.- 2. Drugo predavanje, Dornach, 5 ožujka 1924
Aspekti ljudskog života koji nisu fizički. Grčka kultura i kršćanstvo.
Izvorno značenje poklada i što je nastalo od toga. Ne-fizički aspekti fermentiranja vina; radio telegrafija i blizanci. Životinje kao proroci prirodnih katastrofa. Predosjećaj smrti. Utjecaj jedne osobe na drugu. Grčko gledanje na svijet prirode. Slika ljudskog bića u drevnim civilizacijama. Misterij na Golgoti i njegovo grčko-rimsko okruženje. Ljudska bića dolaze iz svijeta duha i vraćaju mu se kada umru. Ritual i učenje povezani u drevnim misterijima. 'Očevi' i 'djeca', sinovi bogova i sinovi ljudi. Što je Krist donio u svijet. Skrivene sličnosti među jezicima.
Pa, gospodo. Je li netko mislio na nešto za danas?
Netko pita o svrsi karnevala, bi li Rudolf Steiner mogao nešto reći o tome? Odakle dolazi karneval i koje je njegovo značenje?
Rudolf Steiner: Pa mislite, koja je svrha karnevala? Pa vidite, karneval se ne može shvatiti ako se pitamo o svrsi, jer mislim da morate priznati da kako godine prolaze, da čovječanstvo može bez njega, barem na način na koji se danas slavi. Tako da se može reći da je s današnjeg gledišta karneval u osnovi besmislen. To je zato jer je izgubio izvorno značenje. Ista se stvar dogodila s njim kao i sa starim medaljama, ogrtačima i tako dalje. Nekada su imali smisao; malo po malo taj smisao su izgubili. Pa, ne mislite li, i druga slavlja u godini polako nestaju; postupno, ako im se ne daje novo značenje, gube smisao. Do sada nije mnogo napravljeno da bi mu se dalo novo značenje. Jer da je povratio izvorno značenje, koje je imao u drevnom Rimu, naprimjer, imao bi duboki utjecaj na cijeli socijalni život.
Vratimo li se izravno u drevni Rim, otkrivamo sljedeće. Ljudi su tada bili podijeljeni, ako se tako može reći, kao što su i sada: jedan je bio državni službenik, drugi je bio ratnik, treći je bio radnik i tako dalje, a podjela je tada bila oštrija, barem u socijalnom smislu, nago danas. Jer onaj tko je bio rob mogao se čak i kupiti kao čovjek! Tako da se može reći: razlika među ljudima u drevnom Rimu bila je još uvijek vrlo, vrlo važna. Ali svijest da netko ima ovaj ili onaj položaj treba izgubiti barem nekoliko dana u godini. Nije li istina, danas ljudi govore o demokraciji i misle, barem u teoretskom smislu, da su svi ljudi jednaki. Pa, Rimljani nisu vjerovali u tako nešto, za njih, netko je trebao biti rođen u višoj klasi da bi ga uopće uzeli u obzir kao stvarno ljudsko biće. Znate da je do naših dana za neke ljude vrijedila izreka: čovjek počinje tek s barunom. - Dakle oni koji su niži od baruna, nisu ljudi.
Naravno, u starom Rimu to je bilo izvanredno jako. Čak i ako u to vrijeme nije bilo uvedeno plemstvo na način kako se kasnije pojavilo – jer to je srednjovjekovni princip koji se pojavio iz feudalnog sustava – ipak je postojala velika razlika među klasama u starom Rimu. Ali sada, nekoliko dana godišnje ljudi bi trebali biti jednaki a demokracija prevladati. Naravno da to niste mogli učiniti na način da ljudi dolaze sa svojim uobičajenim licima, inače biste ih prepoznali; tada su morali nositi maske. Onda su bili ono što bi maska naznačila da jesu. Zatim je postojala i jedna osoba koja je bila kralj karnevala. Tih je dana mogao učiniti što je god htio. Mogao je izdavati zapovijedi dok ih je inače samo primao. I cijeli je Rim nekoliko dana bio lud, par dana bi bila pometnja. A i ljudi su se mogli ponašati drugačije prema svojim nadređenima, nisu morali biti pristojni prema njima, tih nekoliko dana bili bi jednaki! I naravno da je to dovelo do toga da ljudi tih par dana ne plaču i ne žale se; usrećilo bi ih što nekoliko dana mogu ovako živjeti. Ta bi se radost zatim pretvorila u karnevalsku požudu kakvu danas poznajemo. Ljudi su tih nekoliko dana mogli raditi ludosti kada su bili slobodni. To je porijeklo našeg karnevala.
Rezultat je bio da je, pošto se to toliko ljudima sviđalo, sačuvano i danas. No stvari prežive bez da se zna njihovo izvorno značenje. Dakle – ostaje samo karneval kao vrijeme kada radite podvale – jer ste tamo smjeli raditi velike zezancije. Tada je crkva ustanovila da odmah nakon toga slijedi Pepelnica, da se osjećate kao krivac, da ne mogu raditi sve što žele i tako dalje, a od kršćanstva, barem u ranijim vremenima, ustanovljena je Korizma, kada bi ljudi trebali biti bez stvari, ustanovljen je Post. I naravno da je bilo preporučljivo karnevalu dodati korizmu, kada su se ljudi što je manje moguće obuzdavali, radili što god ima je godilo, i bilo moguće. A poslije je teže ne jesti stvari koje se jelo. I tako je to spojeno.
No stvar je u tome što je Rimu karneval bio mnogo ranije, otprilike u naše današnje božićno vrijeme, jer je sve pomalo pomaknuto u kasnije doga godine. Ovako smo dobili današnji karneval. Datum karnevala je, vjerujem, temeljen na Uskrsu uglavnom, samo se u Baselu slavi tjedan dana kasnije, koliko ja znam. Ali, kako čujem, to samo znači da tamo slave dva puta!
Pa, to je ono što treba reći u vezi s ovim pitanjem. To se može reći za mnoge stvari u čovječanstvu koje su izvorno imale značenje, ali su kasnije to značenje izgubile. Tada se pitate: čemu sve to?
Pa, možda netko ima nešto drugo za pitati danas?
Postavljač pitanja: Htio bih pitati gospodina Doktora bi li možda htio nastaviti s pričom od prošlog puta?
Postavljač pitanja: Htio bih pitati gospodina Doktora je li tako nešto moguće da bi ljudi mogli uvrijediti jedan drugoga ili mu nanijeti bol, odnosno, imati utjecaja na njega? Gospođa A je imala trogodišnje dijete koje je uvijek vidjelo bića kako ulaze na vrata i prozore. Dijete je često imalo nemirne noći, a osobito kada bi žena oprala donje rublje – žena bi uzimala stvari iz kuće – dijete je uvijek bilo nemirno. Na kraju više nije bilo ništa; žena je kasnije umrla. Želio bih pitati gospodina Doktora je li nešto takvo moguće?
Rudolf Steiner: To su, naravno, stvari koje utječu na svakakva područja, jer su ljudi lakovjerni, praznovjerje, ali i činjenice, mogu igrati ulogu. Samo morate razumjeti da u svijetu postoje stvari koje nisu otvorene izravnom fizičkom promatranju. Želim početi od vrlo jednostavnih situacija.
Uzmite to ovako: uzmite berbu grožđa. Berete vino i cijedite ga, pripremate, stavljate u bačve, stavljate u podrum. Pa primijetiti ćete da kada dođe sljedeće vino – kada dođe vrijeme da vino ponovno fermentira – ovo postaje nemirno. Veza je tu, premda nije fizička. To je jednostavna činjenica i pokazuje da postoje veze u svijetu prirode koje se ne mogu lako pratiti okom i tako dalje.
Međutim, kao što znate, već postoji način da se premosti uobičajena vidljivost. Trebate se samo sjetiti da čak i u neživoj prirodi danas postoje objekti u kojima se nadvladava uobičajena vidljivost – ne suptilnija, već uobičajena; razmislite samo o radiotelegrafiji! Na čemu se temelji radiotelegrafija? Temelji se na činjenici da negdje imate izvor električne energije; isprva nije spojen žicom već stoji za sebe. Negdje drugdje, bez ikakve veze s njim, postoji aparat s paralelnim pločama koje se mogu pomicati. Takav aparat naziva se koherer (prijemnik, nap. pr.). U početku nemate nikakvu fizičku vezu, ali ako ovdje pobudite struju, tamo imate indikaciju; a ako to spojite na aparat, tamo možete primiti telegram, baš kao što možete pokupiti struju žicama. Znamo da je to zato jer se struja širi, ali to je nešto što ne možemo vidjeti; širi se bez opipljive fizičke veze. Dakle, tu imate čak i vezu u neživoj prirodi koja je sigurno takva da možemo reći: vidljivo je prevladano, barem u određenoj mjeri.
Sada stvar možete nastaviti. Uzmite par blizanaca. Braća i sestre blizanci nisu više fizički povezani kada dođu do kasnije dobi. Jedan može biti ovamo, drugi tamo. Ipak, s braćom i sestrama blizancima, može se uočiti kako jedno od njih dobije bolest; a drugi koji živi dalje, slično! Ili se rastuži zbog nečega u određeno vrijeme; drugi također. Sve ovo govori da u svijetu postoje učinci za koje se ne može odmah govoriti o fizičkom utjecaju.
No, kada dođete u životinjsko carstvo, uskoro primijetite da postoje, naprimjer, percepcije kod životinja koje ljudi nemaju. Naprimjer, pretpostavimo da će doći do snažnog potresa ili vulkanske erupcije u nekom području što će tim ljudima napraviti veliku štetu. Ljudi će mirno sjediti; životinje se ponekad mogu vidjeti kako se danima unaprijed miču, napuštajući područje! Iz ovoga također možete vidjeti da životinje mogu opaziti nešto što se ne može fizički opaziti. Kada bi se moglo fizički opaziti, i ljudi bi tada, također, znali što dolazi.
Iz ovoga možete vidjeti da su u svijetu moguće veze izvan fizičkog. Pa, ako uđemo u te finije veze, doći ćemo do činjenice i da ljudi, također, ponekad u sebi osjete nešto što zasigurno nisu mogli fizički opaziti. Naprimjer, želim reći: negdje postoji osoba – te stvari su se dogodile u stotinama i tisućama slučajeva – koja se odjednom trgne i vidi nešto ispred sebe poput slike – to je samo san, naravno – i kaže: prijatelju moj! – ali prijatelj je možda daleko; on to može doživjeti u Europi, prijatelj može biti u Americi – prijatelju moj! Nešto se sada dogodilo! – Ispostavilo se: umro je. Dakle, takve stvari definitivno postoje. Ponovno se može reći da se takav učinak dogodio, bez fizičke veze.
Da, ali sada se mora reći: dobro je za čovječanstvo da ove stvari nisu previše raširene; Jer samo promislite, da je vaša glava sposobna opaziti sve što neka osoba misli ili govori loše o vama, to bi bila loša stvar! Znate, ako imate telegraf, morate ga prvo postaviti, trebate ga uključiti, a zatim se vrši prijenos. Isto tako, s bežičnom telegrafijom ovaj dio [pokazuje na ploču] mora biti u redu, ne smije se ukloniti, tada se vrši prijenos. Pa, općenito, kod potpuno zdravih ljudi slučaj je da nisu uključeni u sve struje koje postoje; isključeni su. Ali u posebnim slučajevima može se dogoditi da je netko u nešto uključen.
Pretpostavimo, naprimjer, da ne mogu ući u vaš slučaj iz dobrog razloga, jer vjerojatno ne znate koliko je potvrđen; ali želim ući u nešto slično, tada ćete i sami sebi to moći objasniti. Želim govoriti samo o stvarima koje su apsolutno potvrđene, jer je u protivnom lako ući u čavrljanje. Vjerojatno niste sami doživjeli slučaj, već ste ga pročitali ili čuli kako se priča? Stoga ću ulaziti samo u ono što je dobro potvrđeno. Pretpostavimo: Žena A se tijekom trudnoće posvađala s ženom B, koja živi u susjedstvu. Događa se, zar ne, da se ljudi međusobno svađaju. Možda je ova žena B, koja živi u susjedstvu, posebno snažno proklela ženu A, a žena A se užasno uplašila dok je žena B vikala i grdila. Kao rezultat toga, dijete koje se tada rodi može doći u određenu ovisnost o ženi B, ali i žena B u određenu ovisnost o djetetu, a može se dogoditi da to dijete učini prijemčivim za ono što mu daje kao donje rublje ili slično, ako ga opere gospođa B. No, s druge strane, ženi B također može biti važno da dobije donje rublje; Zatim joj treba nešto iz ove kuće, jer malo ima grižnju savjesti zbog onog što je učinila ženi A, kako bi se malo umirila; i u trenutku kada joj se to uskrati, pokušava to dobiti na sve moguće načine. Ljudi mogu ukrasti svakakve stvari želeći nabaviti nešto takvo, a da normalno nisu lopovi. Oni samo zbog ovakvih stvari postaju lopovi; inače ne kradu, pokušavaju na svaki način doći do tih stvari. Naravno, tada se može čak dogoditi ako se to od njih uzme, jer već postoje duhovni i emocionalni utjecaji na zdravlje osobe, oni će klonuti od svojevrsne unutarnje iscrpljenosti, od iscrpljujuće groznice, umrijeti, ili će recimo, čak umrijeti od srčanog udara ili paralize. To se može dogoditi.
Stoga se može reći: Ove se stvari događaju u svijetu, a te stvari se mogu objasniti, jer bez fizičke veze, jedna osoba definitivno može vršiti utjecaj na drugu pod određenim uvjetima. Ali uvijek morate biti u mogućnosti utvrditi razlog. U slučaju koji ste spomenuti, možda je uzrok bio sasvim drugi. No, da je naprimjer, došlo do prepirke između dvije žene tijekom trudnoće, to bi mogao biti razlog da je došlo do veze između te žene i djeteta.
Pa, gospodo, željelo se da govorim još malo više o onome što sam govorio neki dan. Pokazao sam vam kako su u drevnoj Indiji, u doba koje je moglo biti prije četiri ili pet tisuća godina, ljudi živjeli u potpuno drugačijim uvjetima. Upravo zbog te posebne indijske prirode i načina na koji su ljudi bili zajedno, ti su Indijci razvili pogled na fizičko ljudsko tijelo.
S druge strane, Egipćani, čija je zemlja u potpunosti bila pod utjecajem Nila, koji su, sve što su dugovali, da tako kažem, dugovali Nilu, koji su, jer to stanje čovjeka čini svjesnim etera, razvili percepciju eterskog tijela čovjeka.
Oni koji su živjeli u Asiriji i Babilonu, gdje su zbog osobito čistog zraka i nadmorske visine, zvijezde lako bile uočljive u određeno doba godine, razvili su percepciju astralnog tijela.
A Židovi, koji su u ranijim vremenima zapravo morali lutati, u početku se nigdje nisu naselili, tek su se kasnije nastanili, koji su više mislili i osjećali iz ljudske prirode, razvili su percepciju ljudskog 'Ja'.
Na taj se način postupno razvija percepcija fizičkog tijela, eterskog tijela, astralnog tijela i 'Ja'. Vidite, riječ 'Jahve' ne znači ništa drugo nego: 'Ja sam onaj koji jesam'. - To je značenje riječi. Budući da se Jahve smatra vrhovnim bogom, takvo priznavanje vrhovnog boga jasno ukazuje na 'Ja'.
Pratimo li na ovaj način povijest, otkriti ćemo da su zapravo svi ti narodi u svojim mislima i osjećajima izražavali način na koji su doživjeli život. Indijac je iskusio plodnu, bogatu prirodu - sve neprestano buja i raste: bogata, bujna priroda. Tako je zapravo na poseban način percipirao bogatstvo fizičkog, pa je u skladu s tim iz svoje percepcije razvio pogled na fizičko tijelo. Egipćanin je, s druge strane, vidio da mu pomaže samo Nil, Nil koji se može vidjeti; stoga je razvio doktrinu o eteru i tako dalje. Sve su ti narodi zapravo razvili poglede iz onoga što su doživjeli.
Nasuprot njima sada je stajao jedan drugi narod. Možemo reći [crtež na ploči]: Ovdje drevna Indija, ovdje Arabija; zatim ovdje Egipat, tamo teče Nil. Sada idemo ovamo, imamo zemlju koja se širi prema Africi, i povezuje s Europom. Ovdje opet bi bila Asirija, kao što sam rekao zadnji puta, ovdje Egipat, ovdje Indija; ovdje bi bila Palestina, gdje su živjeli Židovi; i ovdje imamo Grčku. U ovu su se Grčku naselili doseljenici iz najrazličitijih područja Azije i Europe, pa su se stoga tamo međusobno pomiješali. Također su prilikom doseljavanja pronašli izvorne stanovnike, ali se grčki narod postupno razvijao na ovom poluotoku u Europi. Ovaj grčki narod je zapravo bio prvi koji je, moglo bi se reći, otvorio oči i ugledao nešto od svijeta što nije samo doživljeno iznutra. Indijac je doživio prirodu iznutra; Egipćani su iskusili učinke etera; Asirci su doživjeli astralno tijelo sa zvijezdama; Židovi su iskusili svoje 'Ja'. Kao što sam rekao, Grci su zapravo prvi okrenuli oči prema vani i pogledali svijet. Ostali zapravo nisu gledali svijet. Tako da se može reći: Pogled na prirodu nije bio osobito razvijen među Indijcima i Egipćanima, niti među Babiloncima i Židovima; nisu znali mnogo o prirodi jer nisu otvarali oči i gledali van. Tek s Grcima došlo je do pogleda na prirodu jer su Grci otvorili oči i pogledali prema van. I tako ljudi u Grčkoj zapravo postaju svjesni vanjskoj svijeta.
Vidite, Indijci su dobro znali: Ovaj fizički svijet ovdje, dio je cijelog svijeta, a kad sam se rodio, izašao sam iz duhovnog; Tamo ponovno ulazim nakon smrti. Egipćani su vjerovali da moraju sačuvati mumije kako bi se mogli ponovno vratiti; ali su posebnu pozornost posvetili i duhovnom. Babilonci su vidjeli na zvjezdanom nebu kojeg su promatrali, u astralnom, volju duhova. Tako su i oni vjerovali u duh. A za Židove znate da su vjerovali da ih Jehova, Jahve, vodi u ta davna vremena u kojima su živjeli preci. Tako su u osnovi gledali u ono što povezuje ljude s duhovnim svijetom.
To se promijenilo s Grcima. Grci su zapravo prvi zavoljeli vanjski svijet. Stari narodi nisu mnogo brinuli o vanjskom svijetu. Grci su mnogo polagali na vanjski svijet; i postoji grčka izreka koja kaže: Bolje je biti prosjak u gornjem svijetu – pa, mislili su Grci, na Zemlju – nego kralj u carstvu sjena, to jest umrlih. Tako su Grci prije svega zavoljeli svijet i kroz to su prvo stekli pogled na prirodu.
Drugi su narodi, naprimjer, razvili pogled na ljudsko biće. Osobito kod Indijaca, postojalo je određeno gledanje na ljudsko biće čak i u najranije doba. Ali nisu došli do tog pogleda dovodeći leš u sobu za seciranje i režući ga! Da su Indijci to morali raditi, nikad ne bi došli do svog gledanja na ljudsko biće. Dapače, osjećali su u pojedinim dijelovima – to je tada još bilo moguće – kako se ponašaju jetra, pluća. Oni su to znali kroz unutarnje znanje. To je ono što je Indijce dovelo do njihove velike mudrosti, da su znali kroz unutarnji osjećaj kako funkcionira jetra i tako dalje. Danas samo znamo kakav komad mesa ima okus u ustima. Indijac je znao kako se komad mesa ponaša u crijevima, što radi jetra, i što čini žuč, kroz unutarnje iskustvo, baš kao što čovjek danas osjeća komade mesa koje jede u ustima.
Egipćani su razvili geometriju jer im je bila potrebna. Uvijek iznova morali su znati gdje su im polja; Nil bi svake godine sve poplavio. To je također nešto što glava izmisli. Babilonci su razvili astrologiju, znanje o zvijezdama – dakle opet nešto što nije povezano sa zemaljskim, za zemaljsko nisu imali jak interes. A da Židovi nemaju jak interes za zemaljsko vidi se po tome kako Židova zanima sve, ali nema i stvarni interes za ono oko njega u svijetu osjetila; može dobro razmišljati, ali nema stvarnog interesa za ono što je u svijetu oko njega.
Ljudi koji su imali najviše interesa za svijet kojeg percipiraju osjetilima su Grci. Ako malo istražite, zanimljivo je otkriti da su oni cijeli svijet vidjeli drugačije nego mi danas. To je jako zanimljivo. Danas nebo vidimo plavo. Grci nisu imali takav dojam plave boje kao mi, ali su vidjeli nebo mnogo tamnije, gotovo crnkasto i pomalo zelenkasto. Posebno su snažno primjećivali crvenu boju. S našom dosadnom percepcijom crvene, ne možemo više zamisliti kakav je snažan dojam crvena boja ostavljala na Grke! Upravo zato jer se osjećaj za plavetnilo postupno razvijao u čovječanstvu, čovječanstvo se opet odmaklo od osjetilnih utisaka. Tako su prvo Grci postali posebno naklonjeni onome što je izvan njih. I tako su Grci razvili ono što danas nazivamo mitologijom. Grci su štovali cijeli svijet bogova: Zeusa, Palas Atenu, Aresa, Afroditu; posvuda su vidjeli bogove. Štovali su cijeli svijet bogova jer im se ono što su voljeli kao vanjsku prirodu još uvijek svugdje činilo živim i duhovnim. Ne mrtvo kao što je za nas, već ispunjeno životom i duhom. Tako su posvuda štovali bogove posvuda u samoj prirodi, koju su zavoljeli.
Kao rezultat toga, tijekom grčkog doba, za sve one ljude koji su postali ovisni o grčkoj civilizaciji, o grčkoj kulturi, o grčkom duhovnom životu, bile je zaboravljeno ono što su Indijci, Egipćani i Babilonci zapravo doživjeli od duhovnog.
Sada ćete znati, gospodo, koliki je utjecaj Grčka imala na cjelokupan razvoj ljudi. To traje i danas! Oni koji mogu poslati sina u gimnaziju i danas puštaju da uči grčki jezik. No, to je nekad bilo mnogo raširenije. U prošlosti ste bili magarac, da tako kažem, ako niste znali grčki, ili barem mogli čitati grčke pisce i pjesnike. Grčka je izvršila ogroman utjecaj na svijet jer je bila prva koju je zanimao vanjski svijet.
Dok se razvijao taj interes za vanjski svijet u Grčkoj, značajan razvoj iz Azije je da se od tamo širio Misterij na Golgoti, odnosno, kada je Grčka već bila osvojena, sve je zapravo već bilo pod rimskom vlašću. No, što je značila ova rimska vlast? Bila je potpuno ispunjena grčkim duhom. Svi su obrazovani Rimljani naučili grčki, svatko tko se obrazovao u Rimu znao je grčki. Grčki je posvuda imao najveći utjecaj. Dakle, dok se grčki ovako širio, po Aziji, u zapravo malo poznatoj rimskoj provinciji – tadašnjoj Palestini, Židovi su bili pobijeđeni, Palestina je bila rimska provincija – pojavila se osoba, Isus iz Nazareta, koji je rekao nešto potpuno drugačije od onoga što su ljudi ikada prije rekli. I možete zamisliti, ni drugi ga nisu odmah razumjeli. Zato su ga tek rijetki razumjeli u prvim danima.
Što je ta Isusova osobnost zapravo rekla kada se pojavio u Palestini? Pa, ova Isusova osobnost to je rekla na način na koji se to tada mogli izraziti: Da, vjeruje se danas – to je bilo 'danas' u to doba – posvuda da je čovjek zemaljsko biće. Ali nije. On je biće koje dolazi iz duhovnog svijeta i koje se, kada umre, vraća u duhovni svijet. Danas, kada je kršćanstvo djelovalo gotovo dvije tisuće godina, čovjek se mora začuditi da je takvo nešto rečeno. Ali tada nije bilo tako. Azijske i afričke ideje o duhu bile su slabo poznate u Grčkoj i nisu bile jako raširene. Ljudi su više bili okrenuti svijetu. I zato je ono što je Isus iz Nazareta podučavao u to vrijeme bilo nešto od iznimne važnosti, posebno u usporedbi s grčkom sekularnom kulturom, kakva je bila u Rimu.
Ali time ne bi učinio ništa drugo nego uskrsnuo ono što su govorili i stariji narodi, Indijci, Egipćani i tako dalje. Ponovno bi se podiglo samo ono što sam vam upravo rekao; vratilo bi se ono što je već bilo. Ali da ne bi samo podgrijao ono što je već bilo, rekao je i sljedeće. Rekao je: 'Da sam slušao samo ono što mi ljudi danas mogu reći, nikada ne bih našao učenje o duhu, jer ljudi zapravo više ništa ne znaju o duhu. To je nešto što mi je došlo od izvan Zemlje'. – I tako je postao svjestan da nije samo Isus, već da se u njegovoj duši uzdiglo biće koje je Krist. Za njega je Isus bio onaj koji je rođen iz utrobe na Zemlji. Krist je bio taj koji se ulio u dušu tek kasnije. Na taj je način u njegovoj duši nastala istina da su ljudi duhovne prirode.
Sada se moramo zapitati: Kako su se različita drevna učenja održala u Indiji, Egiptu, Babilonu, a također i među Židovima? Ako danas razmotrite duhovni život, s jedne strane ćete pronaći crkvu, a s druge škole. Crkveni vladari se najviše raspravljaju s onima koji vode škole koliko bi trebali utjecati jedni na druge; ali to je odvojeno jedno od drugog. To nije bio slučaj kod tih starih naroda, ni kod Indijaca, ni kod Egipćana, ni kod Babilonaca, pa čak ni kod Židova. Sve što je tada bilo povezano s vjerskim bilo je istovremeno povezano i s učenjem; to je bilo jedno, crkvena služba i školska služba. Velik dio toga je, naravno, još uvijek presađen u naše vrijeme; ali nije tako, kao u stara vremena, da je svećenik bio i učitelj. Svećenik je bio i učitelj i u Indiji, i u Egiptu, Babiloniji i tako dalje. I gdje je predavao? Pa učio je ondje gdje su i obredi odražavani. Obred je u potpunosti bio povezan s poučavanjem. To su bila mjesta misterija. Nisu imali crkve ni škole, ali imali su takva mjesta, odnosno takve institucije, koje su bile oboje u isto vrijeme, a koje danas nazivamo misterijskim centrima. Ali općenito je vladalo mišljenje da treba biti oprezan sa svime što se tamo može naučiti.
Vidite, gospodo, staro mišljenje je bilo da bi osoba trebala biti zrela da bi joj bilo udijeljeno određeno znanje. To se danas potpuno izgubilo. I u misterijima se osoba koja je imala najviši rang nazivala 'Otac'. Ostalo je od tada, naprimjer, u katoličkoj crkvi da se određeni svećenici nazivaju 'Pater', 'Otac'. U davna vremena, među Indijcima, Egipćanima, Babiloncima i tako dalje, posvuda su one koji su bili inicirani u znanje nazivali 'očevima'. A kada su ti očevi tada podučavali, one za koje su mislili da mogu sazreti, nazivali su ih 'sinovi'. A svi drugi ljudi koji nisu ušli u misterije, koji nisu prihvaćeni, nazivani su 'djecom očeva', ili također 'sinovi' i 'kćeri'. Pa, možete razumjeti da se razvila određena perspektiva. To gledište sastojalo se u činjenici da su u to vrijeme ljudi doista bili sposobni više vjerovati nego danas, i u duhovnom smislu osjećali da su oni koji su bili u misterijima njihovi očevi; voljeli su ih gledati kao svoje očeve, svoje duhovne očeve. I iznad svega vjerovali su da su ti duhovni oci u bližem kontaktu s bogovima nego oni izvan; oni vani moraju prvo primiti poruku od očeva. I tako su postupno ljudi postali jako ovisni o svojim očevima. Država koju bi katolička crkva danas htjela uspostaviti, vjerujem, u stara vremena se uzimala zdravo za gotovo. Svuda je bilo tako. Budući se nitko nije bunio protiv toga. Upravo je rečeno: 'Ako zaista želite biti ljudi, onda ili morate biti otac, zatim se izravno povezujete s bogovima, ili jednostavno morate naučiti nešto o bogovima od očeva. - Vi ste čovjek utoliko što vam oni u školama, u misterijima, nešto govore. Time je stvorena razlika između djece božje i djece čovjeka, sinova božjih i sinova čovječjih. Oni koji su bili u misterijima nazivali su se sinovima božjim jer su se ugledali na bogove kao svoje očeve. Ali oni koji su živjeli vani, kojima je iz misterija samo objavljivano, nazivani su djecom ljudi ili sinovima ljudi. Tako su se u jednom narodu razlikovali sinovi bogova i sinovi ljudi ili djeca ljudi. Danas se to ljudima čak čini smiješnim, ali tada je to bilo sasvim prirodno. Danas se radi razlika – čak iako ne baš u Švicarskoj, premda koliko znam malo od toga i ovdje postoji; ali u susjednim zemljama – sada je to malo prestalo, ali nije bilo tako davno, da su se razlikovale ekselencije od običnih ljudi, baruni od običnih ljudi, to se uzimalo zdravo za gotovo. No, u ta stara vremena bilo je sasvim normalno da se pravi razlika između sinova bogova, djece bogova i djece ljudi.
Onaj koji se tada nazvao Kristom Isusom, koji se tako zvao, rekao je: 'Ne postaje se sin Božji, duhovno dijete kroz drugu osobu, već svatko sam kroz sebe. Ovisi samo da li ste toga svjesni'. - Stari su rekli: Otac iz misterija mora vas učiniti svjesnim. - Krist Isus je rekao: 'Već imate klicu božanskog u sebi, i samo ako napravite napor, možete to iz sebe izvući'.
Time je, međutim, Krist Isus naučio da su svi ljudi u duši isti. A najveća razlika koja je prevladana kroz Krista Isusa jest ona između sinova bogova i sinova ljudskih.
Ljudi su to tada pogrešno shvatili na sve moguće načine – jer stari nisu htjeli da se to pojavi, da se više ne razlikuju sinovi bogova i djecu ljudi, kasnije jer više nisu znali što se pod tim misli. Kao što kasnije nisu znali za karneval, nisu više znali ni što se podrazumijeva pod 'sinovima bogova' i 'sinovima ljudi'. Zato Biblija, Novi zavjet, neprestano otkriva da se Isus Krist naziva Sinom Božjim i Sinom čovječjim, svi odlomci koji govore o Sinu Božjem i Sinu čovječjem zapravo znače da se u istom smislu može koristiti i jedno i drugo; stoga se naizmjence spominju oba. Ali ako ne znate što je dovelo do toga, ne možete uopće razumjeti evanđelja. I to je danas jadno shvaćeno, posebno od onih koji polažu vjeru u njih.
Na taj način je pokazano što je zapravo došlo na svijet po Isusu Kristu, na nivou osjećaja. Razmatrajući stvari na više površan danas, moram reći: Vidite, bilo je drugih velikih razlika između ljudi posvuda. Sjetite se samo stare Indije. Napravljene su razlike u kastama slične onima koje postoje kod životinja: Brahmani, svećenici, seosko stanovništvo, radnici. Egipćani su, s druge strane, imali cijelu vojsku robova. Kaste nisu bile tako strogo razgraničene jedna od druge, ali su također bile prisutne u određenom smislu. Da, još uvijek je postojala razlika između slobodno rođenih i robova u Grčkoj i Rimu. Ove vanjske razlike izbrisane su tek u novije vrijeme u povijesti, jer je izbrisana razlika između djece bogova i djece ljudi. Dakle, na cijeli društveni život čovječanstva utjecalo je ono što se dogodilo u Palestini kroz Krista Isusa.
Ali sada se zapravo može pitati u svijetlu svega ovoga: Da, može li se otkriti odakle dolazi duhovni princip koji postoji u ljudskom biću, pošto dolazi od izvan Zemlje? – Vidite, u tom je pogledu čak i danas vrlo teško razgovarati, jer se danas zapravo sve gleda samo materijalistički. Naprimjer, recimo govor. Kao što znate, različiti jezici govore se na različitim područjima, u različitim zemljama svijeta; ali ipak svi jezici imaju skrivenu sličnost. Sličnost ne mora biti toliko upečatljiva kao, recimo, u Njemačkoj i Engleskoj, Njemačkoj i Nizozemskoj. No, ipak je slučaj da jezici, iako su različiti, imaju određenu sličnost. Može se otkriti naprimjer, jezik koji se govori u Indiji, čak i ako ga se ne razumije, ako se u njega uđe, naći će se da su pojedine riječi slične njemačkom jeziku, naprimjer.
Kako ljudi pokušavaju objasniti tako nešto? Kažu: 'Pa, takav je jezik nastao na jednom mjestu na Zemlji – jer sve bi trebalo doći od Zemlje – tada su se narodi iseljavali, nosili jezik negdje drugdje, i on se malo promijenio. Ali sve to dolazi iz jezika'.
Ovo je najveće znanstveno praznovjerje koje se pojavilo u posljednje vrijeme. Jer vidite, gospodo, ovo znanstveno praznovjerje je ovo što slijedi. Zamislite da neka osoba živi u Indiji, i zagrije se na Suncu. Pa, tada se formira stav: Čovjek se može zagrijati. – Sada, ljudi u Europi kasnije otkriju da se ljeti zagriju. Sada ne koriste svoje umove već svoja osjetila. Kažu: To što se netko zagrije ne može se objasniti sadašnjošću; ali u drevnoj Indiji ljudi su se zagrijavali, emigrirali su u Europu i presadili kvalitet topline. – Da, gospodo, ako netko to kaže, naravno da je lud. Ali jezikoslovci kažu isto! Ne kažu, ako je jezik u Europi sličan jeziku u Indiji, da je u Indiji djelovao isti utjecaj od izvan Zemlje kao i u Europi; već kažu: jezik je migrirao! Ako se čovjek zagrije u dvije regije, neće se reći da je lutanjem donio kvalitetu topline ovdje, već se gleda prema zajedničkom Suncu, a ono zagrijava i Indiju i Europu. Ako se na udaljenim mjestima pronađu dva slična jezika, to nije zato jer je jezik migrirao, već zato što je postojao zajednički utjecaj, baš kao što Sunce utječe na cijelu Zemlju, zajednički izvanzemaljski utjecaj utječe na narode najrazličitijih regija svijeta. No, budući da ljudi apsolutno ne žele priznati da u duhovnom postoje izvanzemaljski utjecaji, oni smišljaju svakakve stvari, s njima se jednostavno ne primjećuje da su ludi jer su tako učeni. Da se ljudi ne boje da će ih smatrati ludima, poricali bi da Sunce grije posvuda, već bi rekli: U iskonskim vremenima pojavila se kvaliteta topline, i stvar je takva da je to presađeno po cijeloj Zemlji. – Oni bi zanijekali utjecaj Sunca, kada ih ne bi smatrali ludima! – To je nešto što se mora uzeti u obzir kako bi se razumjela geneza kršćanstva.
Danas je već prekasno za daljnji odgovor; o tome možemo razgovarati sljedeće subote.