.- 2. Drugo predavanje, Dornach, 2 lipnja 1923
Mrena. Žive leće i naočale. Vidimo jer je naše astralno tijelo unutar eterskog. Mrena se razvija kada se soli talože u lećama i ne puštaju etersko tijelo. Vulkani. Potresi i vulkanske erupcije su zbog relativnog položaja zvijezda. Rudnički plin. Biljke koje uzimaju astralno su otrovne. Ubojito velebilje za mrenu. Jetra kao unutarnji promatrač.
Dobro jutro! Zaista bih danas želio dodati onom što sam rekao zadnji puta. Vjerujem da ćemo imati sve bolje znanje o tome što čovjek zaista jest unutar cijele sheme stvari ako proučavamo upravo ovakve stvari. Želio bih dodati onome što smo raspravljali zadnji puta, razmatrajući kako stvari zaista stoje kada ljudi razviju stanja kao što je sivi ili crni katarakt. Oči u tom slučaju postaju beskorisne. U početku osobi izgleda kao da nešto treperi pred očima, i zatim neće moći vidjeti stvari koje je vidio prije.
Pitanje je, što uzrokuje takvo stanje očiju? Razvija se zato što u oku nešto što bi trebalo biti prozirno kao staklo, postane neprozirno. Ako imate nekakav neprozirni papir ili karton umjesto prozirnog stakla, nećete više moći vidjeti kroz prozor. Tako je i kada oko razvije katarakt. Nešto što bi trebalo biti prozirno postalo je neprozirno.
Razjasnimo ovo. Nacrtao sam vam oko u više prigoda. Izrasta iz mozga [slika 2], iz lubanje; ovo je gledanje sa strane. Izbacuje se malo naprijed, a unutar oka imate krvne sudove koji se šire i optički živac. Krvni sudovi i optički živac tako ovdje dolaze zajedno.
Slika 2
Zatim je još nešto u oku, vrsta mišićnog privitka. On drži dio koji zovemo leće u položaju. Mišić u oku tako drži veoma malo, transparentno, tijelo u obliku leće, u položaju. Promislite o maloj leći, ali transparentnoj – to je obješeno u oku. I mi moramo gledati preko i pravo kroz tu leću. Gledajući sprijeda, leća izgleda ovako [crtanje na ploči], i mi kroz nju moramo moći gledati. Samo to će vam pokazati da moramo imati transparentno oko ako ćemo moći vidjeti. Oko mora biti transparentno. I naravno ako promislite o njemu morati ćete reći: 'Ne može biti samo oko to koje vidi, jer oko se zapravo mora skloniti s puta, učiniti sebe transparentnim, tako da bi ja mogao vidjeti'. Na primjer, ako namažete nešto na ta prozorska okna, tako da kroz njih ne možete vidjeti, nećete više moći pogledati vani. Da, vi ste taj tko gleda kroz okna. Okna ne mogu vidjeti; vi ste sami taj tko gleda. Na isti način nije oko to koje gleda, već postoji nešto u ljudskom biću koje gleda kroz transparentno oko.
Što se, dakle, događa, kada netko razvije katarakt? Kada netko razvije katarakt, leće u oku gube transparentnost. Veoma je mala, ta leća, ali ako je izvadite iz oka, i pogledate kroz nju, ona je transparentna. Međutim, leća uzeta od nekog s kataraktom, bijela je, mliječna, neprozirna. Morati ću stoga, nacrtati leće, koje su tako divno prozirne kod zdravog oka, ovako [crtanje na ploči]. Postala je mliječna, i nije više prozirna.
Vidite, uvijek je dobrobit na nas što je ljudsko tijelo elastično u svojim pojedinim dijelovima, u mnogim pogledima. Tako ako imate oko pogođeno kataraktom i zarežete u njega u određenom smjeru, mišić tu uvodi svoju elastičnost u igru, i leća, koju normalno drži mišić, iskočiti će ako tu napravite rupu. Operacije su relativno jednostavne, jer tijelo vam uvijek dolazi u pomoć. Leća iskoči. Zadržite je u ruci i stavite u staklenu posudu, ovu leću koja je postala neprozirna. Pojedinac naravno nikako neće moći jasno vidjeti jednom kada je leća uklonjena, jer treba mu leća da bi mogao vidjeti. Za trenutak ću vam pokazati zašto mu treba leća da bi mogao vidjeti.
Kada je ova operacija napravljena na nekom, uklonjene mu leće, svijet oko njega će ponovno biti osvijetljen gdje prije uopće nije vidio ništa. Sada će moći gledati, ali, pretrpjevši operaciju uklanjanja leća, moći će vidjeti samo predmete koji su daleko. Njegova moć gledanja neće biti odgovarajuća. Tada imamo beskorisno oko. Moć gledanja nije dovoljna da može vidjeti stvari koje bi moga vidjeti, još uvijek bi mogao vidjeti, s lećama koje su izvađene. Oko je postalo beskorisno.
Tada osobi koja je pretrpjela operaciju date naočale. Vidite, one su zapravo umjetne leće. Prije je imao leće u oku a sada ima umjetne. Umjetne leće sada čine da vizualne zrake – koje su išle ovako prije nego su leće uklonjene [Slika 2.], tako da bi jedino mogao vidjeti udaljene stvari – idu na takav način da ponovno može vidjeti bliske predmete. To je učinak naočala ispred oka. Leće koje je imao unutar oka mogu dakle biti zamijenjene s lećama od prozirnog stakla. Biti će naravno, manje savršene jer nema života u njima. Leće u oku imaju život; mogu se ukloniti, i to ima neke prednosti. Ali barem će netko moći vidjeti ako je potreba, ako su leće koje su postale neprozirne jednostavno izvađene i zamijenjene staklima, staklima za mrenu. Pojedinac će tako opet moći vidjeti.
To nam omogućuje da točno vidimo kako je sa našim gledanjem – da u oku imamo apparatus, oruđe koje nam omogućava da vidimo, jer je zapravo moguće zamijeniti mali dio oka s vanjskim oruđem, staklom za mrenu. Shvatiti ćete da živo oruđe, odnosno leće, imaju prednosti nad staklima za mrenu koji se koriste za zamjenu jer ako se želi vidjeti nešto što je daleko treba napraviti leće, koje izgledaju ovako [crtanje na ploči], malo tanje. Tada ćete vidjeti nešto što je dalje. Tako kada lovac nišani cilj i želi nešto upucati što je daleko, mora svoje leće učiniti tanjim. To je ovdje napravljeno s mišićem [pokazuje na crtež]; ovo ih čini tanjim. Ako se želi vidjeti nešto na blizu, čitajući mali tisak iz blizine, treba leću napraviti debljom. Opet je to mišić koji to radi. To je nešto što ne možete sa staklima za mrenu, naravno; sve što možete je uzeti drugi par. Ljudi to nekada rade. Zasigurno danas ima ljudi koji imaju dva para naočala, jedne za na blizu a druge za udaljene stvari. Ali leća u oku je živa stvar i može se mijenjati iznutra tako da se vidi na blizu i na daleko.
Sada ćete također shvatiti zašto netko vidi samo udaljene predmete kada su izvađene leće, jer to je kao da napravim leće sasvim ravne, izvadivši ih. Tada opet vidim stvari koje su daleko. Ali sposobnost da se vidi nije adekvatna.
Iza leća je tijelo koje je prilično sluzavo, 'staklasto tijelo'. Ono također može postati neprozirno. U tom slučaju operacija nije moguća, jer se ne može zamijeniti na neki način.
Oko je crno ako ga pogledate izvana. Leće leže iza ove crne zjenice, koja izgleda crno jer gledate u pozadinu oka, gledajući kroz cijelu leću i kroz sve ovo.
Sada se moramo upitati što se zapravo događa kada leća postaje neprozirna. Mislite na staklo još jednom. Kada je staklo prozirno svijetlo prolazi kroz njega. Ako imate nešto što nije prozirno, to znači da svjetlo ne prolazi; zaustavljeno je. Sada, situacija s okom je da svijetlo mora ući i izaći kroz leću. Vidite, svijetlo pripada eteru. Ne pripada materiji, stvarima gravitacije, koja je vani. Svijetlo pripada eteru.
Sada, rekao sam vam da osim svog fizičkog tijela čovjek ima etersko tijelo. I što to znači da su leće prozirne? Činjenica da su leće transparentne znači da čovjekovo etersko tijelo, koje prolazi kroz sve – to ću ovdje napraviti crvenim – može jednostavno proći kroz leće. Ako su leće lijepe i transparentne, etersko tijelo može proći kroz njih. To znači da ljudsko biće ima mali dio eterskog tijela na mjestu gdje su leće. Kada leće postaju neprozirne, to je zato jer leće cijele postaju napunjene s materijom. Ako se sol ili nešto slično smjesti u leće one postaju neprozirne. To je kao da imamo sol razgrađenu u čaši vode. Jer dok god je sol u otopini imate gotovo prozirnu otopinu soli. Ako se sol smjesti na dno [crtanje na ploči], čaša vode dolje nije prozirna. Materija neće dopustiti da svijetlo prođe. I leće postaju neprozirne kada se slana materija smjesti u njima. Slana materija će se ovako smjestiti u starijoj dobi, i prozirni dio čovjeka tada gubi svoju prozirnost.
S mrenom, dakle, prozirna leća postaje neprozirna. Što je rezultat toga? To da čovjekovo etersko tijelo više nije u stanju ući u neprozirnu leću. Tako da je ovdje mala rupa. Ljudsko biće ima ovo etersko tijelo posvuda, i kada je dobrog zdravlja etersko tijelo ga cijelog ispunjava. Ako leća oboli, postane neprozirna, etersko tijelo ne može doći na mjesto gdje je leća. Stoga moramo reći: Kakvo je to stanje mrena? Mrena znači da osoba nema etersko tijelo na mjestu gdje je leća postala neprozirna.
Ne možete, naravno, vidjeti samo s eterskim tijelom. Ako bi mogli vidjeti s eterskim tijelom, također bi vidjeli cijele noći, jer mi imamo naše etersko tijelo kada noću ležimo u krevetu; jedino što je astralno tijelo vani. Mi dakle ne gledamo s eterskim tijelom. Gledamo s dušom. Ali da bi mogli vidjeti trebamo etersko tijelo. Astralno tijelo je isto tako tu – to je treća stvar koju čovjek ima, i također ispunjava sve. Kada astralno tijelo želi vidjeti ovdje na mjestu gdje nema etersko tijela, to ne može, jer etersko tijelo nedostaje. I tako možemo reći: Što čini mogućim da mi vidimo? Činjenica da je naše astralno tijelo unutar našeg eterskog tijela. Ali ako je etersko tijelo negdje eliminirano, gurnuto sa strane jer su leće, oko, neprozirno, mi ne možemo vidjeti. Tada astralno tijelo ne može vidjeti. Možete li ovo razumjeti?
Suglasno – da!
Naše astralno tijelo stoga može vidjeti jer naše etersko tijelo može ući svuda gdje imamo leće, gdje je najpotrebnije. Tako ako netko zaista zna što je mrena, može se zaista vidjeti da čovjek ima etersko tijelo i astralno tijelo.
Kada netko tek počinje imati takvu mrenu, možemo reći da se mrena razvija jer soli koje se smjeste u oku, u leći, ne puštaju etersko tijelo u oko. I trebati će se nešto učiniti da se leće naprave prozirnima. Kada stvari otiđu daleko i leća posvuda ima soli, ne može se nego ukloniti i zamijeniti s naočalama za mrenu. Ali situacija je takva da se još može učiniti nešto ako se mrena tek počela razvijati. I ovom prigodom, mislim, mogu vam pokazati kako je ljudsko biće potpuno vezano sa svijetom oko njega.
Recimo da je ovo Zemlja [slika 3]. Biljke rastu iz tla. Vidite, takva biljka ima naravno fizičko tijelo. Možete ga dodirnuti, pogledati. Ali biljka također ima etersko tijelo, jer živi, a sve što živi ima etersko tijelo. Međutim, biljka ne može osjetiti, iznutra odgovoriti. Ona nema astralno tijelo. Ali postoji astralna supstanca posvuda oko Zemlje. Dopustite da vam kažem kako se može otkriti činjenica da je astralna supstanca svugdje. Da bi to napravili trebati ćemo uvesti nešto što izgleda prilično daleko i čini se da ne pripada ovdje.
Slika 3
Znate da vulkani tu i tamo – dakle, počinju izbacivati, tako možemo reći, tako da crvena vruća masa istječe iz njih. Dopustite da vam malo opišem takvu planinu. Najprije je tu tlo, ispunjeno uobičajenim stjenovitim materijalom. I ako pogledamo Vezuv, na primjer, koji je u Italiji, tlo, osnovno tlo, je apeninski kamen, kako ga nazivaju. Tako ovdje dolje imamo obične stijene, koje također imate posvuda u toj oblasti. Ali onda su se nekako različiti slojevi nakupili ovdje [slika 4]. Slojevi idu ovako. I na mjestu gdje Vezuv eruptira postoji rascjep. Kada je erupcija, čestice prašine će najprije doći iz rascjepa, pomiješane s vodom; zatim dolazi stijenje poput bombi. Sve je to bačeno na površinu. Ponekad je tekuće, ponekad poput bombi. Zatim ide dolje, dalje dolje. I stijene koje su izbačene poput bombi su posvuda. Idu dolje. U sredini dolazi kiša pomiješana s muljem. Sve to će se zaista nagomilati da bi napravilo takvu planinu, stvorilo planinu. Dakle prva stvar izbačena iz unutarnje Zemlje je vruća voda pomiješana s pepelom. To čini veoma ljepivi mulj dok ide dolje. Zatim, trenutak kasnije, dolaze ove grude poput bombi, navaljuju gore i bačene su posvuda. To je kako su napravljene te vatrene planine.
Slika 4
Sada dopustite da vam kažem, gospodo, kako se pojava poput planina koje izbacuju vatru obično razmatra u znanosti. Rečeno je da se razne stvari koje su pod Zemljom izbacuju gore i vani. Planine koje izbacuju vatru su normalno pokraj vode, rečeno je. I to je, naravno, točno. Imate malo vulkana usred kopnene mase; obično su blizu obale, vode. Pošto postoji rascjep u tlu, voda može ući, kažu, i toplina unutar Zemlje dovede vodu do ključanja. I ta kipuća voda gura vani sve tvari koje su ispod. To je ono što bi učena osoba rekla, pišući o tome knjigu, i ljudi bi tada rekli da je on objasnio kako se razvija vulkan.
Tada netko drugi dođe i kaže: 'Da, ali mi imamo razloga vjerovati da ti rascjepi nisu dovoljno veliki da voda uđe. Ne možemo pretpostaviti da voda prođe kroz te rascjepe u Zemlji, čak iako su vulkani blizu vode.' Stoga se ne čini potpuno ispravno ono što je prvi ekspert rekao, i stvar će morati biti objašnjena na drugi način.
Sljedeća osoba će reći: 'Dakle, u unutarnjoj Zemlji, stvari nisu na način kako su vani; metali su tekući u unutarnjoj Zemlji. Željezo je tekuće kada ste u ljevaonici, tako su i metali tekući u unutarnjoj Zemlji. Unutra imate tekuće metale.' Dakle – a lako je stvarima dati ime – ti tekući metali su nazvani magma. Tako unutra imate magmu, sve dobro, tekuće metale. A kada taj tekući metal, ta magma, dođe na mjesto gdje lakše može pobjeći – ovdje je svuda pretvrdo da pobjegne, ili bi bila izbačena posvuda – kada dođe na mjesto gdje lakše može pobjeći, tada će izaći upravo tu, i to je kako izlazi vani.' To je što ta osoba ima za reći. Ona govori, dakle, da se to događa zbog nepravilnosti u gustoći Zemlje; magma se zatim izbacuje u ovom ili onom smjeru.
Zatim dođe treća osoba, ili četvrta, i ona će reći: 'Da, ali magma ne može imati enormnu energiju potrebnu da izbaci te bombe. Dakle niti ovo ne može biti objašnjenje.' Drugi ljudi bi opet rekli nešto drugo. I to dakle završava u običnim knjigama napravljenim za opću populaciju.
Takva je manje ili više situacija danas. Obično ćete naći da jedna osoba kaže jednu stvar a druga nešto drugo, ali ljudi stvarno ne znaju gdje leže uzroci. Ove stvari su od enormne važnosti, ali oni ne znaju gdje uzroci leže.
Ali sada ću vam nešto reći. Stvar je ovakva. Kada dođete u oblast gdje Vezuv nije daleko, u susjedstvo vulkana, vidjeti ćete nešto lijepo. Ako uzmete komad papira i zapalite ga, tlo će odjednom početi dimiti. Vidite, ako je ovo tlo [slika 5], i komad papira zapalite ovdje, tako da gori (crveno), tlo će početi dimiti, samo od sebe, svuda ovdje ispod gorućeg papira, i ako zapalite veliki komad papira, možete postupno potpuno biti umotani u dim. To je zaista zanimljiva pojava. Vodiči će posjetiteljima u Italiji pokazati kako dim izlazi iz tla samo ako se zapali komad papira.
Slika 5
Sada, što ovo zaista znači? Dakle vidite, gospodo, nešto vodene pare je sakupljeno unutra, na tom mjestu. Sakupljena je unutra u tlu, gdje će se ova para podignuti. Ne može izaći ako zrak koji je iznad ima izvjesnu gustoću. Zrak drži paru unutra. Sada, svi znate da zrak postaje rjeđi ako ga zagrijete. Zrak u prostoriji također postaje rjeđi ako ga grijete. Rjeđi zrak više ne može držati paru unutra i poteći će vani. Mora biti tamo u prvom redu, naravno. Dolje mora biti nečeg što će strujati vani. Da, ali promislite, gospodo, što ste tu radili! Niste bili ispod dolje da pušete paru gore i vani. Ne, to niste napravili. Vi ste nagovorili paru da iziđe vani paleći komad papira. Paru možete nagovoriti da izađe paleći nešto ovdje gore, iznad tla. To radite čineći zrak rjeđim.
Vidite, učena gospoda uvijek traže razloge zašto se vodena para diže iz vulkana i čak i bombe lete vani; traže razloge – da, traže ih ispod površine. Ali to nije gdje su oni, baš kao što i razlozi zašto vodena para izlazi vani kada zapalite komad papira nisu ispod površine već vani, vani a ne unutra.
Zaista morate moći činjenice ispravno razumjeti, i onda ćete saznati kako stvari stoje. Ali baš kao što niste ovdje unutra [pokazuje na crtež], pušući paru iz tla, već je nagovarate vani uz pomoć rijetkog, vrućeg zraka, tako i nešto tamo nagovara nešto što je dolje. I vidite, nećete dobiti da čvrste stijene izlaze vani ako samo upalite komad papira, inače radoznali engleski turisti ne bi bili samo umotani u paru već bi ih svakakve stijene gađale u lice kada zapale papir. Ne, nećete to dobiti; samo to da je zrak rjeđi i para se podiže. Ali ovdje iznad Vezuva, kada počinje izbacivati, eruptirati, sve što je iznad astralno je razrijeđeno. A taj astralni element je razrijeđen od snaga koje dolaze od zvijezda, od planeta, snaga koje su daleko. Tako ako su zvijezde iznad Vezuva u određenom položaju relativno jedna prema drugoj, što se često događa – ne događa se drugdje nego baš na tom mjestu – tada je jednako kao što je i papirom ovdje, u ovom slučaju kroz položaj zvijezda, time što se astralni element razrijedi, stvari su odozdo energično povučene gore.
Tako proizvedete male vulkanske erupcije praveći da sumporne pare – to nije samo vodena para već također i sumporna para – izađu vani. Ta mjesta su nazvana solfatara, hlapljive materije. Tako gdje god imate ove strašne vulkanske erupcije, aktivnost ne leži u tvari koja je ispod površine, već u nečemu što je vani, dolazeći od relativnog položaja zvijezda.
Sada, dobijete još nešto – kako da to nazovem? – užurbanost, nametljivost. Netko jest jednom shvatio da ovakve stvari dolaze od položaja zvijezda, relativnog položaja Sunca i Mjeseca, na primjer. Njegovo ime je bilo Rudolf Falb. Neki stariji među vama možda su čuli nešto o njegovoj čuvenoj teoriji. G. Falb je rekao da nisu samo potresi, već također i vulkanske erupcije, zbog položaja zvijezda. I to je bilo sasvim točno. Ali on je bio također i ekstremno tašt čovjek koji se volio praviti važan.
Otkrio je također još nešto, što je jednako važno. Znate o eksplozijama rudničkog plina što se strašan problem u rudnicima. Nešto se događa dolje u rudnicima jer se plinovi zapale, velikom silinom prolaze kroz rudnike. G. Falb je rekao da ta posebna osobina plinova također ne dolazi od tla ispod već iz položaja Sunca i Mjeseca, na primjer. Promislivši o tome, zapravo je predvidio potrese i eksplozije rudničkih plinova u rudnicima. Dobro, njegove prognoze bi se nekad ostvarile a često ne bi. Stvar je da neočekivani elementi često igraju ulogu u prirodnim događajima, i tada stvari neće biti kao što se očekuju. G. Falb je međutim objavio prognoze svake godine koje vam daju kritične dane. Kada su zvijezde bile u određenom relativnom položaju, kada su Sunce i Mjesec u određenom relativnom položaju, on bi rekao da će se eksplozije rudničkih plinova javiti u takve dane ili da će se dogoditi potres.
Jednom sam otišao na predavanje Falba – to je bilo davno, ima više od trideset godina. Bio je visok, vitak čovjek i vrlo uvjerljiv dok predstavlja svoje teorije. Tako je on rekao – nije znao ništa o astralnom ali mislio je da to sve dolazi od razblaživanja topline – da je toplina razrijeđena i da će to privoljeti plinove odozdo u rudnicima – baš kao kod solfatara – što će onda rezultirati eksplozijom rudničkog plina ili slično. Bila je velika sala. G. Falb je stajao visoko. To je objasnio, objasnio je dobro. Mnogo toga što je rekao bilo je točno. Odjednom, dok je bio usred svog objašnjavanja, govoreći: 'Tako određeni relativno položaj Sunca i Mjeseca uzrokuje promjene u zraku, rudnički plin se mora razviti, i plinovi su nagovoreni gore' – bang! kucanje na vrata. Ušao je momak iz Neue Freie Press i donio telegram, stavljajući ga na stol. G. Falb nije bio baš vješt. Kazavši 'Mora biti nešto važno', otvorio je telegram usred predavanja i pročitao: 'Velika eksplozija rudničkog plina se upravo dogodila u tom i tom rudniku'. Sada, upravo je predvidio tu eksploziju rudničkog plina na svom predavanju. Prethodno je kontaktirao novine i rekao da mu pošalju bilo koju takvu novost u salu za predavanje čim dođe. To je učinio u više prigoda; bio je pomalo tašt. Ali to se dogodilo, gospodo. Upravo kada je g. Falb rekao da se nešto kao eksplozija rudničkog plina treba dogoditi, momak je donio telegram. I stvarno je rekao: 'Vidite, dame i gospodo, vidite kako je dokaz došao ravno na stol'.
Dobro, to je bio slučaj pravljenja važnim, naravno. Ali ima nešto iza svega toga što je izvanredno točno, posebno u slučaju g. Falba. Situacija je takva da se mora reći da čak su i guste, teške mase izbačene u zrak i nisu gurnute odozdo već su nagovorene odozgo, relativnim položajem zvijezda. Jedino što ću reći da je zrak malo razrijeđen ako zapaljenim komadom papira dobijete da se para diže i sasvim ste obavijeni parom. Kada su čvrste mase izbačene u zrak, to ne može biti samo jer je zrak razrijeđen; u tom slučaju eter mora biti razrijeđen a također i astral. Tako u nalaženju pravog objašnjenja za naše vulkanske eksplozije također otkrivamo da je Zemlja sa svih strana obavijena ne samo zemaljskom materijom već također i astralnom. U modernoj znanosti, ljudi nemaju hrabrosti objasniti ove stvari onako kako stoje. Tamo je nedostatak hrabrosti.
Dakle ako zamislimo da je ovo Zemlja [crtanje na ploči], moramo o njoj misliti kao sa svih strana okruženom najprije eterom, i zatim također i astralnim. Ali astralno također prodire u sve. Biljke, općenito, ne uzimaju astralno. One imaju samo etersko tijelo. Ali neke biljke uzimaju astralno i to su otrovne biljke. Razlika između neotrovnih i otrovnih biljaka je da neotrovne biljke nemaju u sebi ništa astralno a otrovne imaju.
Međutim, što to znači? Vidite, ubojito velebilje je jedna od najotrovnijih biljaka. Ako imate bobicu, ona je crna jer je u njoj astralno. Velebilje dakle uzima astralno. I pošto velebilje uzima astralno – zapravo ne uništava sebe potpuno – cijelo vrijeme ima moć uništiti fizičku materiju. Bobica velebilja je sasvim jetka unutra; želi uništiti fizičku materiju. I ako jednu pojedemo, sok počinje uništavati našu unutarnju supstancu čim je unutar nas. Tada bi trebali nestati pod utjecajem ubojitog velebilja. Ubojito velebilje u sebi ima snagu da uništi fizičku materiju.
Samo zamislite da unesemo ekstrakt ubojitog velebilja u krv osobe na pravi način ucijepivši je u visoko razrijeđenom obliku. Ako leće počinju imati sol u sebi, tamnjeti, možemo se protiv te mrene boriti upravo uzevši ekstrakt velebilja, ako je odgovarajuće razrijeđen, napravivši ga tako rijetkim da nije više otrovan već uništava formirane naslage. Nacrtao sam naslagu za vas na ploči. I ako smo napravili cijepljenje na pravi način da uvedemo ekstrakt velebilja, koji uvijek čini da ss sve raspadne, u leću ovdje, također će odvojiti soli koje su se smjestile ovdje, i postaje moguće izliječiti leće.
Naravno, nećete mnogo o ovome zavisiti ako je mrena već previše razvijena. Ali ako imate nekoga čija mrena još nije previše razvijena i to je primijećeno na vrijeme, još će biti moguće boriti se protiv mrene i neće se morati kasnije ukloniti leća.
To je zašto se obično ne stiže daleko na način kako to rade homeopatski liječnici. Oni daju razrijeđeno velebilje na usta. To će imati učinka, ali ne snažnog, i problem će se stalno vraćati. Tako obično nije moguće na taj način postići ništa. Ali možete mnogo postići ako je ucijepite u krv. Krv ide posvuda, također i u oko.
Sada, ovo također pokazuje nešto drugo. To je ovo. Ako imamo otrov kao što je onaj od ubojitog velebilja, ako pojedemo mnogo bobica velebilja – malo bi bilo dosta, naravno, u tom slučaju – ali ako pojedemo relativno mnogo velebilja, ono će uništiti našu fizičku supstancu, počevši od stomaka i čak i jednjak. Više nećemo moći živjeti. Ako sve više razrjeđujemo taj ekstrakt velebilja, on neće više napadati fizičke dijelove već će biti probavljen i još uvijek snažno napadati glavu. Tako možete koristiti ekstrakt velebilja kada ljudi postanu nervozni, kada su svi u šezdesetima i sedamdesetima; možete to ispraviti dajući im da pojedu visoko razrijeđeni ekstrakt velebilja. To će izbaciti stvari koje su deponirane. Ali ako uzmete toliko razrijeđenu da više ne napada glavu, još uvijek će djelovati na oko. Oko je organ koji je osjetljiv na najrazrjeđeniju količinu ubojitog velebilja. Nazvano je belladonna, 'divna žena', zbog sjajnih crnih očiju. Oko stoga može reagirati čak i na vrlo malu količinu ekstrakta ubojitog velebilja. I čudno je da je naša ljudska priroda osjetljiva na razne supstance svijeta oko nas na veoma različite načine. Kao što sam rekao, previše ekstrakta ubojitog velebilja uništava cijelo oko, ali oko je osjetljivo na ekstrakt ubojitog velebilja visoke razrijeđenosti. Drugi organi su osjetljivi na druge ekstrakte. Dakle uvijek postoji u našem tijelu nešto što je naročito osjetljivo na posebne supstance i dobiju se različiti učinci.
Uzmite jetru, na primjer. Sada je situacija takva da ljudska jetra ima strašno puno posla za napraviti. Rekao sam vam ranije da je to unutarnji promatrač. Ima strašno puno posla kod naše probave. Iznad svega mora izvršiti znatan rad u procesiranju masti u ljudskom organizmu. Ako jetra ne može funkcionirati ispravno, sve masti u ljudskom organizmu sakupljaju se i lutaju tijelom na svakakve načine. Događa se migracija masti umjesto da su masti procesirane u jetri. Masti koje jedemo dakle imaju poseban odnos s jetrom. I kao što dobre supstance imaju vezu s nekim dijelovima tijela, tako i otrovi, također, imaju poseban odnos sa svim dijelovima ljudskog bića.
I tako možemo reći da je moguće, na neki način, ponovno posvijetliti leće oka kada su zamračene, tako šaljući astralno tijelo natrag u ovaj mali dio ljudskog bića ucijepivši pojedinca s nečim iz vanjskog svijeta što će posebno napasti oko. A to je ekstrakt ubojitog velebilja u pogodnoj otopini. Dakle vidite, ekstrakt ubojitog velebilja je nešto što će astral povući natrag u oko, tako da osoba može ponovno vidjeti, zahvaljujući astralnom principu. Ono privlači astral, a astral će zauzvrat privući eterski princip.
Stoga bih također želio reći da ubojito velebilje također privlači astralno kada raste tamo vani. Etersko je već unutra, ne treba biti privučeno. Ali ako bi mogli napraviti odgovarajuću studiju o suptilnim procesima uključenim u liječenje oka pogođenog mrenom s ubojitim velebiljem, također bi razumjeli što se događa u biljci vani. Ekstrakt privlači astralni princip koji je bio isključen. I biljni sok stoga također privlači astralni princip iz svijeta. Sok ubojitog velebilja je nešto što privlači astralno. I kada smo otrovani od biljke, s previše astralnog privučenog k nama, ovaj astralni element doseže ključanje i taj proces ključanja uništava našu fizičku supstancu.
A kada je previše fizičkog uništeno – u oku pogođenom mrenom je uništeno jer se u njemu stvara depozit – moramo se riješiti tog depozita. Riješiti ga se! Netko se može također nadati, gospodo, da liječi situaciju kada su se soli ili druge supstance smjestile drugdje u tijelu s belladonnom, ubojitim velebiljem. Kada netko razvija žučni kamenac, na primjer, ili kamenje u mjehuru, deponirano je nešto čvrsto što ne bi trebalo biti tu. Stoga se netko može nadati, da ako problem u oku pogođenom mrenom možemo liječiti s belladonnom da bi također mogli liječiti žučni kamenac ili kamenje u mjehuru s belladonnom. I to se može ako su stvari napravljene na pravi način. To se može!
Možemo vidjeti dakle, da je sve povezano, i ako steknemo pravo razumijevanje prirode također steknemo pravo razumijevanje ljudskog bića. Još jednom smo stigli do etera i do astralnog tijela, baš kao i zadnji puta kada smo govorili o tome kako ljudi idu u krug. Ako se nađe pravi način gledanja na stvari, uvijek se dođe do viših tijela ljudskog bića. To nije nešto izmišljeno već nešto što je otkriveno u znanosti koja ide dalje od obične znanosti u svakom pogledu.
Sljedeće srijede ćemo još govoriti o ovim stvarima, ukoliko ne pripremite neko drugo pitanje.