.Pokušati ćemo razumjeti fizičko tijelo nešto točnije. U sadašnje vrijeme u konstituciji čovjeka razlikujemo četiri člana: fizičko tijelo, etersko tijelo, astralno tijelo i ego. U proučavanju fizičkog tijela sada moramo više ući u detalje. Čovjek je već bio nešto kada je ušao u egzistenciju Starog Saturna iz daleke prošlosti. Fizičko tijelo je najstariji i najrazvijeniji član kojeg čovjek posjeduje u sadašnjem vremenu. Ono je četverostruko, što nije slučaj s ostalim tijelima. Na Starom Saturnu već su postavljeni temelji kao zametak. Etersko tijelo je prvo dodano na Starom Suncu. Tamo je fizičko tijelo napredovalo za jedan stupanj. Astralno tijelo je dodano na Starom Mjesecu a fizičko je prošlo kroz još jedan dalji stupanj razvoja. Na Zemlji je sada dodan ego, a fizičko tijelo je prošlo kroz četvrti stupanj. Tako možemo reći da je fizičko tijelo, takoreći, u četvrtom stupnju, dok je etersko u trećem, astralno tijelo u drugom a ego u prvom.
To je zašto jedino fizičko tijelo kao takvo ima samosvijest, ne i ostala tri tijela. U trenutku kada čovjek u snu zatvara svoje fizičke osjetilne organe, svijest o sebi prestaje: kada ih otvori onom što je vani, samosvijest se vraća. Čovjek stječe svijest o sebi jer mu njegovi organi omogućavaju da promatra okruženje. Samo je fizičko tijelo toliko napredovalo da može otvoriti svoje organe onom što je vani. Da su etersko i astralno tijelo mogli otvoriti svoje organe za promatranje njihova okruženja, čovjek bi i u njima zadržao samosvijest. Ali za to, neophodni su organi. Fizičko tijelo ima samosvijest samo preko svojih organa. Ti organi fizičkog tijela su osjetila.
Razmotrimo osjetila u njihovim uzastopnim stupnjevima. Postoji u stvari dvanaest osjetila. Od njih, pet je već fizičkih a dva druga će postati fizička tijekom daljnjeg razvoja Zemlje.
Pet osjetila koje već imamo su miris, okus, vid, dodir i sluh. S vremenom će čovjek razviti druga dva osjetila u prava fizička osjetila. Ova dva druga se smještena hipofiznoj žlijezdi (hypophysis) i u pinealnoj žlijezdi (epiphysis). One će razviti dva buduća osjetila u fizičkom tijelu koje će tada imati sedam osjetila. Da bi razumjeli uzastopne stupnjeve osjetila mora nam biti jasno da utoliko što je čovjek svjestan sebe, on je na silaznoj putanji. Tako iako je tijelo na uzlaznoj putanji, osjetila su na silaznoj putanji.
Od viših principa u čovjeku, Atma se razvila na Starom Saturnu, Buddhi na Starom Suncu i Manas na Starom Mjesecu. Bilo je vrijeme kada je Monada sakupila sebe komadić po komadić, i onda u dobu Lemurije ušla u samo-sagrađenu kuću. Sada se Monada spustila na četvrti stupanj, Atma, Buddhi, Manas, Kama-Manas. Ova silazna putanja je izražena u razvoju osjetila. U stvari, na početku, na Starom Saturnu, bilo je prisutno samo jedno osjetilo, osjetilo mirisa. Osjetila su se razvila kasnije od viših prema stalno nižim regijama.
U Prirodi razlikujemo čvrsto, tekuće, plinovito, toplinski eter, svjetlosni eter, kemijski eter i životni eter. To su sedam stanja materije. U svom silasku čovjek doživljava ove stupnjeve odozgo prema dolje. Na početku evolucije prvi ljudski životni-zametak mogao se manifestirati samo u Životnom eteru. Ono što odgovara tom stupnju kao osjetilo, osjetilo je mirisa. Tada je čovjek posjedovao prvo osjetilo, ono od mirisa, kojeg je samo posljedica danas prisutna. Čvrsto ima svoj život, kako smo vidjeli prije par dana na Maha-para-nirvana planu, tekuće na Para-nirvana planu, plinovito na Nirvana planu, Toplinski eter na Buddhi planu, Svjetlosni eter na Mentalnom planu, Kemijski eter na astralnom planu, Životni eter na fizičkom planu. Prema tome možemo također govoriti o atomskom eteru.
Odgovarajući planovi Stanja Materije Osjetila
1. Fizički plan Životni eter Miris
2. Astralni plan Kemijski eter Okus
3. Mentalni plan Svjetlosni eter Vid
4. Buddhi ili Shushupti plan Toplinski eter Dodir
5. Nirvana plan Plinovito, Zračno Sluh
6. Para-nirvana plan Tekuće Hipofiza
7. Maha-para-nirvana plan Čvrsto Epifiza
Objekt može biti namirisan jedino ako se nadoveže na organ mirisa, dođe s njim u kontakt. Organ mirisa mora se ujediniti s materijom. Mirisati znači opažati osjetilom koje ulazi u odnos sa samim materijalom.
Na drugom stupnju imamo Kemijski eter. Tu se razvija osjećaj okusa. To zavisi o rastvaranju onog što se kuša. Moramo imati posla, ne sa samom materijom, već s onim što se od nje napravi. To je kemijski, fizički proces kroz koji je materija promijenjena u nešto drugo. To može jezik: on prvi može rastvoriti i zatim kušati.
Treći stupanj se može naći u Svjetlosnom eteru. Tu se razvija vid. Sada ne spoznajemo ono što je razbijeno kemijskim, fizičkim procesima, već spoznajemo sliku objekta do koje je došlo vanjskim svijetlom.
Četvrti je Toplinski eter. U ovome, razvijeno je osjetilo dodira. Ovdje se više ne spoznaje slika. Toplina je prelazno stanje tijela, stanje doživljeno samo u trenutku. Ovdje govorimo o osjetilu dodira kao percepciji topline i hladnoće; to je u stvari ‘osjetilo topline’.
Peto imamo ono što je od prirode zraka. To odgovara osjetilu sluha. Ovdje više ne opažamo stanje tijela o kojem se radi, već ono što nam tijelo govori. Sada ulazimo u unutarnju prirodu tijela. U zvuku zvona nije samo zvono ono što nas interesira, ne vanjska forma, materija, već ono što ima za otkriti od svoje unutarnje prirode. Slušanje je ujedinjenje s onim što sebe otkriva kao duhovno u materiji. Na ovom stupnju osjetila prelaze od pasivnih do aktivnih. Pasivno primljen zvuk postaje u čovjeku aktivan u govoru. Kroz govor čovjek daje iskaz svom duševnom biću.
Na šestom stupnju imamo tekući element. Osjetilni organ koji odgovara tekućem je hipofiza. To je smješteno u mozgu u produženom cilindričnom obliku.
Na sedmom stupnju imamo čvrsto. Odgovarajući osjetilni organ je epifiza.
Za sada, kada čovjek govori utječe na zrak, tako će kasnije doći do utjecaja nad onim što je tekuće. ‘Ja mislim’, i misao općenito, izrazit će sebe u zraku i zaista u formama, na primjer kao kristali. Na slijedećem stupnju osjećaji će također biti obuhvaćeni s mišljenjem. Razvoj će raditi unatrag. Toplina srca tada će se izražavati u oscilacijama, i teći vani zajedno s mislima. I zadnji stupanj biti će postignut od čovjeka kada će on kreirati stvarna bića koja ostaju; kada će kroz riječ dati određeni oblik svojoj volji. Izražavanje osjećaja je samo tranzicija. Kada čovjek postane kreativan preko volje, tada će bića koja iznese imati stvarnu egzistenciju.
U vremenima koja dođu čovjek će iznijeti u svoje okruženje ono što osjeća. To će biti dano tekućem elementu. Sav tekući element planeta koji će slijediti (budući Jupiter) biti će izraz onog što ljudi osjećaju. Danas čovjek vani šalje riječi; one su upisane u Akašu. Tamo ostaju, čak i premda zračni valovi nestanu. Iz ovih riječi Budući Jupiter će kasnije biti formiran. Kada, prema tome, danas čovjek koristi zao, bogohulan jezik, tada će na Jupiteru doći do strašnih formacija. To je zašto se treba biti veoma oprezan u onom što se govori, i zašto je tako neizmjerno važno da čovjek zagospodari govorom. U budućnosti će čovjek također izražavati svoje osjećaje; stanja tekućina na Jupiteru će biti rezultat osjećaja na Zemlji. Ono što čovjek danas govori dati će Jupiteru formu; ono što osjeća će izazvati njegovu unutarnju toplinu; njegova volja određuje odvojena bića koja nastanjuju Jupiter. Budući Jupiter biti će sagrađen iz osnovnih snaga ljudske duše.
Kao što danas možemo pratiti formacije stijenja Zemlje natrag do ranijih stanja, tako će formacije stijenja budućeg Jupitera biti rezultat naših riječi. Ocean Jupitera, toplina Jupitera, proizaći će iz osjećaja današnjeg čovječanstva. Bića Jupitera izniknuti će iz čovjekove volje. Tako stanovnici prethodnog planeta stvaraju osnovne uvjete za svog nasljednika. I bića koja danas još [praznina u tekstu ...] lebde nad zemljom, kao što je jednom bio slučaj s Monadama, ući će u inkarnaciju na Budućem Jupiteru. Tada će tamo postojati vrsta Jupiter-Lemurijske rase. Tamo će biti bića koja smo kreirali kao što su to Pitrisi. Kao što smo mi nastanjivali groteskne forme Starog Mjeseca, tako će ova bića nastanjivati forme koje mi razvijemo pomoću naše epifize.
Mi gradimo kuću za buduće Monade. Slična se procedura odvila kada je razvoj ljudskih bića vođen sa Starog Mjeseca na Zemlju. To čini potpuno jasnim kako je sve vanjsko u stvari kreirano iznutra prema vani.
Teško je razlikovati čisto fizičko tijelo od onog što je formirano kroz ljudsku grešku. Grba duguje svoju deformaciju astralnom, karmi. Vanjska forma, fiziognomija i tako dalje, zavisna je do karme. Modifikacije fizičkog tijela su prema tome zavisne od viših tijela. Kada eliminiramo sve što zavisi od karme nalazimo da je fizičko tijelo u stvari mudro ustrojeno. Svi oblici bolesti su greške koje nalaze svoj izraz u fizičkom tijelu. Sve bolesti su bile kriva-djela u prošlosti, sva kriva-djela će biti bolesti u budućnosti. Kada ljudska bića budu zaista dostojna, tijela bića koja kreiraju biti će jednako prožeta mudrošću.
Sva mudrost, osjećaji i volja, u slijedećoj evoluciji, stvarno će biti prisutna kao oblik i biće. Fizičko tijelo je nazivano hram u svim drevnim religijama jer je njegova struktura tako ispunjena mudrošću. Nije ispravno govoriti o fizičkom tijelu kao o nižoj prirodi, jer ono što je kod čovjeka niže u stvari leži u višim tijelima koja su danas još u ranom djetinjstvu.
Ovdje možemo razmotriti važnu karmičku povezanost. Mi živimo u dobu materijalizma i to je rezultat prethodnog doba. Materijalističko doba je postiglo mnogo, ne samo izvana već i iznutra. Sjetimo se na primjer pada smrtnosti zbog higijenskih mjera. To je stvarno korak naprijed, napravljen higijenskim mjerama. Ovakav vanjski progres uvijek je karmički rezultat progresa koji je ranije napravljen iznutra. Ovi koraci naprijed u fizičkom rezultat su unutarnjih koraka naprijed u Srednjem vijeku. Danas bi prema tome bilo sasvim pogrešno gledati natrag na 'mračni' Srednji vijek. Naši najznačajniji materijalisti bili su obrazovani idealistički; na primjer, Haeckel, Büchner, Moleschott. To je zašto su njihovi sustavi osmišljeni tako krasno; ali to oni duguju njihovoj idealističkoj edukaciji. Sadašnji materijalizam je u stvari vanjski izraz prethodnog idealističkog perioda.
Sada također moramo raditi na pripremi za budućnost. Kao što se karmički rezultat ranijeg idealističkog perioda pojavio u materijalizmu, tako opet treba napraviti novi početak u odnosu na Idealizam i duhovne impulse. To je bilo u skladu s ovim zakonom da su djelovale vodeće osobe kada su oživjele Teozofski pokret.
14-to stoljeće je bilo doba stvaranja gradova. Unutar nekoliko stotina godina razvili su se nezavisni gradovi u svim civiliziranim europskim zemljama. Građanin je osnivač materijalizma u praktičnom životu. To je izraženo u mitu o Lohengrinu. Lohengrin, emisar Lože Grala, bio je mudri vođa koji je živio u Srednjem vijeku i pripremio put za osnivanje gradova. Labud mu je bio simbol; posvećenik Trećeg Stupnja je Labud. Svijest je uvijek prikazivana kao nešto žensko. Elza od Brabanta predstavlja svijest u materijalističko građanskom smislu. Duhovni život je trebao, međutim, biti sačuvan; to se dogodilo kroz činjenicu da je Christian Rosenkreuz osnovao ružokrižarski red. Duhovni život je ostao u misterijskim školama. Danas je materijalizam doveden do krajnjih ekstrema. To je zašto u naše vrijeme mora prodrijeti nešto novo. U to vrijeme se pojavio isti pokret koji danas preko Teozofije čini popularnim elementarna učenja o duhovnom životu da bi još jednom stvorio unutarnji impuls koji će kasnije pokazati sebe izvana. Unutarnje uvijek kasnije dođe do vanjskog izraza. Sva bolest je karmički rezultat ranijih pogreški, ma primjer, laganja. Kada nešto takvo postane vanjska stvarnost, manifestira se kao bolest. Epidemije se mogu pratiti daleko unatrag do pogreški ljudi. One su nešto nesavršeno što je izvučeno iz bića iznutra. Šesto osjetilo je Kundalini svijetlo koje zrači toplinu; sedmo je smisao za sintezu.