.Da bi formirali točan koncept u odnosu na tehniku reinkarnacije, moramo se, za početak, upoznati s idejom koja ima značaja za cijelu koncepciju svijeta; to je, zakon efekta i protu-efekta. Svaki pojedini efekt priziva protu-efekt.
To se može promatrati na sirov način, kao kada, ma primjer ja nekog udarim i on mi uzvrati, tako da iza udarca slijedi protu udarac. Ovaj zakon možemo promatrati u cjelokupnoj Prirodi. U spisima Newton-a to se navodi na mnogo mjesta. To je također primjenjivo i u sferi okultizma. Protu efekt nije uvijek primjetan, ali je na primjer jasno primjetan ako napravite udubljenje na gumenoj lopti. Što je veći pritisak, toliko je jača i reakcija.
Kada se u Prirodi pojavi efekt kao toplina, ta toplina mora biti iz nekog drugog dijela okruženja; tamo se javlja hladnoća kao protu efekt.
Međutim ovaj zakon efekta i protu efekta je također primjenjiv i na cjelokupni duhovni svijet i to znati je od krajnje važnosti ako želimo razumjeti reinkarnaciju i karmu. Djelo nalazi svoj izraz na fizičkom planu. Osjećaj se na fizičkom planu ne pokazuje direktno. Kada me s nekim povezuje prijateljstvo mi možemo biti fizički razdvojeni, dakle ne možemo postići da se naš osjećaj vidi izvana pomoću djela i ipak možemo osjećati privrženost jedno s drugim. Osjećaj može imati svoj direktni efekt na astralnom planu. Tek kad osjećaj prijeđe u djelo nalazi svoj izraz na fizičkom planu. Tu razliku moramo imati na umu. Mora nam biti savršeno jasna činjenica da svako pojedino djelo koje se odigra na fizičkom planu ima negdje efekt a također i svoj protu efekt. Preko djela se na fizičkom planu uvijek donosi promjena.
Ako želimo razumjeti svijet na dublji način, ne smijemo se ograničavati na ono što možemo vidjeti. U pozadini svih fizičkih tvari postoje sile koje ih dovode u postojanje. Ako, na primjer, studiramo strukturu kristala možemo promatrati njegov oblik, njegovu boju; ali povezane s njim su sile koje ga izgrađuju. Te sile se ne mogu opaziti na fizičkom planu, ali one također moraju biti tamo prve. Ove sile koje kreiraju oblike na fizičkom planu, koje tamo rade na formativni način, same nisu na fizičkom planu.
Ako pokušamo misliti meditativno u kristalu, na primjer u oktagonalnom kristalu, dopuštajući mu da duboko uđe u našu dušu, prilagođavajući sebe iznutra njegovoj formi, možda dopuštajući njegovoj formi da na nama radi jedan sat, i onda uspijemo u navođenju njegova puta, tada smo dosegli Arupa plan ... [Praznina u tekstu ...] Dakle ako putimo neki kristal, recimo planinski kristal, da radi na nama, zadržavajući njegove oblike na raspolaganju naše duše i napokon im dopuštajući da nestanu, tada smo na Arupa planu. Na ovaj način mi u stari doživljavamo da su snage koje izgrađuju kristal na Arupa planu.
Sve sile koje su u pozadini određene pojave na fizičkom planu mogu se naći na Arupa planu. Točno je da kroz ovakve opservacije ne možemo steći ideju koja je direktno povezana s ljudskim životom. U stvari je veoma teško premjestiti se na Arupa plan promatrajući ljudska djela, s izuzetkom djela adepta. Ali dobijemo vrlo mnogo kada, krenuvši od čisto fizičkog, poduzmemo takav postupak kao zaranjanje u kristal; jer u kristalu leži velika čistoća. U njemu nema instinkta ili želja.
Ovaj ideal koji bi čovjek trebao postići u dalekoj budućnosti pojavljuje se u punoj čistoći kada zaronimo u tiho mineralno carstvo. Tihi, bez strasti, nenametljivi kamen posjeduje za okultista iznimnu magijsku snagu. Čak ni u biljnom carstvu ne možemo postići tako tihu, ,jednostavnu čistoću kao objekta naše kontemplacije kao što možemo kod ovog najstarijeg carstva.
Sada, na fizičkom planu su na djelu sile koje su stvarno prisutne na Arupa planu, tako da u fizičkom svijetu uvijek moramo uzeti u obzir otkrivenu stranu, pojavu, i skrivenu stranu, sile. Kada smo aktivni na fizičkom planu, na prvo mjesto dovodimo pojavu, ali svaka akcija u stvari doseže također Arupa plan i tamo ima svoju protu akciju. Djela na fizičkom planu utiskuju sebe na Arupa planu, kao monogram u pečatu i tamo ostaju. Supstanca Arupa plana je delikatna, mekana i trajna; to je Akaša i ljudska djela ostaju tamo upisana.
Sada dolazimo do svih manifestacija ljudskog bića koje sadrže osjećaje. Svi osjećaji koje čovjek izražava imaju svoj kontra efekt, kao što i djela imaju, samo djela ne dosežu do Arupa plana, već nalaze svoj kontra efekt na nižim dijelovima devahana, na Rupa planu.
Zapravo se do svega ovog došlo određenom kontemplacijom Prirode. Kada se koncentriramo na biljku na isti način kao i na kristal na biljci moramo mnogo duže boraviti s našom mentalnom slikom, jer ne samo da moramo dopustiti da na nama radi forma, već također njeno unutarnje kretanje, njen život. Na ovaj način možemo doći do određenih doživljaja, jedino što to traje duže nego u slučaju minerala. Treba u biljku gledati svaki dan u njen proces rasta. Kada najprije dopustimo maloj biljci da na nama radi i meditativno promatramo njen rast dok ne izbaci cvjetove i plodove, zatim dopustimo da to dalje radi na nama, gaseći njen osjetilni oblik — ovo se može prakticirati desetljećima — tada nas ono što je biljka oslobodila u nama kao duševne snage premješta u niže regije devahana.
Sada se moramo upitati; koja sila je u biljkama aktivna, uvjetujući život. Ako smo mogli upuzati u biljku, živjeti unutar nje, rasti s njenim rastom, ako smo mogli postati dovoljno nesebični da umilimo u biljni svijet, tada bi izvana trebali spoznati ono što iznutra dobro znamo, to jest, ljudski osjećaj; zadovoljstvo i bol, tugu i radost, i tako dalje. (zapisi se razlikuju i nisu sasvim jasni) Ako smo mogli ostaviti naše zadovoljstvo izvan nas, trebali bi moći, kroz zadovoljstvo, uvećati čiste mineralne supstance. Preko ove sile neki yogiji su našli da je moguće utjecati na rast biljaka; oni su međutim prakticirali ova promatranja i meditacije mnogo godina, zaista kroz mnoge inkarnacije.
Osjećaji imaju svoju protu sliku na planu nižeg devahana. Čovjek nema utjecaja na biljke ako nije razvio snage Yoge, ali na naše drugove ljudska bića možemo raditi na živi način preko toplih osjećaja. Odgajatelj djece može ovo promatrati. Ako tijekom lekcije pristupimo djetetu s toplim interesom, znamo koju životvornu snagu ima osjećaj. I na druge načine također možemo promatrati efekt osjećaja u svijetu. Ondje, gdje se može započeti s utjecajem na rast, postavlja se zahtjev i za osjećaje. Preko umjetnosti je napravljen početak s onim što utječe na rast ljudskih bića. Umjetnik u svakom slučaju ima u sebi početak onog što je snaga organizacije; u svakom slučaju umjetnik različitosti kao, na primjer, stvaratelj glave Zeusa. To je umjetnička kreacija u vezi s ljudskim osjećajima koji, ako su razvijeni intenzivnije, učinili bi mogućim utjecati na rast biljaka. Teozofija bi mogla još jednom omogućiti impuls koji vodi do razumijevanja svega što je zaista umjetničko, gdje je to shvaćeno u svom svjetskom kulturnom aspektu u najčišćem, najuzvišenijem smislu.
Svakoj kombinaciji materije na fizičkom planu nedostaje etersko tijelo, ali sve što raste ima etersko tijelo. Ako netko radi umjetnički bilo na vizualan li plastičan način, to ima utjecaja na etersko tijelo. Artistički oblikovana skulptura ili slika radi direktno na eterskom tijelu. Vrlina, s druge strane, radi na astralnom tijelu. Mnoga uzvišena ljudska bića koja se vraćaju iz devahana susreću eterska tijela koja nikako nisu pogodna za njihovo napredno astralno tijelo, jer nisu ništa napravili putem organizirane aktivnosti u sferi ljepote. Događa se prema tome da mnogi ljudi koji su u svojoj zadnjoj inkarnaciji živjeli sasvim svete živote, ali bez da su se zaokupljali onim što je plemenito u vanjskom svijetu čula, kada pristupaju reinkarnaciji proživljavaju strah od ponovnog rođenja, jer nisu oplemenili svoje etersko tijelo s ljepotom koja zavisi od osjetila.
To vrlo često dovodi do straha prije inkarnacije i u ekstremnom slučaju, ponovno rođenje kao idiot. Kada osoba tijekom života kao idiot doživljava sve što je štetno u svom eterskom tijelu, to je uravnoteženo u slijedećoj inkarnaciji. Jer ljudsko biće u trenutku inkarnacije, ili rođenja, prima šok ako nije oplemenilo svoje etersko tijelo dopuštajući ljepoti koja je zavisna od čula da radi na njemu, Slobodno zidarstvo je uzelo ljepotu kao svoj drugi princip. Mudrost, Ljepota i Moć ili Snaga tri su konstruktivne sile; njih treba razviti. Svatko tko posjeduje sve tri u slijedećoj će inkarnaciji postati ljudsko biće koje se harmonično uklapa u svoja tri tijela.
Ove stvari nam ostavljaju dužnost ponovnog uvođenja umjetničkog djelovanja u teozofski život. To je čak sada preuzeto u struju teozofskog djelovanja. Ovakvo učenje najprije mora raditi na astralnom tijelu. Osjećaji sada moraju također djelovati na etersko tijelo. Velika učenja nisu samo utjelovljena u riječima, već u zgradama, slikama i skulpturama. Ako bi oko sebe imali svijet, izgrađen u stilu koji je u skladu s velikim Teozofskim pokretom, tada bismo napravili mnogo. Kršćanstvo nije samo dano kao doktrina, već je naslikano od Michelangela, Raphaela, Leonarda da Vincija i također ugrađeno u gotičke katedrale. Tada se pojavio glazbeni element, koji je kršćanstvo apsorbiralo nakon što je postao izvana produbljen.
Nakon svijeta osjećaja, uspinjemo se u svijet misli. Ako netko dohvati čistu misao dolazi u situaciju koja je različita od one do koje je došlo preko osjećaja i djela. Jer tko god dohvati čistu misao priziva također kroz tu misao kontra efekt. Europljani imaju ovakve čiste misli vrlo rijetko, jer su misli obično obojane instinktima, željama i strastima. Obično postoji samo jedno područje gdje oni imaju čiste misli, to je matematika. Kada ljudi računaju, njihove strasti su obično vrlo malo uključene. Budući da većina ljudi svugdje želi upotrebljavati svoje osjećaje i kritičke sposobnosti oni nemaju ljubavi za matematiku. Tu se ne može glasati na parlamentarni način. Matematičku istinu čovjek prepoznaje kao samu istinu; problem može imati samo jedno rješenje. Bez obzira da li jedan čovjek ili milijun ljudi ima vlastiti pogled na to, problem mora naći isto rješenje. Nigdje ne bi trebali većinske odluke, kada bi u svim sferama bilo moguće donositi odluke na način oslobođen emocija, objektivno, kao u matematici. U Europi se na to može jedino ukazati kao na ideal, u nadi da će jednog dana, u drugim sferama života, procjene biti, dosezane jednako objektivno i oslobođene emocija.
Mislioci se ne bi tako nasilno razilazili ako bi mogli uzeti u razmatranje sve faktore potpuno objektivno, jer istina ne pristupa čovjeku na različite načine. Ljudi drže različita mišljenja jer su instinktima i strastima uključeni u ideje na različite načine. Haeckel je imao različite instinkte nego Wasmana; zato su imali različite zaključke. Ni jedna filozofija nije ljudske stvari izrazila tako objektivno, s tako čistim matematičkim mišljenjem, kao Vedanta filozofija koja je zaista filozofija u najvišem smislu riječi. Tko god sebe prožima s ovim, zna što znači slijedeće: ‘Ne treba mi nitko da bih znao da li je nešto točno.’ Tko god se uzdigne do ovog jasnog, bez strasti mišljenja, ne treba drugo mišljenje.
Heraklit i Hegel su sebe oslobodili od emocija u većem stupnju nego Reymond du Bois, Herbert Spencer i Haeckel; oni dakle stoje na većem nivou. Postoje različita stajališta i zaključci, ali ne i proturječne istine. Haeckelova istina baulja se na tlu; mudrost Vedante uzdiše se u čistoći bez strasti i promatra stvari s tih visina. Ona nije u proturječju s materijalizmom, već ima više stajalište. Goethe, u svojima ‘Metamorfozama biljaka’, pokušava kreirati neemotivnu formu kao što je ona kreirana od matematičara. Kroz to je želio kreirati misli oslobođene emocija i uvesti duh matematike u više oblasti. Samo neki stupanj Yoge, neki stupanj pročišćenih emocija, može napraviti razumljivim ono što je Goethe namjeravao sa svojom botanikom.
Pošto je u tom smislu misao nešto sveto, sa svojim mislima čovjek je na planu devahana. Europljanin praktički nikada nije na devahan planu osim kada misli matematički. Određene vrste umjetničkih kreacija također se uzdižu na devahan plan. Kada Goethe postiže najveće visine kao umjetnik teško ga je razumjeti. U ‘Ifigenija’ i ‘Tasso’ pokušao je uvesti ove misli oslobođene strasti; još više u drami ‘Die natürliche Tochter’. Ove drame su posebno imale snažan efekt na ljudska bića koja su bila jaka i snažna. Takvi ljudi su lili suze nad ‘Die natürliche Tochter.’
Kontra efekt misli koja je na devahan planu može se naći na astralnom planu. Te misli rade prema dolje na astralnom planu; ostale stvari rade prema gore. U slučaju Fichtea na primjer misaoni sadržaj u ‘Die natürliche Tochter’ radio je na astralnom planu, na njegovim osjećajima, i pustio mu je suze. To je bio kontra efekt misli. Određeni ljudi su duboko dirnuti preko utjecaja ovakvih čistih misli. Kontra efekt djela ili osjećaja ide prema gore; ovdje se spušta.
Čak iako se misli rijetko pokazuju kao ovakve čiste misli one su ipak uvijek prisutne kao upravljačka sila. Premda različita mišljenja podižu mnoge polemike, misli su tamo. Ako će netko živjeti u misli na devahan planu, mora dohvatiti misao na takav način da razvije osjećaj za misao. Većina ljudi je u suglasnosti s prvim teozofskim principom, ukoliko je to kao misao. Ako se pitamo da li smo predstavnici toga u osjećaju, doći ćemo do različitih zaključaka. Tek kada je mišljenje koje netko ima dovedeno dolje na astralni plan, kada je postalo potpuno prožeto osjećajem, tek tada mišljenje postaje stvarno efikasno. Cilj je Teozofskog pokreta razviti ljudska bića tako da također unesu život i osjećaje u ono što je svojstveno njegovim principima.
Dakle rekapitulirajmo. Efekt svih naših vanjskih djela može se naći na Arupa planu. U životu između rođenja i smrti ostavljamo cijeli kostur efekata. Od svega što smo osjećali u životu ostavljamo otisak na Rupa planu. Od svega što smo mislili, prisutan je otisak na astralnom planu. Nakon smrti najprije prolazimo kroz kamaloku a zatim dosežemo Rupa plan. Tamo stižemo kada još nismo imali mnogo takvih devahanskih misli. Da smo imali samo takve misli već bismo trebali postati Chele, okultni učenici; tada bi trebali imati devahan plan potpuno unutar nas.
Chela može ostati na astralnom planu; on se može odreći devahana jer je kroz njegove čiste misli tako pročistio i ojačao njegovo astralno tijelo da ga može nastaviti koristiti. Sa nama je sve razgrađeno u kamaloki na čemu još nije rađeno i oplemenjeno od ega. Kod divljaka je razgrađen najveći dio, kod visoko razvijenih ljudi najmanji. Oplemenjeno astralno tijelo uzeto je s nama u devahan. Sve što smo razvili kao naš život osjećaja priprema nas za novi život, radi na nama. Kada smo se ujedinili sa svim našim djelima gurnuti smo prema našoj sljedećoj inkarnaciji. Dio ega koji je vječan, ja i oplemenjeno astralno tijelo, sada se vraćaju i u astralnom svijetu ponovno ujedinjuju s tijelom koje odgovara onom što još nije oplemenjeno. Priprema za ujedinjenje s nepoznatim astralnim tijelom poduzeta je u devahanu. Zatim je kao član dodano etersko tijelo. Kao rezultat toga pojavljuje se pred-vizija svega što čeka ljudsko biće. Baš kao i kod napuštanja fizičkog tijela, u eterskom i astralnom tijelu budi se sjećanje na neposrednu prošlost i sve do vremena rođenja, tako sada imamo pregled onog što dolazi. Ovdje se može dogoditi nešto sasvim specifično: netko može primiti šok koji dovodi do idiotizma. S daljnjim silaskom dodano je fizičko tijelo.
Pošto su misli aktivne samo na astralnom planu one su karmički najintimnije. One su kreativne kroz vlastitu prirodu. Dakle može se reći: Ono što misliš danas to si sutra: Što čistija i više nadčulna misao, više netko radi na svom karakteru.
Sudbina je kreirana kroz još neke faktore: osjećaji oblikuju mogućnosti, djela oblikuju formu.
Manifestacija Sile
Fizički plan– Djela Arupa plan
Astralni plan– Osjećaji Rupa plan
Devachan plan– Misli Astralni plan