.- 9. Deveto predavanje, Dornach, 27 rujna 1922.
Najranija vremena na Zemlji. Zemlja prije protjerivanja Mjeseca. Sunce kao snaga oplodnje.
Pohrana snaga Sunca unutar Zemlje i reproduktivne snage zemaljskih stvorenja.
Utjecaj Sunca na reprodukciju biljaka i životinja.
Utjecaj Mjeseca na vrijeme. Zemlja, Sunce i Mjesec kao jedinstveni entitet.
Zadnji puta sam vam rekao kako je Mjesec izbačen iz Zemlje i kako je to utjecalo na život na Zemlji. Mogu zamisliti da imate mnoga pitanja, i baviti ćemo se njima sljedeće subote. Danas bi želio dodati nekoliko točaka, što može isto tako izazvati nova pitanja u vašim umovima.
Kao što ćete se sjetiti, rekao sam da dok je god Mjesec bio unutar Zemlje, da su reproduktivne snage životinja bile potpuno različite od onoga kakve su bile kada je Mjesec izašao. Dok je Mjesec još bio u Zemlji, davao je one snage Zemlji koje su takoreći, majčinske, ženske snage. Želim vam dati općenitu skicu toga.
Mjesec nije bio lociran u središtu Zemlje, već više na jednoj strani. Ako pogledate Zemlju kakva je sada, primijetiti ćete da na jednoj strani, gdje je Australija, ima mnogo vode; dok je dio koji se sastoji uglavnom od Europe i Azije uglavnom kopno. Drugim riječima, kopno i voda nisu ravnomjerno raspoređeni, već je većina kopna na jednoj strani a većina vode na drugoj. Ova nejednaka distribucija postojala je također u periodu kada je Mjesec još bio u Zemlji; ležao je više na jednoj strani, gdje Zemlja ima općenitu tendenciju da je teža. Naravno, na strani gdje je sadržavala čvrste supstance, Zemlja je morala biti teška.
U to vrijeme proces oplodnje se događao tako da je Mjesec, kakav je bio sadržan u Zemlji, poklanjao gigantskim stvorenjima snage preko kojih su, takoreći, snabdjevena reproduktivnim supstancama. Ne možemo reći da su životinje tada polagali jaja kao takva. Ove divovske kamenice bile su samo nakupine želea ili sluzi koje su izlučivale dio vlastite supstance. Kao što sam ih opisao na prethodnom predavanju, svaka od njih je izvorno mogla biti velika kao cijela Francuska, i imala veliku ljusku, po kojoj ste mogli hodati. Ispod tog oklopa bila je supstanca poput sluzi na koju su mjesečeve snage vršile svoj utjecaj. Kao rezultat, dio te supstance se odvojio i sam plutao u tekućoj Zemlji. Kada je opet na nju zasjalo Sunce (sjetite se primjera sa psom) nastala je ljuska jajeta. To je uzrokovalo da sluzolika supstanca kamenice izbaci taj dio, i tako je nastalo novo stvorenje. Možemo reći da ženske snage dolaze od Mjeseca, koji je bio unutar Zemlje, a muške snage dolaze od Sunca, koje je sijalo na našu kuglu od izvana. Pa gospodo, opisujem točno određeno vrijeme, vrijeme dok je Mjesec još bio u Zemlji.
Sada zamislite sljedeće. U naše vrijeme, kada je Mjesec izvan Zemlje, ima drugačiji učinak nego u drevno vrijeme; baš kao što ugljični dioksid radi sasvim različito kada je unutar ljudskog tijela nego kada je vani, gdje je otrov, kao što sam zadnji puta objasnio. Ako pogledate reprodukciju životinja, vidjeti ćete da stvaraju jaja koja moraju biti oplođena. Snage koje je Mjesec davao kada je bio dio Zemlje sada su u samim životinjama. Te snage Mjeseca nose unutar sebe. Čak i kada je izvan Zemlje, Mjesec još utječe na nas poklanjajući nam izvjesne snage. Rekao sam vam zadnji puta da pjesnici to znaju. Te snage koje nam Mjesec poklanja stimuliraju našu imaginaciju i oživljavaju nas iznutra. Više ne utječu na reprodukciju; ali ipak na nas utječu.
Sada si pokušajte predstaviti da kada je Mjesec bio unutar Zemlje i dio nje, izravno je davao snage za reprodukciju; sada, nakon što se Mjesec odvojio od Zemlje, te snage su usađene u životinje kao nasljeđe koje prelazi iz jedne generaciju na drugu. Drugim riječima, kada pogledate jaje životinje, morate shvatiti da ona sadrže lunarne snage, impulse, koji su također bili na djelu u vrijeme kada je Mjesec još bio dio Zemlje. Sada Mjesec ne može napraviti mnogo više nego stimulirati glavu. U drevna vremena, međutim, primarno je utjecao na reprodukciju. To je , vidite, značajna razlika. Velika je razlika da li je nešto unutar Zemlje ili vani.
Ova osobita stvar reprodukcije je esencijalna za naše razumijevanje prirode općenito, jer je to ono kako životinje i biljke nastaju. Da nema reprodukcije, sve bi davno izumrle. Da bi razumjeli prirodu, moramo prvo dokučiti reprodukciju.
Kao što sam rekao, to je sasvim osobita stvar. Dopustite da vam dam primjer. Slonovi su zanimljive životinje; ne mogu rađati potomstvo dok ne dosegnu dob od 15 ili 16. Kao kontrast, pogledajte kamenicu, malo, ljigavo stvorenje. Ako je zamislite neizmjerno uvećanu, dobijete približnu ideju o stvorenjima koje sam vam ranije opisao. Zaista, možemo prilično naučiti od kamenice. Nije kao slon, koji mora čekati mnogo godina prije nego može roditi potomstvo; samo jedna kamenica može proizvesti milijun svije vrste u godini. Njen reproduktivni kapacitet se drastično razlikuje od onog od slona.
Pa gospodo, lisna uš je još jedna zanimljiva životinja. Kao što znate živi na lišću stabala. Mi patimo od njenog prisustva, jer je prilično štetna za biljke. Lisne uši su mnogo manje od slonova; ali jedna lisna uš može proizvesti milijardu potomaka u samo par tjedana. Dok slonu treba 15 ili 16 godina prije nego se može reproducirati, lisnoj uši treba samo par tjedana da se umnoži po stopi od milijardu.
Postoje još i manja stvorenja, nazvana vorticellae. Ako ih pogledate pod mikroskopom, izgledaju jednostavno kao sićušne grudice sluzi s nitnom ekstenzijom po kojoj se kreću. Prilično su zanimljive. Iako se sastoje samo od male grudice sluzi, poput malog komada supstance izvučene iz kamenice, mogu se kretati okolo. Unutar samo par dana, samo jedna od ovih vorticellae može proizvesti 140 trilijuna drugih! Ne bi sve nule mogle stati na ploču. Jedina stvar koja se može usporediti s ovako ogromnim brojevima je sadašnja ruska valuta!
Kao što možete vidjeti, postoji značajna razlika između reproduktivnog kapaciteta slonova i onog od sićušnih vorticellae koje mogu proizvesti 140 trilijuna svoje vrste za samo par dana. Ovdje imamo značajnu misteriju prirode.
Ima prilično zanimljiva francuska anegdota koja na prvi pogled izgleda da nije povezana s temom, ali u unutarnjem značenju usko je povezana. Tamo je jednom živio eminentni francuski dramaturg pod imenom Racine. Trebalo mu je sedam godina da napiše dramu kao što je Athalie. U isto vrijeme tamo je živio još jedan pjesnik koji je bio strašno ponosan na sebe i rekao, 'Racine treba sedam godina da napravi dramu. Pa, ja napravim sedam drama u jednoj godini'! Kao posljedica razvila se radnja koja ide ovako. Jednom su se svinja i lav svađali. Svinja, koja je bila veoma ponosna, rekla je lavu, 'Ja rodim sedam mladih svake godine; ali ti lav, uspiješ samo jedno'. Lav je odgovorio, 'To je istina. Ali konačno, to jedno je lav, dok su sedam tvojih svinje'! Tako je Racine namjeravao odgovoriti svom suvremeniku. Nije mu želio reći u lice da su mu drame svinje, ali ih je ipak usporedio; jer želio je reći, 'Pa, ti napraviš sedam svojih drama svake godine. Ali ja potrošim sedam godina na nešto kao što je Athalie, koja je sada svjetski poznata'.
Čak i ovakva priča kaže da je bolje potrošiti 15 ili 16 godina i roditi jedno mlado, kao što radi slon, u usporedbi s proizvodnjom 140 trilijuna unutar samo par dana. Često smo začuđeni kada vidimo kako se brzo zečevi množe; u usporedbi s time, brzina kojom se vorticellae razmnožavaju je zapravo izvan našeg dohvata.
Sada saznajmo kako je moguće za te jednostanične organizme da imaju toliko mladih, dok slonovima treba toliko dugo vremena za reprodukciju. Kao što sam rekao ranije, Sunce je čimbenik koji je u pozadini oplodnje. Također sam rekao da jednom kada su nebeska tijela izvan Zemlje, kao što je Mjesec, najviše rade na glavi, ali više ne utječu na organe nižeg abdomena i reproduktivne snage. Te snage sada moraju prelaziti od generacije na generaciju. A ipak, gospodo, razmnožavanje je čak i danas na neki način zavisno o Mjesecu. Da bi to objasnio, još jednom ću uputiti na Sunce.
Vidite, moramo pitati zašto slonovima treba 15 ili 16 godina da rode potomke. Možda znate da je on debelokožac. Pa, to je razlog. Snage Sunca prodiru u debelu kožu manje nego u lisnu uš, koju potpuno prožimaju. Zato slonovi mogu reproducirati vlastitu vrstu u mnogo manjoj mjeri.
Ovo će te razumjeti čak i bolje ako još jednom promislite o gigantskim kamenicama. Nikada ne bi bilo ni jedne male kamenice kada bi one bile izložene Suncu koje sija na ljuskasti oklop, tešku kožu! Ne, kao što sam vam rekao, kamenica izlučuje malo sluzi, koju tople zrake mogu dosegnuti. Isušujući je i transformirajući, Sunce oplođuje kamenicu i tako pomaže iznijeti novu. Kada sunčeve zrake dolaze od izvana, gospodo, mogu proizvesti samo ljuske. Kako je dakle moguće da ipak mogu oploditi?
Da bi razumjeli vezu, moramo pogledati još nešto. Možda znate da seljaci kada uberu krumpir, kopaju prilično duboke jame i u njih stavljaju krumpir. Zatim ih prekriju. Kasnije, kad završi zima, iskopaju krumpir iz ovih jama, s očuvanom kvalitetom. Da su jednostavno stavljeni u podrum, pokvarili bi se. Ali tamo ostaju sasvim u redu.
Zašto je to tako? To je vrlo zanimljivo pitanje, na koje sami seljaci obično ne mogu odgovoriti. Pa, kada bi vi bili krumpir i bačenu u tu jamu, izuzev što ne bi imali što jesti, tamo bi se osjećali ugodno, jer je tamo sačuvana toplina ljetnog Sunca. Prema kraju ljeta, snage Sunca se postupno protežu dolje u Zemlju i tamo su pohranjene. Ako u siječnju kopate dolje, toplina i sve druge snage su još dolje, metar i pol ispod površine.
To je izvanredna stvar. Ljeti, Sunce je tamo gore i daje toplinu od izvana. Zimi, snage se šire izvjesnu duljinu u zemlju, i od tamo ponovno struje natrag. Ako biste bili krumpir pohranjen tamo dolje, osjećali bi se sasvim ugodno; ne biste morali brinuti o grijanju, jer, prvo, tamo bi još bilo topline ljeta oko vas, i drugo, snage Sunca bi zračile gore odozdo. To je strašno dobro za ovaj krumpir. Tada zapravo uživa u Suncu. Ljeti, ne uživaju toliko, zapravo im stvara nelagodu. Da imaju glave, zaboljela bi ih glava kad ih obasja Sunce. Ali zimi, kada ih se zakopa u zemlju, zaista mogu uživati u Suncu.
Iz ovoga možete shvatiti da Sunce utječe na život ne samo kada izravno sija na nešto, već također i kada su njegove snage apsorbirane i zadržane negdje.
Sada, gospodo, događa se nešto osobito. Sjetite se da sam vam rekao da kada je biće ili supstanca izvan Zemlje, da ima destruktivan učinak; ili je otrovna poput ugljičnog dioksida u našem ranijem primjeru, ili proizvodi ljuske i otvrdnjuje poput Sunca. Međutim, zimi Sunce ne djeluje na nas od izvana. Radi od unutar Zemlje gdje su snage pohranjene. Tamo također regenerira i reproduktivne snage, koje u naše vrijeme također dolaze od Sunca, ne od izravnog zračenja, već od onog što je reflektirano od Zemlje tijekom zime.
To je vrlo zanimljivo. Slično, ako udišemo ugljični dioksid on je otrovan. Ali trebamo ga u obliku u kojem je unutar tijela. Bez njega ne bi imali ništa ugljika, a bez ugljika ne bi imali nikakvu strukturu u našem tijelu. Trebamo ugljični dioksid unutar nas, kada je blagotvoran. Ali pristupajući nam od izvana, otrovan je. Sunčeve zrake koje dolaze od izvana proizvode ljuske kod životinja. Ali ako su sunčeve zrake uhvaćene i reflektirane od unutar Zemlje, tada proizvode život i omogućuju životinjama da se reproduciraju.
Sada, zamislite ne da ste krumpir nego slon. Imali bi veoma debelu kožu, jedva puštajući da išta od sunčeve topline prodre u vaše tijelo. Stoga će trebati strašno dug period vremena za rađenje potomstva. Sada zamislite da ste lisna uš ili kamenica. U tom slučaju, posebno kao stvorenje mora, vaši niži dijelovi, blizu zemlje, bili bi samo nakupina sluzi. To je sasvim drugačije za slonove. On je potpuno omotan u debelu kožu, koja jedva dopušta toplini od ispod da prodre.
Insekti poput lisne uši žive blizu tla na biljkama i imaju vrlo tanku kožu. U proljeće, mogu lako apsorbirati ono što zemlja reflektira. Tako su njihove reproduktivne snage uvijek brzo nadopunjene. To vrijedi još i više za vorticellae, jer žive u vodi, koja intenzivnije pohranjuje sunčeve snage i pomaže proizvesti 140 trilijuna potomaka u pravo doba godine. Drugim riječima, kada su vorticellae apsorbirale dovoljnu količinu sunčevih snaga iz vode, sposobne su za ekstremno brzu reprodukciju. U naše vrijeme, Zemlja snabdijeva svoja stvorenja s prokreativnom energijom pohranjujući sunčeve snage unutar sebe cijelu zimu.
Sada pogledajmo biljke. Znate da se neke biljke razmnožavaju preko takozvanih reznica. Kada je ta konkretna biljka narasla, možete odrezati grančicu na pravilan način i tu reznicu staviti u tlo, gdje će rasti kao odvojena biljka. Neke biljke se tako razmnožavaju. Kako je to moguće? Mogu formirati nezavisan život iz takvog komada sebe, jer je njihovo sjemenje u zemlji zimi. To je zaista vrlo važan aspekt za biljke. Ako želite da pravilno rastu, moraju zapravo ostati u zemlji cijele zime, tako da se mogu iz nje pojaviti. Naravno, postoje i ljetne žitarice, ali o njima možemo pričati neki drugi puta. Većina biljaka može rasti jedino kada se njihovo sjemenje razvije u zemlji. Neke lukovice mogu također rasti u vodi, ali to zahtijeva posebne mjere. Većinu biljaka treba smjestiti u zemlju gdje mogu razviti svoje snage rasta.
Što se događa kada je sjeme stavljeno u tlo? Sićušno zrno sada ima zadovoljstvo apsorbirati snage koje je Sunce zračilo u zemlju. To je teže za životinje. One koje žive u tlu, kao što su gliste, lako tamo apsorbiraju snage Sunca. To je zašto sve životinje u tlu ili blizu tla brzo reproduciraju vlastitu vrstu. To vrijedi za crve općenito, a posebno za one koji na nesreću uđu u ljudska crijeva. Razmnožavaju se ekstremno brzo, i stalno moramo raditi velike napore da ih zadržimo; ponekad su za to potrebne gotove sve naše životne snage.
Biljke mogu rasti izravno iz tla. Dolje imaju korijenje, od kojih se guraju gore. Razvijaju lišće, cvjetove, i konačno novo sjeme. Međutim, kao što dobro znate, jednom kada biljka razvije cvjetove, više ne raste prema gore. To je vrlo zanimljivo. Njeno sjeme je smješteno u tlo, odakle se razvijaju listovi i cvjetovi. Zatim se proces rasta zaustavlja, i biljka brzo proizvodi sjeme. Ako to odmah ne napravi, snage Sunca će dosegnuti samo latice, koje su naravno neplodne. Biljka bi razvila ogromni, divni cvijet u mnogo boja, ali ne bi bilo sjemena. Zato biljka na tom stupnju žuri proizvesti sjeme dok je još vrijeme.
Vidite, Sunce ima sposobnost učiniti biljku lijepom kada je njegove zrake dosežu od izvana. Cvijeće u poljima, naprimjer, prima svoje divne boje od zraka Sunca koje sijaju odozgo. Međutim, baš kao što Sunce osuši i zbije dio kamenice u ljusku, tako bi u konačnici osušilo i uništilo biljku.
Taj učinak Sunca možete vidjeti svuda na Zemlji, posebno u toplim krajevima blizu ekvatora. Tako ćete naletjeti na to kako ptice predivnih boja lete okolo. Lijepe su zbog Sunca na nebu. Perje im je divno obojano, a ipak potpuno lišeno životnih snaga. Više nego igdje drugdje, životne snage su se povukle u krila.
Ista stvar vrijedi za biljke. Kada rastu iz tla, prepune su vitalnosti, koja polako odumire. Konačno, moraju sakupiti svu preostalu energiju i usmjeriti je na sjeme. Vidite, Sunce proizvodi divno lišće i obojane cvjetove, ali u tom procesu uništava biljku. Lijepo cvijeće ne sadrži nikakvu reproduktivnu energiju.
Što biljke rade kada stavite njihovo sjeme u zemlju? One se jednostavno ne maze sa od Sunca ugrijanim tlom, već šire njihove snage rasta u listove; šire ih prema gore. Ovi zeleni dijelovi su razvijeni od snaga Sunca, od topline, svijetla, i tako dalje. Tako se snage Sunca koje biljka dobije iz sjemena kreću gore. Međutim, snage Sunca koje dosežu biljku od izvana, uništiti će ih u procesu stvaranja divnih cvjetova. Sjeme ima svoju vitalnost od prošlogodišnje sunčeve topline, koja je cijele zime pohranjena u njima. Sjeme ne dolazi od ovogodišnjeg Sunca; to je iluzija. Ovogodišnje Sunce stvara divne cvjetove. Ali sjeme sadrži prošlogodišnje snage Sunca, koje su zasute u zemlju i koje podržavaju cijeli rast biljke.
To ne bi bilo baš lako za životinje, koje više zavise od toga da ih sunčeva toplina dosegne od izvana, od zemlje, i obnovi ih. To je zato jer životinje ne apsorbiraju snage Sunca izravno kao što to rade biljke; biljke, kao što smo vidjeli, također nose u njihovim tijelima i njihovom sjemenju sunčevu toplinu prethodnog ljeta, toplinu koja je pohranjena u zemlji.
To je čudesno zanimljiva pojava. Ako je pogledamo na pravi način, možemo reći da se biljke i životinje mogu razmnožavati samo kroz učinke Sunca. Ipak Sunce tamo gore na nebu, daleko od Zemlje, upravo je faktor koji uništava reproduktivnu sposobnost. To je upravo kao i slučaj s ugljičnim dioksidom. Ako ga udahnemo, ubiti će nas. Ali ako ga imamo u nama, on će nas oživjeti. Kada zemlja apsorbira sunčeve zrake koje sijaju na nju od izvana, biljke i životinje su uništene. Međutim, kada zemlja može reflektirati natrag pohranjene snage Sunca svojim biljkama i životinjama od iznutra, one su oživljene i stimulirane na reprodukciju. Ovo možemo vidjeti kod biljaka; one proizvode sjeme sposobno za reprodukciju samo iz snaga Sunca pohranjenih prethodnog ljeta. Snage koje čine biljku divnom dolaze od ovogodišnjeg Sunca. Ovo je općenito točno: unutarnje osobine rastu iz prošlosti, ljepota je stvorena od sadašnjosti.
Pa, gospodo, kao debelokožac, životinja s debelom kožom, slon bi imao malo koristi od malo topline i energije Sunca koju Zemlja reflektira natrag. Te snage jedva prodiru u kožu. Mora ih pohraniti, takoreći, u vlastitom sjemenu iz davno proteklih vremena. Da, slon pohranjuje snage Mjeseca, koje treba za ženski aspekt razmnožavanja. Mjesec je sada odvojen od Zemlje i životinje nose njegove snage u sebi.
Osoba koja se ne slaže s ovim može me naravno nazvati glupim momkom koji tvrdi da su drevne snage Mjeseca još uključene u reprodukciju i žive u reproduktivnim ćelijama, i da danas impulsi za razmnožavanje dolaze od tih drevnih snaga. Kao odgovor, jednostavno ću upitati osobu da li se ikada susrela s nečim, sada živim, što ima osobine koje potječu iz prošlosti. Pokazao bih mu dječaka koji je pljunuta slika svog oca. Čak i ako je njegov otac odavno umro, mogao bih naletjeti na nekog tko je poznavao čovjeka kada je on bio samo dječak, i koji će potvrditi da ovaj dječak izgleda baš kao i njegov otac prije 30 ili 40 godina. Snage prošlosti su uvijek sadržane u onom što živi u sadašnjosti. To također vrijedi i za snage reprodukcije. Štogod živi u sadašnjosti ima porijeklo u prošlosti.
Znate da bi vas mnogi ljudi smatrali potpuno praznovjernim ako bi mislili da Mjesec utječe na vrijeme. Pa, to vjerovanje sadrži mnogo praznovjerja. Međutim, jednom su bila dva znanstvenika na sveučilištu u Njemačkoj, u Leipzigu. Jedan od njih, Fechner, mislio je da ovo praznovjerje o učinku Mjeseca na vrijeme možda sadrži zrno istine. Tako je zapisivao kakvo je bilo vrijeme za vrijeme punog Mjeseca i za vrijeme mladog Mjeseca. Uskoro je primijetio razliku. Kišilo je više tijekom punog Mjeseca nego tijelom mladog Mjeseca. To je pronašao. To ne znači da to morate vjerovati. Takvi zapisi nisu previše uvjerljivi. Prava znanost mora se vršiti s mnogo većom točnošću. Međutim, ovaj čovjek je rekao da bi netko trebao nastaviti njegovo istraživanje da bi se otkrilo da li Mjesec konačno zaista utječe na vrijeme.
Na istom sveučilištu bio je još jedan znanstvenik s imenom Schleiden, koji se smatrao daleko inteligentnijim od svojeg kolege koji je mislio da Mjesec možda utječe na vrijeme. 'Za ime nebesa', Schleiden je rekao, ovo je smiješno. 'Moramo se suprotstaviti ovoj besmislici svom snagom'! Fechner je odgovorio, 'Vrlo dobro, ova svađa između nas može trajati dugo vremena. Ali mogu nam pomoći i naše žene, također'.
Vidite, to se dogodilo u starim danima kada su žene sveučilišnih profesora još slijedile stari običaj i stavljale vani kadu za skupljanje kišnice za pranje odjeće jer tada ljudi još nisu imali tekuću vodu. 'Pa', profesor Fechner je rekao, 'neka naše žene riješe ovu svađu. Tvoja žena može vani staviti posude za vrijeme mladog Mjeseca a moja će tijelom punog Mjeseca'. Naravno, vjerovao je da će njegova sakupiti daleko više vode.
Ali žene se nisu složile s time. Nisu htjele imati nikakve veze sa znanošću njihovih supruga. Uopće ih se nije moglo uvjeriti. Unatoč težištu koje je njen suprug polagao na znanost, gđa Schleiden nije usvojila njegovo stajalište i nije rekla, 'Mogu sakupiti jednako vode za vrijeme mladog mjeseca kao i za vrijeme punog'. Bez obzira koliko je njen suprug napadao Fechner-a, i ona je također posude željela postaviti za vrijeme punog Mjeseca.
Još uvijek, to ne dokazuje ništa. Ipak je osobita stvar da su čak i danas mijene na oceanu povezane sa Suncem i Mjesecom. Možemo definitivno reći da su u jednoj fazi Mjeseca različite nego u drugoj fazi. Postoje neke veze. Ali to nema nikakve veze s idejom da na ocean negdje pada mjesečina i tako uzrokuje određene mijene.
Kada je Mjesec još bio unutar Zemlje, razvijao je razne snage i dovodio do mijena. Sve do današnjeg dana, Zemlja je zadržala ostatke tih snaga što ritmički mijenjaju razinu vode u oceanima, i sama provodila promjenu. Vjerovati da je Mjesec još odgovoran za mijene danas je praznovjerje. Ali u ranije vrijeme, kad je na Zemlju još sve utjecalo, i kada je Mjesec još bio unutar nje, tada su mijene zavisile o Mjesecu. Zemlja još živi u tom drevnom ritmu čak i ako je sada nezavisna od njega. Tako Zemlja održava prividu ovisnost od Mjeseca. Slično tome, kada pogledan moj sat i vidim da je 10 sati, ne mogu reći da me sat izbacuje iz ove sale. Drugim riječima, faze Mjeseca još se podudaraju s mijenama jer je jednom postojala zavisnost jednog od drugom; ta međuzavisnost više ne postoji ali njen ritam je održavan nepromijenjen od Zemlje.
Istu stvar možemo reći i za snage reprodukcije što se tiče njihove zavisnosti o Mjesecu, što znači onoliko koliko predstavljaju ženski aspekt razmnožavanja. Isto vrijedi i za snage reprodukcije zavisne o Suncu, to jest, o sunčevim snagama unutar Zemlje.
Sve životinje koje se reproduciraju brzo koriste nage Sunca pohranjene u Zemlji i manje su razvijene. Više razvijene životinje i ljudska bića nose u sebi snage razmnožavanja, štiteći i braneći te snage unutar njih. Izvjesna količina sunčeve energije još uvijek doseže te snage i stalno ih obnavlja; inače ne bi više bile tamo. Jer ova bića ne bi primila dovoljno snaga razmnožavanja iz snaga Sunca pohranjenih unutar Zemlje.
Biljke imaju pristup tim snagama, jer unutar njih nose ono što je pohranjeno u Zemlji kroz zimu sve do sljedećeg ljeta. Stoga su biljkama dostupne snage razmnožavanja prethodne godine.
Ali to nije točno za slonove. Njihove snage razmnožavanja potječu iz vremena milijune godina unatrag; one su u sjemenu i prenose se od slona oca na slona sina. Slon te snage nosi u svom tijelu. Biljke su ispunjene snagama razmnožavanja generiranim prethodne godine, ali slon u sebi nosi snage koje su stare milijunima godina. Biljke i niže životinje još mogu koristiti snage nedavno uskladištene u Zemlji, koje su enormno jake; one životinje koje zavise od držanja veoma starih snaga razmnožavanja unutar sebe, međutim, mogu reproducirati vlastitu vrstu samo na ograničen način.
Sada se još jednom vratimo u vrijeme velikih kamenica. Čim je ovakvo stvorenje uspjelo uhvatiti svijetlo Sunca, izgubilo je svoje unutarnje snage i moglo je koristiti samo one koje se podižu od Zemlje. Njih su kamenice mogle apsorbirati jer im je donja strana bila mekana. Ove ogromne kamenice, koje su bile velike kao Francuska, apsorbirale se sunčeve snage koje su bile od Zemlje reflektirane gore. Nakon što su ova stvorenja metamorfozirala u megateriju i ihtiosaure, njihova donja strana više nije bila mekana. Sada je na njih sijalo Sunce iz gotovo svih smjerova, i morali su zavisiti o snagama razmnožavanja koje su bile unutar njih. Sunce nije napravilo više nego potaknule te snage.
Pa, gospodo, kakvi uvjeti su morali prevladavati u vrlo ranim vremenima da životinje obdare snagama razmnožavanja koje nisu mogle primiti u kasnije vrijeme kada su ih sunčeve zrake dosezale samo od izvana? Moralo je biti vrijeme kada je Sunce sadržano u Zemlji, kada je Zemlja sadržavala više od malo sunčevih znaka koje sada sačuva kroz zimu, naprimjer za krumpire. Zaista, postojalo je vrijeme kada je cijelo Sunce bilo unutar Zemlje.
Sada možete prigovoriti da je prema fizičarima Sunce bilo tako užasno vruće da, da je bilo unutar Zemlje, da bi sve spržilo. Pa gospodo, to dolazi samo od fizičara, koji bi bili zapanjeni da mogu vidjeti kako Sunce stvarno izgleda. Ako bi konstruirali balon i putovali tamo gore, ne bi našli Sunce toliko vrelo. Našli bi ga ispunjenog životnim snagama. Toplina se razvija kada se sunčeve znake kreću kroz zrak i drugu materiju. Kada je Sunce još bilo unutar Zemlje, bilo je ispunjeno životnim snagama. Onda je Zemlji poklonilo ne samo ograničenu količinu životnih snaga koje pruža danas, već je biljke i životinje moglo snabdjeti obiljem tih snaga. U to vrijeme gigantskim kamenicama nije rasla ljuska, sastojale su se samo od sluzi.
Pokušajte si predstaviti Sunce i Mjesec, oboje u Zemlji, i kamenice koje nemaju ljuske, već samo sluz. Kada se grudica te supstance odvojila, razvila bi se nova kamenica, i tako dalje. Bile su toliko ogromne i ležale jedna do druge tako da ne bi mogle reći da su razdvojene. Kako je Zemlja izgledala u to vrijeme? Izgledala je poput našeg mozga, čije stanice također leže jedna do druge. Jedina razlika je da ove stanice odumiru, dok su u to drevno vrijeme stanice kamenice bile jedne do druge, i Sunce je stalno razvijalo snage, jer je bilo unutar Zemlje.
Da, gospodo, Zemlja je bila ovdje, i ovdje je gigantska kamenica, još jedna do nje, i mnoge ovakve ogromne grudice sluzi, koje su se stalno razmnožavale. Čak se i u naše vrijeme kamenice umnažaju tolikom brzinom da u kratko vrijeme mogu imati milijun potomaka. Kamenice u tim drevnim vremenima razmnožavale su se čak i brže. Jedva da bi se kamenica razvija već bi dala potomstvo, koje je opet napravilo isto i tako dalje. Starije bi se konačno morale razgraditi.
Ako biste pogledali na Zemlju od izvana, vidjeli biste da ogromna masa Zemlje nalikuje gigantskom mozgu, jedino mekšem i sluzavijem od našeg mozga. Mogli biste opaziti jednu od ovih kamenica kako vrlo brzo reproducira svoju vrstu; i, naravno, svaki potomak bi mogao proizvesti milijun vlastitih potomaka u vrlo kratko vrijeme. Jasno da su se kamenice morale braniti jedna od druge, jer su bile toliko blizu. Kao radoznali promatrač, gledajući s drugog planeta, opazili bi ogromno tijelo u prostoru, tijelo ispunjeno životom. Nije se samo sastojalo od milijuna isprepletenih mekih kamenica, već su se stalno reproducirale. Što biste vidjeli u stvari? Vidjeli bi istu stvar – pazite, u gigantskim razmjerima – koju vidite kada pogledate sićušnu oplođenu jajnu ćeliju iz koje se razvija ljudsko biće. Tu isti proces vidite u minijaturi. Ovi sićušni jedno ćelijski sluzavi mjehurići također se razmnožavaju rapidno. Inače ljudski fetus ne bi mogao rasti do pravilne veličine prvih nekoliko tjedana nakon začeća. Ćelije su toliko male da se moraju razmnožavati rapidno. Da ste pogledali na Zemlju u to drevno vrijeme, nalikovala bi gigantskom stvorenju koje je u sebi sadržavalo snage Sunca i Mjeseca.
Vidite, sada sam vam pokazao kako se u našoj imaginaciji možemo vratiti u vrijeme kada su Zemlja, Sunce i Mjesec, još činili jedno tijelo. Pa, gospodo, to se konačno ne razlikuje mnogo od onoga što nam govori konvencionalna znanost. Možda ste proučavali Fausta ili to namjeravate. Kada Faust objašnjava svoju ideju o religiji 16-godišnjoj Gretchen, ona kaže: 'To je otprilike isto što mi je i svećenik rekao, samo malo različito'. Pa, gospodo, možete reći da je moje objašnjenje otprilike isto kao i ono što znanstvenici kažu. samo malo drugačije. Po njihovom mišljenju to je bilo Sunce koje je formiralo jedno tijelo sa Zemljom i Mjesecom. Prema njima, Sunce je bilo ogromno, i kako se rotiralo, Zemlja se odvojila od njega. Kako se Zemlja sa svoje strane rotirala oko svoje osi, od nje se odvojio Mjesec. U osnovi, znanstvenici također kažu da su tri tijela jednom formirala jedno tijelo.
Onda naravno neki ljudi kažu da to mogu dokazati; u stvari, pokazuju to školskoj djeci. Možete to lijepo napraviti. Uzmete komad malo krutog papira, izrežete mali krug, a zatim ga probijete pribadačom. Zatim istresete malu kap ulja nešto vode, gdje će plutati. Zatim stavite papirni krug s pribadačom u vodu i pomaknete pribadaču dolje tako da se okrugli komad papira centrira na kap ulja u vodi. Kada okrenete glavu pribadače sitne kapi ulja se odvoje od izvorne kapi i samo rotiraju.
Eto vam tu, kažu znanstvenici, 'Zar ne vidite? To je ono što se jednom dogodilo u svijetu. Jednom je u prostoru bila velika kugla plina. Ali se okretala, okretala oko osi. I zatim su se vanjski dijelovi odvojili baš kao i kap ulja. To znači da se naša Zemlja jednom odvojila od Sunca'. Ovakav dokaz možete pokazati u školama, jer djeca vjeruju autoritetima i reći će, 'Da, to je bio sasvim prirodan proces. Jednom je bila velika kugla plina. Zatim je rotirala, planeti su se odvojili. Sami vidimo kako se male kapi ulja odvajaju od velike kapi'.
Ali trebate pitati djecu da li vide učitelja da zavrne glavu pribadače. Morate također zamisliti gigantskog učitelja koji je zarotirao drevnu kuglu plina jer bez njega planeti se ne bi odvojili. Srednjovjekovni učitelji su crtali ovog gigantskog učitelja; zvali su ga Gospod i nosio je dugu bradu. On je bio gigantski učitelj koji je otada zaboravljen.
Znanstveno objašnjenje pretpostavlja ogromnu rotirajuću kuglu plina, ali ona bi mogla rotirati jedino uz pomoć kozmičkog učitelja, takoreći. Ovo nije prihvatljivo objašnjenje. Međutim, gospodo, ideja da su Sunce i Mjesec jednom bili povezani sa Zemljom i da se taj entitet sam kretao, mogao je rotirati sam od sebe – ta ideja je prihvatljivo objašnjenje. Kugla plina ne može se kretati sama od sebe. Ali entitet kojeg sam ja opisao mogao se kretati sam od sebe i nije mu trebao kozmički učitelj jer je bio ispunjen životom.
Kao sjeme danas, Zemlja je jednom bila živi organizam i u sebi sadržavala Sunce i Mjesec. To dvoje se oboje kasnije odvojilo od Zemlje i svoju baštinu ostavili unutar Zemlje. Zbog toga snage razmnožavanja koje su jednom dolazile izravno od Sunca nastavile su postojati, zaštićene unutar muških i ženskih tijela živih bića, i prenesene su od generaciju na generaciju. I životinje koje razvijaju sjeme i jaje nose unutar sebe drevne snage Sunca, baštinu iz vremena kada je Zemlja još držala Sunce i Mjesec unutar sebe.
Vidite, ovo je stvarno objašnjenje. Samo na ovoj osnovi možemo doći do stvarnog razumijevanja svijeta. Tako možemo vidjeti da je jednom bilo vrijeme u kojem su se i Sunce i Mjesec odvojili od Zemlje. Opet ćemo raspravljati ove stvari. Može vam se još činiti malo teško, ali siguran sam da ćete moći razumjeti.