druge hijerarhije. Gledajući u moćne oblake duha iznad svog tijela, koje je ostalo, vidim tkanje i bit treće hijerarhije.
I tako, dragi moji prijatelji, možete dobiti konkretnu predodžbu o tome kako se bića triju hijerarhija pojavljuju imaginativnoj viziji, kako se pojavljuju na suprotnoj strani Zemlje unutar slike fizičkog svijeta, ali tek kada je ovaj fizički svijet obavijen tamom. I možemo zamisliti da je znanje, percepcija ovih uzvišenih činjenica, sve više prodirala u srca i duše onih koji su nekoć bili dio drevne znanosti inicijacije.
I još jednom, ovo znanje može naći svoj put u srca i duše onih koji su upoznati s modernom znanosti inicijacije.
Ali zamislimo da se ta moćna imaginacija pojavljuje pred ljudskom dušom, dakle pred ljudskom dušom da se sada mora izraziti njeno postojanje na sljedeći način. Zamislite ljudsku dušu, oslobođenu tijela, oslobođenu od fizičkog i eterskog tijela, utkanu u emanacije Serafina, Kerubina, Prijestolja, Kirioteta, Dinama, Eksuzija. Zamislimo, u plastičnoj strukturi, u bojama [vidi crtež], ovo bi bilo predstavljeno u drevnom misteriju gomili koja nije inicirana; netko bi pokušao slikovito prikazati ono što je inicirani vidio tako veličanstveno na dalekoj strani Zemlje. A kako bi se pokazalo da je to ujedno i svijet u kojem se razrađuje karma s bićima dviju najviših hijerarhija, ispred ove forme bili su najviši inicirani, oni koji su tijekom svog zemaljskog postojanja već promatrali ono u što ljudi ulaze između smrti i novog rođenja. I tada bi najviši inicirani stao ispred toga [gornji krugovi].
Zatim bi postavili još jednu formu s ljudskim likovima okolo. Tu su stajali nešto niži posvećenici [donji krugovi], oni čiji rad na fizičkom i eterskom tijelu nije bio završen.
I uključivanjem ljudi u ovo predstavljanje, dobili su sliku onoga što su inicirani vidjeli u misterijima. To je bio početak oltara, koji je uokviren naprijed i na kojem čin bogoslužja vrši visoko i niže svećenstvo, kao slika onoga što se može vidjeti o znanosti o inicijaciji. A i danas, kada uđete u katoličke crkve, pogledate li iz lađe crkve na oltar, imate blijedu sliku onoga što je nekoć inaugurirala znanost inicijacije, i počinjete shvaćati porijeklo kulta. Kult ne nastaje tako da se izmisli, jer onda nije kult. Kult proizlazi iz činjenice da je slika onoga što se događa u duhovnom svijetu.
Ako se mogu poslužiti samo jednim primjerom, hoću reći da, uz ovaj kult, koji je najopsežniji čin posvećenja, o kojem sada ne želim raspravljati, uzmem li samo mali ulomak iz kulta koji je već ušao u Zajednicu za kršćansku obnovu, koju većina od vas zna: kad pred vas stavim sjećanje na ono što ste vidjeli kao kult mrtvih – kao kult na kremaciji na kojoj je većina vas bila, ili na pogrebu – taj se kult razvio u smislu naše kršćanske zajednice.
Vidite kako se odvija, ovaj kult. Ispred je lijes, u kojem su smrtni ostaci umrlog. Pred njim se odvija određeni ritual. Svećenik izgovara molitvu. Mogao bi biti i kompliciraniji, ali u svojoj jednostavnosti, kakva je sada, ono što se time treba dobiti to se može dobiti. Što je to?
Dragi moji prijatelji, ako ovdje postoji ogledalo, bilo koji predmet ili biće, vidjet ćete odraz u njemu. Dakle, imate dvije stvari kada se odvija kult umrlog. Ono što svećenik radi ispred lijesa samo je odraz. To je prava refleksija i da nije odraza ne bi bilo stvarnosti. Što se reflektira? Ono što svećenik ovdje radi stojeći ispred umrlog, čineći svoje bogoslužje, ima svoju izvornu sliku u nadosjetilnom svijetu, dok mi činimo zemaljsko bogoslužje ispred fizičkog tijela i eterskog tijela, koje je zapravo još uvijek prisutno, s druge strane se izvodi nebeski kult, od bića s druge strane egzistencije, gdje se duševno - duhovno prima s kultom dobrodošlice, kao što mi ovdje stojimo s oproštajnim kultom ispred umrlog. Kult je istinit samo ako ima ovo pravo podrijetlo.
I tako vidite kako nezemaljski život igra svoju ulogu u zemaljskom životu, nezemaljski život je posvuda. Ako izvodimo pravi kult umrlih, u nadosjetilnom se zbiva ono što odgovara ovom kultu. To funkcionira zajedno. A ako u molitvi za umrle ima pobožnosti, istine, dostojnosti, tada u molitvi za umrle odjekuju i molitve bića viših hijerarhija u nadosjetilnom svijetu. Vibriraju skupa. Duhovni svijet i fizički svijet su ujedinjeni.
Duhovni svijet i fizički svijet posvuda zajedno vibriraju. Postoji međuigra u najstvarnijem smislu kada se pojavi u zemaljskom ono što je utkano u nadosjetilno između smrti i novog rođenja s bićima viših hijerarhija: karma.