.- 15. Petnaesto predavanje, Dornach, 10 rujna 1923
Mudrost Druida. Obredi Mitre. Rimski katolički ritual. Masonski obredi. Ritual zajednice kršćana.
Druidski krugovi i dolmen ili kromleh (nadgrobne stijene nap.pr.). Za druide život je određen kretanjem Sunca. Svastika. Rune. Obredi Mitre. Fuzija različitih obreda iznjedrila je rimsko katolički ritual. Oltar i pokaznica. Masonske obrede čine simboli. Ritual zajednice kršćana.
Gospodo, prošlo je dugo vremena od kada smo se mogli sastati. Jeste li mislili o nečem posebnom, pitanju koje bi željeli raspravljati, kroz to vrijeme?
Član grupe: Želio bih pitati da li obred kako se danas slavi još uvijek ima vezu sa svijetom duha, i kako su povezani obredi različitih nacija?
Rudolf Steiner: Pa gospodo, ovdje bi bilo zanimljivo razmotriti razlog zašto zapravo obred nastaje, i kakva je tu namjera.
Možda bih vam ovom prigodom mogao reći nešto što je povezano s mojim izletom u Britaniju. Zaista je prikladno da se tečaj u Penmaenmawr-u održao blizu drevnog mjesta misterija. To je bilo na zapadnoj obali Britanije, Wales-u. U blizini obale postoji otok Anglesey i tamo još imate drevna mjesta svuda po brdima. Zaista propadaju, i danas se zaista vidi samo slomljeno kamenje, rekao bih, ali ako se poznaje antropozofija zasigurno će se vidjeti što je upravo to mjesto jednom značilo ljudima.
Vidite to bi bilo baš kao da izađemo na ova brda ovdje i na njima nađemo takva mjesta. Tamo preko naći ćete ih svugdje, takoreći, na brdima, i iznad svega ako je brdo izravnato na vrhu, tako da imate ravno tlo i čak i malu depresiju. To je ono gdje bi bila ta drevna mjesta. Danas su hrpa kamenja, ali još uvijek možete jasno vidjeti kako su izgledala u prošlosti. Manja su se sastojala od kamenja koja su vjerojatno odnesena ondje jednom po ledu, i zatim odvučena na mjesto gdje su ljudi željeli. Bili su aranžirani u neku vrstu
Slika 29
kvadrata, jedan do drugog, ovako [slika 29]. Gledajući ih sa strane, izgledali bi ovako. Veliki kamen na vrhu je prekrivao ostale [slika 30]. Veliko mjesto misterija bi imalo slično kamenje [slika 31] smješteno u krug, njih točno 12. Obred je vjerojatno bio na svom vrhuncu 3000 ili 4000 godina prije našeg vremena, u vrijeme kada je područje bio slabo naseljeno i teško bi bilo ičega osim poljoprivrede i uzgoja životinja. Pisanje i čitanje bilo je potpuno nepoznato kada je ovaj obred bio na vrhuncu. Pisanje i čitanje – nikad nisu ni pomišljali da bi moglo postojati takvo nešto.
Sada se možemo upitati kakav je bio značaj tog obreda. Dopustite da još jednom naglasim da tada nije bilo ni čitanja ni pisanja. Sada znate da kada u polju želimo uzgajati usjeve, da bi to uspjelo, moramo zasijati u određeno vrijeme, i to s različitim stvarima treba napraviti u različito vrijeme. I ljudi također moraju znati pravo vrijeme za parenje njihovih životinja, i tako dalje. To ima veze s načinom na koji je Zemlja povezana s cijelim kozmosom oko nje, i o tome sam vam pričao u više prigoda.
Sada se možemo upitati kakav je bio značaj tog obreda. Dopustite da još jednom naglasim da tada nije bilo ni čitanja ni pisanja. Sada znate da kada u polju želimo uzgajati usjeve, da bi to uspjelo, moramo zasijati u određeno vrijeme, i to s različitim stvarima treba napraviti u različito vrijeme. I ljudi također moraju znati pravo vrijeme za parenje njihovih životinja, i tako dalje. To ima veze s načinom na koji je Zemlja povezana s cijelim kozmosom oko nje, i o tome sam vam pričao u više prigoda.
Slika 30
Slika 31
Danas ljudi imaju svoje sjetvene kalendare i na njih pogledaju. Oni će im reći koji dan u godini je to, tako oni naginju tome da zaborave da to nije stvar proizvoljnog izbora. Ne možete odabrati dane kako želite, morate ih odabrati prema kretanjima zvijezda, položaju Mjeseca, i tako dalje. Današnji izrađivači kalendara dane računaju slijedeći tradiciju. Rade se proračuni da bi pokazali kada pada ovaj ili onaj određeni dan. Ljudi sada to tako rade jer su se jedno vrijeme dani računali prema položaju Sunca. Danas još to možete napraviti prema položaju Sunca, ali ljudi koji općenito promatraju te datume ne idu od položaja Sunca ili zvijezda već jednostavno po kalendaru, kako je izračunat.
U tim ranijim danima to bi bilo nezamislivo, jer tada ljudi nisu mogli čitati ni pisati. Te su stvari došle tek kasnije. Dakle ovo nas vraća natrag 3000 ili 4000 godina, kao što sam rekao. A čitanje i pisanje u tim oblastima je došlo tek prije malo preko 2000 ili 3000 godina. To su bila rana vremena, i vrsta čitanja i pisanja koje su ljudi kasnije imali nije usporediva s onim što imamo danas, tako da ne možete reći da je to tada stvarno postojalo. Barem većina populacije nije to znala u onim danima.
Ako pogledate takav krug od stijena na brdu možete misliti: Sunce očito – znamo da miruje, ali znate da to možemo dati ovako jer tako stvari stoje, konačno – Sunce se tako kreće po orbiti u kozmičkom prostoru. Dakle cijelo vrijeme baca drugačiju sjenu ovog kamena, i možete pratiti tu sjenu preko cijelog dana. Možete reći da kada se Sunce podigne ujutro da je sjena ovdje [crtanje na ploči], zatim se malo pomakne i sjena je ovdje, i tako dalje. Ali sjena se također mijenja tijekom godine jer se Sunce uvijek podiže na drugom mjestu. Ovakvo je u ožujku, a malo kasnije je ovakvo. I mudrost učene osobe ili svećenika, ako želite, druidskog svećenika koji je postavljen da promatra ovakve stvari, leži u tome što je mogao procijeniti ovu sjenu. On je mogao znati, dakle, da kada sjena dosegne ovu točku ovdje, ovo ili ono je trebalo napraviti u polju. Mogao je to reći ljudima. To je mogao vidjeti iz položaja Sunca. Ili ako bi sjena došla do ove točke, recimo, bika je trebalo voditi okolo, životinju je trebalo pariti, jer to je trebalo napraviti na određeni dan godine. Svećenik bi tako promatrao i znao što treba napraviti kroz cijelu godinu.
I tako je cijeli život zaista bio upravljan kretanjima Sunca. Danas ljudi nikad ne pomisle da rade istu stvar, jer gledaju na kalendar kao što sam vam rekao. Ali tih dana trebali ste ići do stvarnih izvora, trebali ste otkriti te stvari razmatrajući univerzum, takoreći.
U svako određeno doba, recimo u jesen, na primjer, jasno bi se utvrdilo što treba biti napravljeno u polju, i 'festival bika' također bi bio položen u određeno doba godine iz stvari koje bi ti ljudi rekli. Tada bi se bika vodilo okolo; u drugo vrijeme bi ga držali dalje od krava, i tako dalje. Stari blagdani su također određeni prema tome, i bili su vrlo mnogo povezani s ovim stvarima. Danas bi takvi aranžman kamenja nazvali druidski krug. Ovaj ovdje [slika 30] je dolmen ili kromleh, sa stijenama koje karakteristično stoje ovako, i prekrio bi vrh, tako da je unutra sjena.
Sada vidite, gospodo, ljudi su znali, više manje, da je sunčevo svijetlo ponekad više a ponekad manje jako, jer to su mogli osjetiti iz načina na koji su se znojili ili osjećali hladnoću. Međutim, ono što ljudi nisu znali, je da sjena također varira, baš kao i svijetlo. Varira u skladu s načinom na koji varira svijetlo. Ali ljudi danas nemaju naviku razmatrati razlike u sjeni. U tim ranijim vremenima, ljudi su prvo razvili sposobnost reći o razlikama u sjeni. Unutar sjene vidite duhovni aspekt. Sunčeve zrake nemaju samo fizička svojstva već također i duhovna svojstva. I druidski svećenik bi promatrao duhovna svojstva sunčevih zraka ovdje, i o tome bi zavisilo da li je bolje uzgajati neku konkretnu biljku u ovoj ili onoj konkretnoj zemlji, jer to je zavisilo o duhovnim svojstvima koja su došla na Zemlju od Sunca. Sjene su također davale izvrsnu mogućnost za promatranje utjecaja Mjeseca. To je posebnu ulogu igralo kada se dođe do parenja životinja, na primjer, tako da se moglo odrediti vrijeme parenja. I cijela godina se zaista razmatrala prema tim napravljenim promatranjima Sunca.
Sada, ako bi iskopali dolje takav kromleh, našli bi da je također poslužio kao mjesto ukopa. To kamenje je također postavljano na mjestima gdje su ljudi pokapani. Značaj toga je da kada je ljudsko biće napustilo tijelo, to tijelo ima kompoziciju koja je različita od svega drugog. Duša, duh, boravio je u tijelu cijelo vrijeme života. Kada se tijelo razgradi, snage u njemu su različite od onih u ostatku brda. I te snage će strujati gore i olakšati da ljudi ispravno vide stvari unutra, u sjeni. Ti ljudi su još znali snage prirode koje su bile vrlo različite od snaga koje su ljudi poznavali kasnije.
I kada se vidi pojedino kamenje podignuto visoko gore u nekoj brdovitoj oblasti – to je nešto što se također vidi u drugim dijelovima Britanije; Vidio sam to u Ilkley-u, naprimjer, gdje je dan prvi tečaj za vrijeme mog boravka u Engleskoj – s dobro odabranim mjestom – ima se dobar pogled nad cijelim područjem odozgo – naći ćete tamo ovakve znakove [slika 32], svastike, simbol korišten da nanese mnogo štete u Njemačkoj danas. Ova svastika je sada nošena od ljudi koji nemaju pojma da je jednom bila znak korišten da naznači ljudima koji su došli izdaleka da su ljudi na tom mjestu vidjeli ne samo s njihovim fizičkim očima već također i s okom duha. U mojoj knjizi Kako se stječu spoznaje viših svjetova opisao sam je kao lotosove cvjetove. Namjera je bila pokazati da ljudi znaju da oni vide s tim lotosovim cvjetovima.
U tim ranijim danima to bi bilo nezamislivo, jer tada ljudi nisu mogli čitati ni pisati. Te su stvari došle tek kasnije. Dakle ovo nas vraća natrag 3000 ili 4000 godina, kao što sam rekao. A čitanje i pisanje u tim oblastima je došlo tek prije malo preko 2000 ili 3000 godina. To su bila rana vremena, i vrsta čitanja i pisanja koje su ljudi kasnije imali nije usporediva s onim što imamo danas, tako da ne možete reći da je to tada stvarno postojalo. Barem većina populacije nije to znala u onim danima.
Ako pogledate takav krug od stijena na brdu možete misliti: Sunce očito – znamo da miruje, ali znate da to možemo dati ovako jer tako stvari stoje, konačno – Sunce se tako kreće po orbiti u kozmičkom prostoru. Dakle cijelo vrijeme baca drugačiju sjenu ovog kamena, i možete pratiti tu sjenu preko cijelog dana. Možete reći da kada se Sunce podigne ujutro da je sjena ovdje [crtanje na ploči], zatim se malo pomakne i sjena je ovdje, i tako dalje. Ali sjena se također mijenja tijekom godine jer se Sunce uvijek podiže na drugom mjestu. Ovakvo je u ožujku, a malo kasnije je ovakvo. I mudrost učene osobe ili svećenika, ako želite, druidskog svećenika koji je postavljen da promatra ovakve stvari, leži u tome što je mogao procijeniti ovu sjenu. On je mogao znati, dakle, da kada sjena dosegne ovu točku ovdje, ovo ili ono je trebalo napraviti u polju. Mogao je to reći ljudima. To je mogao vidjeti iz položaja Sunca. Ili ako bi sjena došla do ove točke, recimo, bika je trebalo voditi okolo, životinju je trebalo pariti, jer to je trebalo napraviti na određeni dan godine. Svećenik bi tako promatrao i znao što treba napraviti kroz cijelu godinu.
I tako je cijeli život zaista bio upravljan kretanjima Sunca. Danas ljudi nikad ne pomisle da rade istu stvar, jer gledaju na kalendar kao što sam vam rekao. Ali tih dana trebali ste ići do stvarnih izvora, trebali ste otkriti te stvari razmatrajući univerzum, takoreći.
U svako određeno doba, recimo u jesen, na primjer, jasno bi se utvrdilo što treba biti napravljeno u polju, i 'festival bika' također bi bio položen u određeno doba godine iz stvari koje bi ti ljudi rekli. Tada bi se bika vodilo okolo; u drugo vrijeme bi ga držali dalje od krava, i tako dalje. Stari blagdani su također određeni prema tome, i bili su vrlo mnogo povezani s ovim stvarima. Danas bi takvi aranžman kamenja nazvali druidski krug. Ovaj ovdje [slika 30] je dolmen ili kromleh, sa stijenama koje karakteristično stoje ovako, i prekrio bi vrh, tako da je unutra sjena.
Sada vidite, gospodo, ljudi su znali, više manje, da je sunčevo svijetlo ponekad više a ponekad manje jako, jer to su mogli osjetiti iz načina na koji su se znojili ili osjećali hladnoću. Međutim, ono što ljudi nisu znali, je da sjena također varira, baš kao i svijetlo. Varira u skladu s načinom na koji varira svijetlo. Ali ljudi danas nemaju naviku razmatrati razlike u sjeni. U tim ranijim vremenima, ljudi su prvo razvili sposobnost reći o razlikama u sjeni. Unutar sjene vidite duhovni aspekt. Sunčeve zrake nemaju samo fizička svojstva već također i duhovna svojstva. I druidski svećenik bi promatrao duhovna svojstva sunčevih zraka ovdje, i o tome bi zavisilo da li je bolje uzgajati neku konkretnu biljku u ovoj ili onoj konkretnoj zemlji, jer to je zavisilo o duhovnim svojstvima koja su došla na Zemlju od Sunca. Sjene su također davale izvrsnu mogućnost za promatranje utjecaja Mjeseca. To je posebnu ulogu igralo kada se dođe do parenja životinja, na primjer, tako da se moglo odrediti vrijeme parenja. I cijela godina se zaista razmatrala prema tim napravljenim promatranjima Sunca.
Sada, ako bi iskopali dolje takav kromleh, našli bi da je također poslužio kao mjesto ukopa. To kamenje je također postavljano na mjestima gdje su ljudi pokapani. Značaj toga je da kada je ljudsko biće napustilo tijelo, to tijelo ima kompoziciju koja je različita od svega drugog. Duša, duh, boravio je u tijelu cijelo vrijeme života. Kada se tijelo razgradi, snage u njemu su različite od onih u ostatku brda. I te snage će strujati gore i olakšati da ljudi ispravno vide stvari unutra, u sjeni. Ti ljudi su još znali snage prirode koje su bile vrlo različite od snaga koje su ljudi poznavali kasnije.
I kada se vidi pojedino kamenje podignuto visoko gore u nekoj brdovitoj oblasti – to je nešto što se također vidi u drugim dijelovima Britanije; Vidio sam to u Ilkley-u, naprimjer, gdje je dan prvi tečaj za vrijeme mog boravka u Engleskoj – s dobro odabranim mjestom – ima se dobar pogled nad cijelim područjem odozgo – naći ćete tamo ovakve znakove [slika 32], svastike, simbol korišten da nanese mnogo štete u Njemačkoj danas. Ova svastika je sada nošena od ljudi koji nemaju pojma da je jednom bila znak korišten da naznači ljudima koji su došli izdaleka da su ljudi na tom mjestu vidjeli ne samo s njihovim fizičkim očima već također i s okom duha. U mojoj knjizi Kako se stječu spoznaje viših svjetova opisao sam je kao lotosove cvjetove. Namjera je bila pokazati da ljudi znaju da oni vide s tim lotosovim cvjetovima.
Slika 32
Tako ovdje imate obred koji se u biti sastojao u tome da su ljudi duhovni element iz kozmosa željeli dovesti na Zemlju zbog njihovih socijalnih i životnih situacija. Još i danas to možete vidjeti tamo, i to područje čini izuzetno zanimljivim. To su bila posljednja od onih drevnih mjesta, mjesta na zapadnoj obali u koja su se ljudi povlačili u to vrijeme, jer nakon toga, ljudi su došli s istoka i uvedeno je pisanje. Rani oblik pisanja je nazvan rune. Rune su bili štapići koje bi postavili skupa da formiraju slova; stoga vrlo različito nego danas. I tek se onda razvila nordijska mitologija, što je ono što danas zovemo – Odin, Thor, i tako dalje. To je došlo tek kasnije, i došlo je jer je u to područje bilo presađeno pisanje.
Ne bi trebali biti iznenađeni čuti me da govorim ovako o sjeni, jer čak i životinje vide nešto u sjeni. Samo promatrajte čudan način na koji će se konj ponašati kada negdje stoji duž puta noću, gdje ima svjetla, i gleda svoje sjene na zidu. Treba samo znati da životinja, konj, ne vidi sjene onako kako ih mi vidimo. Naše oči su postavljene na takav način da gledaju naprijed. Oči konja su postavljene na način da gledaju sa strane. Zbog toga konj ustvari ne vidi same sjene, već opaža duhovni element u sjeni. Ljudi će naravno reći da se konj boji svoje sjene. Ali činjenica je da on uopće ne vidi sjenu, već percipira duhovni element u sjeni. I oni primitivni narodi također su percipirali razlike u sjeni tijekom cijele godine, baš kao što i mi primijetimo razliku u sunčevoj toplini i u hladnim temperaturama. Dakle to je bio obred koji su ljudi tada imali. I iz ovoga što sam vam kazao možete shvatiti da su obredi koji su se razvili u drevna vremena bili nešto što je zaista potrebno. Postojali su jer su ih ljudi trebali. Uzeli su mjesto svega što se ranije moglo pročitati, i u isto vrijeme to je bila stvar pričesti između ljudskih bića i bogova. Ljudi nisu toliko molili, ali radili su ove stvari poznate drugima, i to je zatim postalo dio života; imalo je vezu s životom, značaj u životu.
Sada na drugi obred, ostaci kojeg još nalazite iznad svega u Srednjoj Europi gdje nalazite sveta mjesta i posebne slike. Slike prikazuju bika, s vrstom jahača koji nosi frigijsku kapu, vrstu revolucionarne kape. To je kasnije usvojeno iz toga. I dolje na istoj slici vidjeti ćete vrstu škorpiona koji ujeda u genitalije bika. Onda se također može vidjeti osobu koja sjedi na vrhu zabadajući mač u prednji dio bikova tijela. I ako je to ovako [crtanje na ploči], s ovim jahačem gore, škorpionom ovdje, ubadajući mač ovdje, iz toga vidite kako su konfigurirana zvjezdana nebesa gore. Gore su zvjezdana nebesa. Ovi obredi su bili poznati kao obredi Mitre. Dakle prvi su bili obredi Druida, i ono što sada opisujem su obredi Mitre, kako su nazvani. Obredi Druida bili su na zapadnoj obali – također će ih se naći i u drugim područjima, ali upravo vam govorim o području gdje sam to mogao sam vidjeti. Ovi drugi obredi, obredi Mitre, jednom su se širili iz Azije preko i uzduž cijelog Dunava, kroz južnu Rusiju kakvu danas poznajemo, Bugarsku, Mađarsku, Bavarsku, Odenwald, Schwarzwald, i tako dalje. I to je značilo nešto sasvim specifično. Jer vidite, zašto imaju bika upravo tu? To je prvo pitanje koje se moramo upitati.
Rekao sam vam da se Sunce podiže u određenoj konstelaciji Zodijaka u proljeće, danas u biti u Ribama. Astronomi još daju Ovna. Međutim, to je pogrešno, jer u stvari je u Ribama. Dugo vremena, u periodu od oko 2000 godina, Sunce bi se podizalo u konstelaciji Ovna, a prije toga u Biku. I ljudi bi sebi rekli: 'U proljeće, kada stvari počinju rasti, Sunce se uvijek podiže u Biku' i sasvim ispravno su povezali s principom koji je iznad svega povezan s rastom u ljudskom tijelu – ne u glavi, već u ostatku tijela – s činjenicom da se sunčeve zrake mijenjaju, i da je iza toga konstelacija Bika. I tako bi rekli: 'Ako želimo uputiti na animalno ljudsko biće, moramo nacrtati bika, sa stvarnim ljudskim bićem, koje je upravljano od glave, sjedi na biku'. Bik dakle predstavlja niže, animalno ljudsko biće, i onaj koji sjedi ovdje gore, noseći frigijsku kapu, predstavlja više ljudsko biće. Cjelina je zapravo zaista samo jedno ljudsko biće – niže ljudsko biće i više ljudsko biće.
I ljudi bi sebi rekli: 'O, loše je kada niže ljudsko biće vlada, kada se ljudsko biće potpuno preda animalnim nagonima, jedino pokoravajući se svojim strastima koje dolaze iz stomaka, iz njegove seksualnosti, i tako dalje. Više ljudsko biće mora vladati nižim'. I to bi kazali ovako: 'Ovaj koji jaši gore, ima mač i ubada ga u slabine nižeg ljudskog bića. To znači da niže ljudsko biće mora postati malo u usporedbi s višim ljudskim bićem. I zatim je tu također škorpion, ubadajući u genitalije da bi pokazao da ako niže ljudsko biće nije napravljeno malim od višeg, niža ljudska priroda također šteti sebi jer snaga vanjske prirode dođe na njega i uništava ga'. Slika je dakle pokazala ovu cijelu ljudsku sudbinu između nižeg i višeg ljudskog bića.
Iznad su bila zvjezdana nebesa. Visoko je značajno da se zvjezdana nebesa šire iznad. Sunce se diže u određenoj točci u proljeće, u onim danima u konstelaciji Bika. Ali malo se pomiče dan za danom. Ovo kretanje događa se na dva načina. U prvom redu proljetna točka se pomiče. Sljedećeg proljeća Sunce će se podići malo dalje od točke gdje se podignulo prošlog proljeća, tako da se prije 3000 godina podizalo u Ovnu, a još ranije od toga u Biku. Danas se u proljeće podiže u Ribama. I tako postupno ide sve okolo. Tijekom 25.920 godina Sunce ide skroz okolo. Ali također ide okolo unutar svake godine, tako da se sljedećeg dana neće podići u proljetnoj točci – tamo se podiže samo 21 ožujka – sljedećeg dana će se malo pomaknuti, i tako dalje. Tijekom godine također se kreće kroz sve konstelaciju Zodijaka.
Sada, ljudi koji su služili u obredu Mitre morali su promatrati kada je niže ljudsko biće, animalno ljudsko biće, bilo teže kontrolirati – kada je Sunce bilo u Biku, odnosno, odnosno, potičući uglavnom snage rasta.Ipak kada je Sunce bilo u Djevici, recimo, što bi bilo u listopadu – u to vrijeme više prema prosincu, zapravo – niže ljudsko biće ne bi bilo tako snažno, i trebalo bi manje kontrole. Ljudi općenito nemaju osjećaja za ove stvari, ali oni koji su promatrali kod obreda Mitre morali su ih znati. I tako su ljudi koji su služili u obredu Mitre mogli reći: 'Teže je kontrolirati niže ljudsko biće sada kada je proljeće; a sada je opet lakše, jer je to određeno vrijeme zime'. I tako je samo ljudsko biće korišteno u tim obredima za upoznati godišnja doba, i naravno cjelokupan način na koji bi se Sunce i Mjesec kretali kroz Zodijak. Kod Druida, korišteni su više vanjski znakovi, sjene; ovdje, u obredu Mitre, više se koristio učinak na ljudska bića. I tako je služba Mitre bila također veoma mnogo povezana s životom.
Tako su postojali svakakvi različiti obredi. Trebamo naravno razumjeti da za promatrati one stvari koje su Druidi jednom promatrali treba biti u sasvim specifičnoj oblasti na Zemlji. To još i danas možete vidjeti. Živeći preko u Wales-u – ciklus predavanja uzeo je dva tjedna – uvijek postoje rapidne promjene vremena od malih proloma oblaka, rekao bih, do sunčanog vremena i opet natrag. Mijenja se u satu, tako da je zrak tamo drugačiji od onoga kakav je ovdje; uvijek je puniji vode. Ako imate zrak kakav je tamo preko, gdje su bili Druidi, možete raditi takva promatranja. Niste mogli raditi takva promatranja u područjima gdje je obred Mitre bio rašireniji, jer bi tamo klima bila različita, i morate napraviti promatranja više iz unutarnjeg ljudskog bića. Ljudi su tada bili osjetljiviji na ovakve stvari. I obredi su se tako razlikovali prema oblasti.
Obred Mitre bio je uobičajen u oblasti Dunava, u Bavarskoj i također u dijelu Švicarske, premda manje, čak i u ranija vremena, mislim. Nastavio se dugo vremena čak i kada je kršćanstvo dolazilo u te krajeve. Zadnji ostaci su se još mogli naći kada je kršćanstvo dolazilo u te krajeve, posebno u oblasti Dunava. Još uvijek nalazite te slike u špiljama, u stijenama. Jer ta promatranja i obredi su održavani u špiljama. Nije im trebalo vanjsko svijetlo Sunca već mirnoća i tišina špilje u stijenama. Duhovni utjecaj Sunca i zvijezda ide isto tako i na ta mjesta.
Sada kada sam vam rekao o dva različita obreda možete vidjeti značenje rituala uopće. Crnci još i danas imaju svoje rituale. Oni su jednostavniji, više primitivni, ali na njihov jednostavan način također pokazuju želju da se nauči o duhovnom kozmosu koji nas okružuje. U određeno vrijeme – to je bilo prije oko jednog i po ili dva tisućljeća – nešto se razvilo iz svih različitih rituala koje su slijedili iznad svega u Aziji i Africi. Fuzirali su, takoreći. Nešto je uzeto iz jednog obreda, nešto drugo od drugog, i fuzija mnogih različitih obreda, iznad svega egipatskih, perzijskih, rezultirala je u onome što danas nazivate rimski katolički obred. To je fuzija svih tih stvari. Vidite da je to fuzija ako pogledate oltar, naprimjer. Ne trebate ići daleko i vidjeti ćete da je današnji oltar nešto poput nadgrobnog spomenika. Čak iako nema mrtvog tijela ispod njega, oblik je nadgrobnog spomenika. U ranija vremena ljudi su znali da se snage javljaju iz mrtvog tijela, i to je još danas reflektirano u obliku oltara.
Slika 33
Zanimljivo je primijetiti da u rimskim katoličkim crkvama nalazite nagovještaj o odnosu prema Suncu i Mjesecu. Znate da je za posebno svečane prigode, monstranca, svetinja nad svetinjama, smještena na oltar [slika 33]. To je gospodo, u središtu svetišta, na kojeg se misli kao na Sunce, ispod je Mjesec, znak da ovaj obred dolazi iz vremena kada su ljudi promatrali Sunce i Mjesec izravno, kao što sam vam pokazao kada sam govorio o obredu Druida. To je naravno potpuno zaboravljeno. Kada je došlo pisanje i sve što s time ide, ljudi više nisu gledali u ogromna prostranstva prirode. Tada su gledali u knjigu, a evanđelja su naravno također knjige. Ali sjećanje ostaje u znaku Sunca i Mjeseca koje vidimo kada se monstranca postavi na oltar.
Stoga je moguće pokazati u svakom detalju da posebno rimski katolički obred seže natrag do drevnih obreda koji su još imali odnos prema velikom univerzumu. Ljudi su to potpuno zaboravili, naravno. Situacija je bila takva da su ljudi u prva tri ili četiri stoljeća nakon Krista ljudi posvuda još znali mnogo o tom pravom značenju obreda, jer je sadašnji obred razvijen u Rimu u to vrijeme i širio se od tamo. Izgrađen je iz mnogih različitih obreda. U ovom dijelu Švicarske, a iznad svega u oblasti Dunava, obred Mitre je još bio poznat. Moglo se vidjeti da se još odnosi na univerzum. U tim ranim stoljećima, sve što je još preživjelo iz drevnih obreda bilo je sistematski iskorijenjeno, ostavljajući samo obrede koji nisu pokazivali njihovu vezu s univerzumom. I ljudi danas gledaju rimski katolički obred, i smatra se najvažnijim a u stvari ga ne razumiju, ne shvaćaju da je jednom bio povezan sa Suncem i Mjesecom. Jer u drevna vremena religija i znanost su bili jedno, i umjetnost, također, bila je dio toga.
Došlo je vrijeme, naravno, kada su ljudi sebi rekli: 'Pa, koja je svrha svega toga? Zasigurno to ništa ne znači! Blagdani, godišnja doba kada treba nešto posebno napraviti – to se može naći u kalendaru'! Ljudi su dakle rekli da to ne znači ništa. I došli su ikonoklasti, razbijači ikona, protestantizam, protestantski princip, idući protiv rituala. Razmišljajući o tome, sada možemo vidjeti zašto se s jedne strane sve za ljude jednom događalo kroz njihove obrede, i kako su se s druge strane okrenuli protiv rituala. U vrijeme starih obreda Druida – pa gospodo, entuzijazam koji ljudi ponekad imaju za ovaj ili onaj pokret jednostavno se ne može usporediti s ogromnim entuzijazmom koji su ljudi imali za njihov druidski obred u tim danima. Dopustili bi sebi da budu kamenovani ili obezglavljeni za te obrede Druida. Pitanje je, zašto? Zato jer su znali da se jednostavno ne može živjeti ukoliko se nema pravilno znanje o onom što se događa u univerzumu, ne može se slaviti bika u određeno vrijeme, ne može se sijati žito, raž, u pravo vrijeme.
Kasnije je sve postalo maglovito, i onda su ljudi rekli: 'Ali stvari moraju imati svrhu u životu'! Ljudski odnos prema ovim stvarima se uvelike razlikovao u različita vremena, i ovo možemo razumjeti samo ako shvatimo da su se stvari događale, tako da je stvar bila potpuno zaboravljena, tako da danas jedino iz simbola, kako su nazvani, možemo vidjeti kakve su jednom stvari bile. Razumijevanje je najslabije gdje imate simbole na nekom mjestu, jer ne trebate simbole ako imate stvarnu stvar. Kada je izgrađen oltar na način kako su to radili Druidi da bi promatrali samo Sunce, ne bi na njega stavili sliku samog Sunca.
I to je, naprimjer, što je napravilo da određeni obredi odole, odvojeno od rimskog katoličkog obreda, do sadašnjeg dana s jedva ikakvom promjenom.
Vidite, druidski obred je isključivo bio poveza s poljoprivredom i uzgojem životinja kada je bio na svom vrhuncu, jer to je tada bio sastavni dio života. Kasnije vješti zanati ili trgovina također su se razvili u područjima gdje su do tada ljudi živjeli isključivo od poljoprivrede i uzgoja životinja koji su davali njihovom obredu punu opravdanost. Obrađivanje tla i uzgoj životinja sve je što je postojalo kada je druidski obred procvjetao. Ljudi su se oblačili u kože, i tako dalje. Zanatske vještine – tada još nije bilo strojeva – bile su takve da je sve što je napravljeno to bilo iz potrebe. Ako je čovjek imao vremena, napravio bi nešto što mu je trebalo za nositi, ili predmet kao što je nož napravljen od tvrdog kamena, na primjer, na čemu bi on radio, i tako dalje. Važne stvari su bili usjevi i životinje, i za njih, ljudi su željeli od bogova doznati trebaju li nešto napraviti ili ne. Međutim, postupno, vještina trgovine postala je važnija. Sada vidite, gospodo, vješta trgovina nije toliko povezana sa zvjezdanim nebesima kao što su usjevi i životinje. S druge strane, razvile su se navike, i tako se razvila vrsta obreda i za zanate; Uzet je iz drevnih obreda povezanih s nebesima.
Jedan od obreda koji je očuvan i jedva da se promijenio, je slobodno zidarstvo. Međutim, cijeli je simbol. Ljudi zaista više ne znaju na što se ti simboli odnose. Zaista, kada je došlo građevinarstvo iz navike su primijenili iste obrede koji se koriste u masonskom radu, na građevinarstvo. S arhitekturom to ima neke svrhe, ako se želi napraviti zaista lijepo djelo. Dizajn je temeljen na onome što govore zvijezde, i tako dalje, ako se želi napraviti pravilan rad u izgradnji. I tako se razvilo slobodno zidarstvo. Ali kada se razvio obred ljudi više nisu znali značenje pojedinih simbola. I danas su to samo simboli, s ljudima koji nemaju pojma na što upućuju, i govore najluđe stvari u vezi njih. Mislim da je u redu reći da što se obred pažljivije održava, ljudi manje znaju o stvarima. I danas najšire korišteni obredi su zaista oni koje ljudi najmanje razumiju od svega.
Ali vidite, oni najraniji ljudi koristili su obrede za njihov život u vanjskom svijetu. Ako danas opet želimo imati obrede – radimo na tome, na obnovi kršćanstva, i već postoje neke crkve pod dr. Rittelmeyer-om u Njemačkoj – pa, ako to želite napraviti danas, to mora značiti nešto malo različito od onih drevnih obreda. Jer drevni obredi služili su neposrednoj svrsi; danas jednostavno znamo te stvari iz izračuna u običnoj astronomiji – koji određeni dan, 21 ožujka, i tako dalje. Drevni to nisu mogli. Morali su pokazivati na sjenu u njihovo vrijeme, kao što sam vam to opisao. Ali danas trebamo nešto različito. Ono što je danas potrebno je da ljudi u cijelosti opet nađu put do razumijevanja bilo čega od stvari koje postoje u duhovnom univerzumu. Nikakva astronomija, ništa u svijetu neće ljudima reći što se danas zbiva u univerzumu.
Ljudi padaju u najveće moguće greške. Koriste teleskope da pogledaju u svijet zvijezda, naprimjer, i vidjeti će zvijezdu kada pogledaju u određenom smjeru. I gospodo, ako pomaknem teleskop, vidjeti ću drugu zvijezdu koja je u drugom smjeru [crtanje na ploči]. S druge strane ljudi računaju da su zvijezde toliko daleko da ih se više ne može jasno vidjeti već se mora računati u svjetlosnim godinama, što znači brzinu kojom putuje zraka svijetla. Računaju udaljenost koju prevali zraka svijetla u godini. To je čak teže iskazati u brojkama nego plaćanje za vaš podnevni obrok s inflacijskim novcem danas u Njemačkoj – što je sigurno dovoljno teško iskazati brojkama! Ali brojke potrebne za reći koliko se brzo zraka svijetla kreće, udaljenost koju prijeđe u godinu dana, tisuće su milijuna. Zvijezda je toliko daleko da će svjetlosti trebati toliko i toliko svjetlosnih godina. I tako ja okrenem moj teleskop u tom smjeru, gospodo, pogledam u njega i vidim zvijezdu. Treba recimo 300.000 svjetlosnih godina, recimo, da se dođe tamo; svjetlosti treba toliko dugo. Druga zvijezda može biti veoma udaljena, svjetlosti treba možda 600.000 svjetlosnih godina. Kada pogledam u tom smjeru ja uopće ne vidim zvijezdu kakva je sada, već samo kakva je jednom bila. I ako pogledam tamo, ono što vidim zapravo nije stvarnost. Zvijezda se predstavlja, ali ja vidim samo ono što je jednom bila, jer svjetlosti treba 300.000 godina da dođe do mene. Dakle vidim objekt koji stvarno nije uopće tamo, trebalo je 300.000 godina prije nego je postala vidljiva. Dakle vidite, gledajući kroz teleskop jednostavno ne vidite zvjezdana nebesa kakva ona jesu! Dakle to je jedna stvar.
Druga je ovo. Ljudi misle kada vide zvijezdu da ima nešto tamo. Ali istina je da tamo nema ničeg, jer eter zapravo završava tamo gdje vidite zvijezde. To nije tako sa Suncem i Mjesecom – sa Suncem nešto malo, a s Mjesecom uopće ne. Sa zvijezdom, tamo nema ničega! Postoji rupa u univerzumu. Zaista je izvanredno da tu upravo dolazimo gdje se slažemo s konvencionalnom znanošću. Kada smo utemeljili naš institut u Stuttgartu, rekao sam da je jedna od prvih stvari koje trebamo napraviti, pokazati da nema ničega na mjestu gdje je zvijezda, da tamo ništa ne sjaji. Samo zato jer ima nečega tamo oko mjesta gdje je mi vidimo, mi vidimo svijetlo na mjestu gdje nema ničega. Sada znate, mi smo zaista siromašni s našim istraživačkim institutima, a Amerikanci su bogati. I otada su došle vijesti iz Amerike da je i u konvencionalnoj znanosti, također, nađeno da zaista nema ničega na mjestu gdje su zvijezde.
Antropozofija tako radi s najnaprednijom znanošću. Ali lakše je prosuditi stvari s antropozofijom. Znate, govorim vam ovo jer iz ovoga možete vidjeti da ljudi zaista danas ništa ne znaju o univerzumu. Stalno krivo procjenjuju stvari. A zašto je to tako?
Stoga je moguće pokazati u svakom detalju da posebno rimski katolički obred seže natrag do drevnih obreda koji su još imali odnos prema velikom univerzumu. Ljudi su to potpuno zaboravili, naravno. Situacija je bila takva da su ljudi u prva tri ili četiri stoljeća nakon Krista ljudi posvuda još znali mnogo o tom pravom značenju obreda, jer je sadašnji obred razvijen u Rimu u to vrijeme i širio se od tamo. Izgrađen je iz mnogih različitih obreda. U ovom dijelu Švicarske, a iznad svega u oblasti Dunava, obred Mitre je još bio poznat. Moglo se vidjeti da se još odnosi na univerzum. U tim ranim stoljećima, sve što je još preživjelo iz drevnih obreda bilo je sistematski iskorijenjeno, ostavljajući samo obrede koji nisu pokazivali njihovu vezu s univerzumom. I ljudi danas gledaju rimski katolički obred, i smatra se najvažnijim a u stvari ga ne razumiju, ne shvaćaju da je jednom bio povezan sa Suncem i Mjesecom. Jer u drevna vremena religija i znanost su bili jedno, i umjetnost, također, bila je dio toga.
Došlo je vrijeme, naravno, kada su ljudi sebi rekli: 'Pa, koja je svrha svega toga? Zasigurno to ništa ne znači! Blagdani, godišnja doba kada treba nešto posebno napraviti – to se može naći u kalendaru'! Ljudi su dakle rekli da to ne znači ništa. I došli su ikonoklasti, razbijači ikona, protestantizam, protestantski princip, idući protiv rituala. Razmišljajući o tome, sada možemo vidjeti zašto se s jedne strane sve za ljude jednom događalo kroz njihove obrede, i kako su se s druge strane okrenuli protiv rituala. U vrijeme starih obreda Druida – pa gospodo, entuzijazam koji ljudi ponekad imaju za ovaj ili onaj pokret jednostavno se ne može usporediti s ogromnim entuzijazmom koji su ljudi imali za njihov druidski obred u tim danima. Dopustili bi sebi da budu kamenovani ili obezglavljeni za te obrede Druida. Pitanje je, zašto? Zato jer su znali da se jednostavno ne može živjeti ukoliko se nema pravilno znanje o onom što se događa u univerzumu, ne može se slaviti bika u određeno vrijeme, ne može se sijati žito, raž, u pravo vrijeme.
Kasnije je sve postalo maglovito, i onda su ljudi rekli: 'Ali stvari moraju imati svrhu u životu'! Ljudski odnos prema ovim stvarima se uvelike razlikovao u različita vremena, i ovo možemo razumjeti samo ako shvatimo da su se stvari događale, tako da je stvar bila potpuno zaboravljena, tako da danas jedino iz simbola, kako su nazvani, možemo vidjeti kakve su jednom stvari bile. Razumijevanje je najslabije gdje imate simbole na nekom mjestu, jer ne trebate simbole ako imate stvarnu stvar. Kada je izgrađen oltar na način kako su to radili Druidi da bi promatrali samo Sunce, ne bi na njega stavili sliku samog Sunca.
I to je, naprimjer, što je napravilo da određeni obredi odole, odvojeno od rimskog katoličkog obreda, do sadašnjeg dana s jedva ikakvom promjenom.
Vidite, druidski obred je isključivo bio poveza s poljoprivredom i uzgojem životinja kada je bio na svom vrhuncu, jer to je tada bio sastavni dio života. Kasnije vješti zanati ili trgovina također su se razvili u područjima gdje su do tada ljudi živjeli isključivo od poljoprivrede i uzgoja životinja koji su davali njihovom obredu punu opravdanost. Obrađivanje tla i uzgoj životinja sve je što je postojalo kada je druidski obred procvjetao. Ljudi su se oblačili u kože, i tako dalje. Zanatske vještine – tada još nije bilo strojeva – bile su takve da je sve što je napravljeno to bilo iz potrebe. Ako je čovjek imao vremena, napravio bi nešto što mu je trebalo za nositi, ili predmet kao što je nož napravljen od tvrdog kamena, na primjer, na čemu bi on radio, i tako dalje. Važne stvari su bili usjevi i životinje, i za njih, ljudi su željeli od bogova doznati trebaju li nešto napraviti ili ne. Međutim, postupno, vještina trgovine postala je važnija. Sada vidite, gospodo, vješta trgovina nije toliko povezana sa zvjezdanim nebesima kao što su usjevi i životinje. S druge strane, razvile su se navike, i tako se razvila vrsta obreda i za zanate; Uzet je iz drevnih obreda povezanih s nebesima.
Jedan od obreda koji je očuvan i jedva da se promijenio, je slobodno zidarstvo. Međutim, cijeli je simbol. Ljudi zaista više ne znaju na što se ti simboli odnose. Zaista, kada je došlo građevinarstvo iz navike su primijenili iste obrede koji se koriste u masonskom radu, na građevinarstvo. S arhitekturom to ima neke svrhe, ako se želi napraviti zaista lijepo djelo. Dizajn je temeljen na onome što govore zvijezde, i tako dalje, ako se želi napraviti pravilan rad u izgradnji. I tako se razvilo slobodno zidarstvo. Ali kada se razvio obred ljudi više nisu znali značenje pojedinih simbola. I danas su to samo simboli, s ljudima koji nemaju pojma na što upućuju, i govore najluđe stvari u vezi njih. Mislim da je u redu reći da što se obred pažljivije održava, ljudi manje znaju o stvarima. I danas najšire korišteni obredi su zaista oni koje ljudi najmanje razumiju od svega.
Ali vidite, oni najraniji ljudi koristili su obrede za njihov život u vanjskom svijetu. Ako danas opet želimo imati obrede – radimo na tome, na obnovi kršćanstva, i već postoje neke crkve pod dr. Rittelmeyer-om u Njemačkoj – pa, ako to želite napraviti danas, to mora značiti nešto malo različito od onih drevnih obreda. Jer drevni obredi služili su neposrednoj svrsi; danas jednostavno znamo te stvari iz izračuna u običnoj astronomiji – koji određeni dan, 21 ožujka, i tako dalje. Drevni to nisu mogli. Morali su pokazivati na sjenu u njihovo vrijeme, kao što sam vam to opisao. Ali danas trebamo nešto različito. Ono što je danas potrebno je da ljudi u cijelosti opet nađu put do razumijevanja bilo čega od stvari koje postoje u duhovnom univerzumu. Nikakva astronomija, ništa u svijetu neće ljudima reći što se danas zbiva u univerzumu.
Ljudi padaju u najveće moguće greške. Koriste teleskope da pogledaju u svijet zvijezda, naprimjer, i vidjeti će zvijezdu kada pogledaju u određenom smjeru. I gospodo, ako pomaknem teleskop, vidjeti ću drugu zvijezdu koja je u drugom smjeru [crtanje na ploči]. S druge strane ljudi računaju da su zvijezde toliko daleko da ih se više ne može jasno vidjeti već se mora računati u svjetlosnim godinama, što znači brzinu kojom putuje zraka svijetla. Računaju udaljenost koju prevali zraka svijetla u godini. To je čak teže iskazati u brojkama nego plaćanje za vaš podnevni obrok s inflacijskim novcem danas u Njemačkoj – što je sigurno dovoljno teško iskazati brojkama! Ali brojke potrebne za reći koliko se brzo zraka svijetla kreće, udaljenost koju prijeđe u godinu dana, tisuće su milijuna. Zvijezda je toliko daleko da će svjetlosti trebati toliko i toliko svjetlosnih godina. I tako ja okrenem moj teleskop u tom smjeru, gospodo, pogledam u njega i vidim zvijezdu. Treba recimo 300.000 svjetlosnih godina, recimo, da se dođe tamo; svjetlosti treba toliko dugo. Druga zvijezda može biti veoma udaljena, svjetlosti treba možda 600.000 svjetlosnih godina. Kada pogledam u tom smjeru ja uopće ne vidim zvijezdu kakva je sada, već samo kakva je jednom bila. I ako pogledam tamo, ono što vidim zapravo nije stvarnost. Zvijezda se predstavlja, ali ja vidim samo ono što je jednom bila, jer svjetlosti treba 300.000 godina da dođe do mene. Dakle vidim objekt koji stvarno nije uopće tamo, trebalo je 300.000 godina prije nego je postala vidljiva. Dakle vidite, gledajući kroz teleskop jednostavno ne vidite zvjezdana nebesa kakva ona jesu! Dakle to je jedna stvar.
Druga je ovo. Ljudi misle kada vide zvijezdu da ima nešto tamo. Ali istina je da tamo nema ničeg, jer eter zapravo završava tamo gdje vidite zvijezde. To nije tako sa Suncem i Mjesecom – sa Suncem nešto malo, a s Mjesecom uopće ne. Sa zvijezdom, tamo nema ničega! Postoji rupa u univerzumu. Zaista je izvanredno da tu upravo dolazimo gdje se slažemo s konvencionalnom znanošću. Kada smo utemeljili naš institut u Stuttgartu, rekao sam da je jedna od prvih stvari koje trebamo napraviti, pokazati da nema ničega na mjestu gdje je zvijezda, da tamo ništa ne sjaji. Samo zato jer ima nečega tamo oko mjesta gdje je mi vidimo, mi vidimo svijetlo na mjestu gdje nema ničega. Sada znate, mi smo zaista siromašni s našim istraživačkim institutima, a Amerikanci su bogati. I otada su došle vijesti iz Amerike da je i u konvencionalnoj znanosti, također, nađeno da zaista nema ničega na mjestu gdje su zvijezde.
Antropozofija tako radi s najnaprednijom znanošću. Ali lakše je prosuditi stvari s antropozofijom. Znate, govorim vam ovo jer iz ovoga možete vidjeti da ljudi zaista danas ništa ne znaju o univerzumu. Stalno krivo procjenjuju stvari. A zašto je to tako?
Slika 34
Vidite, gospodo, to je iz konkretnog razloga. Zamislite da je ovo ljudska glava [crtež] a ovo je mozak. Kada netko percipira nešto vani, koristeći oko, naprimjer, on to uzima na znanje, koristeći mozak koji mu to omogućava. Ali unutar mozga je mali mozak, ovdje natrag [slika 34]. To je građeno na sasvim drugačiji način od velikog mozga. Ako zarežete, izgleda kao da je napravljen od lišća. I to je ovdje natrag.
Ovaj mali mozak ne percipira ništa što dolazi od izvana. Nama treba ovaj veliki mozak – na crtežu ću ga obojati zeleno – da bi imali utiske o stvarima vani. Ali kada netko razvije unutarnji život – pokazao sam kako to napraviti u mojim knjigama – ovaj mali mozak počinje posebno biti aktivan i vi imate unutarnji osjećaj kao da ovaj mali mozak postaje sve veći, kao da takoreći raste. Dakle on raste, i malo po malo osjećate kao da stojite pod stablom. To je ono što istočnjaci govore o Budi pod Bodhi stablom. On je još uvijek doživljavao ovaj mali mozak, nazvan Cerebellum, kao organ percepcije, i to je nešto što mi danas ponovno otkrivamo. Ovaj mali mozak počinje biti aktivan ako se vrši unutarnji rad kao ljudsko biće. Međutim, vi ne percipirate materijalne stvari koje su vani, već duhovni element. Počinjete opet opažati stvari duha s vašim Cerebellumom, i zakone i tako dalje koji im pripadaju. Oni moraju biti dio obreda koje stvaramo danas. Unutarnji život ljudskog bića treba danas biti dio rituala jer to je unutarnji dio ljudskog bića, ovaj mali mozak koji je odvojen od velikog, koji je organ koji će ga odvesti u svijet duha.
Danas ovo razvijanje rituala iz najdubljeg života ljudskog bića može najviše biti početak. Kroz druidske obrede ljudi su znali kako okititi bika, kako odabrati vrijeme za festival bika, provesti bika kroz lokalno naselje tako da bi reprodukcija bila pravilno regulirana, a ako mi razvijemo obred koji će služiti da se razvije percepcija u duhu podržana kroz Cerebellum, znati ćemo što treba učiniti u socijalnom životu. Do tada se može samo špekulirati, ljudi će izmišljati stvari, raditi će stvari kakve se sada rade u Rusiji. Kada se prizna da moramo najprije saznati u duhu o onome što se treba dogoditi u svijetu ljudi, jer to dotječe iz univerzuma, konačno ćemo imati odgovarajuću socijalnu znanost, i to će biti nešto što želi svijet kozmosa koji nas okružuje.
Moramo naučiti tako misliti. I kada se danas vide takve stvari kao što su porušeni kameni spomenici, samo s tragovima kakve su nekad bile stvari u Anglesey-u ili nekom drugom mjestu na toj obali, u Penmaenmawr-u gdje je tečaj održan – kada se nađu ovakve stvari vidi se da je mnogo od onoga što trebamo izgubljeno za čovječanstvo, i danas trebamo nove uvide posebno kada se dođe do stvari duha. Moramo imati nove uvide s kojima ćemo raditi.
To je ono što sam želio reći u odgovoru na vaše pitanje. Mislim da možete iz toga vidjeti da je obred izvorno bio potreban baš kao što trebamo nož u svakodnevnom životu, i da je kasnije kada je postao beskoristan zapravo izbrisan; ipak ljudi bi nastavili s tim premda to više nisu razumjeli.
Moram opet ići u Stuttgart, ali biti ću natrag za par dana. Reći ću im da vam sljedeći tjedan kažu kada se možemo opet sastati.
Ovaj mali mozak ne percipira ništa što dolazi od izvana. Nama treba ovaj veliki mozak – na crtežu ću ga obojati zeleno – da bi imali utiske o stvarima vani. Ali kada netko razvije unutarnji život – pokazao sam kako to napraviti u mojim knjigama – ovaj mali mozak počinje posebno biti aktivan i vi imate unutarnji osjećaj kao da ovaj mali mozak postaje sve veći, kao da takoreći raste. Dakle on raste, i malo po malo osjećate kao da stojite pod stablom. To je ono što istočnjaci govore o Budi pod Bodhi stablom. On je još uvijek doživljavao ovaj mali mozak, nazvan Cerebellum, kao organ percepcije, i to je nešto što mi danas ponovno otkrivamo. Ovaj mali mozak počinje biti aktivan ako se vrši unutarnji rad kao ljudsko biće. Međutim, vi ne percipirate materijalne stvari koje su vani, već duhovni element. Počinjete opet opažati stvari duha s vašim Cerebellumom, i zakone i tako dalje koji im pripadaju. Oni moraju biti dio obreda koje stvaramo danas. Unutarnji život ljudskog bića treba danas biti dio rituala jer to je unutarnji dio ljudskog bića, ovaj mali mozak koji je odvojen od velikog, koji je organ koji će ga odvesti u svijet duha.
Danas ovo razvijanje rituala iz najdubljeg života ljudskog bića može najviše biti početak. Kroz druidske obrede ljudi su znali kako okititi bika, kako odabrati vrijeme za festival bika, provesti bika kroz lokalno naselje tako da bi reprodukcija bila pravilno regulirana, a ako mi razvijemo obred koji će služiti da se razvije percepcija u duhu podržana kroz Cerebellum, znati ćemo što treba učiniti u socijalnom životu. Do tada se može samo špekulirati, ljudi će izmišljati stvari, raditi će stvari kakve se sada rade u Rusiji. Kada se prizna da moramo najprije saznati u duhu o onome što se treba dogoditi u svijetu ljudi, jer to dotječe iz univerzuma, konačno ćemo imati odgovarajuću socijalnu znanost, i to će biti nešto što želi svijet kozmosa koji nas okružuje.
Moramo naučiti tako misliti. I kada se danas vide takve stvari kao što su porušeni kameni spomenici, samo s tragovima kakve su nekad bile stvari u Anglesey-u ili nekom drugom mjestu na toj obali, u Penmaenmawr-u gdje je tečaj održan – kada se nađu ovakve stvari vidi se da je mnogo od onoga što trebamo izgubljeno za čovječanstvo, i danas trebamo nove uvide posebno kada se dođe do stvari duha. Moramo imati nove uvide s kojima ćemo raditi.
To je ono što sam želio reći u odgovoru na vaše pitanje. Mislim da možete iz toga vidjeti da je obred izvorno bio potreban baš kao što trebamo nož u svakodnevnom životu, i da je kasnije kada je postao beskoristan zapravo izbrisan; ipak ljudi bi nastavili s tim premda to više nisu razumjeli.
Moram opet ići u Stuttgart, ali biti ću natrag za par dana. Reći ću im da vam sljedeći tjedan kažu kada se možemo opet sastati.