Predavanja
Rudolfa Steinera
Povijest čovječanstva i svjetonazori civiliziranih naroda - SD353
  • 1. Prvo predavanje, Dornach, 1 ožujka 1924
  • Utjecaj atmosfere groblja na ljude. Način života starih Indijaca, Egipćana, Babilonaca i Židova.

    Lipe i orasi kao protuteža štetnim utjecajima groblja. Konstruktivne snage jače kod ljudi koji žive u šumi, destruktivne snage kod ljudi koji žive pokraj groblja. Mrtva tijela kao štetni element u grobljima. Atmosfera vinove loze faktor uravnoteženja. Miris cvjetova lipe i miris oraha imaju snažniji učinak na astralno tijelo, a atmosfera vinove loze više djeluje na 'Ja'. Groblja izvan grada. Voda u okolišu ima posebno snažan učinak na etersko tijelo. Pogrebni obredi. Gandhi. Bagdadska željeznica. Indijski sustav kasti. Egiptom vladaju svećenici. Tajna drevne indijske mudrosti. Indijci su duhovno gledali na fizičko tijelo. Egipćani kontroliraju prirodu. Oziris, Tifon i Izida. Egipćani su došli do eterskog tijela i uzeli ga kao duh. Egipatske mumije. Babilonska astrozofija. Babilonci su otkrili astralno tijelo kao duhovni entitet. Židovi su htjeli samo jednog nevidljivog boga.
    Otkrili su 'Ja' kao duhovni entitet i nazvali ga Jahve.


Dobro jutro, gospodo. Je li vam palo nešto na pamet za danas?

Gospodin Dollinger: Želio bih pitati zašto su ljudi koji žive blizu groblja često manje živahni i izgledanju blijedo (daje primjer koji je naizgled ovo potvrdio). Želio bih znati kakav je ritam u tijelu - i zar to ne bi moglo biti nešto dobro?

Rudolf Steiner: Pa, mislim da mogu dati prilično dobar odgovor na ovo pitanje jer sam živio tik uz groblje od moje osme do osamnaeste godine - pa sam morao izgledati užasno blijedo u to vrijeme. To je malo točno. Prema izjavama koje ste dali, to je morao biti slučaj sa mnom.

Pa. groblje je bilo groblje malog grada - grad je imao možda šest stotina stanovnika - pa je to bilo umjereno veliko groblje. Ali bilo je odmah do kuće i željezničke stanice gdje smo živjeli. I ljudi su svuda okolo živjeli blizu, kako je to bilo uobičajeno na takvim mjestima. Tu je bila crkva, svuda okolo groblje, a zatim su došle kuće: uvijek se moglo vidjeti kakvo je zdravlje ljudi koji su živjeli oko groblja. Sada, može se reći da su postojale znatne razlike među stanovnicima, te da, naprimjer župnik, koji je živio nedaleko od groblja, nije bio ni blijed ni mršav, već prilično stasit i izgledao je sasvim dobro. To je ono što sam vidio u to vrijeme.

No imate dojam, da ako su inače uspostavljeni zdravstveni uvjeti - a to se često događalo na mjestima gdje je bilo groblje oko crkve - ne može se pretpostaviti da je to toliko štetno. Istodobno, stabla oraha su bila rasprostranjena u tim gradovima. Ova orahova stabla su takva da izvanredno poboljšavaju zdravlje, također i mirisom. Možete pretpostaviti da su ljudi imali dobre instinkte na onim mjestima gdje je to bilo uobičajeno; budući da se crkveno dvorište nalazi unutar sela, a ljudi žive oko njega, u blizini su stavili stabla kestena ili oraha, osobito lipe. Stabla lipe i oraha, za razliku od štetnih učinaka groblja, imaju učinak uravnoteženja.

Također se mora primijetiti ovo: Vidite, ako više idete u detalje o onome što gospodin Dollinger želi znati, naime o učinku na viša tijela, mora nam biti jasno da jedino fizičko tijelo i etersko tijelo imaju okrepljujući učinak, dok astralno tijelo i 'Ja', nemaju okrepljujući učinak, već u osnovi paraliziraju; rade kao duša i duh. A iz onoga što sam već rekao vidjeti ćete da su fizičko tijelo i etersko tijelo poput biljke; rastu, razvijaju se organi. Ako bi imali samo to dvoje, stalno bismo bili u nesvijesti. Inače bismo živjeli u snu poput biljaka, da u nama neprestano nije razgradnja; samo činjenicom da se u nama stalno odvija razgradnja ne vodimo sneni život poput biljke. Astralno tijelo i 'Ja' razgrađuju, raspršuju. U ljudima se uvijek gradi i razgrađuje. A astralno tijelo je ono koje zapravo najjače razgrađuje u našoj ljudskoj prirodi. A sve te produkte koje izbacujemo o kojima sam govorio zapravo razgrađuju astralno tijelo i 'Ja'. Etersko tijelo samo malo doprinosi. To sam vam objasnio.

Vidite, gospodo, atmosfera koja nastaje na groblju povezana je s principom koji je destruktivan u astralnom tijelu, i podržava proces razgradnje. Ljudi su više podložni destrukciji ako žive u blizini groblja, nego ako žive negdje u šumi. Kada živi negdje u šumi, snage izgradnje su jače; ako živi u blizini groblja, njegove snage razgradnje su jače. Ali da nemamo nikakve snage razgradnje, onda bismo, kao što sam vam rekao, ostali glupi cijeli život. Te su nam snage razgradnje potrebne. Zatim treba razmotriti još nešto. Rekao sam vam: Mogu govoriti o ovoj temi jer sam i sam to iskusio i doživio, pogotovo kad sam bio mlad, kada se toliko stvari razvijalo. - Uvijek sam imao tendenciju jasno razmišljati. Pa, tu tendenciju razmišljanja dugujem upravo činjenici da mi je sudbina dopustila da odrastem u blizini groblja, po mom mišljenju. Dakle, to je dobra stvar u vezi toga, gospodo, morate to uzeti u obzir.

Nije li istina,  ono što je štetno na groblju su leševi koji se u njemu nalaze. Leševi se samo nastavljaju raspadati. Kada umremo, više nema potrebe za stalnom izgradnjom i razgradnjom. Izgradnja je sada izostavljena. I zbog toga astralno tijelo ima poticaj u blizini groblja da jasno misli. Opet, i ovo se ne može poreći.

U današnjem takozvanom Gradišću, gdje sam odrastao, sela su bila posvuda tako da su groblja bila u sredini. Gradišće je područje gdje je bilo mnogo borbi. Postoje pojedini veći gradovi, Eisenstadt i tako dalje, ali oni su daleko jedan od drugog, tako da su sela posvuda raširena, a groblje je uvijek u sredini. I tu se može reći da su tamošnji ljudi imali stanovitu seljačku lukavost. A ne može se pak poreći da je ta lukavost izrasla pod utjecajem atmosfere groblja. Držali su štetni utjecaj podalje sadeći orahe i lipe.

To je također i vinsko područje. Atmosfera vinove loze također na određeni način ima učinak uravnoteženja. Miris cvijeta lipe, kao što znate, vrlo je jak miris, drvo oraha također ima jak miris; to ima okrepljujući učinak na astralno tijelo. I atmosfera vinove loze ima okrepljujući učinak na 'Ja'. Tako da već imate vrlo snažan utjecaj  na viša tijela čovjeka.

Naravno, ne može se poreći da se stvari mijenjaju kako civilizacija napreduje. Naravno, onog trenutka kada mjesta postanu veća, gradi se puno kuća i učinkovitost stabala smanjuje, groblje počinje imati štetan učinak, onda prirodno postoje ta blijeda lica oko groblja. To se više ne može uravnotežiti i ljudi pate od utjecaja groblja. To je pak dovelo do prirodnog instinkta: da, kada sela izrastu u gradove, groblje treba smjestiti izvan grada.

Naravno, ima još nešto za razmotriti. To je slučaj kada učinak ide dalje, kada utječe na etersko tijelo. Vidite, sve što se podiže u atmosferu kao fina izmaglica ima utjecaj na astralno tijelo i 'Ja'. Tako da suptilni miris leševa, koji se uvijek nalazi oko groblja, kao i miris oraha, cvijeta lipe i divljeg kestena, koji ima posebno okrepljujući učinak, zapravo mogu djelovati samo na viša tijela; oni ne dolaze tako blizu eterskog tijela.

Sada je slučaj s eterskim tijelom takav da voda u nekim regijama ima posebno snažan učinak na etersko tijelo. Voda je posebno snažna. A voda u blizini groblja vrlo lako prodire kroz sve što izađe iz leševa. Voda se pije, s vodom se kuha. Pa ako je voda kontaminirana negdje u selu gdje je groblje u blizini kuća, drveće neće pomoći! Tada priroda jako malo pomaže. Posljedica toga je da tada ljudi vrlo lako postanu tuberkulozni, te da zbog toga teško pate.

Vidite, to sam mogao jako dobro potvrditi. Tamo je bilo mjesto – udaljeno nekoliko sati od mjesta gdje sam živio – jedno malo mjesto. Gotovo sve je živjelo oko groblja. Ljudi su po prirodi bili vrlo indolentni; jednostavno nisu mogli. Imali su opuštene mišiće, opuštene živce, sve u vezi njih bilo je opušteno; bili su blijedi. I tada mi je pala na pamet misao: odakle to dolazi? I vidite, to je vrlo zanimljivo: Ovdje u Neudörflu ljudi koji su također živjeli oko groblja bili su relativno zdravi! Pa to je veliko pitanje za nekoga tko gleda zemlju i uvjete u kojima ljudi žive. Tamo ste imali selo u kojem su ljudi živjeli oko crkvenog dvorišta i sve što su napravili bilo je da su posadili orahe; posadili su ih, bio je to zdrav instinkt – ali nače su čak često uzimali vodu za kuhanje iz seoskog potoka! Bio je niz kuća [crtanje] sa seoskim potokom između; tamo je bilo crkveno dvorište, bila je crkva; ovdje smo živjeli, ovdje je župnik, ovdje je bila školska zgrada; zatim je bio red kuća, između potoka, a posvuda su bili orasi. Ljudi bi jednostavno uzeli vodu iz potoka; u potoku su naravno, bili razni ostaci i bakterije, bacili, ono što je iscurilo iz groblja. Sve je bilo prisutno. Ljudi, osobito oni koji su ondje živjeli, nisu se odlikovali posebnom čistoćom: bile su kuće sa slamnatim krovovima i posvuda je gnojište bilo izravno na ulazu, svinjac je također bio uz njega – svinjac i balega lijepo su se upotpunjavali – opet izlaz na mali seoski potok, tako da kad ste ušli gazili ste po smećkastom umaku. Pa, vidite, nije bilo baš higijenski, kako se danas kaže! A ipak su ljudi bili zdravi! Ne može se reći drugačije nego da su bili zdravi.

Pa, prije svega, ako su ljudi zdravi, također ni leševi nisu tako loši kao u mjestu gdje su ljudi bolesni. Ali to zapravo nije tako važno. S druge strane, veliko pitanje je: odakle to da su ovi ljudi zdravi, a ovi drugi bolesni i nesposobni za život? – To se objašnjava sljedećim. U blizini ovog mjesta nalazi se još jedno ali tu je bio izvor kisele vode, gazirane vode. Cijelo selo je dobilo pitku vodu od tog mjesta. A pitka voda s tog mjesta, gazirana voda, zauzvrat je imala balansirajući učinak na zagađenu vodu s groblja. Ostali, koji su bili daleko od tog izvora, to nisu imali. Dakle, tamo biste mogli posebno vidjeti kako gazirana voda, koja, kao što sam jednom objasnio, ima posebno snažan učinak na 'Ja' i na um, zauzvrat djeluje na 'Ja' i etersko tijelo, a etersko tijelo zauzvrat uravnotežuje destruktivne elemente onoga što je s groblja prodiralo u seoski potok.

Naravno, ako groblje i dalje ostane u mjestu kada naraste, barem dok se izvorska voda ne dovuče izdaleka, teško da ima pomoći u preobražaju grobnog ozračja. Dakle, ako se u gradu groblje još uvijek nalazi u sredini mjesta, a voda se i dalje crpi jednako, onda naravno postoje najgori uvjeti za zdravlje, jer se tada napada etersko tijelo; a etersko tijelo je ono koje astralno tijelo i 'Ja' ne mogu dodatno pokoriti.

Vidite, sanitarni i higijenski uvjeti su izuzetno zanimljivi o ovog gledišta. Ali opet, naravno, ne smije se zanemariti činjenica da takvi ljudi koji žive oko groblja, ako su još uvijek vjernici, ako nisu postali nevjernici, stalno vide pogrebne povorke! To pak ima učinak uravnoteženja. Utječe na 'Ja'. Imaju učinak jačanja. Morate to moći gledati sa zdravstvenog stajališta. To također ima učinak uravnoteženja.

Je li to ono što ste željeli znati? – Možda je netko mislio na nešto?

Pa, gospodo, gledano iz potpuno drugog ugla, želim nastaviti upravo ovo pitanje. Vidite, već smo mnogo toga raspravljali; Pogledajmo danas s ovog gledišta sljedeće, iz znanja koje smo stekli.

Ako pogledate kartu, karta vas može toliko zainteresirati, da kažete: Ovaj narod živi ovdje, ovaj narod živi ondje. Zanimaju nas različiti narodi koji žive jedan do drugog. - Ali također možete reći: želim pogledati kartu s gledišta kako se razvilo čovječanstvo. - I tu karta postaje doista zanimljiva.

Pogledajmo komad karte. Želim to samo grubo nacrtati. Naprimjer, ako idemo u Aziju – jednom sam vam ovo nacrtao za ljudske rase – Indiju, Bliski istok; tamo imamo Arabiju; onda ovdje imamo Malu Aziju. Tada Azija već prelazi u Europu; tada ćemo doći u Europu, odnosno na otoke koji gledaju na Europu. Ovdje je Grčka. Zatim dolazimo ovamo u Afriku. I ovdje imamo rijeku: to je Nil; ovdje je Egipat – danas, kao što znate vladaju Englezi; to je nekad bila slobodna zemlja. Vidite, naroda ima posvuda. Indijci žive u Indiji, i danas se osamostaljuju. Njima su Englezi dugo vladali, i naravno tamo su i danas, ali danas ustaju, i svatko tko je malo pronicljiv u Engleskoj prestravljen je time da bi Indijci jednog dana mogli postati neovisni. Danas u Indiji postoji veliki pokret. Takav pokret u Indiji je potaknuo Mahatma Gandhi i bio je zatvoren, ali je sada pušten iz zdravstvenih razloga. Slično, ovdje u Arabiji žive ljudi kojima više-manje vladaju Englezi; ovo je još uvijek prilično nepristupačno područje, Arabija. Znate da je jedan od glavnih uzroka velikoga svjetskog rata bio taj što su željeli izgraditi željezničku prugu kroz Tursku, ovamo, i tražili put do Indije s jedne strane i Arabije s druge strane. To je ono što je Njemačka htjela učiniti, a kroz to je Njemačka često izazivala zavist i ljubomoru drugih naroda, jer je željela izgraditi takozvanu Bagdadsku željeznicu kroz Tursku i u Aziju. – A ovdje je jednom bila Sirija.

Vidite, s najrazličitijih gledišta zanimljivo je zapitati se: Dakle, ljudi posvuda žive od davnina, živjeli su vrlo različite živote. Trebamo samo spomenuti nekoliko stvari i vidjeti ćete koliko su ti ljudi imali različite živote. U Indiji je, naprimjer, postojala stroga kastinska podjela, u usporedbi s čime je sve u Europi samo sjena. U Indiji ste rođeni u kasti. Vrhunska kasta bili su brahmani. To su bili oni koji su obavljali svećeničku službu, kojima je bilo dopušteno nešto naučiti. Tako su sva djeca Brahmina zapravo išla u školu u najstarija vremena. Oni su mogli pisati; to je bila vrhunska kasta. Iz ove kaste su uzeti svećenici, ali ne i kraljevi. Kraljevi su uzeti iz druge kaste, iz kaste ratnika. Ali nitko se nikada nije iz ratničke klase mogao pridružiti brahmanskoj; bila je stroga segregacija. Treća kasta bili su zemljoradnici, seljaci; a četvrta kasta bili su oni koje su zapravo smatrali fizičkim radnicima. Postojale su stroge podjele između ovih kasta. U drevnoj Indiji ako bi se ikada dogodilo da je osoba prešla iz jedne kaste u drugu, to bi bilo kao da bi lav postao janje! Kaste su gledane kao odvojena jedna od druge, baš kao što su pojedine vrste životinja odvojene jedna od druge. I ljudi nisu imali ništa protiv toga. Činilo bi im se ludo kada bi netko iz treće klase htio u prvu, kao da je lav htio postati vol. Dakle, to im je bilo sasvim prirodno, razumljivo. Pa, tako je bilo u Indiji.

Idemo sada u Egipat: i oni si imali kaste. Ono što vam sada govorim, gospodo, možete smatrati da je bilo otprilike prije tri tisuće ili tri tisuće petsto godina, možda čak i četiri tisuće godina prije nego je nastalo kršćanstvo. Zato se moramo vratiti pet do šest tisućljeća unatrag ako se želimo osvrnuti na vrijeme o kojem vam sada govorim. Dakle, u Egiptu je bilo i kasta, ali nisu se tako strogo pridržavali; tamo je netko mogao prijeći iz jedne kaste u drugu. Dakle, nije se strogo pridržavalo, ali u Egiptu je još bilo kasta. S druge strane, u Egiptu je cijela organizacija države polazila od svećenstva. Svećenstvo je sve naređivalo. Tako je bilo i u Indiji, ali tamo je sve proizlazilo iz kastinske podjele, dok u Egiptu kastinska podjela nije bila tako stroga. Ali bilo je osigurano da je sve što je postalo zakon, da je došlo od svećenstva.

A tako su i narodi koji su živjeli u Siriji, koji su živjeli u Maloj Aziji. Imali su svoje posebnosti, bili su različiti.

Da bi vam pokazao kakvu ulogu igraju u svjetskoj povijesti stvari koje smo naučili u povijesti, dopustite da vam kažem i nešto drugo o ovim narodima. Izvedimo ova četiri naroda: prvo Indijce, zatim Egipćane, zatim one narode koji su bili u ovom području. U ovaj zaljev ulijevaju se Eufrat i Tigris, a to je postojao i narod koji je kasnije nazvan Babiloncima. Razmotrimo ih kao treću grupu.

I onda znate da se ovdje pojavio narod koji je kasnije imao važnu ulogu u povijesti: to su Semiti, Hebreji, Židovi. Prešli su u Egipat, kasnije su se premjestili i živjeli ovdje u Palestini – narod relativno male veličine, ali narod koji je odigrao svoju veliku ulogu u povijesti. Dakle, možemo pogledati: prvo Indijce, drugo Egipćane, treće Babilonce, četvrto Židove. Pogledajmo danas ova četiri naroda.

Vidite, za Indijce je posebno karakteristično to što su ljude koji su živjeli tamo gledali odvojeno jedne od drugih kao vrste životinja i dijelili ih na četiri kaste. Zatim postoji osebujna religija koju su Indijci imali u davna vremena. Indijci nisu pravili razliku između svijeta duha i fizičkog svijeta; U vrijeme kada se ovo indijsko stanovništvo prvi put razvilo u Indiji, nije se pravila razlika između duha i tijela. Među stablima se nije pravila razlika kao kod mnogih drugih naroda: postoji fizičko stablo, a unutra živi duh – ništa se nije razlikovalo. Stablo je u isto vrijeme bilo duh, samo nešto grublji duh nego kod ljudi i životinja. Čak se ni životinja za Indijce nije dijelila na tijelo i dušu; za drevne Indijce bila je duša, isto kao i ljudsko biće. Nije bilo razlike između tijela i duše. A kada je Indijac najranijih vremena pitao za dušu – i znao je da mi udišemo, udišemo zrak – zrak koji ste udahnuli bio je za njega duh. I tada je znao: Vani je zrak; to je duh koji okružuje cijelu Zemlju. A kada ovaj duh koji okružuje cijelu Zemlje počne teći, puhati, tada je duh koji se kreće, koji puše po cijeloj Zemlji nazvao: Varuna. Ali i duh koji je imao u sebi bio je Varuna. Ako je vani bila oluja, onda je to bila Varuna; unutra, također Varuna. Danas se može čuti kao ljudi govore da su ti Indijci obožavali prirodu, jer su obožavali vjetar i vrijeme i tako dalje. No, moglo bi se isto tako reći da su obožavali duh, jer duh su vidjeli u svemu. Indijci nisu imali ni pojam tijela. Budući da je to bilo tako, kod Indijaca je svaki dio ljudskog tijela istovremeno bio i duh: jetra je bila duh, bubreg je bio duh, sve je bilo duh. Nisu pravili razliku između tijela i duha. Upravo je to tajna staroindijske mudrosti koja ne pravi razliku između tijela i duha. Jetra je bila duh jetre, želudac duh želuca.

Da, vidite, ako danas pogledamo želudac, ustanovit ćemo da mora postojati nešto u želucu da bi želudac mogao pravilno probavljati; zovemo to pepsin. Ako nedostaje, ne probavlja se pravilno; tada moramo staviti malo klorovodične kiseline. Drevni Indijac bi sebi rekao – još nije imao ime ali znao je da tamo postoji duh – želudac je strukturiran ovako: tu je želučani duh. I od toga je ostao naziv lijekova 'želučani duh ili eliksir' za neke lijekove. Naravno, danas možete uzimati kapi za želudac, ne više eliksir, već 'Hoffmannsgeist' po izumitelju, ili nešto slično; ali još uvijek ćete pronaći riječi koje upućuju na duh.

Tako su Indijci posvuda vidjeli duh. I zato im nije bila uvreda duh kaste, jer su na to gledali kao na nešto duhovno, kao što su na strukturu životinja gledali kao na nešto duhovno.

Uđemo li u ovo indijsko gledanje, onda je zanimljivo da su Indijci imali vrlo precizno znanje o svim ljudskim organima. Samo što su ih vidjeli kao duh. Ljudsko biće bilo je sastavljeno od mnogo duhova: plućnog, želučanog, bubrežnog, i tako dalje; uzimali su u obzir samo fizičko tijelo. Pa kad pogledamo Indijce možemo reći: Indijci su bili prožeti gledanjem koje je dopiralo do fizičkog tijela. Fizičko tijelo su vidjeli kao duh.

1 Indijci fizičko tijelo  duhovno

Ovo je vrlo zanimljivo, jer smo sada otkrili ljude koji prije svega imaju precizno znanje o fizičkom tijelu.

Sada idemo prema Egipćanima. Čudna je to priča s Egipćanima. Egipćani su imali Nil. Nil je zapravo, moglo bi se reći, otac hranitelj, zemlje. Svake godine kada dođe srpanj, Nil se izdiže iz korita, a u listopadu se ponovno povlači. Tako da stari Egipćani doista nisu znali ništa osim: Nil sadrži vodu, voda se vraća tijekom hladnijeg dijela godine; voda ponovni izlazi, preplavljuje zemlju, i postaje dobročinitelj. No, kada voda u listopadu padne, iza ostaje – ne mora se gnojiti! – vrlo plodno blato. U ovo blato posijano je zrno i tako dalje; ono bi izraslo i ubrano prije nego što je Nil ponovno poplavljen. I tako im je Nil svake godine zapravo pripremao njihovu obradivu zemlju. Tako da su Egipćani bili duboko prožeti dobročinstvom vode. Mnogo su mislili o tome što je voda u prirodi. Vidite, ono čemu se danas divimo u našim inženjerskim vještinama je to što možemo usmjeriti. Da, Egipćani su prije tisuća godina bili dobri u kanaliziranju! Naravno, kada je Nil poplavio i izlio se iz korita, možda je stigao tamo gdje nije trebao biti. Egipćani su tamo u najstarija vremena stvorili Mörissee - cijelo jezero! Nije ga bilo po prirodi, ali je stvoren kako bi poplavu odveo na pravi put. Svaki višak vode sakupljao se u ovom Mörissee. Tako su zapravo Egipćani umjetno vladali prirodom. No, to im je pažnju jako privuklo vodi.
Kada sam odgovorio na pitanje gospodina Dollingera, rekao sam vam: voda ima ogroman utjecaj na etersko tijelo čovjeka. S instinktom koji su Egipćani još imali, razvili su doktrinu: Čovjek se ne sastoji samo od fizičkog tijela, već ima i etersko tijelo. - Zanimljivo je vidite: u Indiji su bili stari narodi; mnogi od tih starih naroda prvi su put doselili u Egipat preko Arabije. U Egiptu je postojala neka vrsta drevne kulture: sve iz Indije. Kako su Indijci emigrirali u Egipat, osjetili su blagodati vode. Ali rekli su jedno drugom: Ne utječe na fizičko tijelo koje smo upoznali u Indiji, već utječe na još više ljudsko tijelo. – I tako su Egipćani, također Indijci – zapravo otkrili etersko tijelo uglavnom kroz ono što su doživjeli s vodom.

Otkrivši etersko tijelo, Egipćani su razvili cijelu svoju religiju, jer to je religija eterskog tijela. Ako uzmemo najvažnije stvari iz egipatske religije, to je sljedeća legenda. Ti su Egipćani rekli – i to su Egipćani pričali posvuda, kao što su se u određeno vrijeme u Europi pričale evanđeoske priče: Postoji veliki Bog; Oziris su zvali ovog visokog boga. Ovaj visoki bog dobročinitelj je ljudi. On je zapravo začetnik svega što ljudima dolazi kroz element vode. Ali on ima neprijatelja. On radi na dobrobit čovjeka, ali ima neprijatelja. I ovaj neprijatelj živi u vrućem vjetru koji dolazi iz pustinje. Tamo je bila pustinja (pokazuje na crtež). Tako su imali dva božanstva: Ozirisa i Tifona, Ozirisa i njegovog neprijatelja Tifona. – Sve što su tamo vidjeli u prirodi vidjeli su i u ljudskom životu. No, nisu to pripisali poput Indijaca, fizičkom tijelu, već eterskom tijelu. – Zatim su nastavili priču: Jednog dana Tifon je ubio Ozirisa i odnio ga. A Ozirisova supruga, Izida, vratila je leš natrag i pokopala razne članove na različitim mjestima. Nad njima su podignuti spomenici. I otada Oziris vlada umrlima. Prije, bio je vladar živima, onda je postao vladar umrlima. Egipćani su već razmišljali o smrti.

Sada znate – već sam vam rekao – da nekoliko dana nakon smrti etersko tijelo odlazi; tek tada osoba postupno dolazi k svijesti. To je u legendi izraženo da Oziris odlazi i da ga Izida ponovno vraća. Čovjek ponovno postaje svjestan nakon smrti.

Tako da se može reći: Egipćani su otkrili da ljudi imaju etersko tijelo. – Ovo je jako zanimljivo! Indijci su i dalje uzimali fizičko tijelo kao duhovno. Egipćani, otkrili su etersko tijelo i vidjeli ga kao duh:

2 Egipćani etersko tijelo  duhovno Oziris,Tifon, Izis

I sve što su Egipćani vjerovali, sve za što su radili, Zapravo je bilo za etersko tijelo. To je dominiralo njihovim gledanjem na stvari.

Vidite gospodo, nešto egipatsko ste već vidjeli: to su mumije. Spomenuo sam vam ih neki dan; Rekao sam: ako su srednjovjekovni liječnici govorili o mumijama, to je bilo nešto duhovno; to sam vam objasnio. Ali danas, kada ljudi govore o mumijama, misle samo na ove egipatske mumije. Leševi su balzamirani, fino balzamirani, i čuvani. Da, zašto se to radilo? Egipćani su znali samo za etersko tijelo i čuvali su fizičko tijelo tako da će, kada osoba bude ponovno živjela, opet pronaći svoje fizičko tijelo. Da su već znali za astralno tijelo i 'Ja', ne bi mislili da se fizičko tijelo mora očuvati. Poznavali su samo etersko tijelo koje je doista vrlo duhovno. Da su znali za 'Ja' i za astralno tijelo, onda bi rekli: pa, oni grade vlastito fizičko tijelo. – Ali poznavali su samo fino etersko tijelo; vjerovali su da se fizičko tijelo mora sačuvati kako bi ga čovjek ponovno pronašao kad se vrati. Egipćani su dakle otkrili etersko tijelo.

Sada dolazimo do treće grupe, Babilonaca. Razvili su nešto vrlo veliko i snažno, naime, dobro razvijeno mišljenje, tako da je velik dio mišljenja Babilonaca sačuvan i danas; ali ono što su naučili da budu posebno jaki, to je astronomija. Izgradili su svoje velike zvjezdane kule s kojih su promatrali zvijezde. I tada su vidjeli da čovjek ne ovisi samo o onome što je na Zemlji, već i o tome što je u zvijezdama. Posebno su tražili utjecaj zvijezda na ljude, i, prije svega, zapažali kako je godina podijeljena. Godina opet ima veliki utjecaj na ljude preko zvijezda. Tako su Babilonci prvi otišli sa Zemlje gledajući na život, i uvježbali astronomiju, znanje o utjecaju zvijezda na ljude, u njihovoj posebnoj znanosti. I tako su postali svjesni da sve moraju podijeliti sa šezdeset i dvanaest i tako dalje.

Naprimjer, dijelili su novac na šezdeset i dvanaest. Tek kasnije došla je podjela na deset, decimalno dijeljenje. Ali još uvijek možete pronaći ovu staru babilonsku podjelu na dvanaest u engleskom šilingu. Dakle, ovu podjelu brojeva, prvi su po uzoru na nebo primijenili Babilonci. Pa, na koji dio čovjeka zvijezde imaju poseban utjecaj? Na astralno tijelo, gospodo. Astralno tijelo potpuno je pod utjecajem svijeta zvijezda. No, budući da današnja znanost o zvijezdama ne želi znati ništa o astralnom tijelu, nema za cilj promatrati zvijezde u njihovom utjecaju na čovjeka. Ono što se tamo izračunava u današnjoj astronomiji, doista nema osobitog utjecaja na ljude. No, Babilonci su imali izvrsnu znanost o zvijezdama. I kroz to su otkrili astralno tijelo čovjeka. To je čudesna stvar. Tako da možemo reći da su Babilonci duhovno otkrili astralno tijelo.

3 Babilonci       astralno  tijelo   duhovno

Astralno tijelo ima čak i ime po tome. Prvi su ga otkrili Babilonci. I budući da su ga otkrili iz zvijezda, iz astralnog – astrologije, astronomije, znanosti o zvijezdama – nazvano je astralno tijelo. Vidite, narodi su uzastopno jedan za drugim otkrivali iz duha: Indijci fizičko tijelo, Egipćani etersko tijelo, a Babilonci astralno tijelo.

Slijedite li svuda ono što je u osnovi babilonskih saga, to su zvijezde. Samo se ne smijete zavarati današnjom znanošću i njenim knjigama. Postoji učenjak koji kaže da su izvorno sve religije počele obožavanjem zvijezda. Stoga se na zvijezde treba gledati kao na podrijetlo svih religija. – Drugi dolazi i kaže: Ma što, sve su religije počele od štovanja prirode. Tamo su se štovali vjetar i vrijeme. – Treći kaže: Sve religije su počele od elemenata, od vode i njezinih učinaka. – Da, gospodo, odakle to da ljudi tako govore? Tko god kaže da religije proizlaze iz zvijezda, nije proučavao ništa drugo osim babilonskog razdoblja. Vjeruje da je svuda bilo kao kod Babilonaca. Tko god vam kaže da religija dolazi od elemenata, nije proučavao ništa osim Egipćana. Dakle sve čini 'egipatskim'. I još će reći: Sve religije su nastale iz štovanja vjetra i vremena. – To pokazuje da su ljudi ograničeni, da proučavaju samo pojedinačne stvari. Religije proizlaze iz najrazličitijih izvora.

Rekao sam vam, postoji još jedna stvar, mali narod tamo u Palestini; Hebreji, Židovi. Vidite, živjeli su među tim drugim narodima i tamo nisu bili zadovoljni ni s čime. Možete to pročitati u Bibliji, u Starom zavjetu, kako su Židovi posvuda nezadovoljni i kako dolaze do duha koji je potpuno nevidljiv. Fizičko tijelo je naravno sasvim vidljivo. Etersko tijelo izražava se u poplavama, u vodenim učincima Nila, ono je opipljivo. Astralno tijelo Babilonaca više nije vidljivo na Zemlji, ali ako proučavate zvijezde, pronaći ćete astralno tijelo. Židovi više nisu htjeli ništa od toga, samo nevidljivog Boga. Ovaj nevidljivi Bog, što je on? On utječe na čovjekovo 'Ja'. Dakle:

4 Židovi 'Ja' duhovno(Jahve)

Židovi su došli do 'Ja' kao duhovnog principa i nazvali ga Jahve.

A sada imate povijest! U povijesnim knjigama možete čitati sve što želite: nećete razumjeti kako su napredovali stari narodi. Govoriti će vam se o raznim stvarima posvuda, o svakakvim ratovima i kraljevima – i u umovima imate kaos i konfuziju; jer nemate pojma o čemu je sve to. Tada se mogu spomenuti religije; ali ne zna se odakle dolaze. Ali ako sada znate: ljudsko biće sastoji se od fizičkog tijela, eterskog tijela, astralnog tijela i od 'Ja', a to su ljudi otkrili jedno za drugim, pa je o tome ovisio njihov pogled na život, tada ćete saznati u vezi s time: Indijci otkrivaju fizičko tijelo, Egipćani etersko tijelo, Babilonci astralno tijelo, Židovi 'Ja'. Malo po malo ispada da čovjek ima ova različita tijela. Nije to samo palo s neba, već ljudi to otkrivaju prema svojim životnim uvjetima.

Indijci        fizičko tijelo     duhovno
Egipćani    etersko tijelo   duhovno   Oziris, Tifon,Izida
Babilonci  astralno tijelo  duhovno
Židovi       'Ja'                     duhovno    (Jahve)

Indijci, tamo su migrirali mnogi narodi tako da su rasno različiti, dolaze do fizičkog tijela. Egipćani, koji su se morali puno baviti vodom, došli su do etera pa tako i do eterskog čovjeka. Babilonci, koji su uzeli sve što je potrebno za astralno tijelo, od drugih naroda, gdje su svećenici imali ideju o izgradnji velikih kula: smislili su astronomiju. A Židovi, koji su uvijek lutali – to možete pratiti u pričama o Abrahamu, Mojsiju i tako dalje – nisu bili voljni štovati ništa vidljivo ni gore ni dolje; oni dolaze do nevidljivog Jahve, koji je tvorac 'Ja' i na njega ima utjecaj.

Sada sve ima smisla! Možete vidjeti kako čovječanstvo postupno nalazi sebe. Zatim se to nastavlja, a mi želimo pogledati i to. Dakle gospodo – danas je subota – vidimo se slijedeće srijede.


© 2022. Sva prava zadržana.