.- Predgovor i uvodna napomena
Rudolf Steiner, u svemu što je stvorio i dao svijetu, kretao je od stvarnih potreba, — nikada od teoretskih programa. Učestalo, ono što je dao imalo je svoj početak u duhovnim pitanjima i interesima pojedinaca ili grupa među njegovim prijateljima ili učenicima. Ipak sposobnost shvaćanja duhovnog aspekta svijeta u naše vrijeme najprije mora ponovno biti zapaljena i probuđena —spor i postupan proces — ono je moralo značiti veliku žrtvu i teške prepreke za ovaj univerzalni duh da donese duhovne istine s beskrajnih obzorja u užu perspektivu njegovih suvremenika. Tu žrtvu on nije izbjegavao. Čak i u anksiozno ograničavajuće zidove zemljinog znanstvenog razmišljanja 20-og stoljeća donio je svijetlo duhovnog znanja, i mi koji smo to primili ne nalazimo odgovarajuće riječi da mu zahvalimo. Naša najiskrenija zahvala mora biti volja da proširimo vlastiti horizont, tako olakšavajući učiteljev zadatak.
Antropozofski pokret unutar ovog 20-og stoljeća teži da donese povratak od materijalizma do duhovnog razumijevanja svijeta. Za čovječanstvo je dobra stvar da su u tom pokretu neki pojedinci izabrali najteži zadatak, naime da ponovno vode do duhovnog izvora onu oblast ljudskog znanja koja je najdublje uronjena u agnostički materijalizam — prirodnu znanost. Buduće generacije će biti vrlo zahvalne znanstvenicima — učiteljima u Waldorfskoj školi u Stuttgartu iznad svega — koji su imali unutarnje hrabrosti postaviti ta pitanja velikom duhovnom učitelju.
Koristimo priliku zahvaliti onima koji su do sada upravljali ovim duhovnim blagom — koji su prvi pregledali i umnožili zabilješke s predavanja, time ih sačuvavši za potomstvo. Posebno mislimo na učitelje Waldorfske škole E. A. K. Stockmeyera, Alexandera Strakoscha, i iznad svega Dr. Eugena Kolisko i Dr. Waltera Johannes Stein. Moja zahvala također ide i Ehrenfriedu Pfeiffer iz Dornacha za njegovu asistenciju u pripremi sadašnjeg izdanja.
Bilo bi dobro sada navesti sljedeće pasuse iz autobiografije Rudolfa Steinera: —
“Antropozofski period mog životnog rada počeo je u vrijeme kada su se mnogi ljudi osjećali nezadovoljni s načinima spoznaje u neposrednoj prošlosti. Tražili su putove da dođu izvan one oblasti egzistencije na koju je znanstvena era ograničena utoliko što ništa nije držano valjanim kao "sigurno znanje" ukoliko ne bi moglo biti dosegnuto mehanističkim oblikom mišljenja. Težnje mnogih naših suvremenika prema nekom obliku duhovnog znanja duboko su me dirnule. Postojali su biolozi kakav je na primjer Oskar Hertwig. Počevši svoju karijeru kao učenik Haeckela, kasnije je napustio darvinizam, jer je sada osjećao da su upravljačke sile priznate od darvinističke škole bile neadekvatne da objasne činjenice organske evolucije. Izgledalo mi je da su težnje našeg vremena za znanjem našle svoj izraz u takvim ljudima. I još mi je izgledalo da su te težnje pritiješnjene velikim teretom — bremenom vjerovanja da samo one stvari koje možemo istraživati pomoću vanjskih osjetila i zatim izraziti mjerom, brojem i težinom, čine originalno znanje. Čovjek se nije usudio razotkriti da je pomoću unutarnje aktivnosti misli stvarnost doživljena intimnije nego od fizičkih osjetila. Najviše što su napravili bilo je proglasiti da do tada primijenjenom vrstom znanstvenog objašnjenja također i na više oblike stvarnosti — one organskog života na primjer — nikakav fundamentalni progres nije moguć. Ako bi se tražio više pozitivan doprinos, — ako bi sada rekli što je to što radi u oblasti života — mogli su dati samo maglovite predstave.
“Onima koji su težili prekoračiti mehanička objašnjenja svijeta obično je nedostajalo hrabrosti priznati da ako želimo prevladati mehanicistički sustav moramo također prevladati naviku razmišljanja koje je do njega dovelo. Vrijeme je tražilo, ipak uzaludno, jasno prepoznavanje ove vrste. Orijentacija naše sposobnosti znanja prema vanjskim osjetilima omogućava nam prodrijeti u ono što je mehaničke prirode. Ova mentalna tendencija je postala uobičajena kroz drugu polovinu 19-og stoljeća. Ako nas mehanički koncept svijeta sada više ne zadovoljava, ne bi trebali očekivati da ćemo dosegnuti više oblasti s identičnim duševnim stanjem. Vanjska osjetila u ljudskom biću se razvijaju i bude, takoreći, sama od sebe; ali na osnovu toga možemo doći do uvida samo u oblasti mehanike. Ako bi željeli znati više od toga, moramo vlastitim naporima dati našim dubljim, latentnim sposobnostima znanja isti razvoj koji priroda daje snagama osjetila. Sposobnosti kojima shvaćamo ono što je mehaničko budne su same od sebe; one koje vrijede za više oblasti stvarnosti najprije trebaju biti probuđene.
“Trebalo je vremena, tako mi je izgledalo, da bi u našoj težnji za znanjem došli do jasnog prepoznavanja našeg stanja, i bio sam sretan kada sam vidio bilo kakav početak ili naznaku koja je izgledalo da vodi u ovom smjeru. . . .”
“Tu sada postoji dvostruki rezultat antropozofskog perioda moje životne djelatnosti. U jednu ruku postoje moje objavljene knjige, dok u drugu ruku postoji veliki broj ciklusa predavanja, tiskan najprije za privatno kruženje i dostupan, u početku, samo članovima antropozofskog društva. Te tiskane verzije mojih predavanja su izvješća, više-manje ažurna, koja uopće nisam mogao ispraviti u željenom vremenu. Najdraže bi mi bilo da izgovorena riječ ostane izgovorena riječ; ali članovi su željeli da predavanja budu dostupna u tiskanoj formi; pa je tako napravljeno . . . .
“Za steći sliku o mom vlastitom unutarnjem radu, mom neprekidnom naporu da duhovnu znanost Antropozofije predstavim prevladavajućoj svijesti našeg vremena, treba se obratiti za pomoć mojim objavljenim radovima. U njima sam se pokušao uskladiti sa modernim težnjama za znanjem u njihovim mnogim aspektima. Tu sam naveo, ono što je u oblasti duhovne percepcije za mene sve punije i jasnije raslo u zdanje “Antropozofije”, doduše još uvijek nesavršeno na mnoge načine. U tome sam vidio moj esencijalni zadatak, u ispunjavanju od kojeg sam samo morao imati na umu ono što je potrebno kada je komunikacija iz duhovnog svijeta prenesena u prevladavajuću kulturu našeg vremena. Ipak ruku pod ruku s ovim zahtjevom morao sam potpuno opravdati još jedan, naime izaći u susret unutarnjim potrebama i duhovnim težnjama koje se očituju među članovima Društva.
“U tmo smislu su moga predavanja-ciklusi održani u Društvu; i to je uključivalo još jednu okolnost. Predavanjima su prisustvovali samo članovi. Pošto su već bili upoznati s osnovnim učenjem Antropozofije, njima se moglo obraćati kao naprednijim učenicima. Tako je cijeli ton tih predavanja članovima postao drugačiji od onog kakav je bio moguć u pisanim knjigama namijenjenim svijetu u cjelini. U tim intimnijim krugovima o mnogim stvarima sam mogao govoriti u obliku kojeg bi zasigurno morao mijenjati da su od početka bila namijenjena za objavljivanje.
“Kompetentan sud o sadržaju tih privatno tiskanih predavanja moći će naravno biti moguć samo za one koji su upoznati s pretpostavkama mišljenja, uzetim zdravo za gotovo od onih koji su ih čuli. Za veliku većinu tih reprinta, to podrazumijeva barem neko znanje o antropozofskoj znanosti o čovjeku i o biti velikog univerzuma kako je opisan u Antropozofiji; također i znanje o ‘antropozofskoj povijesti’, jer je i to također esencijalni dio komunikacije iz duhovnog svijeta.”
Tko god čita ovdje reproducirana predavanja treba imati na umu gore navedene riječi. Ako mu oni koji rade s ovim ciklusom predavanja pristupe s voljom “da u sebi probude sposobnosti spoznaje viših oblika stvarnosti”, sigurno će doći vrijeme kada će stara mehanicistička slika svijeta koju je proizvelo zadnje stoljeće biti prekoračena — prekoračena prije svega od strane najviše ažurnih, najnadarenijih i najsavjesnijih od naših znanstvenika, koji će tada vidjeti da je ova slika svijeta nemoguća i neistinita. Tada će daleko više živa i duhovna forma znanosti koju je Rudolf Steiner imao na umu otkriti svoju istinu i ljepotu, također i svoju inspirativnu etičku snagu. Odjel poziva sve svoje suradnike: Pomognimo da Goetheanum dovede ovu novu epohu čak i unutar ovog stoljeća. Za generacije koje će doći krajem 20-og stoljeća, neka tamo postoji znanost o prirodi prožeta živim Duhom, prožeta Krist-impulsom!
Za prirodoznanstvenu sekciju pri Goetheanumu
Guenther Wachsmuth.
Dornach, siječanj 1925.
UVODNA NAPOMENA
Na početku ovog znanstvenog ciklusa predavanja, Dr. Walter Johannes Stein pročitao je slijedeće citate: —
Iz Goetheovih znanstvenih radova, Izdanje Kuerschner, Vol. 3 (1890), strana XVII Uvod od Rudolfa Steinera: —
“Nepotrebno je reći da nisam želio braniti Goetheovu Teoriju boja u svakom detalju. To je temeljno načelo kojeg bi želio vidjeti da se pridržava. Niti bi ovdje bio moj zadatak izvlačiti iz tog načela fenomene boje koji u Goetheovo vrijeme još nisu bili poznati. Mogu samo opravdati takav zadatak ako bi bio dovoljno sretan da jednog dana imamo vremena i sredstava za napisati znanstveno ažurnu Teoriju boja u Goetheovom duhu”.
Iz Sveska 1 istog izdanja (1883), strana LXXXIV iz Uvoda Rudolfa Steinera:
“Neka znanstvenici i mislioci mladi u umu i u idealu — iznad svega oni koji teže ne da prošire opseg informacija već koji dublje gledaju u središnja pitanja našeg života znanja — obrate pažnju na ono što sam pokazao i slijede u velikom broju, tako da naprave potpunije i savršenije ono što sam ja ovdje pokušao”.
Iz “Duhovno vodstvo čovjeka i čovječanstva” Rudolf Steiner (1911):
“U vremenu koje dolazi biti će fizičara i kemičara čija učenja neće biti onakva kakva sada prevladavaju pod utjecajem egipatsko-kaldejskih duhova koji su zaostali, već koji će učiti da je materija izgrađena na način na koji je Krist postepeno zaredio. Čak i u zakonima kemije i fizike biti će nađen Krist. Tako će se u budućnosti dogoditi duhovni oblik kemije i fizike ”.