.- 16. Šesnaesto predavanje, Dornach, 22 rujna 1923
Uloga proteina, masti, ugljikohidrata i soli u prehrani. Učinci ishrane krumpirom. Oponenti antropozofije.
Svatko kome nedostaje utjecaj soli na mozak postati će imbecil. Ugljikohidrati uglavnom služe da nam daju naš ljudski oblik. Masti za nas čine mogućim da imamo supstance na pravi način. Protein je vitalan za život. Učinci ishrane krumpirom. Opasnosti prevelike konzumacije krumpira. Protein je povezan s rođenjem i smrću fizičkog ljudskog bića; masti su glavno polje eterskog tijela, ugljikohidrati astralnog tijela, a Ja ima svoje polje u solima. Cvjetovi i plodovi su probavljeni u crijevima, korijenje u glavi. Ishrana krompirom i zrnjem žitarica. Hidrocefalus. Znanstvenici i teolozi suprotstavljeni antropozofiji.
Pa, gospodo. Imamo li danas što na programu?
Član grupe: S obzirom na hranu koju jedemo, želio sam pitati je li situacija s jedenjem krumpira drugačija u drugim zemljama, drugačija, dakle, od one koja postoji za Europljane, recimo.
Rudolf Steiner: Hajdemo opet govoriti o situaciji s hranom danas, načinom na koji je hrana povezana sa svijetom duha. Kao što znate, krumpir je uveden tek nedavno. Rekao sam vam da ljudi u Europi nisu jeli krumpir, već druge stvari, različite stvari. Ovo je, naravno, pitanje koje nam ne može biti jasno ukoliko ne razmotrimo kako je svijet duha općenito povezan s prehranom.
Sjetiti ćete se – na ove stvari sam upućivao ranije – ljudi žive na četiri vrste proizvoda. Prvi je protein, koji se zbilja nalazi u svakoj hrani, ali na karakterističan način, sasvim tipičnom obliku u kokošjem jaju, mogli bi reći. Također jedemo masti, i opet one nisu ograničene na životinjske masti koje koristimo kao masti, jer se i masti, također, nalaze u svemu. Znate da su drugi proizvodi procesuirani da hranu naprave bogatu mastima – mlijeko u sir, naprimjer. Treća vrsta hrane su proizvodi koje zovemo ugljikohidrati, i to sve imamo iz biljnog svijeta, i u nekoj mjeri naravno i iz druge hrane, ali uglavnom u stvarima kao što su pšenica, raž, leća, grah, također i krumpir gdje zapravo dominira. Posljednja od četiri stvari koje trebamo za žito su soli. Obično o njima mislimo kao o začinu, ali one su također nužne za održavanje života. Soli uglavnom uzimamo u obliku stolne soli, ali u stvari sva hrana sadrži soli. Stoga možemo reći, da bi živio, čovjek treba imati proteine, masti, ugljikohidrate i soli.
Dopustite da vam sada kažem što ove četiri supstance hrane, koje jedemo u različitim oblicima u miješanoj prehrani, znače za ljudsko biće. Počnimo sa solima.
Soli su zaista iznimno važan dio naše prehrane, čak i ako ih uzimamo u malim količinama, i one nisu samo začin. Ne dodajemo soli samo da bi imali ugodan okus. Sol dodajemo hrani da bi mogli misliti. Soli kada ih pojedemo moraju ići sve do mozga, jer samo tako mi ćemo moći misliti. Soli su dakle uglavnom povezane s principom kojeg imamo u našem mišljenju. Ako je netko bolestan, naprimjer – a ovo je zaista bolest – kada je sve što je sol u hrani deponirano u stomaku ili crijevima, i ne ide sve do mozga u krvi, postati će slabog uma, glup. To je nešto što treba primijetiti.
Sada znate da nam treba biti jasno u našim umovima da duh postoji; ali da bi mogao igrati ulogu na Zemlji duh mora djelovati u fizičkoj tvari. I ako radimo sa znanošću duha zaista moramo znati kako je duh aktivan u fizičkoj tvari. Inače bi bilo kao da netko kaže: 'Graditi strojeve je materijalna stvar; ali mi smo duhovni ljudi i ne želimo imati ništa s materijom. Tako ne želimo kupiti željezo ili čelik, već stvoriti strojeve iz duha'. To je besmislica, naravno. Treba vam materijal. I kada je netko spriječen da koristi materijalne supstance i soli se deponiraju u stomaku i crijevima radije nego da krvlju dođu do glave, pojedinac će postati glup.
Međutim, stvari nisu tako jednostavne. Ljudska bića ne mogu koristiti soli u obliku u kojem se javljaju u svijetu prirode. Tako ako bi napravili malu rupu na lubanji – to se u stvari može – i ulili soli u mozak, to uopće ne bi koristilo, jer sol prvo mora ići u stomak. Došavši u stomak i crijeva – jer znate, sol je već otopljena na jeziku – sol je otopljena još više, vrlo fino otopljena, postajući sve više suptilna. Zbog toga što ljudsko biće napravi soli, sol je već u suptilnom, nematerijalnom obliku kada dosegne mozak. Stoga nije stvar u tome jednostavno staviti sol u mozak. Ali netko tko ne može imati utjecaje soli u mozgu postati će glup.
Sada pogledajmo ugljikohidrate. Uglavnom ih jedemo kada jedemo grašak, grah, pšenicu, raž ili krumpire. Ugljikohidrati uglavnom igraju ulogu dajući nam naš ljudski oblik. Ako ne bi jeli ugljikohidrate vidjeli bi svakakva izobličenja u ljudskoj formi. Bili bi takvi da se nos ne bi razvio pravilno, ako želite, ili uši. Ne bi imali ovu našu ljudsku formu. Ugljikohidrati igraju ulogu čineći da izvana izgledamo kao ljudska bića. I ako je netko organiziran na takav način da ne dobiva ugljikohidrate u mozak, tako da su oni opet deponirani u crijevima i u stomaku, pojedinac ide u propast. Tada ćete vidjeti takvu osobu da se urušava, postaje slaba, više ne može održati svoju formu, takoreći. Ugljikohidrati dakle igraju svoju ulogu da mi sveukupno imamo pravu ljudsku formu.
Vidite, zaista trebamo dobiti pravu hranu na pravo mjesto. Soli uglavnom utječu na mozak ovdje naprijed. Ugljikohidrati djeluju više na stražnjem dijelu mozga, na one slojeve tamo. I ako netko ne može probaviti dovoljno ugljikohidrata i tako ih dovesti u one slojeve mozga, uskoro ćete vidjeti i da je uvijek promukao, ne može govoriti jasno i razgovjetno. Ako čujete nekoga tko je govorio savršeno da je odjednom promukao u govoru, sebi možete reći da nešto nije u redu s njegovom probavom. Ne može pravilno probaviti ugljikohidrate, oni ne dosežu na pravo mjesto u mozgu. Kao rezultat njegovo disanje nije više kako bi trebalo biti, niti je njegov govor. Tako možemo reći da soli djeluju uglavnom na naše mišljenje. Ugljikohidrati djeluju na naš govor, naprimjer, i sve s time povezano. Stoga je nužno da imamo ugljikohidrate.
Sada na masti. Pa vidite, gospodo, ugljikohidrati igraju ulogu dajući nam formu, ali sve što oni namjeravaju je dati nam figuru i ništa više. Oni nas ne podstavljaju. Također trebamo biti podstavljeni. To čine masti. Masti dakle osiguravaju, kada ugljikohidrati razviju figuru, crtajući plan u zraku, takoreći, da je toj figuri također dana supstanca. Masti dakle služe da nam daju supstancu na pravi način. I to se pokazuje na veoma poseban način s masti. Vidite, rekao sam vam ranije da ljudsko biće ima 'Ja', astralno tijelo, etersko tijelo i fizičko tijelo. Mast je, naravno, deponirana u fizičkom tijelu, ali najvažnija stvar ako će se mast deponirati i ostati živa – jer moramo u nama imati živu mast – je etersko tijelo. To etersko tijelo je najvažnije za deponiranje masti. Astralno tijelo je s druge strane najvažnije za senzacije.
Sada samo promislite. Kada ste budni, vaše astralno tijelo je u vama, a kada spavate, ono je vani. Kada je netko budan i astralno tijelo radi u eterskom tijelu, mast se cijelo vrijeme obrađuje, i kroz to, sve u tijelu je podmazano. Kada spavamo, tako da je astralno tijelo vani, mast se ne obrađuje već je deponirana. Kada smo budni mast se cijelo vrijeme koristi da nas podmazuje; kada spavamo, deponirana je. Mi trebamo obje vrste masti – mast koja je deponirana i mast koja podmazuje tijelo.
Ali ako netko spava cijelo vrijeme – to je bilo uobičajenije u prošlosti; sada je sve rjeđe i rjeđe; netko tko ima dobru mirovinu, naprimjer, i ne čini ništa – mast je deponirana i tijekom dana, kada je 'budan' ali zaista spava. Razvije se veliki trbuh i masti se deponiraju svugdje! Dakle vidite, da bi mast bila pravilno deponirana, osoba mora zapravo koristiti svoju mast tako što je živa, jer se proizvodi cijelo vrijeme. Pravi put za ljude je jesti onoliko koliko koriste. Ali ako netko jede cijelo vrijeme i ne koristi to, veliki trbuh će se pojaviti.
Farmeri to znaju instinktivno i to koriste sa svinjama. Za toviti svinje to treba vidjeti, zaista, da životinje više uopće ne podmazuju unutarnja tijela već deponiraju sve što pojedu. I tako prema tome treba urediti njihov životni stil.
Može također biti da netko ne može deponirati mast pravilno, što znači da je bolestan. Ljudi s dobrom mirovinom su zdravi u tom pogledu; oni deponiraju mast. Ali može biti također da netko ne deponira ugljikohidrate i njegov govor postane hrapav. I također može biti da masti nisu pravilno deponirane već jednostavno odlaze u stolici. U tom slučaju imamo premalo masti i ne možemo dovoljno podmazivati. Ili ako sve skupa imamo premalo hrane i moramo postati gladni, ne možemo dovoljno podmazivati. Mast je zapravo materijal koji stavljamo u tijelo. Dakle što se događa ako je netko gladan ili je njegova probava takva da ne može deponirati mast i ona odlazi s njegovom stolicom? Takva osoba koja nema supstancu za svoje tijelo, postaje sve više duhovna. Ali ljudsko biće ne može postati duhovno na ovaj način bez da bude oštećeno. Duh tada izgori. Osoba će ne samo postajati tanja i tanja, već će se u njoj razviti plinovi i to će voditi do deluzija, kako su nazvane, i razvije se stanje koje je gubitak razuma zbog gladi. To će uvijek biti destruktivno, uništavajući tijelo. Ako netko ne dobiva dovoljno masti, dakle, dođe do iznurenosti, mogli bi to zvati 'potrošnjom'; on nestaje.
Sada na proteine. Vidite, protein mora biti tamo od samog početka, takoreći. Protein je već tamo u jaju, prije nego nastane stvorenje – ljudsko biće ili životinja. Možemo dakle reći da je protein supstanca koja stvarno stvara, razvija ljudsko biće. To je izvorni materijal, osnova. Sve drugo u tijelu se mora razviti iz toga. Mislim da to možete razumjeti? Tako bismo mogli reći sljedeće. Protein mora biti tamo od samog početka ako će se ljudsko biće razviti. Majka ima protein u njenoj maternici u maloj grudici. Jaje je oplođeno, i kod oplodnje ovaj protein se onda može razviti u ljudsko biće, kroz stvari koje sam vam opisao. Ali mi trebamo protein cijelo vrijeme, naravno, i tako naša hrana mora sadržavati protein. Ako imamo premalo proteina, ili ga ne možemo probaviti pravilno, nećemo samo postati mršavi od nedostatka proteina – što bi nas također s vremenom ubilo – već ako neko ne bi imao nimalo pravilnog proteina u nekom trenutku njegovog života, umro bi trenutno. Protein je potreban na početku, ali također je potreban da bi uopće mogli živjeti. Tako možemo reći da ako netko uopće ne bi mogao probaviti protein da bi morao umrijeti.
Sada pogledajmo hranu pojedinačno. Gledajući soli, iznad svega nalazimo vezu s prednjim dijelom mozga. Tamo su soli deponirane. Ugljikohidrati su deponirani malo natrag i odgovorni su za ljudsku formu. Masti su deponirane još više natrag i otuda ispunjavaju naše tijelo, jer masti ne idu izravno u tijelo već se kreću iz krvi u glavu, i samo otamo su uzete na korištenje u tijelu. Sve ide kroz glavu, čak i protein.
Međutim, postoji velika razlika kada se dođe do ugljikohidrata. Gledajući na stvari kao što su leća, grah, grašak, raž ili pšenica, možete reći da ti ugljikohidrati dolaze od ploda. Jer kod pšenice imamo plod Zemlje. Leća – to je, također, plod. Plodovi imaju karakteristiku da su probavljeni u stomaku i crijevima i glavi šalju samo svoje snage. Mi svi znamo da je leća ili grah probavljen u crijevima, zbog posebnog stanja u koje dođemo kada jedemo leću i grah. Sve to – raž, pšenica, leća, grah – probavljeno je u crijevima. Plodovi dakle imaju posebnu osobinu da su potpuno probavljeni u crijevima.
Međutim, ne možemo jesti plod krumpira. Ako bi jeli plod krumpira zapravo bi uzimali otrov, fatalni otrov. Tako je situacija takva da nam krumpir ne dopušta da ga jedemo na način na koji jedemo leću, grah, grašak i tako dalje, ili žitarice poput raži i pšenice. Dakle što mi jedemo od krumpira? Nešto što je dolje ispod – gomolj. A gomolj je dio svih biljaka – korijenje i tako dalje – koji je najmanje probavljen u crijevima. Plodovi su probavljeni u crijevima. Ali mi ne možemo jesti plod biljke krumpira. Gomolj koji jedemo nije pravi korijen već zadebljana stabljika. Dakle kada jedemo krumpir on dođe u stomak, u crijeva. Tamo ne može biti odmah probavljen ali sada neprobavljen ide s krvlju. Umjesto da tamo lijepo ustane poput raži ili pšenice koji su potom odmah poslani dolje u tijelo, krumpir najprije treba biti probavljen gore u mozgu. Dakle ako jedemo dobar raženi kruh ili pšenični kruh, probavljamo ga pravilno u stomaku i crijevima i ne tražimo od glave da se pobrine za njihovu probavu. Glava može odmah vidjeti da su distribuirani u tijelu. Ali ako jedemo kruh od krumpira, ili samo krumpir, vidimo da glava prvo mora raditi da probavi krumpir.
Sada, ako glavu treba koristiti da probavi krumpir, ne može više misliti, jer treba snagu da bi mogla misliti, a umjesto toga niže tijelo mora dati energiju potrebnu za probavu. I ako netko jede previše krumpira – što je sve više slučaj otkako je krumpir došao u Europu i ovdje postao važna hrana – glava je sve manje dostupna za mišljenje i pojedinac sve više gubi sposobnost mišljenja sa srednjom glavom; onda će misliti samo s prednjim dijelom glave. Ali ovaj prednji dio glave, koji zavisi o solima, čini ga sve više osobom materijalističke racionalnosti. Situacija je dakle, da mišljenja u Europi zaista ima sve manje od trenutka kada je krumpir postao glavna hrana.
Mora nam u našim umovima biti jasno da i druge snage osim onih koje postoje na Zemlji također igraju ulogu u stvaranju ljudskog bića. To je nešto što vam govorim cijelo vrijeme, da je čovjek stvoren iz cijelog okruženja, da je stvoren od Sunca, Mjeseca i zvijezda. Sada kada jede krumpir koristi samo srednju glavu da ga probavi. Zatvara se od okolnog svijeta i više ga ne priznaje. Tada će reći: 'Sve je to brbljanje ono što ljudi govore o kozmosu, o duhovnom elementu koji dolazi dolje iz kozmosa'. I mogli bi stoga reći da je pretjerana konzumacija krumpira igrala značajnu ulogu u tjeranju čovječanstva u materijalizam u nedavna vremena.
Sada je situacija, naravno, da su to uglavnom ljudi s nedostatnim sredstvima koji zavise o krumpiru, jer krompir je jeftin neko vrijeme. A dobrostojeći ljudi mogu kupiti više hrane koja utječe na prednji dio glave, odnosno, dodati više draži i soli svojim obrocima. Začini djeluju na prednji dio glave baš kao i soli. I rezultat je da ti ljudi postaju potpuno racionalni, a ostali će lako slijediti one s racionalnim umovima jer više ne mogu koristiti njihove glave za mišljenje. I tako krumpir ima sasvim posebnu vezu s umom i duhom. Zaista čini ljudske umove materijalističkim.
Sada ako razmotrimo različita tijela čovjeka, moramo reći da fizičko tijelo izvorno nastaje u proteinu. Protein ima veze s rođenjem i smrti ljudskog bića. Etersko tijelo ima svoje glavno polje u mastima, astralno tijelo u ugljikohidratima, i samo 'Ja' ima soli za svoje polje.
Stoga možemo reći da je osjećaj u nama – vidite, nije fizičko tijelo ono koje nešto osjeća ako pljusnem svoju ruku i nešto osjetim, jer bi u tom slučaju sve fizičko imalo osjećaj – astralno tijelo. Gurnem tijelo natrag, mišić natrag, i zbog toga tijelo u mišiću je gurnuto iz astralnog tijela i ja u mojem astralnom tijelu imam senzaciju. A unutarnja senzacija, unutarnji odgovor, događa se u astralnom tijelu. Međutim, astralno tijelo mora zavisiti o tome da bi moglo raditi pravilno. Kao što sam vam rekao, ako astralno tijelo također spava tijekom dana i ne može raditi pravilno, razvija se veliki trbuh – salo. I ako netko u glavi vrši samo intelektualni rad, koristeći racionalni um, i u tom slučaju se deponiraju masti. Ali astralno tijelo, koje je također aktivno u našem govoru, treba ugljikohidrate u cijelom tijelu a ne samo gore u glavi. Astralno tijelo mora pomicati naše noge, astralno tijelo mora micati naše ruke, treba ugljikohidrate u svakom dijelu tijela. Kada mu dajem ugljikohidrate raži ili pšenice, energije idu u cijelo tijelo. Ako mu samo dajem krumpire, energije ostaju gore u glavi i osoba postaje mršava, slaba, s astralnim tijelom koje ne može raditi pravilno. Dakle to je duhovni princip, koji postaje slab i sve više uspavan u nama ako ne možemo u sebe dobiti ugljikohidrate koji idu u svaki dio nas. To se ne može dogoditi ako ljudi žive samo na krumpiru, jer krumpir daje previše posla glavi i ništa nije ostalo za tijelo.
Sada možemo pitati: 'Što se radi u znanosti'? Pa, rade se analize da se ustanovi koliko mnogo ugljika, kisika, dušika, vodika i drugih stvari sadrži protein – to su glavni elementi koji će se naći. I tako je nađeno da protein sadrži toliko i toliko ugljika, toliko i toliko vodika, u postocima, s različitim postocima nađenim u mastima i opet različitim nađenim u ugljikohidratima. Ali ljudi nemaju ideje o značaju tih elemenata. Znaju samo postotke. Ali to nas neće odvesti nigdje. Hranjivi sastojci su jednostavno na drugačiji način unutar krumpira nego su u raži i pšenici, i treba znati da kada jedemo cvijet ili plod da je to probavljeno u crijevima, dok je korijen probavljen u glavi.
Inače ih se ne može koristiti u medicini. Netko tko može misliti na pravilan medicinski način znati će da čaj napravljen od cvijeta ili sjemena, ili od ploda, da će djelovati uglavnom na crijeva. Korijen iskuhan u vodi, koji je zatim ponuđen ka čaj, može imati medicinskog učinka u glavi. Ako jedemo korijenje, to ima materijalnog učinka na glavu. Ako jedemo korijenje to ima materijalnog učinka na glavu. To je posebno važno znati.
Možemo s ovim ići dalje i reći: 'Da, ali ako netko na prehrani od krumpira ne postane samo mršav tako da više ne može micati ruke i noge, već također dođe do točke gdje stvari koje pridonose reprodukciji više nisu aktivne, tada imamo još goru situaciju'. Pretpostavimo, dakle, da krumpir dobije toliko prednosti da to utječe na ženske reproduktivne organe, čineći ih slabim i neaktivnim. Pa gospodo, mi nemamo podrijetlo samo od naših predaka, jer duševni i duhovni dio naše prirode dolazi iz svijeta duha i ujedinjuje se s dijelom koji dolazi od predaka. Pogledajmo ovo. Nacrtati ću veliko, malo povećano [crtanje na ploči].
Možemo reći da se ljudsko biće razvije iz jajne ćelije. Ovo je mnogo povećan crtež toga. Muško sjeme prodire u nju, i onda se svakakve zvjezdane forme razviju ovdje. Ćelija se dijeli i konačno se razvije ljudsko tijelo. Ali neće biti ljudskog tijela ukoliko se element duha i duše koji dolazi iz svijeta duha ne poveže sa svim tim.
Ako je situacija takva gdje majka ili otac jedu previše krumpira u prehrani, embrij koji se razvija biti će takve vrste da glava mora napraviti puno rada. Tako ako pogledate embrij nekog čiji otac i majka imaju pravilnu prehranu, izgleda manje više ovako [još jedan crtež]. Ali ako pogledate onu gdje prehrana roditelja sadrži previše krumpira, situacija je ovakva. Vidite, sve drugo je manje razvijeno kod embrija, jedino okrugla sfera glave; to je glavna stvar kod embrija, i to je najrazvijeniji dio. Element duha i duše mora tada ući u glavu. A kada element duha i duše uđe u glavu mora raditi s glavom. Kada je još u majčinom tijelu, element duha i duše radi uglavnom na glavi.
Sada, ako ovaj element duha i duše nalazi takvu situaciju u glavi koja se nađe ako majka jede raž i pšenicu, duh i duša mogu tamo pravilno raditi. Budući da se cvjetne glave u kojima rastu raž i pšenica i tako dalje, protežu iznad tla, i duhovni element se približava biljci, i tamo nalazi srodnost. Tako ako duhovni element nađe nešto u majčinom tijelu što dolazi od ploda, tada mu je lako raditi. Ali ako duhovni element u maternici nađe glavu koju prvenstveno tvori hrana od krumpira, ne može joj se približiti. Nije li istina, da krumpir ide u tlo, čak je i prekriven tlom; iskopan je, raste u tami, i nema veze s duhovnim. Duh mu se ne može približiti i rezultat je da embrij zatim izgleda ovako [crtež] – crtam pomalo karikirano. Rodi se ogromna vodena glava, hidrocefalus. Jer ako se duh ne približi, raste fizički. Ako duh prodre unutra, prigušuje vodu; tada duh radi u materijalnoj supstanci i glava se razvija pravilno. Tako možete reći da ove ogromne vodene glave koje se često zamijete kod embrija, uzrokovane su neadekvatnom prehranom, uglavnom krumpirom. I tako nemate samo ljudsko biće koje je malaksalo, već je i rođeno na način da duh i duša nisu pravilno unutar fizičkog tijela.
Ali vidite, gospodo, situacija je ovakva. Čovjek se sastoji od fizičkog tijela, eterskog tijela, astralnog tijela, i 'Ja'; ali ona nisu ista u svakom stadiju života. Kod djece do sedme godine života etersko tijelo, astralno tijelo, i 'Ja' su takvi da zaista moraju ući, moraju potpuno ući u fizičko tijelo. Drugi zubi se razvijaju kada je etersko tijelo potpuno ušlo u fizičko tijelo. Seksualna zrelost je dosegnuta kada astralno tijelo potpuno uđe u fizičko tijelo. Stoga ako imate takvu glavu, gdje element duha i duše ne može pravilno ući u fizičko ljudsko biće u maternici zbog prehrane krumpirom, problemi se također javljaju kod stvari koje bi se trebale razviti u 14-oj, 15-oj godini života. Pojedinac tada prolazi kroz život kao da uopće nema tijela, kao da je mlitavo. Ljudi nisu dovoljno jaki za život kada su rođeni pod utjecajem prehrane krumpirom.
Vidite gospodo, ovo su stvari od ogromne važnosti. Samo sebi trebate reći da socijalni uvjeti zavise od mnogo više stvari nego nam to općenito danas kažu. Socijalni uvjeti također zavise od ispravnog korištenja naših polja i ne uzgajanja veće količine krumpira nego s kojom se možemo nositi i još postati jaki. Socijalna znanost dakle znači da se treba napraviti i pravilna studija svijeta prirode. To je zasigurno nužno. Nije dovoljno samo govoriti o dodanoj vrijednosti, kapitalu, i tako dalje; samo to neće donijeti dobro. Samo promislite kada bi komunizam uspio izbrisati sav kapital, sa komunistima odgovornim za sve. Pa, ako su usvojili buržoaski način ne korištenja polja pravilno, i ako ne znaju da je štetnije napuniti stomak krumpirom nego s raži ili pšenicom, tada ništa neće biti dobro. To je ono što moramo razmotriti. Ne trebamo ljude koji cijelo vrijeme govore o ovoj stvari ili onoj, već izvorno znanje, gledajući kako duh može biti aktivan u materiji.
Vidite, zbog toga se antropozofija mora cijelo vrijeme boriti na dva fronta, takoreći, bez da to želi. Zašto? Pa, današnji znanstvenici razmatraju jedino fizičku materiju, i samo postotke stvari – koliko mnogo ugljika, kisika, dušika, vodika je nađeno u proteinu, i tako dalje. Ali to nam ništa ne govori o materiji. Materijalna znanost ne daje nam da upoznamo materiju jer materiju možete upoznati samo znajući kako duh u njoj radi. Kakva korist je kada netko kaže: 'Želim saznati o satu. Napravljen je od srebra. Srebro u mom satu je iskopano tamo i tamo. Zatim je u ovaj ili onaj grad odvedeno željeznicom. Tamo je isporučeno trgovcima, i tako dalje. Prednji dio sata je od porculana. Porculan dolazi od tamo, uzet je u tom i tom gradu', i tako dalje. On uopće ništa ne zna o satu! Znati ćete o njemu samo ako znate što je učinio urar da bi ga napravio. I nije važno, ako želite razumjeti zašto sat radi, znati kako je srebro iskopano. Ono što je bitno je znati kako radi, kako je urar napravio zupčanike, i tako dalje.
A kada se dođe do zdravlja i bolesti ljudi, u stvari je sasvim nevažno znati na apstraktan način koliko ugljika, kisika, dušika, vodika, proteina, masti, ugljikohidrata, soli, ima u hrani. Za ljudsko zdravlje u osnovi je važno znati posebno kako je s krumpirom. Toliko malo nas hrani u duhu i duši koliko i u tijelu. U osnovi stvari napisane o njemu uopće nisu nužne. Znanje vam treba u druge svrhe. U druge se svrhe može znati o rudnicima srebra, i tako dalje, ali ova vrsta znanja je nevažna kada se dođe do razumijevanja ljudskog zdravlja i bolesti. Ipak ljudi čak ni ne shvaćaju gdje je njihovo znanje neadekvatno. I kada se želi dodati ono što nedostaje, radeći to iz antropozofije, ljudi će se boriti protiv toga. I tako se razvio front gdje se borimo protiv materijalizma. Materijalisti kažu da u antropozofiji sve žele objasniti iz fantazije. Znanstvenici koji su protiv antropozofije prigovaraju da je to znanost duha. To je dakle, jedan front.
Drugi, gospodo, dolazi od strane teologije, predstavnika religija, i tako dalje. S jedne strane ljudima se uvijek govorilo da duša ide u raj. I naravno, oni govore kako će se stići u raj pomoću molitve, sakramenata, i tako dalje. Sve dobro. Ali kada je netko u položaju u fizičkom svijetu gdje ne nastanjuje svoje tijelo pravilno, tako da se može odnositi prema životu na Zemlji na pravilan način, njemu će put nakon smrti biti izuzetno težak. To je nešto što mu oni ne kažu. Zaista je za nas nužno da budemo praktični ljudi u životu i znamo kako raditi s fizičkom materijom. Možemo dakle reći, da teologija i religija govore ljudima svakakve stvari, ali ništa od toga nije dovoljno da osobu učini zaista snažnom u zemljakom životu, tako snažnom da se pripremi za svoj kasniji put. Jer molitva bez pravog znanja, naprimjer, zapravo će odvratiti ljude od stvari koje trebaju znati za zdrav život. Teško da ćete čuti s propovjedaonice što bi trebali raditi kada se dođe do ishrane krumpirom ili pšenicom. Većina pastora i svećenika ne bi ni pomislila kazati kongregaciji o situaciji u vezi jedenja raži i pšenice povezano s nečijim zdravljem. Smatraju to manje važnim, to je nešto što nije sveto. Sveto je samo kada se molite ili govorite o evanđelju i slične stvari.
Ali božansko nije na djelu samo gdje se izgovaraju molitve ili se govori o evanđelju, već u cijeloj prirodi; i tamo je duh na djelu. Ako osoba ne pusti da duhovnost ulazi u njegovu glavu, stvar je da se ipak može moliti. Sve lijepo. Ali ako jede previše krumpira njegova molitva nema svrhu, jer je izvedena iz duhovnog. Ali ljudi to ne primjećuju. Niti primjećuju da Bog nije Zemlju pronašao kao grumen i na njoj stvorio stvari, već da je zapravo božanski princip na djelu u svemu, svakom detalju, i tu se mora tražiti. Ako to učinite, teolozi i religiozni ljudi nazvat će vas materijalistima!
I tako oni u znanosti nazivaju nas fantastičnim spiritistima, a teolozi materijalistima. To pokazuje kako ljudi vrednuju stvari. Baš kao i 1908 kada su ljudi bili protiv antropozofije rekavši da je ona jezuitska. Rečeno je da su antropozofe njihovi vođe predali jezuitima. U međuvremenu se stvar okrenula. Danas jezuiti kažu da su antropozofi predani masonima. Eto vidite, tako se to uvijek događa! Ali nije to ono što je bitno, ono što je bitno je da se stvarno stekne znanje koje će nam reći zašto se vodena glava, hidrocefalus, razvija u maternici umjesto pravilno oblikovane glave.
Reći ćete gospodo, da se ne viđa mnogo ljudi s hidrocefalusom okolo. Naravno da ne, jer se druge snage suprotstavljaju i kada je glava rođena nije više toliko velika kao kada je embrij. Ali više ne može uzeti ništa osim krumpira i vode. Može čak postati mala u tom procesu a ipak biti vodena glava. Važna stvar je da su glave postale prevelike u maternici otkada je krumpir postao dio prehrane. One su kasnije gurnute zajedno, ali upravo to guranje prije nego su rođene pravi štetu, jer više neće moći prihvatiti ispravne stvari već samo materijalističke. Kada je pojedinac rođen, više nećete vidjeti vodenu glavu ako samo gledate veličinu. Naravno, vodena glava u uobičajenom smislu ovisi o veličini, ali ovdje je iznad svega pitanje da li voda djeluje na pravi način ili radi nešto drugo. I to je jednako važno znati kao i sve ostalo što ulazi u čovječanstvo s jedne strane kroz znanost a s druge strane kroz teologiju i religiju. Ali treba pažljivo pogledati stvari.
Vidite, kako ljudi zapravo tretiraju antropozofiju? Prije nekog vremena održan je kongres u Berlinu ljudi koji sebe nazivaju 'ne-antropozofima koji poznaju antropozofiju'. Kažu da oni nisu antropozofi ali da poznaju antropozofiju. Jedan čovjek koji je mnogo govorio na konferenciji bio je dr. Gösch, koji je jednom bio ovdje, ali je napustio naše redove. Govorio je kleru, ljudima koji podučavaju na teološkim učilištima i profesorima. I danas, vidite, ljudi svuda drže predavanja na osnovu stvari koje im je dr. Gösch rekao. Sada ćete reći da ti ljudi – nastavnici, profesori – uvjereni u ono što im je dr. Gösch rekao da je antropozofija izuzetno štetna. Ali gospodo, uzmite u obzir što današnji kler, profesori i nastavnici teologije općenito imaju u glavama, i sada slušaju što im dr. Gösch govori. Rekao je da je antropozofija izuzetno štetna jer su antropozofi obmanuti. Jer gđa Steiner i g Steiner zaista namjeravaju odcijepiti dio Zemlje, odvojiti ga od Zemlje i formirati vlastiti planet, zajedno sa svim antropozofima uspostaviti takvu planetarnu koloniju u svemiru. Taj dr Gösch razgovarao je s prosvijetljenim narodom! Sada možete zamisliti da nitko od njih to stvarno ne vjeruje, ali se prave da ih je to zaista uvjerilo u štetnost antropozofije.
Sada pomislite kakvo je to ludilo! Ali ti prosvijetljeni ljudi ne prisustvuju samo tom sastanku, ali sutra, ili preksutra, prisustvuju svakakvim drugim sastancima, na kojima se odlučuje o svakakvim sudbinama. Naravno nisu ništa inteligentniji nego što su inače. Morate uzeti u obzir kakvi ljudi danas vladaju svijetom. Ali neka vam bude jasno da je njihovo protivljenje antropozofiji zaista protivljenje istini. Ne žele da bude poznato o čemu se tu radi, što sve proizlazi iz znanja o ljudima. Kažu: 'Antropozofija je puna tajni'. Pa gospodo, kako bi mogla biti nešto drugo nego puna tajni? Naravno da je puna tajni, ali ništa tajanstvenije od toga kao kad netko nešto ukrade i sakrije; to će biti tajna dok se ne otkrije. I na isti način antropozofija je puna tajni, jer su te stvari bile skrivene u znanosti i duhovnom životu. I zbog toga je antropozofija tako tajanstvena danas. Ali stvari prestaju biti tajne u trenutku kada se otkriju. Nema se namjere biti tajnovit u antropozofiji, već se prije namjerava iznijeti na svijetlo ono što su ostali sakrili.
Moram sada ići u Beč i tražiti ću da vam kažu kada ćemo moći nastaviti.