.Jučer smo vidjeli kako je na izvjestan način čovjek povezan s astralnim silama. Kada umre on prvo ulazi u astralni svijet. Ali čak i sada on stoji u stalnom odnosu s astralnim planom. Stvarno je slučaj da u astralnom svijetu stalno postaju vidljiva bića koja ne bi bila tamo da ne postoje ljudska bića. Kroz ljude, i čak i više kroz životinje, ta bića se pojavljuju na astralnom planu. Ona nisu iste prirode kao i ostala njegova bića. Na astralnom planu postaje vidljivo ono što čovjek u prvom redu doživljava samo kao osjećaj. Zadovoljstvo, tuga, strasti su stvarno prisutni, baš kao što su fizički objekti na fizičkom planu, kao na primjer, stolica ili stol. Stvari su takve, da biće koje nam se pojavljuje kao ugodno radi na našim osjećajima kada je astralna supstanca od koje je sastavljeno još sasvim rijetka.
Ono što se pojavljuje na astralnom planu obično je prisutno kao zrcalna slika kada to usporedimo s fizičkim planom; na primjer broj 563 tamo je 365. Osjećaj mržnje se također pojavljuje kao da dolazi od osobe na koju je usmjerena. Ta činjenica vrijedi za sve na astralnom planu. Osjećaje duše koji se javljaju na fizičkom planu sa astralnog plana se može doživjeti kao njihovu suprotnost. Na primjer ako osjećaji topline duše navaljuju iz astralnog plana na fizički plan oni se ovdje doživljavaju kao njihova refleksija; odnosno kao osobiti osjećaj hladnoće. Ove nam stvari moraju biti savršeno jasne.
S druge strane važno je imati na umu da bića astralnog plana imaju kao svoju supstancu ono što zovemo osjećaji. One nalaze svoj izraz u ovom osjećaju. Ako ta bića još nisu snažno prisutna možemo ih doživjeti kroz osjećaj hladnoće. Ako međutim oni postanu jači, ako je njihova supstanca pojačana, oni postaju vidljivi kao svjetlosna bića. To objašnjava zašto se, kada dođe do materijalizacije za vrijeme spiritističkih seansi, javljaju svjetlosni fenomeni (mekušac-rak na primjer). To je u tim uvjetima prirodni proces. Svatko tko promatra nešto ovakvo bez ovog znanja, govori o nečem čudesnom. Čudo nije ništa drugo nego penetracija višeg svijeta u naš vlastiti. To je jednostavno prirodan proces. Dakle to je, kada druga bića s viših planova interveniraju u ljudski život.
Razumijemo da je samo hladna, suha misao manje efikasna na astralnom planu nego misao koja izvire iz duše na impulzivan način. Kada je osoba na sadašnjem stupnju civilizacije došla toliko daleko da nije u milosti svojih strasti — naša civilizacija ima određeno sofisticirano lukavstvo — kada se hladne misli o svjetskim pitanjima uzdižu od njega na astralni plan, pokazuju se kao šuplji prostori, one odvode supstancu vani. Obični prostor može biti ispunjen supstancom. U obični prostor se može dovesti, prostorna supstanca koja ga ispunjava. Nije takav slučaj sa supstancom koja, dolazeći od misli, struji u astralni prostor. To radi na suprotan način od fizičke tvari. Zamjenjuje ono što je tamo na prilično sličan način kao što, na primjer, netko čini rupu u tijestu. Tako je to, kada naše misli struje u astralni prostor. Viša supstanca je suprotnost nižoj; umjesto da ispunjava prostor, ona premješta ono što je u prostoru.
Kada misao prodire u astralni prostor formira gušći sloj oko šupljine koju su donijele misli. Oko ove šupljine, pojavljuju se fenomeni u bojama. Pojavljuje se svjetlucanje. To što tada vidimo je misaona forma. Astralna supstanca koja je okružuje postaje gušća i prema tome svjetlija. Dodatni sjaj koji se javlja oko misli uskoro nestaje; ali ako je misao povezana s jakim impulsom strasti, ona ima vezu s zgusnutom astralnom supstancom i daje joj život. Dakle ljudi koji su još dosta nerazvijeni ali vrlo strastveni kada misle u astralnom prostoru kreiraju živa bića. To prestaje kasnije; kada ljudi evoluiraju i postaju smireniji ovakva bića se kada misle više ne pojavljuju. Ali sada razumijete da na astralnom planu postoje bića koja potječu od ljudskih bića i također od životinja; jer također i u slučaju određenih životinja, formirana su ovakva bića, i zaista s daleko većim intenzitetom. Životinja međutim utiskuje vlastite impulse u vlastiti astralni oblik, tako da ona obično kreira svoj vlastiti oblik, vlastitu sliku u astralnom prostoru.
Svaka životinja ostavlja vrstu traga iza u astralnom svijetu; to ima, istina, samo kratak život, ali ipak ostaje neko vrijeme. Ali preko jako strastvenih misli ljudskih bića pojavljuje se novi elementarni stanovnik astralnog prostora. Postepeno čovjek dolazi do točke gdje se pojavljuje vrsta neutralnih elementarnih bića. Kada je ta točka neutralnosti konačno prošla, on napreduje do stupnja gdje oplemenjuje svoje strasti i želje u stalno većem stupnju. To ga vodi do toga da pruži svojim mislima plemeniti entuzijazam koji također ima moć kreiranja života u okolnoj astralnoj supstanci. Kroz razvoj patriotizma, na primjer, javljaju se također bića plemenite forme i elementarna bića kreirana na ovaj način igraju svoju ulogu u unapređenju onog što živi u astralnom prostoru. Neplemenita bića proizvedena od čovjeka preko misli koje su ispunjene strastima su prepreke i djeluju na retrogradan način. Međutim sve što postiže oslobođeno onoga što je senzualno, kroz entuzijazam i tako dalje, radi progresivno.
Supstanca u astralnom prostoru koja je utisnuta zajedno sa strastvenim mislima ista je kao ona koja je okruživala prethodni planet, Stari Mjesec, iz koje se Mjesec razvio na viši stupanj. Tako gdje god postoji ovakva supstanca, prisutna je izvjesna opasnost. Mi ljudska bića smo kreirani na takav način da smo se obvezni inkarnirati u današnjoj fizičkoj materiji. Na prijašnjem planetu još nije bila prisutna fizička materija ovakve vrste; bila je više razvijena od one sadašnjih životinja a manje od one sadašnjeg čovjeka. Ova supstanca u kojoj Jehova traži inkarnaciju ne pruža, kao takva, pogodno stanište. Ali bića koja su toliko napredna da su dosegnula svoj odgovarajući stupanj na Starom Mjesecu neće praviti nikakvu štetu. Ona nemaju sklonosti za tu supstancu.
To nije supstanca u kojoj je čovjek sada inkarniran. Ali izvjesna retrogradna bića koja su ostala(pala) iza na Starom Mjesecu u ovoj astralnoj supstanci otkrila su — hranu za svoju proždrljivost. Žele se s njom hraniti; ona za njih ima veliku privlačnost. To pokazuje da smo stalno okruženi bićima čija viša priroda je povezana s našom nižom. Kada netko producira egoističke misli, to je vrlo dobrodošlo za ova bića. U drugim pogledima ona su u stvari naprednija nego čovjek, ali imaju žudnju da se utjelove u astralnim formama koje mi sami kreiramo. Oni su takozvani Asure. Preko naših nižih misli mi osiguravamo hranu za ova asurska bića.
Kada ljudi čija priroda još nije pročišćena, još nije oslobođena strasti, meditiraju, stvarajući jake misaone forme, prizivaju oko sebe snažnu auru želja. U tome se inkarniraju asurska bića te vrste koja tada mogu odvući ljude nizbrdo. Ako osoba pospano meditira i radeći tako ne uzdiže se dovoljno jasno u misli, ona kreira tu supstancu, i pošto nema protuteže, ovakvo biće se inkarnira u njegovu misaonu formu. To su viša bića jer su potpuno razvila Manas na Starom Mjesecu, prije dolaska Buddhi impulsa; ona prema tome ne posjeduju taj impuls. Stoga je kod njih Manas egoističan. Da ljudsko biće na Zemlji nije, od onog vremena u kojem mu je Manas došao izvana, također primilo i Buddhi impuls, da se razvilo jedino prema težnji Manasa, ono bi u najjačem smislu riječi postalo egoistično biće. Manas evolucija je naginjanje egoizmu i nezavisnosti. Njen zadatak je bio učiniti čovjeka nezavisnim, ali onda je bila neophodna Buddhi priroda. Asurska bića na koja se to odnosi, pošto su prerano razvili Manas, propustili su impuls Buddhi prirode. Prema tome u jednu ruku ona stoje na višem stupnju i u drugu ruku ne mogu napredovati, već nastaviti razvijati Kama-Manas, koji je egoističan.
Na pola puta Lemurijske rase Kama-Manas se pojavio na fizičkom planu u dualnosti spolova. Bog koji je donio Kama-Manas bio je Jehova. Zato ga je Helena Petrovna Blavatsky nazivala Bog Mjesec; on se s pravom naziva Bog plodnosti. On je uzrokovao da vanjsko djelovanje Kama-Manas dosegne svoju krajnju granicu. Seksualnost koja se pojavila u doba Lemurije, kada je pratimo unatrag, kada je vidimo u njenoj sve višoj i višoj prirodi, postaje Drugi Logos. Preko silaznog Kama-Principa bila je manifestacija Jehove; preko uzlaznog Buddhi-Principa bila je manifestacija Krista.
Ako sada zaronimo u Kamu pred-zemaljskog perioda mi smo povučeni dolje od asurskih bića. Više snage ovih naših duhovnih prethodnika stoje okultno povezane s strastima i snagama naše vlastite niže prirode. Gdjegod je raskalašena neumjerenost, tu je dana supstanca u kojoj snažne asurske sile ulijevaju u svijet podmukli intelektualizam. U slučaju dekadentnih plemena mogu se naći slične snažne asurske sile. Crni mag vuče svoje najjače snage iz močvare senzualnosti. Svrha seksualnih obreda je uvesti takvu magiju u te krugove. Na Zemlji se stalno odvija bitka, jedna strana teži pročistiti strasti, druga strana teži pojačati senzualnost. Bića koja su vođena Krist-principom žele dobiti Zemlju za sebe, ali postoje također druga antagonistička bića koja žele uzurpirati Zemlju.
Ova utjelovljenja asurskih bića u vanjski tok strašću ispunjenih ljudskih misli jedna su vrsta astralnih bića. Ona se nazivaju umjetna elementarna bića jer ih je umjetno stvorio čovjek. U astralnom prostoru također postoje i prirodna elementarna bića. Ona su upućena od grupne duše životinja. Za svaku grupu životinja postoji na astralnom planu biće koje objedinjuje ono što je prisutno kod pojedinih životinja. I njih srećemo u astralnom prostoru. Svaka životinja vuče svoju vlastitu prirodu iza sebe kao rep. Međutim ono što je ovako formirano ne može biti toliko štetno kao ono što kreira ljudsko biće putem elementarnih bića. Ovaj astralni rep je učinjen neškodljivim jer je anuliran od grupne duše životinja. Međutim to nije tako s bićima kreiranim preko čovjeka, jer u ovom slučaju ništa nije anulirano i stoga ova elementarna bića ostaju.
Kada je životinja mučena, količina nanesene boli trenutno odskače na astralno tijelo ljudskog bića. Ovdje je naravno reflektirana kao svoja suprotnost; dakle senzualni užitak u okrutnost. Ovakvi osjećaji dovode do smanjenja ljudskog astralnog tijela. Kada osoba uništi život, to za njega ima ogroman značaj. [Praznina u tekstu ...]. Ni na jedan drugi način se tako spremno ne asimiliraju destruktivne astralne sile kao ubijanjem. Svako ubijanje bića koje posjeduje astralno tijelo izaziva pojačanje najbrutalnijeg egoizma. To označava povećanje moći. U školama Crne magije se prema tome, prvo davala instrukcija kako se porežu životinje. Rezanje na određenom mjestu, praćeno odgovarajućim mislima, inducira određenu silu, na drugom mjestu inducira drugu silu. (Ono što odgovara ovome u slučaju Bijele magije je meditacija.) Kada je to praćeno fizičkim mislima nešto se vraća natrag na fizički plan; bez misli vraća se natrag na kamaloka plan.
Poražavanje ljudskog bića pomoću hipnotizma je još jače ubijanje, jer to uništava volju. Okultist prema tome nikada ne upada u slobodu osobe; on jedino dovodi u vezu činjenice.
Laganje je, s astralnog gledišta, ubojstvo i u isto vrijeme samoubojstvo. Ono obmanjuje drugu osobu i u njemu stvara osjećaj da je povezana s nepostojećom činjenicom, s ništavilom. Na astralnom planu javlja se protu slika ništavila, ubijanja. Vi dakle ubijete nešto u osobi kada joj kroz laž usmjerite osjećaje na nešto što ne postoji, i činite samoubojstvo jer [Praznina u tekstu...].