Predavanja
Rudolfa Steinera
  • 26. Dvadeset šesto predavanje, Berlin, 28 listopada 1905
  • Pregled evolucije Zemlje III: Četvrta runda Zemlje. Odvajanje Sunca i Mjeseca. Unija čovjekova astralnog tijela s Monadom. Intervencija impulsa luciferskih bića i bitka između Jehove i Lucifera. Elementarna bića u atlantskom dobu. Porijeklo metala. Nazivi dana u tjednu i njihova veza s planetarnom evolucijom Zemlje.


Danas ćemo govoriti o četvrtoj Rundi Zemlje. Tijekom cijele naše evolucije vidjeli smo sedam planetarnih stanja: Saturn, Sunce, Mjesec, Zemlja, Jupiter, Venera, Vulkan; i u vezi svakog planeta moramo uzeti u obzir sedam Rundi. Prolaz kroz Rundu može se također zvati Kraljevstvo, i četvrtu Rundu na Zemlji zovemo Mineralno Kraljevstvo. Mi smo sada na četvrtom planetu, u četvrtoj Rundi i unutar ove Runde u četvrtom stanju forme ili Kugli. Četvrta Runda je uvijek fizička.

Dakle stojimo točno u sredini naše zemaljske evolucije. To se često osjeća kao nešto iznimno važno za čovjeka. Iza sebe imamo tri planeta, tri Runde, tri Kugle i jednak broj još čeka pred nama. Ali da stojimo na Starom Mjesecu, trebali bi vidjeti još jedno planetarno stanje prije Saturna; da stojimo na budućem Jupiteru više ne bi trebali vidjeti Saturn, već na njegovom mjestu planet iza Vulkana. Točna sredina naše sadašnje evolucije bila je s četvrtom pod-rasom četvrte korijenske rase, s originalnim Turancima, četvrtom atlantskom pod-rasom.

U određenoj točci evolucije došlo je do neke vrste duhovne tame. Čovječanstvo je ušlo u mračno doba. To mračno doba se zove Kali Yuga. Ono što čovjek danas zna još uvijek zna sa stajališta koje je imao u ranijim epohama svog razvitka. Na kraju pete Runde čovjek će ponovno moći gledati duhovno, imajući sposobnost gledati i natrag i naprijed.

Četvrta Zemljina Runda počinje s pojavom prve Arupa Zemljine Kugle iz tame Pralaye, u kojoj je sve bilo razgrađeno. Tada je sve što danas postoji na Zemlji bilo prisutno u bezobličnom stanju kao misli. Možemo o tome steći pravi koncept kada sebe što je više moguće ograničimo na ono što je fizičko i zamislimo to kao sjemenja misli. Oblici još nisu bili prisutni, već samo misli koje su prethodile njihovim manifestacijama. Ako pitamo: Tko dakle ima te misli, primamo odgovor: To su bile misli duhovnih bića koja su u vezi s Zemljom. Takva duhovna biča kao, na primjer, Jehova i njegovi domaćini, ostvarila su sve oko nas na Zemlji. U to vrijeme sve misli su bile prisutne kao misli duhovnih bića u Arupa-Kugli.


Što je bilo to što je uzrokovalo to da bogovi imaju za cilj upravo tu misao čovjeka? Što je bilo to što im je dalo model? To su bile Monade koje su već bile prisutne, ali još nisu bile povezane s ljudskim bićima. Polako se čovjek razvijao kao misli bogova.

Sada se Arupa-Sfera zgusnula; sve se pojavilo kao misaone forme. S njima je bila ispunjena cijela Zemlja; to je bilo kao da zaista gledamo u veliki model ispunjen s malim kristalima. Prisutni unutar toga kao modeli bili su svi oblici ljudskih bića, životinja i biljaka. Na njima su radila duhovna bića kao što majstor graditelj radi na svojim modelima. Oni su sastavljeni izvana. Cjelina je zatim prešla u astralnu supstancu. Nastala je astralna Zemljina Kugla. U međuvremenu su bile kratke Pralaye. Sada opet imamo posla s izvana djelujućim božanskim silama koje su izlile astralnu supstancu, ispunjajući oblike svjetlom i bojom. Ovdje se mogu naći sve astralne forme ljudskih bića i životinja, kao i cijelo biljno carstvo, u velikom astralnom moru. To se sve više zgušnjavalo i fizička Zemlja se pojavila kao četvrta Kugla.

Do tada, do početka četvrte Runde, Sunce i Mjesec bili su još ujedinjeni s Zemljom; s Zemljom su činili jedno tijelo. Za vrijeme velike Pralaye koja je prethodila prvoj Rundi Zemlje, opet su se spojili s Zemljom; i tijekom prve tri Zemljine Runde to troje je ostalo zajedno. Tu se zatim pojavila neka vrsta oblika kao dvopek. U trećoj Rundi Zemlje, iz lopte Zemlja-Sunce, na jednoj strani Zemlja se izdužila kao oteklina, na drugoj strani Mjesec. U to vrijeme glavno tijelo se u stvari vuklo okolo s dvije takve vrećice. Tek je u četvrtoj Zemljinoj Rundi tijelo steklo svoj sferični oblik; onda se međutim opet pojavljuju vrećaste formacije u eteru, izdužujući se s obje strane.

Dakle ovdje imamo posla s Zemljom koja je još ujedinjena sa Suncem a također i s Mjesecom. U to vrijeme je većina života bila u oblasti između Mjeseca i Zemlje. To je ispravno sačuvano u muslimanskoj sagi o raju.

Sada se dogodilo slijedeće. Kada je nastupila druga korijenska rasa četvrte Zemljine Runde, Sunce se odvojilo, a u trećoj korijenskoj rasi to je isto učinio Mjesec. Sve je evoluiralo fizički što je prije bilo prisutno samo na astralnoj Kugli. Sada se također i čovjek pojavio fizički, ali organiziran na takav način da je mogao primiti Monadu u svoje postepeno pročišćeno astralno tijelo. Da je čovjek ranije u sebe primio Monadu, s njom bi primio Manas, Buddhi i Atmu. Postao bi veoma mudar, ali bi mudrost bila neka vrsta snene vizije.

U početku čovjek nije imao moć nad fizičkim i eterskim tijelom. Također nije mogao napraviti ništa u vezi niskih strasti koje su mu dolazile s Mjeseca; one su se pojavile kao neophodne do vremena u kojem je ušao u epohu Zemlje. Da je čovjek jednostavno uzeo Monade u oplemenjenu animalnost ne bi mogao pasti u grešku. Postao bi ono što je namjeravao Jehova, obdaren takoreći svom mudrošću, ali u isto vrijeme oblikovan u živu statuu. Tada su intervenirala ona bića, koja su se na Mjesecu razvila brže nego je to uobičajeno u evoluciji Mjeseca. Lucifer je snaga koja ima entuzijazam za mudrost koji je intenzivan kao što je čulni život kod životinja. On je opremljen svim onim stvarima koje su došle od Mjeseca. Da je Lucifer sam preuzeo odgovornost za evoluciju došlo bi do bitke između njega i starih bogova.

Jehovin cilj je bio perfekcija forme. Lucifer bi bio mogao u astralnoj supstanci razviti svoju strast za prijevremenu produhovljenost. Rezultat bi bio žestoka bitka između Jehovinih duhova i domaćina Lucifera. Postojala je opasnost da bi preko Jehove neka ljudska bića postala žive statue i da bi ostali bili prebrzo produhovljeni preko Lucifera. Sredstva dovođenja ravnoteže trebalo je pribaviti drugdje. Da bi anulirali bitku između Jehove i Lucifera, Bijela Loža, koja je bila tek na svom početku, trebala je pribaviti materijal od jednog od drugih planeta. To je bilo esencijalno različito od astralne supstance koja je prešla s Mjeseca, od astralne-kama animalne supstance. Pojavila se mogućnost dovođenja novih supstanci od drugih planeta: nove strasti, manje žestoke ali zamišljene na osnovu nezavisnosti. Novi materijal je prenesen s Marsa. Dakle u prvoj polovini naše Zemaljske evolucije uvedena je astralna supstanca od Marsa. Došlo je do velikog napretka kroz uvođenje ove astralne supstance os Marsa.

Vanjska civilizacija na Zemlji se pojavila kroz činjenicu da je stvrdnjavanje s jedne strane i produhovljavanje s druge bilo spriječeno. Lucifer je koristio ono što je bilo dano od sila Marsa. Novom stanju Zemlje dano je ime Marsa. Stvari su se tako nastavile do sredine atlantske rase. Tada se pojavilo novo pitanje. Čovjek je apsorbirao mudrost, ali u budućnosti neće biti moguće da se mudrost sama manifestira na oblikotvorni način. Kroz Lucifera će moći graditi mineralno carstvo, ali Lucifer mu neće moći dati život. Čovjeku nikada ne bi mogao biti pružen život pod utjecajem drugih sila. Zato je morao sići Sunčev Bog, biće više od Lucifera. Tamo je još postojalo ono što je poznato kao Sunčevi Pitri. Najuzvišeniji među njima je Krist. Kao što Lucifer predstavlja Manas element, tako je Buddhi element predstavljen od Krista.

Ljudska astralna tijela još moraju primiti treći udar. To je spušteno od Merkura. Krist je ujedinio svoju suverenost s onom od Lucifera. Ako netko ima volju da se uspne u visine da bi našao put do Bogova treba mu Merkur, Božanski glasnik. On je onaj koji je pripremao put Kristu od sredine atlantske korijenske rase nadalje da bi kasnije ušao u astralna tijela, koja su primila element Merkura.

Svi naši današnji metali tek su postepeno postali ono što su danas. Zlato, srebro, platina i tako dalje svi su prošli kroz određena stanja. Kada se griju oni prvo postanu vrući, zatim tekući, pa ona plinoviti. Ovo zadnje je jednom bilo stanje svih metala u plinovitoj Zemlji. Zlato se također najprije zgusnulo s Zemljom: jednom je ono bilo potpuno etersko zlato. Kada idemo natrag u vrijeme kada je Zemlja još bila ujedinjena sa Suncem, još nije bilo čvrstog zlata unutar nje. Čestice bijelog Sunčeva etera prvo su postale tekuće a zatim čvrste. To su zlatne žile koje su sada na Zemlji. Zlato je učvršćeno sunčevo svijetlo. Srebro je učvršćeno mjesečevo svijetlo. Sve mineralne supstance su se postepeno učvrstile. Kada ljudska bića postanu još više produhovljena, živa će također postati čvrsta. Jednom su zlato i srebro formirali kapljice kao što voda radi danas. Činjenica da je živa još fluid, povezana je s cijelim procesom evolucije Zemlje. Postati će čvrsta kada Bog Merkur ispuni njegovu misiju. U sredini atlantske korijenske rase živa je spuštena od Merkura u eterskoj formi. Da nemamo živu mi ne bi imali ni Krist princip. U kapima žive trebamo gledati ono što se utjelovilo u Zemlji u sredini atlantske epohe.

Kada je Mars Princip (Kama-Manas) bio pripojen Zemlji, željezo je sišlo na Zemlju od Marsa. Željezo potječe s Marsa. Prvo je bilo u astralnoj formi a poslije zgusnuto. Kada pratimo zemlju u taj period vremena nalazimo sve manje toplokrvnih životinja. Tek se sredinom doba Lemurije pojavila ta topla krv zajedno s Mars impulsom. U to vrijeme je željezo ušlo u krv. U svim okultnim spisima željezo je dovedeno u vezu s Marsom, živa s Buddhi-Merkurom. Određeni ljudi su to naučili od Adepta. Zemlja je prema tome shvaćena kao Mars i Merkur. Sve što ne potječe od Marsa i Merkura prešlo je od Mjeseca.

Dani tjedna su slike planetarne evolucije. Niz planeta je upisan na predivan način u dane u tjednu.

Saturn                                  Samstag            Saturday, Samedi, Subota   
Sunce                                   Sonntag            Sunday, Dimanche, Nedjelja
Mjesec                                  Montag             Monday, Lundi, Ponedjeljak
Mars  (Tiu)                            Dienstag           Tuesday, Mardi, Utorak
Merkur (Wotan)                     Mittwoch          Wednesday, Mercredi, Srijeda
Jupiter (Donar)                     Donnerstag       Thursday, Jeudi, Četvrtak
Venera (Freya)                      Freitag             Friday, Vendredi, Petak
Vulkan (oktava do Saturna)    Samstag           Saturday, Samedi, Subota

U izreci da je Krist išao za zmijom i zgnječio joj glavu nalazimo duboki izraz ezoterije. Zmijina glava je samo mudrost; to treba biti prevladano. Prava mudrost leži u srcu; zato treba glavu zmije zgaziti nogom. U sagi o Herkulesu ista istina je već bila izražena. On ubija Lernaean Hydru, čija glava uvijek iznova raste. Čisti Manas se uvijek vraća. Herkules mora držati krv na rastojanju (Kama), tada će Hydra biti pobijeđena. Krv dolazi na Zemlju s Mars-mudrošću (Kama-Manas).

Dublje značenje leži u mnogim drugim stvarima. Odvajanje Mjeseca je prethodilo dobu Marsa. Mjesec sadrži srebro. Još ranije se dogodilo odvajanje Sunca. Zlato je kondenzirana sunčeva svjetlost, dakle Zlatno doba; Mjesečeva svjetlost i srebro: Srebrno doba; Mars i željezo: Brončano doba.

Mi smo sada u sredini, na četvrtoj Kugli. Na petoj Kugli će se pojaviti sposobnost organiziranja sebe iznutra prema vani. Tada će se Zemlja transformirati u sferu na kojoj će čovjek kreirati svoju formu iznutra prema vani. Zemlja će tada biti “Plastična” Kugla. Šesta Kugla je ona na kojoj čovjek ne samo da će raditi plastično na svojoj formi, već će vlastite misli moći smjestiti u oblik. Na petoj Kugli čovjek će moći, na primjer, formirati ruku; na šestoj Kugli moći će poslati svoje misli u okolni svijet. Na sedmoj Kugli sve će opet postati bez oblika. Sve će još jednom prijeći u stanje sjemena.

Sada ćemo razmotriti naš sadašnji ego. Unutar njega se nalazi mnoštvo mentalnih slika i koncepata. Kada danas promatramo civilizirani svijet kažemo: Civilizirani svijet se pojavio iz Ega. Sve ovo je jednom bilo u ljudskoj glavi; bilo je sadržano u egu. Sve je to sakupljeno zajedno. Sve stvari konstruirane ljudskom vještinom rođene su iz Ega. U sredini doba Lemurije Ego je još bio prazan; čovjek nije mogao ništa. Tek je postepeno na najprimitivniji način upoznavao svijet izvana. Njegov Ego je u to vrijeme bio kao šuplji mjehur od sapunice. Kada bi vidio kamen, on se u njemu reflektirao; možda je na njemu vidio oštri rub i počeo odlamati drugo kamenje. Na ovaj način je počeo formativno raditi u mineralnom svijetu. Ono što je bilo u njegovom okruženju sve se više reflektiralo u onom što je prije bilo prazni Ego. Na kraju fizičke Kugle sve će biti prisutno kao reflektirana slika u našem Egu. Kada to napokon budemo sve imali u nama mi ćemo to formirati iznutra vani. To će biti “plastično” stanje slijedeće Kugle. Majstor graditelj katedrale u Kölnu sakupio je utiske u svoj ego. Sadržaj njegovog Ega biti će oživljen od Buddhia i kasnije, na petoj Kugli on (graditelj) će svemu dati ovaj oblik. Na šestoj Kugli sve će to biti prisutno kao misao i na sedmoj Kugli sve će zajedno biti povučeno u atom. U slijedećoj Rundi čovjek će stvoriti novo biljno carstvo iz Ega.

U sredini doba Lemurije Ego je bio kao rupa izdubljena u materiji. Svi naši Egoi su u to vrijeme bili takve rupe u materiji koje mi od tada punimo. U slijedećoj Rundi njihov sadržaj će se ogledati u biljnoj formi, jer će se u petoj Rundi s biljnim carstvom događati ono što se sada događa s mineralnim carstvom. Cijela će Zemlja tada biti jedno neizmjerno, živo biće. Čovjek će postići svjestan život osjećaja i percepcije, i zatim će mu dati život izvan njega. U šestoj Rundi neće više biti biljnog carstva; čovjek će tada dopustiti živim mislima ispunjenim osjećajima i percepcijom da idu od njega vani kao čisto intelektualne formacije. U šestoj Rundi na šestoj Kugli, na šestom stupnju razvoja, koji odgovara šestoj Rasi, donijeti će se važna odluka. Za sve će vrijediti uvjet devahana da su u stanju razvijati iz svih carstava. Ako netko ne bude napredovao do točke da se može uzdići na stupanj devahana, ostati će u animalnom stanju. To će se dogoditi prema broju 666, broju Zvijeri.

U sedmoj Rundi cijelo će čovječanstvo biti potpuno pročišćeno. Kraljevstvo ljudi će tada postići svoj zenit. Ova Runda je najbrža. Ljudsko biće, kada iz nje izađe, postati će Bogom i prenijeti svoj razvoj na Jupiter.

U svakoj je Rundi prva Kugla, ili stanje forme, takve prirode da još nemamo posla s formom, već je forma prisutna samo kao početni plan. Zato ezoterizam ne računa Arupa-Kuglu kao stanje forme, već kao uvjete života; to je također slučaj i sa sedmom Kuglom, Arhetipskom. Dakle imamo samo pet stanja forme. Prva i posljednja Kugla svake Runde su uvjeti života. Sva stanja Rundi se također zovu i stanja života, jer prolazak kroz Kraljevstvo predstavlja uvjete života.

U prvoj Rundi život je bio u prvom elementarnom kraljevstvu, u drugoj Rundi u drugom elementarnom kraljevstvu, u trećoj Rundi u trećem elementarnom kraljevstvu, u četvrtoj Rundi u mineralnom kraljevstvu. U petoj Rundi život će biti u biljnom kraljevstvu, u šestoj rundi život će biti u animalnom kraljevstvu i u sedmoj Rundi život će biti u kraljevstvu ljudi.

Kada se razmatra život u kraljevstvu ljudi u sedmoj Rundi, to obasjava svijetlom slijedeću Rundu kada će čovjek prijeći u drugo stanje svijesti. Svrha Runde sastoji se u dosezanju novog stupnja života. Svrha sedme Runde je da vodi preko u novi stupanj svijesti. Dakle ezoterik broji samo šest stanja života, računajući sedmu Rundu kao novo stanje svijesti.

Ako želimo napisati brojeve stanja života, forme i svijesti dobijemo pet Kugli ili stanja forme, šest Rundi ili stanja života, deset planeta ili stanja svijesti. Ako računamo cijelu evoluciju od Saturna do Vulkana, izrazili smo ono što nalazimo kod Helena Petrovne Blavatsky kao broj Prajapatis 1065, to će reći , 10 – 6 – 5.


© 2023. Sva prava zadržana.