.Mi sada živimo u petoj pod-rasi pete korijenske rase. Ova korijenska rasa se obično naziva Arijska rasa i uključuje kao prvu pod-rasu Drevnu Indiju, koja se razvila u oblasti Južne Azije. Prvobitna južno azijatska populacija živjela je tamo dugo, dugo prije pojave Veda. Sve što imamo u Vedama nesvjesni je eho te beskonačno duboke religijske mudrosti koju su podučavali drevni Rishi. Kasnije na Bliskom istoku nalazimo drevnu Perzijsku rasu koja je primila svoje religijsko učenje i svoju kulturu od Zaratustre. Kasnije Zaratustrijanske kulture u Aziji tek su eho ovog učenja. Zatim kao treću pod-rasu, nalazimo Egipatske, Kaldejske, Babilonske, Asirijke narode, iz kojih se postepeno razvila Semitsko-Židovska civilizacija. Tamo se zatim pojavila četvrta pod-rasa, Grčko-Rimska civilizacija u Južnoj Europi, koja je trajala do uspona germanskih naroda u Sjevernoj, Srednjoj i Zapadnoj Europi. Dvije daljnje civilizacije će tek slijediti. Sedam pod-rasa zajedno čini korijensku rasu.
Prethodna je korijenska rasa nastanjivala Atlantidu, dio Zemlje koji je kasnije poplavio Atlantski ocean. Ovoj korijenskoj rasi pripadaju slijedeće pod-rase: Najprije Rmoahalci, drugo Tlavtlijci, treće Tolteci, četvrto originalni Turanijci, peto originalni Semiti, šesto Akadijci, sedmo Mongoli.
Još dalje natrag dolazimo do kontinenta Lemurije, između Afrike, Azije i Australije. Tamo dolazimo u vrijeme sasvim drugih uvjeta. Zatim idemo još dalje natrag do druge korijenske rase, Hiperborejske, i do prve korijenske rase, Polarne. Sada prema tome dvije pod-rase i dvije korijenske rase još trebaju slijediti.
Kako idemo natrag dolazimo do ljudskog bića sastavljenog od sve finije supstance. Na početku njene evolucije, Zemlja je bila sastojala od fine eterske supstance. U to vrijeme sva bića su također bila sačinjena od takve supstance. Na kraju njene evolucije Zemlja će se također sastojati od ove fine eterske supstance. Ovakva stanja kroz koja Zemlja prolazi, počevši s najfinijom eterskom supstancom, zatim postajući zgusnuta i ponovno se vraćajući u stanje fine fizičko eterske supstance, konstituiraju Kuglu. Dakle eterska Kugla se razvija iz još finijeg stanja od onog od najfinijeg fizičkog etera. Etersko se razvija iz astralnog i vraća se astralnom.
Na prethodnoj Kugli sva su bića bila u astralnom stanju. Danas astralna Kugla više ne pluta negdje u nebeskom prostoru već su se bića koja su bila na njoj zgusnula i astralna Kugla se zgusnula s njima. Ova Kugla je sama Zemlja. Tranzicija od astralne Kugle do fizičke je transformacija stanja. Na astralnoj Kugli se razvilo također sedam uzastopnih stanja. Netko se možda naviknuo da se u teozofskoj literaturi ova stanja zovu rase; dakle bilo je sedam astralnih rasa. Astralna Kugla se također postepeno zgusnula u astralnu supstancu. Ranije je astralna Kugla bila još finija i zaista se sastojala od supstance iz koje su danas tkane naše misli. Iz tog razloga je nazvana mentalnom supstancom a Kugla Mentalna Kugla. Tamo na mentalnoj Kugli je postojalo sedam uzastopnih mentalnih rasa čovječanstva sa svime što je povezano s njima. Ovome je prethodilo još finije stanje razvoja, od još finije supstance; Arupa Mentalna-Kugla; ‘Arupa’ pošto nisu postojale aktualne forme, već je sve bilo samo u naznakama. Ove četiri se zovu četiri Kugle; u stvarnosti međutim, to su četiri uzastopne forme Zemlje. Dakle imamo sedam Rundi.
Sada pratimo smjer fizičke Zemlje dok ne dođe do kraja svoje evolucije. Ona ponovno prelazi u etersku Zemlju, zatim u astralnu Zemlju. Na prethodnoj astralnoj Zemlji bića su bila još neodređena, primajući svoj oblik od snaga izvan njih. Kada čovjek ponovno bude na astralnoj Zemlji moći će sebi dati vlastiti oblik. Na prethodnoj astralnoj Zemlji Jehova i njegovi domaćini dali su čovjeku njegov oblik. Međutim na plastično-astralnoj Zemlji čovjek će dati sebi svoj oblik iz svoje unutarnje snage; stoga se to zove ‘plastična’ Kugla i s obzirom na to slijedeće Kugle, Rupa i Arupa Kugle će imati slična stanja. Čovjek se mora pročistiti tako potpuno da će konačno biti tek kao sjeme, u stanju zametka sadržavajući sve što je apsorbirao u sebi. Tada su sva iskustva unutar njega, premda koncentrirana u točci kao sila. Sjeme koje je bilo prisutno na prvoj Kugli još to nije sadržavalo. Međutim na zadnjoj Kugli sjemenje sadrži sve što je doživjelo na različitim Kuglama.
Između pojedinih materijalnih stupnjeva ovih Kugli nema postepene diferencijacije, već je to nekako isprekidan proces. Baš kao što možemo uzeti sol, razgraditi je u vodi i pustiti da se opet kristalizira, tako i Kugla dolazi u stanje spavanja (Pralaya) i iz toga se pojavljuje slijedeća Kugla. Između dva budna stanja Kugla prolazi kratko stanje spavanja. Kada čovjek dođe na zadnji, sedmi stupanj on prolazi duže stanje spavanja. On je obogaćen i opet može nastaviti svojim putem na viši stupanj. Iz tog razloga on najprije mora proći kroz dužu Pralayu. Ova duža Pralaya međutim nije nediferencirano, homogeno stanje sna već vrlo diferencirano.
Kada je netko toliko razvio okultne sposobnosti da spava svjesno u spavanju bez snova on je razvio devahansku svijest. To mu omogućava da prati što se odvija između smrti i novog rođenja. Ova svijest može biti poboljšana. Tada ima sposobnost promatranja onog što se odvija između Kugli. Kao treći stupanj svijesti je kada postane sposoban promatrati što se događa između Rundi. Ovo treće stanje prema tome odgovara svijesti između dviju Rundi. Moći promatrati što se događa između dva zemaljska života prvi je stupanj više svijesti; između dvije Kugle drugi, i između dvije Runde treći stupanj. Svjesno spavanje, koje vodi do ove svijesti sasvim je različite prirode.
Između zadnje Runde planetarnog stanja i prve koja slijedi, pet daljnjih stanja leže na drugoj strani svijesti. Sedam Rundi i pet stanja Pralaye zajedno se nazivaju dvanaest stupnjeva Kozmičke godine. Tada se cijela stvar ponovno prolazi ali na višem stupnju.
Mi smo sada u četvrtoj Rundi Zemlje a tri druge su joj prethodile. Prije nego je zametak čovjeka kakav je danas bio tamo, ljudska bića su već bila tri puta prisutna u stanju slično sjemenu; jednom u svakoj Rundi. U svakoj Rundi imamo sedam stupnjeva razvoja koji se nazivaju Kugle, i ponovno sedam na svakoj Kugli, koji se nazivaju Rase. Sedam ovakvih Rundi zajedno čine Planetarno stanje ili evoluciju. Prva Runda počinje s Arupa stanjem i zgušnjava se u Zemlju. Već je četiri puta naša Zemlja postala fizička. Ponovno će tri puta postati takva. Svako takvo zgušnjavanje i razgradnja pripada Rundi. Sedam ovakvih Rundi je nazvano Planetarni sustav ili Evolucija.
Kada se prva Runda Zemlje pojavila, sve što je sišlo od onog što se razvilo na Starom Mjesecu tamo je bilo u zametku. Između zadnje Runde Mjeseca i prve Runde Zemlje bilo je dugo stanje Pralaye. U to vrijeme ljudi Mjeseca bili su preci ljudi, stojeći između današnjih ljudi i današnjih životinja, u skladu s njihovom nižom prirodom. Današnje životinje su ljudi Mjeseca koji su sišli na niži nivo i ljudska bića su ljudi Mjeseca koji su se uspeli više. Ali na Mjesecu su i biljke također različite od ovih današnjih. Biljno carstvo je stajalo između današnjeg mineralnog i biljnog carstva, slično tresetištu koje je polu mineral i polu biljka. Stari Mjesec je u stvari bio ogromna biljka. Njegovo tlo se sastojalo od isprepletenih biljaka. U to vrijeme stijene nisu postojale. Biljkoliko mineralno carstvo se prvo zgusnulo na Zemlji do sadašnjeg mineralnog carstva. Naš sadašnji kvarc, malahit i tako dalje konsolidirali su se iz biljaka Mjeseca; Dolomiti su se pojavili od prvobitnih biljaka. Dakle na Mjesecu je bilo carstvo koje leži između minerala i biljke. U tome je bila ukorijenjena vegetacija Mjeseca; ona je trebala tlo Mjeseca. Vrsta vegetacije koja na Zemlji nije našla vezu s tlom postala je parazitska, ona još uvijek mora rasti na biljkama, na primjer imela. Ona raste na biljkama, baš kao što je na Starom Mjesecu sva vegetacija rasla na biljkolikim temeljima. Loki, Bog Mjeseca, ubio je Baldura s imelom, biljkom Mjeseca. Dakle na Mjesecu nalazimo:
Carstvo između mineralnog i biljnog carstva
Carstvo između biljnog i životinjskog carstva
Carstvo između životinjskog i ljudskog carstva.
To je bilo sjemenje koje je prešlo na Zemlju.
Za vrijeme prve Runde Zemlje ljudsko carstvo je postepeno sebe odvojilo. Čovjek je postao više čovjek, životinja više životinja. Vanjsko tijelo čovjeka polako je postajalo više ljudsko. Za vrijeme druge Runde odvojilo se životinjsko carstvo, za vrijeme treće biljno carstvo, za vrijeme četvrte mineralno carstvo. Tada je čovjek napravio daljnji uspon. Prve tri Runde su bile ponavljanja ranijih stanja i priprema, da bi u četvrtoj Rundi, u Lemurijskoj rasi, preuzeo nešto novo. Sada čovjek radi na mineralnom carstvu. Doći će vrijeme kada će, kao proizvod njegove aktivnosti, preraditi i transformirati mineralno carstvo, tako da neće preostati ni čestica čija priroda nije promijenjena majstorstvom čovjeka. Tada sve može biti preobraženo u čiste astralne forme.
To je iskupljenje carstva. U četvrtoj Rundi čovjek će iskupiti mineralno carstvo, kada ga bude preobrazio svojim radom na njemu. Tada sve ide u Pralayu; tamo neće biti mineralnog carstva, ali cijela Zemlja će postati biljka. Čovjek će tada biti podignut pola stupnja više i sve drugo s njim; na primjer u petoj Rundi, katedrala u Kölnu rasti će kao biljka.
Ne radi uzaludno onaj tko oblikuje mineralno carstvo. Katedrala u Kölnu će eventualno rasti kao biljni svijet iz onog što će tada biti tlo. U atmosferi pete Runde, u živim formacijama oblaka nalazimo sve što je danas naslikano. Tamo ćemo imati ponavljanje na višem stupnju gdje sav naš rad u mineralnom svijetu oko nas raste.
U petoj Rundi mi iskupljujemo biljni svijet, u šestoj životinjski i u sedmoj Rundi ljudsko carstvo. Tada će čovjek biti dovoljno zreo da stupi na novi planet. Da bi se mogao razvijati prema gore, ostala carstva do neke mjere moraju biti gurnuta dolje i on ih kasnije mora iskupiti. Nakon sedme Runde i Pralaye on će prijeći na drugi planet.
Sedam Rundi plus sedam Kugli, i dodano svakoj potonjoj, sedam rasa, zajedno čini tri stotine četrdeset tri stanja Zemlje. Cijela evolucija Zemlje ima svrhu kreiranja budne dnevne svijesti u čovjeku, dok je cijela evolucija Mjeseca imala svrhu razvijanja slikovite svijesti u čovjeku. Tome je prethodila svijest spavanja bez snova na Suncu; u to je vrijeme čovjek još bio uspavana biljka. Još ranije stanje, ono dubokog transa, bilo je prisutno na Saturnu, stanje koje se danas još javlja kod određenih patoloških slučajeva. Dakle svrha pojedine planetarne evolucije je razvoj uzastopnih stanja svijesti.
1. Stari Saturn = Svijest dubokog transa
2. Staro Sunce = Svijest spavanja bez snova
3. Stari Mjesec = San s sanjanjem ili slikovita svijest
4. Zemlja = Budna svijest ili svjesnost objekata
5. (Budući) Jupiter = Psihička ili svjesna slikovita-svijest
6. (Buduća) Venera = Super-psihička ili svjesna životna-svijest
7. (Budući) Vulkan = Duhovna ili samo-svijest univerzalne svijesti
Baš kao što se sada čovjekove okolnosti povinuju temeljnim zakonima Prirode, tako će se u budućnosti povinovati onom što je moralno. One će biti stupnjevane u skladu sa stupnjevima karme, sedam stupnjeva morala (etičke ljudske kategorije). Sustav kasti je prethodnik ove kasnije moralne gradacije. Kategorije karme biti će naznačene na ovaj način.