.- 1. Prvo predavanje, Dornach, 30 svibnja 1923
O ponavljanju života na Zemlji. Fizičke vježbe, ples i sport.
Promjena gustoće populacije. Zašto se ne sjećamo prethodnih utjelovljenja. Sjećamo se samo stvari koje se dogode kada smo budni. Više se toga događa kada spavamo. Stanja nakon smrti. Kada plešemo na uobičajen način mi ne slijedimo fizičko tijelo već etersko. S fizičkim vježbama više prianjamo uz Zemlju. Kod sporta su samo zemaljski pokreti. Euritmija. Moderna opsesija sportom.
Dobro jutro, gospodo. Pošto niste svi danas ovdje mislim da ću danas o stvarima govoriti na takav način da ljudi koji nisu ovdje neće mnogo propustiti. Imate li kakvo pitanje?
G. Burle je pitao o reinkarnaciji. Sigurno da je danas mnogo više ljudi na Zemlji negoli je bilo ranije.
Drugo pitanje je da je često primjećivao da se ljudi vole vrtjeti, plešući možda ili na druge načine. I pas koji trči vrati se uvijek na isto mjesto. Također, ako se netko izgubi u šumi ili ako je magla, opet će se naći na istom mjestu.
Rudolf Steiner: To je zaista jako zanimljivo pitanje.
Prvo, dakle, pitanje reinkarnacije. Kao što znate, ako uzmemo izvješće antropozofske znanosti duha, shvatimo da svatko tko je danas živ ima brojne zemaljske živote iza sebe i također ispred sebe, i da se stoga ljudska duša stalno iznova vraća. Sada ne bi smjeli misliti da to ima ikakve veze s vjerovanjem, koje je također bilo uobičajeno u ranijim vremenima, da su ljudska bića živjela u životinjskim tijelima i takve stvari. To je nešto za što se naši neprijatelji prave da mi to govorimo. O tome ne može biti govora. Ali postoje dvije primjedbe koje se mogu staviti na to da se ljudska biće uvijek vraćaju. Prva je ona na što je g. Burle mislio.
Općenito gledanje je da je populacija Zemlje stalno u porastu tako da imamo mnogo više ljudi u Europi danas nego, na primjer, što smo imali prije oko 150 godina. Je li tako? Je li to ono na što mislite? Da bi brojke bile prevelike ako bi pratili ranije živote svih ljudi koji su danas dio velike populacije? Tada bi trebalo reći da je u ranija vremena bilo manje ljudi i da danas mnogo više ljudi živi na Zemlji. Dakle kako to može biti da se oni ljudi iz ranijih vremena pojavljuju u sadašnjim tijelima? To je pitanje. Postavljano je često, s idejom da je previše ljudi na Zemlji danas, da bi mi mogli reći da su postojali ranije.
Sada, postoje brojne stvari koje treba uzeti u obzir. U prvom redu, statistike su uvijek dane za konkretno područje gdje se populacija povećava u iznimnom stupnju, i iz toga se dobije ideja da se populacija cijele Zemlje stalno povećavala. Izgledalo bi kao da je prije 3000 ili 4000 godina. recimo, bilo malo ljudi na Zemlji, dok ih sada ima u enormnim brojevima. Ljudi tako zbrajaju. Kažu, na primjer, da se populacija Europe više ili manje udvostručila u zadnjih 150 godina. Nastavljajući računati na toj osnovi, kažu da je moralo biti strašno malo ljudi na Zemlji prije 2000 ili 3000 godina.
Ali, gospodo, to je potpuno u suprotnosti s činjenicama kakve općenito poznajemo. Dopustite da spomenem sljedeće. Vidite, ako idemo natrag u vrijeme prije rođenja Krista, recimo, 2000 godina natrag, to je bilo vrijeme kada su izgrađene enormne piramide u oblasti Nila u Africi, u Egiptu; cijela rijeka je bila regulirana. I ako uzmete u obzir mase ljudi potrebne da se podignu te ogromne građevine, čak samo da se izgrade sfinge, na primjer, koje su gigantske veličine, i izgrađene su brojne, shvatite da je pogrešno reći da je populacija Egipta u to vrijeme bila mala. Ne, populacija u Egiptu morala je tada biti gusta, mnogo gušća nego je populacija Saske ili Belgije danas, na primjer. Povijesne činjenice se sasvim sigurno suprotstavljaju gledanju da što se više vraćamo u evoluciji Zemlje, da će se naći sve manje i manje ljudi.
Također, ako idemo mnogo dalje preko u Aziju nalazimo ogroman sustav kanala. Vidite, ako je ovo Europa [crtanje na ploči] – ovo sam vam već crtao – tada bi Afrika bila ovdje. Ovo bi bio Nil i Egipat, i ovamo preko bi bila Azija. To je ogroman kontinent koji ide dalje. I ovdje sve vrvi od populacije koja je izgradila piramide i tako dalje. Preko u Aziji je drevna Kaldeja. Kao što znate, Biblija kaže da je Abraham došao iz Ura u Kaldeji. Zemlja Kaldeja je u to vrijeme postojala. I u toj su zemlji u ranija vremena izgrađeni ogromni sustavi kanala, čiji ostaci se i danas mogu naći. Za to je također, trebao ogroman broj ljudi. Tako morate vidjeti da činjenice pokazuju, prilično jednostavno, da su ogromne mase ljudi postojale u Africi i Aziji tisuće godina prije rođenja Krista.
Morate također uzeti u obzir sljedeće. Kada su Europljani otišli u Ameriku tamo su se naselili. Ali Amerika u to vrijeme nije bila prazna. Drevna populacija Indijanaca koju sam vam spominjao, ljudi s bakarnom kožom, sada je potpuno izumrla. Gledajući stvari koje su ostavili, neke su od njih sada zakopane, shvatite da je ogromna populacija živjela tamo, ali Europljani nisu imali kontakta s njima.
Tako da je to jednostavno nešto što nije točno, da je u prošlosti bilo manje ljudi na Zemlji. Samo promislite o tome – točne brojke nisu poznate o sadašnjoj populaciji; moguće je samo dati brojke za konkretna područja. Što današnji europski statističari znaju o kineskoj populaciji sada i prije tisuću godina? Sve stvari koje nam putnici govore sugeriraju da se populacija uvijek ne smanjuje kada se ide natrag u vremenu kako se općenito pretpostavlja, već da je zasigurno postojalo vrijeme kada je Zemlja bila visoko naseljena. Zatim su, naravno, također postojala vremena kada su posebno neka područja bila manje naseljena, ali za minutu ćemo vidjeti da to nije ništa posebno. Općenito govoreći, i uz napomenu da je danas moguće te stvari znati površno, prigovor da previše ljudi postoji danas da bi bili reinkarnacije iz prošlih vremena, može se definitivno pokazati kao netočan.
Ali postoji još nešto što isto tako treba uzeti u obzir. Vidite, gledajući ljude danas shvaća se da je jedna osoba prošla možda 100o godina između smrti i sadašnjeg rođenja, netko drugi možda samo 500 godina, a netko drugi je možda bio u svijetu duha 1500 godina prije nego je ponovno došao. Ljudi koji žive danas tako definitivno nisu svi bili ovdje ranije u isto vrijeme već u različita vremena. Ako je populacija Zemlje bila manja u neko vrijeme, duše bi morale čekati gore dok ne bi ponovno postala veća.
Stvari koje možemo reći o inkarnaciji i reinkarnaciji stoga se potpuno slažu s činjenicama. Često sam govorio – jer ova primjedba je postavljana uvijek iznova kroz godine koliko predajem – to je samo stvar aritmetike. Pretpostavimo da je netko živio godine 800 – negdje. Netko drugi je živio godine 1000 [crta i piše na ploči]. Sada je godina 1923. Savršeno je moguće da je jedan kojeg sam nacrtao ovdje susretne onog kojeg vidite ovdje, jer ovaj drugi ima kraću distancu za proći. Tako sada, 1923, imate dvoje ljudi, ali u starija vremena uvijek je jedan. Ne trebaju svi biti ovdje u isto vrijeme da bi se vratili u isto vrijeme. Stoga je to savršeno točno i za vrijeme kada je Zemlja manje naseljena; to je samo jer manje duša silazi u takva vremena.
Dakle vidite, ako se ne fantazira već se razmišlja u okvirima stvarnosti treba shvatiti da jednostavno nije takav slučaj da bi bile dvije osobe, poslije četiri, zatim šest, i tako dalje. Dok idemo dalje natrag gledajući populaciju Zemlje shvaćamo da je potpuno ritmična. Postoje vremena kada je mnogo ljudi na Zemlji i vremena kada je manje ljudi na Zemlji. I nikada nećemo doći do jednog para, kao što Biblija govori. To nije ono na što se misli. Ne može biti govora o 'jednom paru', na način koji se tamo spominje. Jer ako pretpostavimo da je u jedno vrijeme bilo samo dvoje ljudi morali bi reći da je uvijek bilo samo dvoje, i uopće nitko u međuvremenu. Ali to nije kako stoje stvari. Ovdje je pravo znanje u proturječju s vjerovanjem u znanje temeljeno danas na fantaziji.
Ali također postoji još nešto. Vidite, moramo nam biti jasno da mora proći neko vrijeme prije nego ljudsko biće ponovno dođe na Zemlju. I tako možete pitati: 'Da, ali kada dolazi dolje'? Istražujući stvar u potpunosti do kraja nalazi se da je jedan od njih dosta mislio o svijetu duha dok je bio na Zemlji, i nakon smrti je lako 'urastao' u taj svijet. Razmišljajući mnogo o svijetu duha, on će trebati relativno dugo vremena između smrti i ponovnog rođenja. Može dugo vremena ostati u svijetu duha jer je o njemu već dosta naučio ovdje. Takvi ljudi, koji su mnogo razmišljali o svijetu duha, tamo se mogu bolje razviti, ostati duže i vratiti se na Zemlju kasnije. Netko tko je samo mislio o materijalnom svijetu vratiti će se relativno brzo. Tako je to još jedan način na koji se stvari pomiču i mijenjaju.
To bi bila jedna primjedba. Zatim postoji također još jedna. Već sam govorio o tome. To je ovo: 'Zašto se ne sjećamo ranijih inkarnacija'? Dakle vidite, gospodo, to je ovako. Ako netko kaže da su ljudska bića sposobna zbrajati, to je van svake sumnje. Ona mogu zbrajati. Ali tada netko dođe i kaže: 'Dokazati ću ti da čovjek ne može zbrajati'. 'Oh, kako ćeš to napraviti'? I on dovede mlado dijete koje ne može zbrajati. 'I on je također ljudsko biće', reći će.
Tako je to s ranijim životima na Zemlji. Ljudska bića mogu to naučiti, i naučiti će se sjetiti njihovih ranijih života na Zemlji kako nastavljaju evoluirati na Zemlji. To je jedna od stvari o kojima čujemo u znanosti duha, da se u sadašnje vrijeme ljudska bića još ne mogu sjetiti njihovih iskustava iz prethodnog života. Ali ono što moramo reći o tome u znanosti duha je u potpunom suglasju s time. Vidite, gospodo, vi ste u budnom stanju od jutra do večeri. Dobivate živo iskustvo od svega oko vas. I kada se sjećate stvari, sjećate se samo stvari koje ste tako znali, u budnom stanju. Samo promislite kako brzo zaboravljamo čak i naše snove – koji nemaju poseban značaj, kao što sam vam rekao. Ljudska bića stoga pamte stvari na koje naiđu u budnom stanju. Ali postoji još nešto čega se ne sjećaju, čak i ovdje na Zemlji. To su stvari koje dožive u stanju spavanja. A mi zapravo doživimo mnogo više u našem spavanju nego u budnom stanju, samo na našem sadašnjem nivou svjesnosti nismo ih u stanju primiti. Kada jednom steknemo za to sposobnost – a ljudska bića to mogu steći – znati ćemo da doživljavamo ogromno toga u našem spavanju. Međutim, u pravilu, ljudi to ne znaju, i kada umru stvari koje su doživjeli u budnom stanju odlaze nakon dva ili tri dana. Tada izgleda kao da misli koje je netko doživio u budnom stanju jednostavno odlaze nakon dva, tri, ili četiri dana. I tada će doći sve stvari koje smo doživjeli u spavanju. Kao što sam vam rekao, uzeti će trajanje vremena jednako trećini našeg cijelog zemaljskog života. Ovdje na Zemlji mi stoga također još ne znamo o stvarima koje su potpuno iznutra doživljene. Znati ćemo ih kako sve dublje ulazimo u znanost duha.
Tako također ne trebamo biti iznenađeni ako stvari koje su se dogodile u našem prethodnom životu na Zemlji ne dolaze u našu svijest u našem sadašnjem životu. Neki dan sam vam rekao o razlici ako spustim ovratnik bez razmišljanja – ujutro ću se vrtjeti okolo, gledajući i tražeći ga ujutro – i o situaciji kada se odmah sjetim: tu sam stavio ovratnik; u tom slučaju neću se vrtjeti okolo već ići ravno prema njemu. Sve zavisi da li sam nečemu pridružio misli.
U ranija vremena ljudi su znali da su živjeli na Zemlji više puta, ali kako su tisućljeća prolazila nisu o tome uopće mislili kao o nečemu što je od duha. Zato se toga ne mogu sjetiti u sadašnjem životu na Zemlji. Ali doći će vrijeme kada će se sjetiti, baš kao što će doći vrijeme da četverogodišnje dijete može zbrajati.
Sada na vaše drugo pitanje. Ljudi imaju želju ići u krug. To je savršeno točna izjava. Ovdje vas moram podsjetiti na sljedeće. Mi moramo naučiti stajati i hodati kada smo mala djeca, nešto o čemu smo govorili ranije. Zamislite sada da ležite spavajući u svom krevetu, opet se budite sa snom, i san možda nije upravo onaj kada se vrtite – ovo bi, naravno, bilo u vašem snu – već zapravo letite. Snovi o letenju, u prvom redu u nečijoj duši, naravno, nisu tako rijetki. Razlog zašto netko u snu leti je obično ovo. Budi se; naviknuo je imati tlo pod stopalima ili sjedalicu ili nešto pod sobom kada sjedi u budnom stanju, ukratko, uvijek imati nešto pod sobom. Kada leži, nije uobičajeno dodirivati dno kreveta s tabanima, i tabani su obično slobodni. Pojedinac će se tako probuditi u položaju na koji nije naviknuo. Misliti će da je u zraku i leti. To je ono što će u početku misliti.
Ali sada morate razmotriti sljedeće. Ako prvo moramo naučiti hodati i stajati, odnosno, biti uspravni, kao djeca, to znači da biti uspravan nije nešto što imamo od rođenja; to moramo naučiti. Ali ako se upitamo: što je to što mi radimo kada hodamo uspravno? Sada ovo moramo pažljivo razmotriti. Zamislite da je ovo površina Zemlje [Slika 1]. Ako ovdje pustite kamen pasti će na tlo. Zašto? Kažemo da ga Zemlja privlači. Ako je to zaista tako, tako da ga Zemlja vuče sebi kao da je na uzici, to je nešto o čemu moramo razmisliti. O tome možemo govoriti drugi puta. Ali u svakom slučaju, postoji sila koja ga vuče dolje, inače ne bi pao na tlo. I gdje god kamen bio, uvijek će pasti ravno dolje na tlo.
Mi, također, moramo naučiti uzeti smjer ove linije. Moramo naučiti stajati okomito kada smo zemaljska ljudska bića. I tako se prilagođavamo ovoj okomitoj liniji. Cjelina našeg fizičkog tijela ne bi imala svrhe ako ne bi zauzeli okomiti položaj. Pogledajte životinje koje ne hodaju uspravno već na sve četiri – njihovi prsti su sasvim različitog oblika od naših prstiju. Ako će naše fizičko tijelo imati značenje, dakle, moramo zauzeti okomiti položaj. To je apsolutno nužno.
Slika 1
Ali da li etersko tijelo isto treba ono što treba fizičko tijelo? Znate rekao sam vam da mi nemamo samo ovo fizičko tijelo koje vidimo očima kada pogledamo nekoga, koje možemo dodirnuti rukama, već da također imamo i suptilno etersko tijelo. Sada, ovo etersko tijelo se ne treba prilagoditi. Drži se drugačijih navika. Kakvih navika? Dakle, gospodo, znate da je Zemlja okrugla i da se izmjenjuju noć i dan. Što čini da se noć i dan izmjenjuju. Znate, Sunce je ovdje [crtanje na ploči], i kada njegove zrake dolaze na Zemlju ovako, na ovoj je strani dan. Bio bi uvijek dan da Zemlja ne rotira. Dakle kada ova polovina, koju sam nacrtao crveno, dođe ovdje, na ovoj strani će biti noć i biti će dan na drugoj polovini, koja tada dolazi ovdje.
Noć i dan se dakle javljaju zato što Zemlja rotira. Samo promislite sada, ljudsko etersko tijelo, to suptilno tijelo koje također imamo, ne navikava se na okomiti položaj kao što to dijete radi, već uvijek želi slijediti ovu rotaciju Zemlje. Etersko tijelo se uvijek želi gibati oko Zemlje; tako želi da bude, to je pokret koji uvijek radi. Da etersko tijelo ne želi raditi taj pokret, vi bi cijelo vrijeme željeli rotirati kada samo hodate u smjeru Zemlje, želeći cijelo vrijeme ići u krug jer bi se inače ozlijedili od guranja koje bi dobili. Mora biti nešto u vama što uvijek ide s kretanjem Zemlje, jer bi stalno cijeli bili povrijeđeni.
Iz ovoga također vidite koliko se malo razmišlja o tome u modernoj znanosti. Ljudi dobro znaju da Zemlja rotira, i kretanje ne radi samo fizičko tijelo kada se prilagodi na okomiti položaj. Ali ne znaju bilo koje tijelo koje slijedi ovo kretanje. Takva je situacija.
Sada zamislite da se onesvijestite. Kada se onesvijestite nešto odlazi od vašeg fizičkog i eterskog tijela. To je Ja i astralno tijelo, odnosno, dio vas koji je stvarni element duše i duha. I tada ćete biti svjesni da astralno tijelo želi rotirati. Najprije od svega ćete rotirati u duši i duhu baš kao što radite sa snom ujutro kada osjetite da nemate tlo pod stopalima. Kada se onesvijestite, dakle, prvo rotirate u umu. Kada se netko osjeća ošamućen, na primjer, samo duševni dio želi rotirati. Ali zamislite sada da hodate bez da razmišljate o tome. Sada, ako hodate bez da razmišljate o tome vi fizičko tijelo pokrećete mehanički. Vi dakle ne mislite o svom hodanju, a posebno ako je magla u šumi nećete moći razmišljati o svom hodanju. Ne znate kamo bi se okrenuli – gdje bi trebali ići? Jer vi normalno ciljate na konkretno mjesto kada hodate s vašim fizičkim tijelom. Možda niste uvijek svjesni toga, ali putanja vas usmjerava prema konkretnoj točci. Ali ako je magla ne vidite ništa, i tada vaše fizičko tijelo ne zna svoj put. Naprijed dolazi etersko tijelo; ono samo želi slijediti vlastito kretanje, koje je kružno. Ono će slijediti vlastito kružno kretanje i sa sobom nositi fizičko tijelo! Kada ste samo sneni ili se osjećate ošamućeni, astralno tijelo pravi svoj pokret. Ali jednom kada ste krenuli, etersko tijelo dovodi fizički pokret u fizičko tijelo i vi idete skupa s time. Iz ovoga možete vidjeti da etersko tijelo nije uopće vezano za Zemlju. Ljudsko etersko tijelo ne slaže se s načinom na koji su stvari na Zemlji.
Sada razmotrite ovo. Između rođenja i smrti čovjek je stvorenje ove Zemlje. On mora raditi. Ali kao što znate, ne možete stalno raditi. Fizičko tijelo bi bilo istrošeno, i tako dalje. Osoba zatim želi pokretati svoje fizičko tijelo, ali ne na način na koji se prilagodilo na Zemlji, želi slijediti etersko tijelo. Međutim, etersko tijelo želi raditi kružne pokrete, i tako osoba pleše. Kod plesa se obično radi da netko ne želi slijediti fizičko tijelo već etersko tijelo. Želja za plesom zapravo postoji da bi osoba mogla zaboraviti svoje fizičko tijelo i mogla se osjećati kao duh koji pripada kozmosu.
Međutim, problem bi bio, da bi ljudi uvijek željeli slijediti njihov unutarnji osjećaj i previše pripadali kozmosu, hodajući svojim eterskom tijelima. Ljudi se obično ne žele kretati na način na koji Zemlja želi da se kreću, zaista bi željeli slijediti njihova eterska tijela. I to bi im moglo odgovarati da se kreću što je moguće više u krugovima, na način na koji se etersko tijelo želi kretati. Ljudi se stoga moraju naviknuti na vrstu kretanja koji pripada Zemlji. I također smo te pokrete usvojili u obrazovanju, radeći fizičke vježbe. Zašto ljudi rade fizičke vježbe? To znači da se čak i više prilagođavaju Zemlji nego bi to inače mogli. Ljudi rade fizičke vježbe tako da više puštaju etersko tijelo, ne slijede uvijek etersko tijelo. Ali da se ne bi posve otuđili od velikog svijeta, vanjskog svijeta, moraju također raditi pokrete koji ih ne vežu za Zemlju.
Sada vidite, danas živimo u dobu materijalizma. Ljudi koji imaju najveću žudnju za materijalizmom žive na Zapadu. Orijentalci, koji su jednom imali drevnu kulturu, narodi Azije, nemaju veliku želju da pripadaju Zemlji. Oni Zemlju uglavnom vide kao dolinu suza, mnogo više nego kršćani, i ljudi koji žive na Orijentu, u Aziji, žele ponovno biti daleko što je brže moguće.
Ali zapadni narodi vole Zemlju mnogo, strašno mnogo. Nije da to priznaju sebi, ali zaista bi željeli vječno ostati na Zemlji. I ovdje vam moram nešto reći. Etersko tijelo želi se kretati prema nebesima. Planeti se kreću u orbitama, i Zemlja se, također, kreće u orbiti. Etersko tijelo želi biti u orbiti, fizičko tijelo želi izaći iz orbite. Ono izlazi iz orbite kada ima mnogo posla za obaviti; ali razmotrimo kako je to za ljude viših klasa na Zapadu koji ne moraju uopće raditi. To osjećaju malo čudno, jer etersko tijelo ih uvijek muči. Kada se takav pojedinac, žderač odrezaka, kreće okolo po svijetu, njegovo etersko tijelo ga gnjavi i muči cijelo vrijeme, i on želi ići okolo u krugovima. Žderač odrezaka tada želi slijediti kružno kretanje eterskog tijela. Vau! To je ekstremno neugodno! Etersko tijelo uvijek želi plesati, praviti lijepa kružna kretanja, i žderač odrezaka ne može držati korak. Stoga želi da njegovo fizičko tijelo bude u stanju gdje je dovoljno snažno da ne dopusti da ga se stalno vuče u kružno kretanje od eterskog tijela. Pojedinac dakle uzima sport – ne samo fizičke vježbe već sport. I rezultat je da pojedinac potpuno izlazi iz eterskog tijela i slijedi samo fizičko kretanje Zemlje. Sve više se sprijateljuje sa Zemljom i ostavlja svijet duha po strani.
Ne smijete misliti da mi svijet duha ostavljamo po strani samo tako da o njemu ne mislimo. To činimo i na način da smo toliko aktivni u sportu da fizičko tijelo potpuno odvajamo od eterskog tijela. To je strašna stvar za ljudsko biće; reći ću da je to stvar za ozbiljnu zabrinutost. Što su više uključeni u sport to više zaboravljaju o stvarima duha. Nakon smrti odmah će se vratiti iz svijeta duha, u vrlo kratkom vremenu. Ako ne bi bio slučaj da sve na Zapadu prima malo od duha, Zemlja bi postupno bila naseljena samo ljudima koji se uopće ne bi željeli vratiti u svijet duha. I tada ne bi imali ništa osim ljudi na Zemlji koji bi Zemlju postupno doveli do propasti. Počeli smo to pomalo raditi čak i sada. To malo je već prilično ozbiljno za sadašnje čovječanstvo. Ali kad jednom ljudi ne budu više uzimali u obzir njihova eterska tijela već samo fizička, to će dovesti do strašnih uvjeta na Zemlji. I tako se treba ponovno intervenirati pomoću znanosti duha. Jedini mogući način je suprotstaviti se pokretu koji je potpuno dizajniran da čovjeka utjera u njegovo fizičko tijelo, čineći ga potpuno zemaljskim čovjekom, koristeći druga kretanja koja su u opoziciji.
Umovi ljudi su već okrenuti prema postajanju zemaljskim ljudskim bićima. Razumjeti ćete sada, da sam vam održao toliko govora, tako da bez da se bude Filistejac, ovakve stvari rade bol u srcu.
Vidite, također sam otišao u Englesku prošlo ljeto. Kada smo se baš spremali otići, cijela Engleska je bila uzbuđena, čekajući večernje novine da čitaju o najvažnijem događaju. Svatko je željno čekao večernje novine. Što su čekali? Nogometne rezultate!
Sada smo upravo došli iz Norveške. Tamo je bilo mnogo ljudi kada smo odlazili. Peron na stanici bio je pun ljudi. I kada se vlak pokrenuo ljudi su vikali hura, hura. Na sljedećoj stanici su vikali: "Tri puta hura za njega"! Dakle, to nije bilo za nas, naravno, i pitanje je, za koga je bilo? Upravo sam saznao da je to bilo za nogometne igrače koji su došli u Norvešku iz Srednje Europe i bili na putu natrag kući.
Dakle što zanima ljude danas? Dakle, mnogo se više zanimaju za ove stvari koje potpuno odvlače fizička tijela od eterskih tijela, čineći ljude potpuno stvorenjima Zemlje, nego za bilo koji događaj povezan s blagostanjem i nesrećom milijuna ljudi.
Zbog toga, treba napraviti druge pokrete da se suprotstave pokretima kakvi se sada rade svuda po svijetu, šireći se sve više. To su euritmijski pokreti. Oni uzimaju orijentaciju od eterskog tijela. Kada vidite da je napravljena euritmija, vidjeti ćete sve pokrete koje radi etersko tijelo. Kada vidite sport, vidjeti ćete sve pokrete koje radi fizičko tijelo.
Da, gospodo, to je iznimno važno, jer to također znači težnju za sportom. Ne želim reći ništa protiv sporta općenito. Sport je naravno dobra stvar ako se time bave ljudi koji također rade, jer se inače netko navikne na neprirodne pokrete na poslu; ako netko tada u sportu radi prirodne pokrete, pokrete koji su prilagođeni fizičkom tijelu, tada je rekreacija sportom dobra stvar. Ali način na koji su ljudi danas aktivni u sportu, od kojih mnogi nemaju potrebu za rekreacijom, što je to, zapravo? Vidite da danas postoje sportski ljudi koji možda – ne svi naravno, ali sigurno postoje neki – brzo idu u crkvu ujutro gdje se mole: 'Vjerujem u Boga na nebesima' i tako dalje. Onda idu na igralište. Sada, oni to ne izgovore ali ako bi mi izgovorili što oni rade to je ovako: 'Ja ne vjerujem u Boga na nebesima, naravno. Vjerujem u meso i kosti, jer to jedino život čini vrijednim življenja'. Vidite, to je neizbježno, to je posljedica stvari koje danas ljudi rade. Vi ste materijalist ne samo ako kažete da ne želite znati o stvarima duha već također i s ovakvim stvarima, gdje je cijelo ljudsko biće istrgnuto od duhovnog elementa.
U vezi vašeg pitanja stoga može se reći ovo. Kada netko hoda šumom i magla je i on izgubi svoj put, povremeno se događa da prati svoje etersko tijelo. To nije toliko loše, jer će ponovno doći na isto mjesto. Kada se okrenete oko sebe – to nije toliko loše, to znači mnogo njihanja amo tamo kao njihalo, čas etersko tijelo čas fizičko tijelo. To je zato jer ljudska bića imaju oboje i trebali bi također razviti oboje. Takva je situacija. Ali danas u zapadnom svijetu postoji opća tendencija da se potpuno napusti etersko tijelo, i to uzrokuje strašni materijalizam koji je doista štetni materijalizam. Jer materijalizam u misli nije najštetniji. Najštetnija vrsta materijalizma gdje se cijelo ljudsko biće spušta na nivo životinje. To je ono što moramo uzeti u obzir.
Ljudi olako govore: 'Oh, on je Filistejac, jer on viče i bjesni protiv sporta. Sport je nešto ekstremno korisno'! Ali ja ne vičem i bjesnim protiv sporta. Ljudi su slobodni uključiti se u sport, oni su slobodna ljudska bića. Ali potpuno će uništiti sebe kao ljudska bića ako se posvete samo stvarima vezanim uz sport.
Ovdje je nužno jasno razumjeti da stvari koje sam rekao u prvom poglavlju Prema socijalnoj obnovi, vrijede u najširem mogućem smislu. Kada sam pisao knjigu mislio sam naravno da ću pisati na način koji će učiniti da ljudi misle na tu temu. Dakle, nije im bilo stalo. Nisu uopće razmišljali i knjiga nije bila shvaćena. Rekao sam da dok imamo veliki demokratski proleterski pokret, vidi se, kada se pobliže pogleda, da većina proletera danas kopiraju sve što je srednja klasa radila ranije, slijede akademsku liniju, i vjeruju u stvari koje su rečene na sveučilištima. Ponekad su proleterske stranke prve koje se slažu sa zakonodavstvom – sjećate se slobode izbora u medicinskom tretmanu – a socijalisti su općenito prvi koji kažu, 'Da, to traži stručni savjet', i tako dalje. A kada se dođe do sporta – sport je naravno izum srednje klase koji su isto tako pokušali kopirati. To uvijek ne upali; ali zasigurno kopiraju što se tiče stajališta, smatrajući sport kao jedinu blagotvornu stvar. Ali u stvari će proleterski pokret biti nešto tek ako ne kopiraju ono što su druge klase napravile ranije. Stoga sam posebno napisao to prvo poglavlje. Može se vidjeti da proleterski pokret posvuda dolazi pod utjecaj vjerovanja u autoritet. Zato sam napisao to prvo poglavlje Prema socijalnoj obnovi, misleći da će ljudi razmisliti o stvarima.
Ali naravno, misliti o nečemu je nešto što ljude koji se bave sportom uopće ne zanima. Jer ako je netko vrlo aktivan u sportu to će ga odvući od toga da razmisli o stvarima. Jer mi možemo misliti samo eterskim tijelom. Možete pokušavati koliko god želite – ne možete misliti vašim fizičkim tijelom. I kada netko pita da li jesti meso ili samo povrće da bi mogao bolje misliti, sve što se može reći je: 'Ne možeš kultivirati svoje mišljenje jedući; to moraš napraviti eterskim tijelom. Moraš tamo ući u etersko tijelo'.
Dakle vidite, etersko tijelo otkriva svoje prisustvo u ljudskom biću u kružnim kretanjima koje ljudi žele činiti, u težnji za plesom, ili kod ljudi koji se izgube i hodaju u krug.
Da, gospodo, ako ste ikada živjeli u Beču, na primjer, znati ćete da Bečani vole uživati u životu. Sasvim su neozbiljni; imaju toplinu srca, ali su neozbiljni. U Beču imate Prater, vrtove za uživanje, ogromne vrtove za uživanje. To je mjesto gdje ljudi obično idu nedjeljom, ukoliko nisu neka vrsta nespretnjakovića koji tamo idu svaki dan. Tamo dobijete kobasicu, klaunove i svakakve stvari. Ali staze u Prateru su položene na osobit način. Položene su na takav način da uvijek završite na istom mjestu. Idete dolje dugom avenijom, negdje uđete u šumu, i nakon nekog vremena ste na mjestu na kojem ste bili ranije! Ako krenete od štanda s kobasicama, biti ćete ponovno tamo natrag. Tako su staze položene. Vidite, oni nisu sebi rekli, 'Ohrabrimo ljude Beča da dođu ovdje i uživaju', ali imali su unutarnji osjećaj za ovo, i tako su napravili staze na takav način da ljudi čak ne trebaju ni maglu da se nađu natrag ponovno na početku. Napravili su da staze idu okolo na način da ih etersko tijelo voli, tako da se ljudi osjećaju izvučeni iz svojih fizičkih tijela. Jer vi se možete osjećati van sebe tamo, i to će učiniti da se zaista dobro osjećate. I to je bilo ono što su ljudi koji su dizajnirali Prater željeli da Bečani osjete – da će se njihovo etersko tijelo osjećati zaista dobro kada se uvijek iznova nađu na mjestu sa štandom za kobasice. To je vrlo pametno napravljeno. Možete otići i vidjeti kako idu staze. Kada se predate ovome – uvijek ćete se vratiti, ali idete naokolo. I to okretanje okolo je ono što čini da se ljudi zaista dobro osjećaju, pogotovo ako to rade cijelo nedjeljno popodne.
To je naravno mnogo više nevin način osjećanja dobrobiti nego je to u mnogim drugim slučajevima. Znate da se također može izgubiti ležište na druge načine. Priču sam vam rekao ranije. Dolazeći kući kasno i ne znajući baš da li ste pijani, stavite svoj šešir na krevet. Ako vidite jednog niste pijani, ako vidite dva, pijani ste. To je zato jer ide okolo. Vidite, u tom slučaju, nešto se također okreće. To je astralno tijelo. Kada netko tko je pijan leži u krevetu, njegovo astralno tijelo se okreće. Ali kada netko u njega dovodi etersko tijelo na više mentalan način, slijedeći stazu koja ide kružno, etersko tijelo je ono koje ide okolo.
Pijenje ide astralnom tijelu, okretanje oko sebe više eterskom tijelu. Tu također možete vidjeti razliku. Jer ako pogledam nekoga tko je pijan, dakle, on se ne okreće poput nekoga slijedeći kružnu stazu, jer za njega sve kruži okolo, kao da je astralno tijelo sada postalo zemljina kugla. On kruži na način na koji Zemlja kruži.
Ali kada ljudi plešu ili idu okolo u Beču na Prateru, etersko tijelo kruži. Uzima sa sobom fizičko tijelo; to je neviniji način. Možemo reći da kada netko pleše da etersko tijelo kruži, a kada je netko pijan onda je to astralno tijelo.
Vidite, ove stvari se ne raspravljaju u modernoj znanosti i zbog toga velika pitanja u vezi naše civilizacije ne mogu biti odgovorena, jer ljudi ne znaju kako bi uredili stvari da ljudska bića ne postanu krajnje neljudska. Čovječanstvo će postajati sve više poput životinja ako se današnje sportsko ludilo nastavi.
Nešto od duha mora doći čovječanstvu. I ja sam uvjeren da ljudi koji su s jedne strane upoznali Zemlju kroz rad, da će s druge strane također osjećati težnju da uđu u stvari duha, i postupno razumjeti da se također moramo pobrinuti za duhovnu stranu stvari, da je to nužno.
To je, dakle, ono što sam vam želio reći za sada. O ovim stvarima ćemo govoriti mnogo više tako da svima postanu jasne.
Noć i dan se dakle javljaju zato što Zemlja rotira. Samo promislite sada, ljudsko etersko tijelo, to suptilno tijelo koje također imamo, ne navikava se na okomiti položaj kao što to dijete radi, već uvijek želi slijediti ovu rotaciju Zemlje. Etersko tijelo se uvijek želi gibati oko Zemlje; tako želi da bude, to je pokret koji uvijek radi. Da etersko tijelo ne želi raditi taj pokret, vi bi cijelo vrijeme željeli rotirati kada samo hodate u smjeru Zemlje, želeći cijelo vrijeme ići u krug jer bi se inače ozlijedili od guranja koje bi dobili. Mora biti nešto u vama što uvijek ide s kretanjem Zemlje, jer bi stalno cijeli bili povrijeđeni.
Iz ovoga također vidite koliko se malo razmišlja o tome u modernoj znanosti. Ljudi dobro znaju da Zemlja rotira, i kretanje ne radi samo fizičko tijelo kada se prilagodi na okomiti položaj. Ali ne znaju bilo koje tijelo koje slijedi ovo kretanje. Takva je situacija.
Sada zamislite da se onesvijestite. Kada se onesvijestite nešto odlazi od vašeg fizičkog i eterskog tijela. To je Ja i astralno tijelo, odnosno, dio vas koji je stvarni element duše i duha. I tada ćete biti svjesni da astralno tijelo želi rotirati. Najprije od svega ćete rotirati u duši i duhu baš kao što radite sa snom ujutro kada osjetite da nemate tlo pod stopalima. Kada se onesvijestite, dakle, prvo rotirate u umu. Kada se netko osjeća ošamućen, na primjer, samo duševni dio želi rotirati. Ali zamislite sada da hodate bez da razmišljate o tome. Sada, ako hodate bez da razmišljate o tome vi fizičko tijelo pokrećete mehanički. Vi dakle ne mislite o svom hodanju, a posebno ako je magla u šumi nećete moći razmišljati o svom hodanju. Ne znate kamo bi se okrenuli – gdje bi trebali ići? Jer vi normalno ciljate na konkretno mjesto kada hodate s vašim fizičkim tijelom. Možda niste uvijek svjesni toga, ali putanja vas usmjerava prema konkretnoj točci. Ali ako je magla ne vidite ništa, i tada vaše fizičko tijelo ne zna svoj put. Naprijed dolazi etersko tijelo; ono samo želi slijediti vlastito kretanje, koje je kružno. Ono će slijediti vlastito kružno kretanje i sa sobom nositi fizičko tijelo! Kada ste samo sneni ili se osjećate ošamućeni, astralno tijelo pravi svoj pokret. Ali jednom kada ste krenuli, etersko tijelo dovodi fizički pokret u fizičko tijelo i vi idete skupa s time. Iz ovoga možete vidjeti da etersko tijelo nije uopće vezano za Zemlju. Ljudsko etersko tijelo ne slaže se s načinom na koji su stvari na Zemlji.
Sada razmotrite ovo. Između rođenja i smrti čovjek je stvorenje ove Zemlje. On mora raditi. Ali kao što znate, ne možete stalno raditi. Fizičko tijelo bi bilo istrošeno, i tako dalje. Osoba zatim želi pokretati svoje fizičko tijelo, ali ne na način na koji se prilagodilo na Zemlji, želi slijediti etersko tijelo. Međutim, etersko tijelo želi raditi kružne pokrete, i tako osoba pleše. Kod plesa se obično radi da netko ne želi slijediti fizičko tijelo već etersko tijelo. Želja za plesom zapravo postoji da bi osoba mogla zaboraviti svoje fizičko tijelo i mogla se osjećati kao duh koji pripada kozmosu.
Međutim, problem bi bio, da bi ljudi uvijek željeli slijediti njihov unutarnji osjećaj i previše pripadali kozmosu, hodajući svojim eterskom tijelima. Ljudi se obično ne žele kretati na način na koji Zemlja želi da se kreću, zaista bi željeli slijediti njihova eterska tijela. I to bi im moglo odgovarati da se kreću što je moguće više u krugovima, na način na koji se etersko tijelo želi kretati. Ljudi se stoga moraju naviknuti na vrstu kretanja koji pripada Zemlji. I također smo te pokrete usvojili u obrazovanju, radeći fizičke vježbe. Zašto ljudi rade fizičke vježbe? To znači da se čak i više prilagođavaju Zemlji nego bi to inače mogli. Ljudi rade fizičke vježbe tako da više puštaju etersko tijelo, ne slijede uvijek etersko tijelo. Ali da se ne bi posve otuđili od velikog svijeta, vanjskog svijeta, moraju također raditi pokrete koji ih ne vežu za Zemlju.
Sada vidite, danas živimo u dobu materijalizma. Ljudi koji imaju najveću žudnju za materijalizmom žive na Zapadu. Orijentalci, koji su jednom imali drevnu kulturu, narodi Azije, nemaju veliku želju da pripadaju Zemlji. Oni Zemlju uglavnom vide kao dolinu suza, mnogo više nego kršćani, i ljudi koji žive na Orijentu, u Aziji, žele ponovno biti daleko što je brže moguće.
Ali zapadni narodi vole Zemlju mnogo, strašno mnogo. Nije da to priznaju sebi, ali zaista bi željeli vječno ostati na Zemlji. I ovdje vam moram nešto reći. Etersko tijelo želi se kretati prema nebesima. Planeti se kreću u orbitama, i Zemlja se, također, kreće u orbiti. Etersko tijelo želi biti u orbiti, fizičko tijelo želi izaći iz orbite. Ono izlazi iz orbite kada ima mnogo posla za obaviti; ali razmotrimo kako je to za ljude viših klasa na Zapadu koji ne moraju uopće raditi. To osjećaju malo čudno, jer etersko tijelo ih uvijek muči. Kada se takav pojedinac, žderač odrezaka, kreće okolo po svijetu, njegovo etersko tijelo ga gnjavi i muči cijelo vrijeme, i on želi ići okolo u krugovima. Žderač odrezaka tada želi slijediti kružno kretanje eterskog tijela. Vau! To je ekstremno neugodno! Etersko tijelo uvijek želi plesati, praviti lijepa kružna kretanja, i žderač odrezaka ne može držati korak. Stoga želi da njegovo fizičko tijelo bude u stanju gdje je dovoljno snažno da ne dopusti da ga se stalno vuče u kružno kretanje od eterskog tijela. Pojedinac dakle uzima sport – ne samo fizičke vježbe već sport. I rezultat je da pojedinac potpuno izlazi iz eterskog tijela i slijedi samo fizičko kretanje Zemlje. Sve više se sprijateljuje sa Zemljom i ostavlja svijet duha po strani.
Ne smijete misliti da mi svijet duha ostavljamo po strani samo tako da o njemu ne mislimo. To činimo i na način da smo toliko aktivni u sportu da fizičko tijelo potpuno odvajamo od eterskog tijela. To je strašna stvar za ljudsko biće; reći ću da je to stvar za ozbiljnu zabrinutost. Što su više uključeni u sport to više zaboravljaju o stvarima duha. Nakon smrti odmah će se vratiti iz svijeta duha, u vrlo kratkom vremenu. Ako ne bi bio slučaj da sve na Zapadu prima malo od duha, Zemlja bi postupno bila naseljena samo ljudima koji se uopće ne bi željeli vratiti u svijet duha. I tada ne bi imali ništa osim ljudi na Zemlji koji bi Zemlju postupno doveli do propasti. Počeli smo to pomalo raditi čak i sada. To malo je već prilično ozbiljno za sadašnje čovječanstvo. Ali kad jednom ljudi ne budu više uzimali u obzir njihova eterska tijela već samo fizička, to će dovesti do strašnih uvjeta na Zemlji. I tako se treba ponovno intervenirati pomoću znanosti duha. Jedini mogući način je suprotstaviti se pokretu koji je potpuno dizajniran da čovjeka utjera u njegovo fizičko tijelo, čineći ga potpuno zemaljskim čovjekom, koristeći druga kretanja koja su u opoziciji.
Umovi ljudi su već okrenuti prema postajanju zemaljskim ljudskim bićima. Razumjeti ćete sada, da sam vam održao toliko govora, tako da bez da se bude Filistejac, ovakve stvari rade bol u srcu.
Vidite, također sam otišao u Englesku prošlo ljeto. Kada smo se baš spremali otići, cijela Engleska je bila uzbuđena, čekajući večernje novine da čitaju o najvažnijem događaju. Svatko je željno čekao večernje novine. Što su čekali? Nogometne rezultate!
Sada smo upravo došli iz Norveške. Tamo je bilo mnogo ljudi kada smo odlazili. Peron na stanici bio je pun ljudi. I kada se vlak pokrenuo ljudi su vikali hura, hura. Na sljedećoj stanici su vikali: "Tri puta hura za njega"! Dakle, to nije bilo za nas, naravno, i pitanje je, za koga je bilo? Upravo sam saznao da je to bilo za nogometne igrače koji su došli u Norvešku iz Srednje Europe i bili na putu natrag kući.
Dakle što zanima ljude danas? Dakle, mnogo se više zanimaju za ove stvari koje potpuno odvlače fizička tijela od eterskih tijela, čineći ljude potpuno stvorenjima Zemlje, nego za bilo koji događaj povezan s blagostanjem i nesrećom milijuna ljudi.
Zbog toga, treba napraviti druge pokrete da se suprotstave pokretima kakvi se sada rade svuda po svijetu, šireći se sve više. To su euritmijski pokreti. Oni uzimaju orijentaciju od eterskog tijela. Kada vidite da je napravljena euritmija, vidjeti ćete sve pokrete koje radi etersko tijelo. Kada vidite sport, vidjeti ćete sve pokrete koje radi fizičko tijelo.
Da, gospodo, to je iznimno važno, jer to također znači težnju za sportom. Ne želim reći ništa protiv sporta općenito. Sport je naravno dobra stvar ako se time bave ljudi koji također rade, jer se inače netko navikne na neprirodne pokrete na poslu; ako netko tada u sportu radi prirodne pokrete, pokrete koji su prilagođeni fizičkom tijelu, tada je rekreacija sportom dobra stvar. Ali način na koji su ljudi danas aktivni u sportu, od kojih mnogi nemaju potrebu za rekreacijom, što je to, zapravo? Vidite da danas postoje sportski ljudi koji možda – ne svi naravno, ali sigurno postoje neki – brzo idu u crkvu ujutro gdje se mole: 'Vjerujem u Boga na nebesima' i tako dalje. Onda idu na igralište. Sada, oni to ne izgovore ali ako bi mi izgovorili što oni rade to je ovako: 'Ja ne vjerujem u Boga na nebesima, naravno. Vjerujem u meso i kosti, jer to jedino život čini vrijednim življenja'. Vidite, to je neizbježno, to je posljedica stvari koje danas ljudi rade. Vi ste materijalist ne samo ako kažete da ne želite znati o stvarima duha već također i s ovakvim stvarima, gdje je cijelo ljudsko biće istrgnuto od duhovnog elementa.
U vezi vašeg pitanja stoga može se reći ovo. Kada netko hoda šumom i magla je i on izgubi svoj put, povremeno se događa da prati svoje etersko tijelo. To nije toliko loše, jer će ponovno doći na isto mjesto. Kada se okrenete oko sebe – to nije toliko loše, to znači mnogo njihanja amo tamo kao njihalo, čas etersko tijelo čas fizičko tijelo. To je zato jer ljudska bića imaju oboje i trebali bi također razviti oboje. Takva je situacija. Ali danas u zapadnom svijetu postoji opća tendencija da se potpuno napusti etersko tijelo, i to uzrokuje strašni materijalizam koji je doista štetni materijalizam. Jer materijalizam u misli nije najštetniji. Najštetnija vrsta materijalizma gdje se cijelo ljudsko biće spušta na nivo životinje. To je ono što moramo uzeti u obzir.
Ljudi olako govore: 'Oh, on je Filistejac, jer on viče i bjesni protiv sporta. Sport je nešto ekstremno korisno'! Ali ja ne vičem i bjesnim protiv sporta. Ljudi su slobodni uključiti se u sport, oni su slobodna ljudska bića. Ali potpuno će uništiti sebe kao ljudska bića ako se posvete samo stvarima vezanim uz sport.
Ovdje je nužno jasno razumjeti da stvari koje sam rekao u prvom poglavlju Prema socijalnoj obnovi, vrijede u najširem mogućem smislu. Kada sam pisao knjigu mislio sam naravno da ću pisati na način koji će učiniti da ljudi misle na tu temu. Dakle, nije im bilo stalo. Nisu uopće razmišljali i knjiga nije bila shvaćena. Rekao sam da dok imamo veliki demokratski proleterski pokret, vidi se, kada se pobliže pogleda, da većina proletera danas kopiraju sve što je srednja klasa radila ranije, slijede akademsku liniju, i vjeruju u stvari koje su rečene na sveučilištima. Ponekad su proleterske stranke prve koje se slažu sa zakonodavstvom – sjećate se slobode izbora u medicinskom tretmanu – a socijalisti su općenito prvi koji kažu, 'Da, to traži stručni savjet', i tako dalje. A kada se dođe do sporta – sport je naravno izum srednje klase koji su isto tako pokušali kopirati. To uvijek ne upali; ali zasigurno kopiraju što se tiče stajališta, smatrajući sport kao jedinu blagotvornu stvar. Ali u stvari će proleterski pokret biti nešto tek ako ne kopiraju ono što su druge klase napravile ranije. Stoga sam posebno napisao to prvo poglavlje. Može se vidjeti da proleterski pokret posvuda dolazi pod utjecaj vjerovanja u autoritet. Zato sam napisao to prvo poglavlje Prema socijalnoj obnovi, misleći da će ljudi razmisliti o stvarima.
Ali naravno, misliti o nečemu je nešto što ljude koji se bave sportom uopće ne zanima. Jer ako je netko vrlo aktivan u sportu to će ga odvući od toga da razmisli o stvarima. Jer mi možemo misliti samo eterskim tijelom. Možete pokušavati koliko god želite – ne možete misliti vašim fizičkim tijelom. I kada netko pita da li jesti meso ili samo povrće da bi mogao bolje misliti, sve što se može reći je: 'Ne možeš kultivirati svoje mišljenje jedući; to moraš napraviti eterskim tijelom. Moraš tamo ući u etersko tijelo'.
Dakle vidite, etersko tijelo otkriva svoje prisustvo u ljudskom biću u kružnim kretanjima koje ljudi žele činiti, u težnji za plesom, ili kod ljudi koji se izgube i hodaju u krug.
Da, gospodo, ako ste ikada živjeli u Beču, na primjer, znati ćete da Bečani vole uživati u životu. Sasvim su neozbiljni; imaju toplinu srca, ali su neozbiljni. U Beču imate Prater, vrtove za uživanje, ogromne vrtove za uživanje. To je mjesto gdje ljudi obično idu nedjeljom, ukoliko nisu neka vrsta nespretnjakovića koji tamo idu svaki dan. Tamo dobijete kobasicu, klaunove i svakakve stvari. Ali staze u Prateru su položene na osobit način. Položene su na takav način da uvijek završite na istom mjestu. Idete dolje dugom avenijom, negdje uđete u šumu, i nakon nekog vremena ste na mjestu na kojem ste bili ranije! Ako krenete od štanda s kobasicama, biti ćete ponovno tamo natrag. Tako su staze položene. Vidite, oni nisu sebi rekli, 'Ohrabrimo ljude Beča da dođu ovdje i uživaju', ali imali su unutarnji osjećaj za ovo, i tako su napravili staze na takav način da ljudi čak ne trebaju ni maglu da se nađu natrag ponovno na početku. Napravili su da staze idu okolo na način da ih etersko tijelo voli, tako da se ljudi osjećaju izvučeni iz svojih fizičkih tijela. Jer vi se možete osjećati van sebe tamo, i to će učiniti da se zaista dobro osjećate. I to je bilo ono što su ljudi koji su dizajnirali Prater željeli da Bečani osjete – da će se njihovo etersko tijelo osjećati zaista dobro kada se uvijek iznova nađu na mjestu sa štandom za kobasice. To je vrlo pametno napravljeno. Možete otići i vidjeti kako idu staze. Kada se predate ovome – uvijek ćete se vratiti, ali idete naokolo. I to okretanje okolo je ono što čini da se ljudi zaista dobro osjećaju, pogotovo ako to rade cijelo nedjeljno popodne.
To je naravno mnogo više nevin način osjećanja dobrobiti nego je to u mnogim drugim slučajevima. Znate da se također može izgubiti ležište na druge načine. Priču sam vam rekao ranije. Dolazeći kući kasno i ne znajući baš da li ste pijani, stavite svoj šešir na krevet. Ako vidite jednog niste pijani, ako vidite dva, pijani ste. To je zato jer ide okolo. Vidite, u tom slučaju, nešto se također okreće. To je astralno tijelo. Kada netko tko je pijan leži u krevetu, njegovo astralno tijelo se okreće. Ali kada netko u njega dovodi etersko tijelo na više mentalan način, slijedeći stazu koja ide kružno, etersko tijelo je ono koje ide okolo.
Pijenje ide astralnom tijelu, okretanje oko sebe više eterskom tijelu. Tu također možete vidjeti razliku. Jer ako pogledam nekoga tko je pijan, dakle, on se ne okreće poput nekoga slijedeći kružnu stazu, jer za njega sve kruži okolo, kao da je astralno tijelo sada postalo zemljina kugla. On kruži na način na koji Zemlja kruži.
Ali kada ljudi plešu ili idu okolo u Beču na Prateru, etersko tijelo kruži. Uzima sa sobom fizičko tijelo; to je neviniji način. Možemo reći da kada netko pleše da etersko tijelo kruži, a kada je netko pijan onda je to astralno tijelo.
Vidite, ove stvari se ne raspravljaju u modernoj znanosti i zbog toga velika pitanja u vezi naše civilizacije ne mogu biti odgovorena, jer ljudi ne znaju kako bi uredili stvari da ljudska bića ne postanu krajnje neljudska. Čovječanstvo će postajati sve više poput životinja ako se današnje sportsko ludilo nastavi.
Nešto od duha mora doći čovječanstvu. I ja sam uvjeren da ljudi koji su s jedne strane upoznali Zemlju kroz rad, da će s druge strane također osjećati težnju da uđu u stvari duha, i postupno razumjeti da se također moramo pobrinuti za duhovnu stranu stvari, da je to nužno.
To je, dakle, ono što sam vam želio reći za sada. O ovim stvarima ćemo govoriti mnogo više tako da svima postanu jasne.