.Jedno je od načela istinske duhovne znanosti da onaj tko joj se posveti treba to činiti pri punoj svijesti. Ne treba radini ništa, ne treba vježbati ništa za što se ne zna kakav će učinak imati. Tajni učitelj koji nekome daje savjete ili upute, uvijek će u isto vrijeme reći što se događa s tijelom, dušom ili duhom osobe koja teži višem znanju.
Ovdje treba dati neke učinke na dušu okultnog učenika. Samo oni koji znaju takve stvari kako su ovdje priopćene, mogu pri punoj svijesti provoditi vježbe koje vode do spoznaje nadosjetilnih svjetova. I samo takav je pravi okultni učenik. Svako pipanje u mraku strogo se osuđuje u pravom tajnom školovanju. Oni koji ne žele provoditi okultno školovanje otvorenih očiju mogu postati mediji; ne mogu postati vidovnjaci u smislu okultne znanosti.
Određene promjene u takozvanom organizmu duše događaju se kod onih koji rade vježbe opisane u prethodnim pasusima (o stjecanju nadosjetilnog znanja). To je vidljivo samo vidovnjaku. Može se usporediti s više-manje duhovno-duševnim svijetlim oblakom u čijem je središtu fizičko ljudsko tijelo. [Opis se može naći u autorovoj Teozofiji] U tom organizmu naprimjer, nagoni, želje, strasti, ideje itd. postaju duhovno vidljivi. Osjetilna želja naprimjer, u njemu se osjeća kao tamnocrveno zračenje određenog oblika. Čista, plemenita misao nalazi svoj izraz u crvenkasto ljubičastom sjaju. Oštar koncept kojeg shvaća logički mislilac, doima se poput žućkaste figure s vrlo određenim obrisima. Misli ljudi jednostranih, tvrdoglavih pogleda izgledaju oštre, nepomične, dok misli ljudi dostupnih gledištima drugih imaju pokretne, promjenjive obrise. [U svim sljedećim opisima, mora se primijetiti da naprimjer, 'vidjeti boju' znači duhovno viđenje. Kada vidovito znanje govori o tome: 'vidim crveno', to znači: 'Imam iskustvo u duševno-duhovnom koje je ekvivalentno fizičkom iskustvu utiska crvene boje'. U takvom slučaju je sasvim prirodno da vidovnjak kaže: 'vidim crveno'. Ako to nemate na umu, lako je zamijeniti gledanje boje s iskustvom istinske vidovitosti.]
Što više čovjek napreduje u svom duševnom razvoju, to se pravilnije strukturira njegov duševni organizam. Kod ljudi s nerazvijenim duševnim životom je zbrkan, nestrukturiran. Ali čak i u takvom nestrukturiranom organizmu duše vidovnjak može uočiti strukturu koja se jasno izdvaja iz okoline. Proteže se od unutrašnjosti glave do sredine fizičkog tijela. Izgleda kao nekakvo neovisno tijelo koje ima određene organe. Oni organi o kojima ćemo prvo raspravljati duhovno se opažaju u blizini sljedećih fizičkih dijelova tijela: prvi između očiju, drugi u blizini grkljana, treći u predjelu srca, četvrti je u blizini onoga što se naziva želudac, peti i šesti su u abdomenu. Tajni znalci ove formacije nazivaju 'kotačima' (čakrama) ili 'lotosovim cvjetovima'. Tako se zovu zbog svoje sličnosti s kotačima ili cvjetovima; ali naravno treba shvatiti da takav izraz nije puno točniji od nazivanja dvaju dijelova pluća 'plućnim krilima'. Kao što je ovdje jasno da se ne radi o 'krilima', tako se i tu treba samo sjetiti komparativne oznake. Kod nerazvijenog čovjeka ti su 'lotosovi cvjetovi' tamne boje, mirni i nepomični. Kod vidovnjaka su međutim, u pokretu i imaju svijetle nijanse boja. Nešto slično je i s medijem, ali na drugačiji način. O tome se ovdje neće detaljnije raspravljati. - Kada učenik započne svoje vježbe, prva stvar je da se lotosovi cvjetovi posvijetle; kasnije se počinju okretati. Kada se ovo posljednje dogodi, počinje sposobnost vidovitosti. Jer ti 'cvjetovi' su osjetilni organi duše. [Ono što je rečeno u prethodnoj primjedbi o 'viđenju boja' također se odnosi na ove percepcije 'okretanja', zapravo samih 'lotosovih cvjetova'.] A njihovo okretanje je izraz za činjenicu da se opaža u nadosjetilnom. Nitko ne može vidjeti ništa nadosjetilno prije nego što se njegova astralna osjetila razviju na ovaj način.
Duhovni osjetilni organ, koji se nalazi u blizini grkljana, omogućuje vidovito sagledavanje načina razmišljanja drugog duševnog bića, također omogućuje dublji uvid u istinske zakonitosti prirodnih pojava. - Organ u blizini srca otvara vidovito znanje o načinu razmišljanja drugih duša. Oni koji su ga istrenirali također mogu prepoznati određene dublje sile u životinjama i biljkama. Kroz osjetilo u blizini takozvane želučane šupljine stječe se znanje o sposobnostima i talentima duša; može se vidjeti kakvu ulogu igraju životinje, biljke, kamenje, metali, atmosferske pojave itd. u domaćinstvu prirode.
Organ blizu grkljana ima šesnaest 'latica' ili 'prečki kotača', organ blizu srca ima dvanaest, a onaj blizu želuca ima deset.
Određene duševne funkcije povezane su s razvojem ovih osjetilnih organa. A tko god provodi te aktivnosti na vrlo specifičan način, doprinosi razvoju relevantnih duhovnih organa. Osam latica 'lotosovog cvijeta sa šesnaest latica' već je bilo razvijeno u ranijoj fazi ljudskog razvoja u dalekoj prošlosti. Sam čovjek nije ništa pridonio tom razvoju. To je dobio kao dar prirode dok je još bio u stanju snene, tupe svijesti. One su bile aktivne i na tom stupnju ljudskog razvoja. Međutim, ova vrsta aktivnosti bila je kompatibilna samo s tim tupim stanjem svijesti. Zatim, kad se svijest razbistrila, latice su potamnjele i prestale djelovati. Ostalih osam čovjek može svjesno razviti kroz vježbe. To čini lotosov cvijet svjetlucavim i pokretnim. O razvoju svake od šesnaest latica ovisi stjecanje određenih sposobnosti. Ali kao što je već naznačeno, čovjek ih može svjesno razviti samo osam; ostalih osam će se tada pojaviti same od sebe.
Razvoj teče na sljedeći način. Čovjek mora obratiti pozornost na određene duševne procese, koje obično provodi nemarno i nepažljivo. Postoji osam takvih funkcija. Prvo je način na koji se stječu ideje. Obično se u tom pogledu čovjek potpuno prepušta slučaju. On čuje ovo i ono, vidi jedno ili drugo, i prema tome oblikuje svoje koncepte. Sve dok to čini, njegov lotosov cvijet sa šesnaest latica ostaje potpuno bez utjecaja. Tek kada preuzme odgovornost i svoje samoobrazovanje u tom smjeru, on počinje djelovati. U tu svrhu mora obratiti pažnju na svoje ideje. Svaka ideja za njega treba dobiti smisao. Trebao bi u njoj vidjeti određenu poruku, poruku o stvarima u vanjskom svijetu. I neće se zadovoljiti idejama koje nemaju takvo značenje. Cijeli svoj pojmovni život trebao bi usmjeriti tako da postane pravo zrcalo vanjskog svijeta. Njegova težnja bi trebala biti uklanjanje neispravnih ideja iz njegove duše. - Drugi proces duše je kontrola odlukama, u sličnom smjeru. I o beznačajnim stvarima treba odlučivati na osnovu utemeljenog, temeljitog promišljanja. Trebao bi sve nepromišljene radnje, sva besmislena djela, držati podalje od duše. Za sve bi trebao imati dobro promišljene razloge. I trebao bi se suzdržati od onoga na što ga nijedan važan razlog ne potiče. - Treći proces se odnosi na govor. Samo ono smisleno i značajno treba dolaziti s usana okultnog učenika. Sve pričanje samo radi pričanja, vodi ga na krivi put. Okultni učenik treba izbjegavati uobičajenu vrstu razgovora, gdje se o svemu govori neselektivno i šareno. Pritom se, međutim, ne treba isključiti iz općenja s bližnjima. U tom općenju njegov bi govor bi se trebao razviti u smislenost. Odgovara na svačija pitanja, ali to čini promišljeno, promišljajući smjer. Nikad ne govori bez razloga. Trudi se ne koristiti ni previše ni premalo riječi. - Četvrti proces duše je reguliranje vanjskih radnji. Okultni učenik pokušava organizirati svoje postupke na takav način da odgovaraju postupcima njegovih bližnjih i onome što se događa u njegovoj okolini. Suzdržava se od postupaka koji drugima smetaju ili su u suprotnosti s onim što se oko njega događa. Pokušava svoje postupke rasporediti na način da se skladno uklapaju u njegovu okolinu, životnu situaciju itd. Gdje ga nešto drugo potakne na djelovanje, on pažljivo promatra kako najbolje odgovoriti na uzrok. Tamo gdje djeluje po vlastitoj volji, najjasnije moguće razmatra učinke svojih postupaka. - Peta stvar koju ovdje treba razmotriti je organizacija života u cjelini. Okultni učenik pokušava živjeti u skladu s prirodom i duhom. Nije brzoplet i nije lijen. Zauzetost i nonšalantnost jednako su mu strani. Na život gleda kao na sredstvo rada i prema tome sve uređuje. Brigu o zdravlju, navike i slično, on sam posloži tako da rezultat bude skladan život. - Šesto se tiče ljudski težnji. Okultni učenik iskušava svoje mogućnosti, svoju sposobnost i ponaša se u duhu takve samospoznaje. Ne pokušava učiniti ništa što je izvan njegovih moći; ali i ne izostaviti ništa što je unutar njih. S druge strane, postavlja ciljeve koji su povezani s idealima, s velikim dužnostima. On se ne uklapa nepromišljeno kao točak u mehanizam čovječanstva, već pokušava razumjeti svoju zadaću, gledati dalje od svakodnevice. Svoje dužnosti nastoji obavljati što bolje i savršenije. - Sedmo u njegovom duševnom životu tiče se težnji da nauči što više od života. Pokraj okultnog učenika ne prolazi ništa što mu ne daje priliku da skupi iskustvo koje će mu koristiti u životu. Ako je učinio nešto krivo i nesavršeno, to će biti prilika da kasnije učini nešto slično, ispravno ili savršeno. Kada vidi druge kako se ponašaju, on ih promatra sa sličnim ciljem. Pokušava prikupiti bogato iskustvo koje uvijek konzultira. I ne čini ništa bez osvrtanja na iskustva koja mu mogu pomoći u odlukama i postupcima. - Konačno, osmo je: okultni učenik mora s vremena na vrijeme pogledati u svoje unutarnje biće; on mora biti introspektivan, pažljivo se savjetovati sa samim sobom, oblikovati i ispitivati svoja životna načela, razmišljati o svom znanju, razmišljati o svojim dužnostima, o sadržaju i svrsi života itd. O svim ovim stvarima već je bilo riječi u prethodnim pasusima. Ovdje su samo nabrajane s obzirom na razvoj lotosovog cvijeta sa šesnaest latica. Praksom postaje sve savršeniji. Trening vidovitosti ovisi o takvim vježbama. Naprimjer, što više ono što osoba misli i govori odgovara onome što se događa u vanjskom svijetu, taj dar se brže razvija. Tko misli ili govori neistinu, ubija nešto u klici lotosovog cvijeta sa šesnaest latica. Istinoljubivost, iskrenost, poštenje su konstruktivni u tom odnosu, laž, nepoštenje su destruktivne sile. A okultni učenik mora znati da tu nije riječ samo o 'dobrim namjerama', već o stvarnim djelima. Ako mislim i govorim nešto što ne odgovara stvarnosti, onda nešto uništavam u svojim duhovnim osjetilima, čak i ako mislim da imam dobre namjere. To je kao dijete koje se opeče ako dotakne vatru, čak i ako je to iz neznanja. - Reguliranje duševnih procesa o kojima se raspravlja u naznačenom smjeru omogućuje da lotosov cvijet sa šesnaest latica zasja u prekrasnim bojama i daje mu zakonito kretanje. - Međutim, treba napomenuti da se opisani dar vidovitosti ne može pojaviti prije nego što se postigne određeni stupanj razvoja duše. Sve dok je potreban trud da se život vodi tom smjeru, ovaj dar se neće pokazati. Sve dok još mora posebno paziti na opisane događaje, nije zreo. Prvi tragovi vidovitosti pojavljuju se tek kad se dođe do toga da se živi na naznačeni način, kao što osoba normalno živi. Stvari tada ne bi trebale biti teške, već moraju postati prirodan način života. Ne treba se stalno promatrati, tjerati se na ovakav život. Treba da je sve postalo navika. - Postoje određene upute koje čine da lotos sa šesnaest latica procvjeta na drugačiji način. Prava okultna znanost odbacuje sve takve upute. Jer one dovode do uništenja tjelesnog zdravlja i moralne propasti. Lakše ih je izvesti nego ono što je opisano. Ovo je zamorno i problematično. Ali to vodi određenim ciljevima i može samo moralno jačati.
Iskrivljeni razvoj lotosovog cvijeta rezultira ne samo iluzijama i fantazijama u slučaju pojave određene vidovitosti, već i aberacijama i nestabilnošću u običnom životu. Čovjek može postati bojažljiv, zavidan, tašt, ohol, svojevoljan itd, kroz takav trening, dok prije nije imao te kvalitete. - Rečeno je da je osam latica cvijeta sa šesnaest latica već bilo razvijeno u dalekoj prošlosti i da se tijekom tajnog školovanja pojave same od sebe. Svo nastojanje tajnog učenika, sada mora voditi računa o osam drugih latica. Ako je trening pogrešan, one koje su se ranije razvije lako se pojave same od sebe, a one koje se tek formiraju ostaju atrofirane. To će osobito biti slučaj ako se u treningu premalo pažnje posvećuje logičnom, racionalnom mišljenju. Od najveće je važnosti da okultni učenik bude inteligentna osoba jasnog razmišljanja. A od daljnje je važnosti to što teži najvećoj jasnoći u govoru. Ljudi koji počinju osjećati nešto nadosjetilno vole razgovarati o tim stvarima. Time zaustavljaju svoj pravilan razvoj. Što manje pričate o tim stvarima, to je bolje. Govoriti trebaju samo oni koji su dosegli određenu razinu jasnoće. - Na početku učenja tajni učenici se u pravilu začude koliko je malo 'znatiželjan' netko tko je već duhovno školovan za informacije o njihovim iskustvima. Za njih bi najviše koristilo da šute o svojim iskustvima i da ne žele raspravljati ni o čemu osim o tome koliko dobro ili loše rade svoje vježbe ili slijede upute. Jer oni koji su već duhovno školovani, imaju potpuno drugačije izvore za procjenu napretka nego što su njihova izravna priopćenja. Dotičnih osam latica lotosa sa šesnaest latica uvije se donekle otvrdnu takvim priopćenjima, dok ih treba održavati mekima i savitljivima. Dat će se primjer koji to ilustrira. Ovo nije uzeto iz nadosjetilnog, već radi jasnoće iz običnog života. Pretpostavimo da čujem vijesti i onda odmah formiram mišljenje. Malo kasnije dobivam još jednu vijest, koja nije u skladu s prvom, o istoj stvari. To me tjera da preoblikujem svoj sud koji sam već stvorio. Posljedica toga je nepovoljan utjecaj na moj lotosov cvijet sa šesnaest latica. Stvari bi bile sasvim drugačije da sam isprva bio oprezan u svom sudu, da sam o cijelo stvari 'šutio', kako iznutra u mislima, tako i izvana u riječima, dok nisam imao sigurnu osnovu za svoj sud. Pažljivost u oblikovanju i izražavanju prosudbi postupno postaje posebno obilježje okultnog učenika. S druge strane, raste njegova osjetljivost na dojmove i doživljaje koje šutke propušta da prođu kako bi stvorio što više referentnih točaka kada treba prosuđivati. Kroz takav oprez pojavljuju se plavičasto crvenkaste i ružičasto crvene nijanse u laticama lotosa, dok se u drugom slučaju pojavljuju tamnocrvene i narančaste nijanse.
Lotosov cvijet s dvanaest latica u blizini srca formiran je na sličan način kao onaj sa šesnaest latica. [Stručnjak će u uvjetima za razvoj 'lotosa sa šesnaest latica' prepoznati upute koje je Buda dao svojim učenicima za 'Put'. Međutim, ovdje nije poanta proučavanje budizma, već opis uvjeta razvoja koji proizlaze iz same znanosti duha. Činjenica da se slažu s određenim Budinim učenjima ne može spriječiti da se ona sama po sebi smatraju istinitima.] Polovica latica već je bila prisutna i aktivna u prethodnoj fazi ljudskog razvoja. Stoga ovih šest listova ne treba posebno razvijati u okultnom školovanju; pojavljuju se sami od sebe i počinju vrtjeti dok se radi na ostalih šest. - Opet, kako bi se pospješio ovaj razvoj, ljudsko biće svjesno, određenim aktivnostima duše dati usmjerenje.
Sada mora biti jasno da percepcije individualnih duhovnih ili duševnih osjetila ima drugačiji karakter. Lotosov cvijet s dvanaest latica odaje drugačiju percepciju od onog sa šesnaest latica. Ovaj drugi opaža oblike. Način mišljenja koji duša ima, zakoni po kojima se odvijaju prirodne pojave, pojavljuju se kao oblici za lotosov cvijet sa šesnaest latica. Ali to nisu krute, mirne figure, već pokretne forme ispunjene životom. Vidovnjak koji je razvio ovo osjetilo može imenovati oblik za svaku vrstu misli, za svaki zakon prirode, u kojem se one izražavaju. Misao za osvetu, naprimjer, oblači se u strijelu, nazubljenu figuru, dobronamjerna misao često ima oblik cvijeta koji se otvara itd. Određene, smislene misli, formiraju se pravilno, simetrično, nejasni pojmovi imaju namreškane obrise. - Kroz lotosov cvijet s dvanaest latica dolazi do izražaja sasvim drugačija percepcija. Priroda ovih percepcija može se grubo okarakterizirati nazivajući ih duševnom toplinom i duševnom hladnoćom. Vidovnjak obdaren ovim osjetilom osjeća takvu duševnu toplinu ili duševnu hladnoću koja izvire iz figura koje opaža kroz lotosov cvijet sa šesnaest latica. Zamislite da je vidovnjak razvio samo lotosov cvijet sa šesnaest latica, ali ne i onaj s dvanaest latica. Tada bi u dobronamjernoj misli vidio samo gore opisanu figuru. Drugi, koji ima razvijena oba osjetila, također primjećuje i emanaciju ove misli koja se može opisati samo kao toplina duše. - Samo uzgred treba napomenuti da se u okultnoj obuci jedno osjetilo nikada ne razvija bez drugog, tako da se gore navedeno može smatrati samo pretpostavkom za pojašnjenje. - Formiranje lotosovog cvijeta s dvanaest latica otvara vidovnjaku duboko razumijevanje prirodnih procesa. Sve što se temelji na rastu i razvoju zrači toplinom duše; sve što je u procesu propadanja, razaranja, uništenja pojavljuje se s karakterom hladnoće duše.
Razvoj ovog osjetila potiče se na sljedeći način. Prva stvar koju okultni učenik promatra u tom smislu je regulacija njegovog procesa mišljenja (takozvana kontrola misli). Kao što lotosov cvijet sa šesnaest latica razvija prave, smislene misli, tako i cvijet s dvanaest latica kroz unutarnje ovladavanje tijekom misli. Vrludave misli koje nisu sastavljene na smislen, logičan način, već čisto slučajno, kvare oblik ovog lotosovog cvijeta. Što više jedna misao slijedi iz druge, što više izbjegava sve nelogično, to ovaj organ više poprima oblik koji mu odgovara. Ako okultni učenik čuje nelogične misli, on odmah promisli pravu stvar. Ali ne bi se trebao bez ljubavi povući iz možda nelogičnog okruženja, kako bi se dalje razvijao. Također ne bi trebao osjećati poriv da odmah ispravi sve što je nelogično u njegovoj okolini. Naprotiv, on će vrlo tiho, misli koje mu jure izvana, dovesti u logičan, smislen slijed unutar sebe. I svugdje u svojim mislima nastoji održati taj smjer. - Drugo je unijeti istu dosljednost u svoje postupke (kontrola postupaka). Sve nepostojanosti, disharmonije u djelovanju, donose propast dotičnom lotosovom cvijetu. Kada je okultni učenik nešto učinio, on svoje daljnje djelovanje uređuje tako da ono dalje logično slijedi iz prvog. Tko god danas djeluje u drugačijem smislu nego jučer, nikada neće razviti opisano osjetilo. - Treće je trening izdržljivosti. Okultni učenik neće dopustiti da ga ovaj ili onaj utjecaj odvrati od cilja koji je sebi postavio, sve dok taj cilj može smatrati ispravnim. Za njega su prepreke poziv na njihovo prevladavanje, a ne razlozi za odvraćanje. - Četvrto je tolerancija prema ljudima, drugim bićima, a također i činjenicama. Okultni učenik potiskuje svaku suvišnu kritiku nesavršenog, zlog i lošeg, i radije pokušava razumjeti sve što mu se nađe na putu. Kao što Sunce ne povlači svoju svjetlost od zla, tako ni on ne povlači svoje razumno suosjećanje. Ako okultni učenik naiđe na bilo kakvu nevolju, on se ne upušta u pogrdne osude, već prihvaća ono što mora i pokušava, koliko može, okrenuti stvar na bolje. On ne samo da druga mišljenja promatra sa svog stajališta, već se također pokušava staviti u poziciju druge osobe. - Peto je Nepristranost prema pojavama života. U vezi s tim također se govori o 'vjeri' ili 'povjerenju'. Okultni učenik pristupa svakom ljudskom biću, svakom biću, s tim povjerenjem. I ispunjava se takvim samopouzdanjem u svoje postupke. Nikada sam sebi neće reći, kada mu se nešto kaže: ne vjerujem, jer je u suprotnosti s mojim prethodnim mišljenjem. Dapače, spreman je u svakom trenutku testirati i ispraviti svoje mišljenje i gledište novim. Uvijek ostaje prijemčiv za sve što mu se približi. I vjeruje u učinkovitost onoga što poduzima. Iz svoje prirode tjera plašljivost i sumnje. Ako ima namjeru, ima i vjere u snagu te namjere. Stotinu neuspjeha ne može mu oduzeti to uvjerenje. To je on, 'vjera koja može pomicati planine'. - Šesto je stjecanje određene ravnoteže (uravnoteženost). Okultni učenik nastoji održati ravnomjerno raspoloženje, bilo da je tužan ili sretan. I kod kolebanja između 'radosti do neba, i tuge do groba'. Nesreća i opasnost nalaze ga jednako dobro pripremljenog kao sreća i napredak.
Čitatelji duhovno-znanstvenih spisa prepoznati će ono što je opisano kao takozvanih 'šest kvaliteta', koje oni koji teže posvećenju moraju razviti u sebi. Ovdje treba objasniti njihovu povezanost s duševnim osjetilom zvanim lotos s dvanaest latica. - Tajni trening opet može dati posebne upute koje ovaj lotosov cvijet dovode do zrelosti, ali i ovdje razvoj pravilnog oblika ovog osjetilnog organa ovisi o razvoju navedenih osobina. Ako se ovaj razvoj zanemari, onda se ovaj organ razvija u karikaturu. A s razvojem određene vidovitosti u tom smjeru, spomenute osobine mogu se okrenuti prema gorem umjesto boljem. Čovjek može postati osobito netolerantan, plašljiv, i odbacivati svoju okolinu. Može, naprimjer, steći nešto osjećaja za stavove drugih duša i stoga bježati od njih ili ih mrziti. To može ići tako daleko da zbog hladnoće koja ga obuzme kada čuje takve poglede, uopće ne može slušati, ili se ponaša odbojno.
Ako se uz sve rečeno pridržavaju i određenih propisa, koje okultni učenici mogu dobiti samo usmeno od okultnih učitelja, dolazi do odgovarajućeg ubrzanja u razvoju lotosovog cvijeta. Ali ovdje dane upute vode u pravo tajno školovanje. Ali također je, i za one koji ne žele ili ne mogu proći tajno školovanje, korisno da uspostave svoj život u naznačenom smjeru. Jer djelovanje na duševni organizam nastupa u svakom slučaju, iako polako. A za okultnog učenika poštivanje ovih načela je neophodno. - Ako bi pokušao tajno školovanje bez njih, mogao bi ući u više svjetove samo s neadekvatnim organima; i umjesto spoznaje istine, bio bi podložan zabludama i iluzijama. Postao bi vidovit na određeni način; ali u osnovi bi samo podlegao većoj sljepoći nego prije. Jer prije je čvrsto stajao unutar svijeta osjetila i imao ga je u određenom položaju; ali sada vidi iza svijeta osjetila i postaje zbunjen oko toga, prije nego je dobio sigurni oslonac u višem svijetu. Tada možda uopće više neće moći razlikovati istinu od zablude, i izgubiti će svaki smjer u životu. - Upravo zato je strpljenje toliko potrebno u ovim stvarima. Uvijek treba imati na umu da znanost duha ne smije ići dalje sa svojim uputama, od onoga što je potpuna spremnost na regulirani razvoj 'lotosovih cvjetova'. Mogle bi se razviti karikature ovih cvjetova, ako bi sazreli prije nego tiho dobiju svoj oblik. Jer ove posebne upute znanosti duha donose zrelost, ali oblik im daje opisani način života.
Briga za dušu, koja je neophodna za razvoj lotosovog cvijeta s deset latica, posebno je delikatne prirode. Jer ovdje se radi o učenju ovladavanja samim osjetilnim dojmovima na svjestan način. Ovo je osobito potrebno za ambicioznog vidovnjaka. Jedino tako može izbjeći izvor bezbrojnih iluzija i duševne proizvoljnosti. Ljudi obično uopće ne shvaćaju koje stvari dominiraju njihovim idejama, njihovim sjećanjima i kako su evocirane. Pretpostavimo sljedeći slučaj. Netko se vozi vlakom. Zauzet je mišlju. Odjednom njegova misao dobiva sasvim drugi smjer. Prisjeća se iskustva koje je doživio prije mnogo godina i utka ga u svoje sadašnje misli. Međutim, nije ni primijetio da su mu oči bile usmjerene kroz prozor i da je njegov pogled bio usmjeren na osobu koja je bila slična drugoj koja je bila uključena u zapamćeno iskustvo. Ono što je vidio uopće mu ne dolazi u svijest, samo učinak. Pa vjeruje da mu je stvar došla 'sama od sebe'. Koliko toga u životu ne dođe tako. Koliku ulogu u našem životu igraju stvari koje smo doživjeli i pročitali, a da nismo svjesni povezanosti. Naprimjer, netko mrzi određenu boju; ali ni ne zna da je to tako jer je učiteljica koja ga je mučila prije mnogo godina nosila kaput te boje. Na takvim se vezama temelje bezbrojne iluzije. Mnoge stvari se ugrađuju u dušu, a da nisu ugrađene u svijest. Može se dogoditi sljedeći slučaj. Netko čita u novinama o smrti poznate osobe. I sada čvrsto tvrdi da je ovu smrt predvidio 'jučer', iako nije čuo ni vidio ništa što bi ga moglo navesti na tu pomisao. I istina je, misao mu je 'jučer' pala na pamet kao 'sama od sebe': dotični će umrijeti. Samo je jednu stvar zanemario. Nekoliko sati prije 'jučer' pala mu je na pamet misao, bio je u posjetu poznaniku. Na stolu su bile novine. Nije ih pročitao. No nesvjesno mu je oko palo na vijest o teškoj bolesti dotične osobe. Nije bio svjestan dojma. Ali učinak je bio 'predosjećaj'. - Ako se razmišlja o takvim stvarima, može se procijeniti kakav je izvor iluzija i fantazija u takvim okolnostima. A ovaj izvor moraju zatvoriti oni koji žele razviti svoj lotosov cvijet s deset latica. Jer se kroz ovaj cvijet mogu uočiti duboko skrivene osobine u dušama. Ali istina se može pripisati ovim percepcijama samo kada se osoba potpuno oslobodi od opisanih iluzija. U tu je svrhu potrebno da čovjek postane gospodar onoga što na njega utječe iz vanjskog svijeta. Morate doći do točke kada stvarno ne dobijete dojmove koje ne želite primiti. Takva se sposobnost može kultivirati samo snažnim unutarnjim radom. Morate steći volju da pustite da na vas djeluju stvari samo one na koje obraćate pažnju, a da stvarno izbjegnete dojmove prema kojima se ne okrećete svojevoljno. Ono što netko vidi mora željeti vidjeti; a ono na što ne obraćate pažnju zapravo ne mora biti tu za vas. Što življi, energičniji unutarnji rad duše postaje, to će se više postići. - Okultni učenik mora izbjegavati svako nepromišljeno gledanje i slušanje. Za njega treba postojati samo ono u što usmjeri svoje uho ili oko. Mora vježbati da u gužvi ne mora ništa slušati ako ne želi slušati; za njega se kaže da čini svoje oko neosjetljivim na stvari koje posebno ne gleda. Mora biti okruženi duševnim oklopom za sve nesvjesne impresije. - U tom smjeru mora biti posebno oprezan sa samim životom misli. On pred sebe stavlja misao, i pokušava dalje razmišljati samo o onome što može svjesno, u potpunoj slobodi, priložiti ovoj misli. Odbacuje bilo kakve ideje. Ako misao želi povezati s nečim drugim, pažljivo prati odakle je ovo drugo stiglo. - On ide i dalje. Naprimjer, ako ima određenu antipatiju prema nečemu, on se protiv toga bori i pokušava uspostaviti svjestan odnos prema toj stvari. Na taj se način sve manje i manje nesvjesnih elemenata miješa u njegov duševni život. Samo kroz takvu strogu samodisciplinu lotosov cvijet s deset latica postiže oblik koji bi trebao imati. Unutarnji život okultnog učenika mora postati život pažnje, a ono na što se ne želi ili ne treba obraćati pozornost, mora se zaista znati držati podalje. - Ako je takva samodisciplina popraćena meditacijom, što odgovara uputama znanosti duha, tada će lotosov cvijet u području želučane šupljine sazreti na pravi način, a ono što je imalo samo oblik i toplinu preko prethodno opisanih duhovnih osjetilnih organa poprima duhovno svijetlo i boju. I kroz to se, naprimjer, otkrivaju talenti i sposobnosti duša, moći i skrivene kvalitete u prirodi. Tako postaje vidljiva boja aure živih bića; ono što je oko nas time objavljuje svoje duševne kvalitete. - Priznat će se da je u razvoju na ovom području potrebna najveća pažnja jer je igra nesvjesnih sjećanja ovdje iznimno aktivna. Da to nije slučaj, onda bi mnogi ljudi imali upravo osjetilo o kojem je ovdje riječ, jer se ono javlja gotovo odmah kada čovjek ima dojmove svojih osjetila tako potpuno pod svojom vlašću, da su podložna samo njegovoj pažnji ili nepažnji. Ono ostaje nedjelotvorno samo dok snaga vanjskih osjetila drži ovo osjetilo duše prigušenim i tupim.
Teže od opisanog formiranja lotosovog cvijeta je onog sa šest latica koji se nalazi u sredini tijela. Jer za ovaj trening mora se težiti potpunoj dominaciji cijelog ljudskog bića kroz samosvijest, kako bi tijelo, duša, i duh, kod njega bili u savršenom skladu. Pokreti tijela, sklonosti i strasti duše, misli i ideje duha, moraju se međusobno savršeno uskladiti. Tijelo se mora oplemeniti i pročistiti na način da se njegovi organi ne potiču ni na što a što nije u službi duše i duha. Tijelo ne bi trebalo poticati dušu na želje i strasti koje su u suprotnosti s čistim i plemenitim mišljenjem. Ali duh ne bi trebao vladati nad dušom poput robovlasnika sa svojim zapovijedima i zakonima; već treba slijediti dužnosti i zapovijedi vlastite slobodne sklonosti. Dužnost neće lebdjeti nad okultnim učenikom kao nešto čemu se nerado podvrgava, već kao nešto što obavlja iz ljubavi. Okultni učenik mora razviti slobodnu dušu koja je u ravnoteži između osjetilnosti i duhovnosti. I tu se mora usavršiti na taj način da se prepušta svojoj osjetilnosti, jer je toliko pročišćena da je izgubila moć da se spusti na njihovu razinu. Više ne bi trebao obuzdavati svoje strasti, jer oni po vlastitoj volji slijede ono što je ispravno. Sve dok ih treba obuzdavati, on ne može biti na određenoj razini. Vrlina na koju se još mora siliti je bezvrijedna za okultno školovanje. Sve dok postoji želja, to smeta školovanju, čak i ako se ne pokušava udovoljiti joj. I nema razlike pripada li ta želja više tijelu ili više duši. Ako netko, naprimjer, ako osoba izbjegava određeni stimulans kako bi se pročistila povlačenjem zadovoljstva, to pomaže samo ako njeno tijelo ne trpi nikakvu nelagodu od te apstinencije. Ako je slučaj ovo drugo, to pokazuje da tijelo želi stimulans, i apstinencija je bezvrijedna. U tom slučaju može se dogoditi da se osoba mora odreći željenog cilja i čekati da joj budu dostupni povoljniji osjetilni uvjeti - možda tek u drugom životu. U određenoj situaciji razumno odricanje puno je veći uspjeh od težnje za nečim što se u danim okolnostima ne može postići. Da, takvo odricanje više potiče razvoj nego suprotno.
Svatko tko je razvio lotosov cvijet sa šest latica doći će u kontakt s bićima koja pripadaju višim svjetovima, ali samo ako se njihova egzistencija pokaže u svijetu duša. Ali tajno školovanje ne preporučuje razvoj ovog lotosovog cvijeta sve dok učenik ne napreduje toliko daleko na putu kojim može uzdići svoj duh u još viši svijet. Ovaj ulazak u stvarni duhovni svijet uvijek mora pratiti razvoj lotosovih cvjetova. Inače učenik postaje zbunjen i nesiguran. Naučit će vidjeti, ali mu nedostaje sposobnost da pravilno procijeni ono što vidi. - Određeno jamstvo protiv zabune i nestabilnosti već leži u onome što je potrebno za formiranje lotosovog cvijeta sa šest latica. Jer u tu zbrku neće biti lako uvući nekoga tko je postigao savršenu ravnotežu između osjetilnosti (tijela), strasti (duše) i ideje (duha). Ipak, potrebno je više od ovog jamstva kada, kroz razvoj lotosovog cvijeta sa šest latica, ljudska bića postanu zamjetljiva sa životom i neovisnošću, koji pripadaju nekom svijetu koji je potpuno drugačiji od onoga od fizičkih osjetila. Da bi imao sigurnost u tim porođajnim mukama, nije mu dovoljan razvoj lotosovih cvjetova, već na raspolaganju mora imati još više organe. Sada ćemo govoriti o razvoju ovih još viših organa; onda možemo govoriti i o drugim lotosovim cvjetovima, i daljnjoj organizaciji tijela duše. [Nije potrebno spominjati da, u doslovnom smislu, izraz 'tijelo duše' (kao i mnogi slični izrazi u znanosti duha) sadrži proturječnost. Ali ovaj izraz se koristi jer vidovita percepcija opaža nešto što se doživljava u duhovnom, na isti način na koji se tijelo opaža u fizičkom.]
***
Razvoj duševnog tijela, kako je upravo opisano, omogućuje čovjeku opažanje nadosjetilnih pojava. Ali ako se stvarno želite snaći u ovom svijetu, ne smijete stati na ovom stupnju razvoja. Sama pokretljivost lotosovih cvjetova nije dovoljna. Čovjek mora biti sposoban samostalno, pri punoj svijesti, regulirati i kontrolirati kretanje svojih duhovnih organa. Inače bi postao igračka vanjskih sila i moći. Ako to ne želi postati, mora steći sposobnost da čuje takozvanu 'unutarnju riječ'. Da bi se to postiglo, mora se razviti ne samo tijelo duše, već i etersko tijelo. To je suptilno tijelo koje se vidovnjaku pokazuje kao neka vrsta dvojnika fizičkog tijela. Na neki način to je međufaza između ovog tijela i tijela duše. [Pogledajte opis u autorovoj knjizi Teozofija.] - Ako ste obdareni vidovnjačkim sposobnostima, možete pri punoj svijesti otkloniti fizičko tijelo osobe koja stoji ispred vas. To nije ništa više od vježbe pažnje na nižoj razini. Kao što čovjek može skrenuti pažnju s nečega pred sobom tako da toga nema, tako i vidovnjak može izbrisati fizičko tijelo iz svoje percepcije tako da mu ono fizičko postane sasvim transparentno. Ako to čini s osobom koja stoji ispred njega, tada pred okom njegove duše ostaje takozvano etersko tijelo, pored duševnog tijela koje je veće od oba i koje također prodire u oba. Etersko tijelo je približno iste veličine i oblika kao i fizičko tijelo, tako da ispunjava približno isti prostor kao i fizičko tijelo. To je izuzetno delikatna i fino organizirana struktura. [Molim fizičara da se ne uvrijedi na izraz 'etersko tijelo'. Riječ 'eter' samo je namijenjena da ukaže na delikatnost dotične strukture. Ono što je ovdje rečeno ne treba stavljati skupa s 'eterom' iz fizikalnih hipoteza.] Njezina primarna boja razlikuje se od bilo koje od sedam boja sadržanih u dugi. Svatko tko to može promatrati upoznaje boju koje zapravo nema za osjetilno promatranje. Najbolje se može usporediti s bojom mladog cvijeta breskve. Ako netko želi promatrati etersko tijelo samo po sebi, na isti način se mora izbrisati pojava duševnog tijela za promatranje, kroz vježbu pažnje slične prirode onoj gore opisanoj. Ako se to ne učini, mijenja se pogled na etersko tijelo zbog tijela duše koje u njega potpuno prodire.
U ljudskom biću su čestice eterskog tijela u stalnom kretanju. Njime teku bezbrojne struje na sve strane. Život se održava i regulira tim strujama. Svako živo tijelo ima takvo etersko tijelo. Imaju ga i biljke i životinje. Da, čak i kod minerala tragovi su vidljivi pažljivom promatraču. - Navedena strujanja i kretanja su u početku potpuno neovisna o volji i svijesti čovjeka, kao što rad srca ili želuca u fizičkom svijetu, nije ovisan o volji. - I sve dok čovjek ne poduzme svoju obuku u smislu stjecanja nadosjetilnih sposobnosti, ta će neovisnost ostati. Jer upravo se u tome sastoji viši razvoj na određenoj razini, da uz strujanja i kretanja eterskog tijela koja su neovisna o svijesti, postoje i ona koja svjesno izaziva sam čovjek.
Kada je tajna obuka toliko napredovala da se lotosovi cvjetovi opisani u prethodnim odjeljcima počnu kretati, tada je učenik već postigao neke od stvari koje dovode do stvaranja vrlo određenih struktura i pokreta u njegovom eterskom tijelu. Svrha ovog razvoja je da se u području fizičkog srca formira svojevrsno središte iz kojeg izlaze struje i pokreti u najrazličitijim duhovnim bojama i oblicima. U stvarnosti, ovo središte nije samo točka, već vrlo složena struktura, prekrasan organ. Duhovno svijetli i svjetluca u najrazličitijim bojama i pokazuje oblike velike pravilnosti koji se mogu vrlo brzo mijenjati. I daljnje struje oblika i boja teku od ovog organa do dijelova ostatka tijela, pa čak i izvan njega, prodirući i osvjetljavajući cijelo tijelo duše. Ali najvažnija od tih struja ide u lotosovo cvijeće. Prolaze kroz pojedinačne listove i reguliraju njihovu rotaciju; zatim izviru iz lišća da bi se izgubile u kozmosu. Što je osoba razvijenija, to je veći radijus u kojem se te struje šire.
Lotosov cvijet s dvanaest latica posebno je usko povezan s opisanom središnjom točkom. Struje teku izravno u njega. I kroz njega struje idu s jedne strane do lotosovih cvjetova sa šesnaest i dvije latice, a s druge (donje) strane do lotosovih cvjetova sa osam latica, šest latica i četiri latice. Ovaj raspored je razlog zašto se posebna pažnja mora obratiti na razvoj lotosovog cvijeta s dvanaest latica, u tajnom školovanju. Ako bi tu nešto pošlo po zlu, konstrukcija cijele strukture bi morala biti nepravilna. - Koliko je tajno školovanje delikatno i intimno i koliko se precizno mora provoditi da bi se sve razvijalo na pravi način, može se prosuditi iz rečenog. Iz ovoga je također odmah jasno da o tome može govoriti samo onaj tko je osobno iskusio sve što bi neko drugi trebao vježbati, i tko je savršeno sposoban prepoznati vode li njegove upute ka željenom rezultatu.
Kada okultni učenik izvršava ono što mu je propisano uputama, on u svoje etersko tijelo unosi struje i pokrete koji su u skladu sa zakonima i evolucijom svijeta kojem pripada. Stoga se ove upute uvijek odraz velikih zakona razvoja svijeta. Sastoje se od spomenutih i sličnih vježbi meditacije i koncentracije, koje uz pravilnu primjenu imaju opisane učinke. U određenim trenucima duhovni učenik mora potpuno prožeti svoju dušu sadržajem vježbi, potpuno se njime ispuniti, da tako kažem. Počinje s jednostavnim, prije svega je prikladno produbiti, inteligentno i razumno mišljenje glave, učiniti ga unutarnjim. Ovakav način mišljenja postaje slobodan i neovisan o svim osjetilnim dojmovima i iskustvima. Ono je sažeto, takoreći, u jednu točku, koju čovjek ima potpuno u svojoj vlasti. Na taj način se stvara preliminarni centar za struje eterskog tijela. U početku ovaj centar nije u predjelu srca, već glave. Vidovnjaku se tamo pokazuje kao ishodište kretanja. - U potpunosti je uspješno samo takvo tajno školovanje, koje prvo stvara ovaj centar. Kad bi se središte od samog početka pomaknulo u područje srca, ambiciozni vidovnjak mogao bi steći određene uvide u više svjetove; ali ne bi mogao dobiti ispravan uvid u vezu između tih viših svjetova i naših osjetila. A to je za čovjeka na današnjem stupnju razvoja svijeta apsolutna potreba. Vidovnjak ne smije postati fanatik; mora stajati na čvrstom tlu.
Središnja točka u glavi, kada je pravilno fiksirana, pomiče se niže, u podruje grkljana. To se postiže daljnjom primjenom vježbi koncentracije. Zatim pokreti eterskog tijela koji su opisani zrače iz ovog područja. Oni osvjetljavaju duševni prostor oko čovjeka.
Daljnje praksa omogućuje okultnom učeniku da sam odredi položaj svog eterskog tijela. Prije je ova situacija bila ovisna o silama koje dolaze izvana i silama koje proizlaze iz fizičkog tijela. Daljnjim razvojem čovjek će moći okretati svoje etersko tijelo u svim smjerovima. Na ovu sposobnost utječu struje koje teku otprilike duž dviju šaka i čije je središte u lotosovom cvijetu s dvije latice u području očiju. Sve ovo nastaje zato što zrake iz grkljana poprimaju okrugli oblik, od kojih određeni broj ide do lotosovog cvijeta s dvije latice, odatle idu kao valovita strujanja duž ruku. - Daljnja posljedica je da se te struje granaju na delikatan način i postaju neka vrsta spleta, koji se transformira poput mreže koja obuhvaća cijelo etersko tijelo. Dok prije nije bilo zatvoreno prema van, tako da su struje izravno ulazile i izlazile iz općeg mora života, sada utjecaji izvana moraju proći kroz ovu malu membranu. To čovjeka čini osjetljivim na te vanjske struje. Postaje im uočljiv. - Sada je došlo vrijeme da cijelom sustavu struja i kretanja damo središnju točku u području srca. To se ponovno događa kroz nastavak vježbi koncentracije i meditacije. I time je postignut stupanj na kojemu je čovjek obdaren 'unutarnjom riječju'. Za čovjeka sada sve stvari dobivaju novo značenje. U određenoj mjeri postaju duhovno čujne u svom najdubljem biću; čovjeku govore o svom stvarnom biću. Naznačena strujanja povezuju ga s nutrinom svijeta kojemu pripada. Počinje živjeti životom svoje okoline, i može ga odražavati u pokretima svojih lotosovih cvjetova.
S tim čovjek ulazi u duhovni svijet. Kad je stigao tako daleko, stječe novo razumijevanje onoga što su govorili veliki učitelji čovječanstva. Budini govori i Evanđelja, naprimjer, sada na njega utječu na nov način. Prolaze kroz njega s blaženstvom koje prije nije ni slutio. Jer ton njihovih riječi prati pokrete i ritmove koje je sada u sebi razvio. Sada može izravno znati da takva osoba kao što je Buda, ili pisci Evanđelja, ne izražavaju svoja otkrivenja, već ona koja su strujala iz najdublje suštine stvari. - Ovdje treba skrenuti pozornost na činjenicu koja se vjerojatno može razumjeti samo iz onoga što je prije rečeno. Mnoga ponavljanja u Budinim govorima nisu sasvim razumljiva ljudima sadašnjeg vremena. Za okultnog učenika oni postaju nešto na čemu voli odmarati svoja unutarnja osjetila. Jer oni odgovaraju određenim ritmičkim pokretima u eterskom tijelu. Predanost njima u savršenoj unutarnjoj tišini takvim pokretima stvara harmoniju. A budući da su ta kretanja slika određenih svjetskih ritmova, koji u pojedinim točkama predstavljaju i ponavljanje i redovno vraćanje na one prijašnje, na taj način, slušajući Budin 'Put', čovjek proživljava vezu s misterijama svijeta.
Znanost duha govori o četiri kvalitete koje čovjek mora steći na takozvanom putu kušnji da bi se uzdigao do višeg znanja. Prva od njih je sposobnost odvajanja, u mislima, istine od pojavnosti, istine od pukog mišljenja. Druga kvaliteta je ispravna procjena istinitog i stvarnog u odnosu na pojavnost. Treća sposobnost sastoji se od vježbanja šest osobina spomenutih u prethodnom poglavlju: kontrola misli, kontrola postupaka, ustrajnost, strpljenje, vjera i staloženost. Četvrta je ljubav prema unutarnjoj slobodi.
Puko intelektualno shvaćanje onoga što leži u tim kvalitetama je beskorisno. Moraju tako biti ugrađene u dušu da uspostave unutarnje navike. Uzmite, naprimjer, prvu kvalitetu: razlikovanje istine od pojavnosti. Čovjek se mora uvježbati na takav način da u svakoj stvari koja mu se nađe na putu može, kao nešto prirodno, razlikovati ono što je beznačajno od onoga što je važno. Čovjek se može na ovaj način uvježbati samo ako smireno i strpljivo, uvijek iznova provodi promatranja vanjskog svijeta. Na kraju, pogled prirodno prianja uz ono što je istinito, kao što se prije zadovoljavao nebitnim. 'Sve prolazno samo je prispodoba': ova istina postaje prirodno uvjerenje duše. A tako je i ostale četiri kvalitete.
Sada se pod utjecajem ove četiri navike duše, fino etersko tijelo čovjeka mijenja. Kroz prvo 'razlikovanje istine od pojavnosti' proizvodi se naznačeno središte u glavi i priprema ono u grkljanu. Međutim, za pravi trening potrebne su gore navedene vježbe koncentracije. One čine razvoj, a četiri navike donose rezultate. - Ako je središte u području grkljana pripremljeno, tada se pravilnom procjenom istinskog u odnosu na nebitno, ostvaruje naznačena slobodna kontrola eterskog tijela i njegovo prekrivanje i razgraničenje mrežom, ostvareno ispravnom procjenom pravih u odnosu na nebitne pojave. Ako čovjek dođe do takve procjene, tada mu duhovne činjenice postupno postanu uočljive. Ali ne bi trebao misliti da mora samo izvršiti radnje koje se čine značajnim za racionalnu procjenu. Najmanja radnja, svaki mali pokret ima nešto od značaja u velikom domaćinstvu svijeta, i samo je stvar biti svjestan tog značaja. Ne radi se o podcjenjivanju, već o ispravnom procjenjivanju svakodnevnih životnih aktivnosti. - O šest vrlina koje čine treću kvalitetu već je bilo riječi. Povezane su s razvojem lotosovog cvijeta s dvanaest latica u području srca. Kao što je pokazano, to je mjesto gdje moraju biti usmjerene životne struje eterskog tijela. Četvrta kvaliteta, želja za oslobođenjem, tada služi za sazrijevanje eterskog organa blizu srca. Kada ovo svojstvo postane navika duše, čovjek se oslobađa svega što je povezano samo sa sposobnostima njegove osobne prirode. Prestaje gledati stvari sa svojeg posebnog stajališta. Ograničenja njegova uskog jastva koja ga vežu za to gledište nestaju. Misteriji duhovnog svijeta dobivaju pristup njegovom unutarnjem biću. To je oslobođenje. Jer ti lanci tjeraju ljude da stvari i bića gledaju na način koji odgovara njihovoj osobnoj prirodi. Okultni učenik mora postati neovisan i slobodan od ovog osobnog načina gledanja na stvari.
Iz ovoga se može vidjeti da pravila koja proizlaze iz znanosti duha imaju odlučujući učinak duboko u najskrovitijoj ljudskoj prirodi. I pravila o četiri spomenuta svojstva su takva pravila. Ona se mogu naći u ovom ili onom obliku u svim svjetonazorima koji računaju s duhovnim svijetom. Utemeljitelji takvih svjetonazora nisu ljudima davali takve upute iz nejasnog osjećaja. Umjesto toga, učinili su to jer su bili veliki posvećenici. Svoja moralna pravila oblikovali su iz znanja. Znali su kako ona djeluju na delikatniju prirodu čovjeka i željeli su da tu delikatniju prirodu postupno dovedu do kultiviranja. Živjeti u duhu takvih svjetonazora znači raditi na vlastitom duhovnom usavršavanju. I samo kada to čini čovjek služi svijetu u cjelini. Samousavršavanje nije nimalo sebično. Jer nesavršen čovjek je i nesavršen sluga čovječanstva i svijeta. Čovjek bolje služi cjelini što je sam savršeniji. Tu je moto: 'Kada ruža kiti sebe, kiti cijeli vrt'.
Utemeljitelji velikih svjetonazora su stoga veliki posvećenici. Ono što iz njih dolazi ulijeva se u ljudsku dušu. I kroz to, cijeli svijet napreduje s čovječanstvom. Posvećenici su sasvim svjesno radili na procesu ljudskog razvoja. Čovjek razumije sadržaj njihovih uputa samo ako uzme u obzir da su izvučene iz znanja o najdubljoj čovjekovoj prirodi. Veliki znalci bili su inicirani, i na temelju svog znanja oblikovali su ideale čovječanstva. A čovjek se tim vođama približava kada se vlastitim razvojem uzdigne do njihovih visina.
Kada je u ljudskom biću započeo razvoj eterskog tijela na gore opisani način, otvara mu se potpuno novi život. I on u pravo vrijeme mora primiti prosvjetljenje kroz tajnu obuku, koje će mu omogućiti snalaženje u ovom novom životu. On, naprimjer, kroz lotosov cvijet sa šesnaest latica vidi duhovne oblike višeg svijeta. Sada mora shvatiti koliko su ti oblici različiti, ovisno o tome jesu li uzrokovani ovim ili onim predmetom ili bićem. Prvo na što može usmjeriti svoju pozornost je da na neke od ovih oblika može snažno utjecati vlastitim mislima i osjećajima, na druge nikako ili u manjoj mjeri. Jedna vrsta oblika odmah se mijenja ako onaj koji promatra ima ovu misao: 'ovo je lijepo' kada se pojave, a zatim se tijekom gledanja misao promijeni u ovu: 'ovo je korisno'. - Osobito oblici koji potječu od minerala ili umjetno izrađenih predmeta imaju tu posebnost da se mijenjaju sa svakom mišlju ili svakim osjećajem koji im gledatelj donese. U manjoj mjeri to je slučaj s oblicima koji pripadaju biljkama; a u još manjoj u onima koji odgovaraju životinjama. Ovi oblici su također pokretni i puni života. Ali ta je pokretljivost samo djelomično posljedica ljudskih misli i osjećaja, a djelomično je uzrokovana uzrocima nad kojima čovjek nema kontrolu. Ali unutar cijelog ovog svijeta oblika pojavljuje se neka vrsta oblika koji je u početku gotovo potpuno izvan utjecaja samog čovjeka. Okultni učenik se može uvjeriti da ti oblici ne dolaze od minerala ili umjetnih predmeta, niti od biljaka ili životinja. On sada, kako bi bio potpuno načisto, mora razmotriti oblike za koje može znati da su uzrokovani tuđim osjećajima, porivima, strastima itd. Ali čak i u vezi tih oblika može otkriti da njegove vlastite misli i osjećaji još uvijek imaju neki utjecaj, čak i ako je relativno mali. Unutar svijeta oblika uvijek ostaje ostatak, na koji je taj utjecaj zanemariv. - Da, na početku karijere okultnog učenika, ovaj ostatak čini velik dio onoga što on uopće vidi. Prosvijetliti se može o prirodi tih repova, može se samo ako promatra sam sebe. Tu pronalazi oblike koje je sam donio. Ono što on sam želi, za čim žudi, itd., nalazi izraz u ovim oblicima. Instinkt koji živi u njemu, želja koju ima, namjera koju njeguje itd: sve se to pokazuje u takvim oblicima. Da, do izražaja dolazi cijeli njegov karakter u takvom svijetu oblika. Dakle, svojim svjesnim mislima i osjećajima, čovjek može vršiti utjecaj na sve oblike koji ne proizlaze iz njega samog; ali utjecaj koji on ostvaruje na one oblike koje je sam stvorio u višem svijetu, više nema nikakvog utjecaja čim ih je stvorio. Iz rečenog također proizlazi da se u višoj percepciji unutarnje ljudsko biće, vlastiti svijet nagona, želja i ideja, pokazuje u vanjskim oblicima, kao i drugi predmeti i bića. Ta višu spoznaju, unutarnji svijet postaje dio vanjskog svijeta. Kao da je netko u fizičkom svijetu sa svih strana okružen zrcalima i tako može promatrati svoj tjelesni oblik, tako se u višem svijetu ljudska duša pojavljuje kao zrcalna slika.
Na ovom stupnju razvoja došlo je vrijeme da okultni učenik prevlada iluziju koja proizlazi iz osobnih ograničenja. Ono što je unutar njegove osobnosti sada može promatrati kao vanjski svijet, kao što je prije kao vanjski svijet promatrao ono što je utjecalo na njegova osjetila. Postupno, iskustvom, uči postupati prema sebi kao što je prije postupao s bićima oko sebe.
Kad bi čovjek otvorio oči za te duhovne svjetove prije nego što je primjereno pripremljen za njihovu suštinu, u početku bi se s opisanom slikom vlastite duše suočio kao sa zagonetkom. S oblicima vlastitih nagona i strasti sučeljava se u oblicima koje doživljava kao životinjske ili - rjeđe - kao ljudske. Iako životinjski oblici ovog svijeta nikada nisu sasvim slični onima u fizičkom svijetu, postoji daleka sličnost. Neiskusni promatrač će ih vjerojatno smatrati jednakima. - Sada, kada netko ulazi u ovaj svijet, mora steći potpuno novi način prosuđivanja. Jer osim što se stvari koje pripadaju čovjekovoj nutrini zapravo pojavljuju kao vanjski svijet, također se pojavljuju i kao zrcalna slika onoga što stvarno jesu. Ako, naprimjer, tamo vidite broj, morate ga pročitati naopako kao zrcalnu sliku. Naprimjer, 265 ovdje zapravo znali 562. Kuglu vidite kao da ste u njezinu središtu. Čovjek tada ovaj unutarnji pogled mora prevesti na pravi način. Ali duševne se osobine također pojavljuju kao zrcalna slika. Želja koja se odnosi na nešto izvanjsko pojavljuje se kao oblik koji se kreće prema samom onome koji želi. Strasti, čije je sjedište u nižoj prirodi čovjeka, mogu poprimiti oblik životinja ili sličnih tvorevina koje nasrću na čovjeka. U stvarnosti te strasti teže prema van; traže predmet svog zadovoljenja u vanjskom svijetu. Ali to se odražava kao napad na nositelja strasti.
Ako je okultni učenik upoznao vlastite kvalitete kroz smireno, objektivno samopromatranje, prije nego što se uzdigne do više vizije, tada će naći hrabrosti i snage, i pronaći pravi način ponašanja. Ljudi koji takvim samopromatranjem nisu dovoljno upoznali vlastitu nutrinu, neće se prepoznati u svom odrazu i smatrati će da stranom stvarnošću. Oni se također uplaše prizora i, budući da to ne mogu podnijeti, uvjeravaju samo sebe da je cijela stvar samo proizvod fantazije koji ne vodi ni do čega. U oba slučaja, čovjek bi kobno stao na put vlastitog razvoja, zbog nezrelog dolaska na određeni stupanj.
Apsolutno je nužno da okultni učenik prođe kroz duhovnu viziju vlastite duše kako bi napredovao prema višim stvarima. Jer on u sebi ima tu dušu i duh da najbolje može procijeniti. Nakon što se temeljito upozna sa svojom osobnošću u fizičkom svijetu i prvi put se susreće sa slikom te osobnosti u višem svijetu, tada može usporediti to dvoje. Ono više može povezati s nečim što poznaje, i stoga može krenuti od čvrstog osnova. Kad bi se, pak, suočio s tolikim drugim duhovnim bićima, još uvijek ne bi znao razjasniti njihovu suštinu. Uskoro će osjetiti kako mu tlo izmiče ispod nogu. Stoga se ne može dovoljno snažno naglasiti da je siguran pristup višem svijetu, onaj koji vodi do čvrste spoznaje i procjene vlastitog bića.
Dakle, duhovne slike su one s kojima se čovjek prvo susreće na svom putu u viši svijet. Jer stvarnost koja odgovara ovim slikama je u njemu samom. U skladu s tim, duhovni učenik mora biti zreo, kako na ovoj razini ne bi zahtijevao grubu stvarnost, i kako bi slike smatrao pravovaljanima. Ali u ovom svijetu slika ubrzo saznaje nešto novo. Njegovo niže 'Ja' je tu samo kao zrcalna slika ispred njega; ali usred ove zrcalne slike pojavljuje se prava stvarnost višeg' 'Ja'. Iz slike niže osobnosti postaje vidljiv oblik duhovnog 'Ja'. I samo iz potonjeg se ispredaju niti prema drugim višim duhovnim stvarnostima.
A sada je došlo vrijeme za korištenje lotosovog cvijeta s dvije latice oko očiju. Ako se počne kretati, ljudsko biće pronalazi mogućnost povezivanja svog višeg 'Ja' s višim duhovnim bićima. Struje koje izviru iz ovog lotosovog cvijeta kreću se prema višim stvarnostima na takav način da je čovjek potpuno svjestan odgovarajućih kretanja. Kao što svjetlost fizičke objekte čini vidljivima oku, tako ove struje čine vidljivima bića viših svjetova.
Kroz uranjanje u znanost duha, učenik uči pokretati i usmjeravati struje lotosovog cvijeta očiju.
Zdrava i jasna prosudba, vježbanje logičnosti, posebno su vidljivi u ovoj fazi razvoja. Treba samo uzeti u obzir da je više 'Ja', koje je kao klica dosad nesvjesno drijemalo u čovjeku, rođeno za svjesno postojanje. Netko se bavi rođenjem u duhovnom svijetu, ne samo u figurativnom smislu, već i u vrlo stvarnom smislu. A rođeno biće, više 'Ja', mora na svijet doći sa svim potrebnim organima i sustavima ako želi vidjeti. Baš kao što priroda mora osigurati da se dijete rodi s dobro oblikovanim ušima i očima, tako i zakoni ljudskog razvoja moraju osigurati da više 'Ja' nastane s potrebnim sposobnostima. A ti zakoni, koji se brinu za razvoj viših organa duha, nisu ništa drugo nego zdravi razumni i moralni zakoni fizičkog svijeta. Kao što dijete sazrijeva u utrobi, tako duhovni čovjek sazrijeva u fizičkom jastvu. Zdravlje djeteta ovisi o normalnom funkcioniranju zakona prirode u maternici. Zdravlje duhovnog čovjeka određeno je na isti način zakonima običnog razumijevanja i razumom koji djeluje u fizičkom životu. Nitko ne može roditi zdravo više 'Ja' ako ne živi i razmišlja zdravo u fizičkom svijetu. Život u skladu s prirodom i razumom temelj je svakog pravog duhovnog razvoja. - Kao što dijete u utrobi majke već živi prema prirodnim silama, koje opaža nakon rođenja svojim osjetilnim organima, tako i više 'Ja' čovjeka već tijekom fizičke egzistencije živi prema zakonima duhovnog svijeta. I baš kao što dijete stječe potrebne snage iz mračne svijesti o životu, tako i čovjek može koristiti snage duhovnog svijeta prije nego se rodi njegovo više 'Ja'. Da, on to mora učiniti ako ovo potonje želi doći na svijet kao potpuno razvijeno biće. Ne bi bilo u redu da netko kaže: ne mogu prihvatiti učenja znanosti duha, sve dok se sam ne uvjerim. Jer bez udubljivanja u duhovno istraživanje ne može se uopće doći do istinskog višeg znanja. On bi tada bio u istoj poziciji kao dijete u maternici koje odbija koristiti snage koje mu dolaze preko majke i želi čekati dok ih sam ne pribavi. Kao što dječji embrij osjeća ispravnost onoga što prima, tako i osoba koja nije vidovnjak uči istinu od znanosti duha. Postoji uvid u ova učenja koji je izgrađen na osjećaju istine i jasnom, zdravom, sveobuhvatnom razumskom sudu, čak i ako neko još nije vidio duhovne stvari. Čovjek prvo mora naučiti mistično znanje i upravo kroz to učenje pripremiti se za viziju. Čovjek koji dođe do vizije prije nego do učenja, poput djeteta je koje je rođeno s očima i ušima, ali bez mozga. Cijeli svijet boja i tonova rasprostirao bi se pred njim; ali s tim ništa ne bi mogao.
Dakle, ono što je čovjeku bilo očigledno kroz njegov osjećaj istine, kroz intelekt i razum, postaje njegovo vlastito iskustvo na opisanoj razini okultnog školovanja. On sada ima neposredno znanje o svojem višem 'Ja'. I on uči prepoznati da je to više jastvo, povezano s duhovnim bićima više vrste i s njima tvori jedinstvo. Tako on vidi kako niže 'Ja' dolazi iz višeg svijeta. I pokazuje mu da njegova viša priroda nadživljava nižu. On sada može sam razlikovati ono što je prolazno od onoga što je trajno. To ne znači ništa drugo nego naučiti razumjeti doktrinu utjelovljenja (inkarnacije) višeg 'Ja' u nižem 'Ja', iz vlastitog promatranja. Sada mu je jasno da je u višoj duhovnoj vezi, da su njegove kvalitete, njegova sudbina uzrokovane tom vezom. Uči prepoznati zakon svog života, karmu. Vidi da je njegovo niže 'Ja', kakvo trenutno čini njegovo biće, samo jedan korak od oblika koji njegovo više biće može uzeti. I pred sobom vidi mogućnost rada na sebi iz svog višeg 'Ja', tako da postaje sve savršeniji. Sada također može vidjeti velike razlike među ljudima s obzirom na njihov stupanj savršenstva. Postaje svjestan da su ispred njega ljudi koji su već dosegli stepenice koje su ispred njega. On vidi da djela i učenja takvih ljudi dolaze kao nadahnuće iz višeg svijeta. To duguje svom prvom pogledu na ovaj svijet. Ono što se zove 'veliki posvećenici čovječanstva' sada će za njega postati činjenica.
Ovo su darovi koje okultni učenik duguje ovom stupnju svog razvoja: uvid u više 'Ja', nauk o utjelovljenju ili inkarnaciji ovog višeg 'Ja' u nižem, zakon prema kojem je život u fizičkom svijetu uređen prema duhovnim vezama - zakon karme - i na kraju postojanje velikih posvećenika.
Stoga se također, za učenika koji je dosegao ovu razinu, kaže da su njegove sumnje potpuno nestale. Ako je prije bio u mogućnosti steći uvjerenje temeljeno na razumu i zdravom razmišljanju, sada potpuno znanje i nepokolebljivi uvid zauzimaju mjesto ovog uvjerenja.
U svojim ceremonijama, sakramentima i obredima, religije su dale izvana vidljive slike viših duhovnih procesa i bića. Samo oni koji još nisu prozreli dubine velikih religija mogu ih pogrešno procijeniti. Ali tko god pogleda u samu duhovnu stvarnost, shvatit će i veliku važnost tih izvana vidljivih radnji. I za njega, sama vjerska služba tada postaje odraz njegova odnosa višim duhovnim svijetom.
Može se vidjeti na koji je način okultni učenik doista postao nova osoba dostizanjem ove razine. Sada može potpuno sazreti da usmjeri stvarni element višeg života kroz struje svog eterskog tijela i tako postigne visok stupanj slobode u odnosu na svoje fizičko tijelo.