.Najava da je okultni učenik dosegao ili će uskoro dosegnuti stupanj razvoja opisan u prethodnom poglavlju, promjena je koja se događa u njegovom životu snova. Prije toga snovi su bili zbrkani i nasumični. Sada počinju poprimati pravilan karakter. Njegove slike postaju smisleno koherentne poput ideja iz svakodnevnog života. U njima se može prepoznati zakonitost, uzrok i posljedica. A mijenja se i sadržaj snova. Dok se prije percipiraju samo odjeci svakodnevice, transformirani dojmovi okoline ili vlastitih tjelesnih stanja, sada se pojavljuju slike iz svijeta koji nam prije nije bio poznat. U početku, međutim, opći karakter života snova ostaje, utoliko što se san od budne mašte razlikuje po tome što se ono što želi se izraziti daje simbolički. Ova simbolika ne može promaknuti pažljivom promatraču života snova. Netko sanja, naprimjer, da je uhvatio ružnu životinju i ima neugodan osjećaj u ruci. Probudite se i shvatite da u ruci držite kut posteljine. Percepcija se ne izražava 'nepremazano', već označenim simbolom. - Ili netko sanja da bježi od progonitelja; čovjek osjeća strah. Kad se probudi, osoba otkrije da je patila od 'lupanja' srca. Želudac, koji je ispunjen teško probavljivom hranom, izaziva zastrašujuće slike u snu. Događaji u okruženju osobe koja spava također se odražavaju u snu kao simboli. Zvonjenje sata može evocirati sliku odreda vojnika koji marširaju uz ritam bubnjeva. Stolica koja pada može izazvati čitavu dramu iz snova u kojoj se pad odražava kao hitac, i tako dalje. - Ovaj simbolički način izražavanja zadržava i pravilni san čovjeka čije se etersko tijelo počinje razvijati. Ali prestaje odražavati puke činjenice fizičkog okruženja ili vlastitog osjetilnog tijela. Kao što oni snovi koji svoje porijeklo duguju ovim stvarima postaju povezaniji, tako se miješaju i slike snova koje su izraz stvari i stanja u drugom svijetu. To su prva iskustva koja su nedostupna običnoj dnevnoj svijesti. - Sada nipošto ne treba vjerovati da bi bilo koji pravi mistik koristio stvari koje je doživio u ovakvom snu kao osnovu bilo kakvog autoritativnog priopćenja iz višeg svijeta. Takve događaje iz snova treba smatrati samo prvim znakovima višeg razvoja. - Kao daljnja posljedica, uskoro se pojavljuje činjenica da slike snova okultnog učenika više nisu povučene iz smjera izvan dosega razumijevanja kao što su bile, već su njime regulirane i pravilno nadzirane poput ideja i osjećaja budne svijesti. Razlika između svijesti u snu i one budnog stanja sve više nestaje. Sanjanje je budno u punom smislu riječi tijekom života u snu; odnosno čovjek se osjeća gospodarom i vođom svojih slikovnih predodžbi.
Tijekom sanjanja čovjek se zapravo nalazi u svijetu koji je različit od svijeta osjetila. Čovjek s nerazvijenim duhovnim organima jedino nije u stanju stvoriti nikakve druge ideje o ovom svijetu osim onih zbrkanih. Za njega postoji na način na koji bi fizički svijet postojao za biće koje ima najviše prve rudimente očiju. Stoga čovjek u tom svijetu ne može vidjeti ništa osim naknadnih slika i odraza običnog života. On to, međutim, može vidjeti u snovima, iz razloga što njegova duša svoje svakodnevne percepcije boja kao slike u materijal iz kojeg je taj drugi svijet sazdan. Mora nam biti jasna činjenica da, pored svog uobičajenog svjesnog dnevnog života, čovjek također vodi drugi, nesvjesni život u naznačenom drugom svijetu. U njega unosimo svoje misli i percepcije. Njihove otiske možemo vidjeti tek kada su razvijeni lotosovi cvjetovi. Dakle, u svakom ljudskom biću uvijek su prisutni određeni rijetki rudimenti lotosovih cvjetova. Tijekom dnevne svijesti ne možemo ništa opaziti, jer su dojmovi na njima vrlo slabi. Iz sličnog razloga čovjek danju ne vidi zvijezde. One ne dolaze do percepcije zbog snažnog sunčevog svijetla. Tako se slabi duhovni dojmovi ne ističu naspram snažnih dojmova fizičkih osjetila. Kada su tijekom sna vrata vanjskih osjetila zatvorena, ti dojmovi zasvijetle na zbunjujući način. I sanjar tada postaje svjestan iskustava stečenih u drugom svijetu. Ali, kao što sam rekao, isprva ta iskustva nisu ništa više od onoga što je predodžba povezana s fizičkim osjetilima sama urezala u duhovni svijet. - Samo razvijeni lotosovi cvjetovi omogućuju da se tu utisnu manifestacije koje ne pripadaju fizičkom svijetu. A kroz razvijeno etersko tijelo dolazi do potpunog znanja o tim utiscima koji potječu iz drugih svjetova. - Time je počela čovjekova aktivnost u novom svijetu. I čovjek sada mora - kroz upute tajnog školovanja - postići dvostruku stvar. Prije svega mora biti u stanju u potpunosti percipirati opažanja u snu kao da je budan. Nakon što je to postigao, navodi ga se na ista opažanja tijekom uobičajenog budnog stanja. Njegova pažnja prema duhovnim dojmovima jednostavno je regulirana na način da ti dojmovi više ne moraju nestajati u odnosu na tjelesne, nego da ih uvijek ima pri ruci i uvijek će pored ostalih, doprijeti do njega.
Kada okultni učenik stekne ovu sposobnost, nešto od slike opisane u prethodnom poglavlju pojavljuje se pred njegovim duhovnim okom. Sada ono što je prisutno u duhovnom svijetu može percipirati kao uzrok fizičkog. I iznad svega unutar ovog svijeta može prepoznati svoje više 'Ja'. - Njegov sljedeći zadatak sada je, da u određenoj mjeri izraste u to više 'Ja', odnosno da ga stvarno vidi kao svoju pravu bit i da se ponaša u skladu s tim. Sve više dobiva ideju i živi osjećaj da je njegovo fizičko tijelo, i ono što je prije nazivao svojim 'Ja', samo oruđe višeg 'Ja'. Prema nižem 'Ja' zauzima položaj, kao što osoba ograničena na svijet osjetila zauzima prema nekom alatu ili vozilu koje koristi. Kao što ovaj potonji vozilo u kojem se vozi, ne ubraja u svoje 'Ja', čak i ako kaže 'vozim' kao 'hodam', tako i razvijeno ljudsko biće kada kaže: 'ulazim kroz vrata', zapravo ima ideju: 'nosim svoje tijelo kroz vrata'. Ali za njega ta ideja mora biti tako prirodna da ni na trenutak ne izgubi čvrsto uporište fizičkog svijeta, da se nikada kao rezultat toga ne pojavi osjećaj otuđenosti od svijeta osjetila. Ako okultni učenik ne želi postati sanjar, ne smije osiromašiti svoj život u fizičkom svijetu kroz višu svijest, već ga obogatiti, kao što ga obogaćuje onaj koji koristi vlak umjesto svojih nogu da prijeđe određeni put.
Ako je okultni učenik postigao takav život u svom višem 'Ja' - odnosno već tijekom stjecanja više svijesti - postaje mu jasno kako može probuditi duhovnu moć percepcije u organu proizvedenom u području srca i voditi ga kroz struje koje su opisane u prethodnim poglavljima. Ova moć opažanja je element više materijalnosti, koji izvire iz navedenog organa i struji u blistavoj ljepoti kroz pokretne lotosove cvjetove i također kroz druge kanale razvijenog eterskog tijela. Odatle zrači prema van u okolni duhovni svijet i čini ga duhovno vidljivim, baš kao što sunčeva svjetlost koja pada na objekte izvana njih čini vidljivima.
Kako se ta moć opažanja stvara u srčanom organu može se shvatiti tek postupno tijekom samog razvoja.
Duhovni svijet može jasno percipirati kao objekte i bića samo osoba koja može poslati ovako opisani organ percepcije kroz svoje etersko tijelo u vanjski svijet kako bi njime osvijetlila objekte. Iz ovoga se vidi da savršena svijest o objektu duhovnog svijeta može nastati samo pod uvjetom da čovjek sam baca duhovno svijetlo na njega. Istina, 'Ja' koje proizvodi ovaj organ percepcije uopće ne živi u fizičkom ljudskom tijelu, već, kao što je pokazano, izvan njega. Srčani organ je samo mjesto gdje čovjek izvana pali ovaj duhovni organ svijetla. Da ga nije zapalio ovdje nego na nekom drugom mjestu, duhovne percepcije koje on donosi ne bi imale nikakve veze s fizičkim svijetom. Ali čovjek bi sve više duhovnog trebao povezati s fizičkim svijetom, i dopustiti mu da djeluje kroz njega. Upravo srčani organ je ono putem kojeg više 'Ja' osjetilno tijelo čini svojim instrumentom i iz kojeg se njime manipulira.
Osjećaj koji razvijeno ljudsko biće ima prema stvarima duhovnog svijeta razlikuje se od onoga koji je svojstven osjetilnom ljudskom biću prema fizičkom svijetu. Potonji se osjeća na određenom mjestu u svijetu osjetila i za njega su predmeti koje opaža 'izvan'. Duhovno razvijeno ljudsko biće, s druge strane, osjeća kao da je sjedinjeno s duhovnim objektom svoje percepcije, kao da je 'unutar' njega. Zapravo, on luta od mjesta do mjesta u duhovnom prostoru. Stoga se jezikom okultne znanosti naziva i 'Lutalica'. U prvom redu nigdje nije kod kuće. - Ako bi ostao pri tom pukom lutanju, onda stvarno ne bi mogao odrediti niti jednu stvar u duhovnom prostoru. Kao što se određuje predmet ili mjesto u fizičkom prostoru polazeći od određene točke, tako mora biti i u dostignutom drugom svijetu. Negdje morate potražiti mjesto koje možete prvo pažljivo istražiti i duhovno ga posjedovati. Na tom mjestu treba utemeljiti duhovni zavičaj i onda sve ostalo vezati za taj zavičaj. Čovjek koji živi u fizičkom svijetu također vidi sve onako kako podrazumijevaju ideje njegovog fizičkog zavičaja. Berlinac automatski opisuje London drugačije nego Parižanin. Samo što se duhovna domovina razlikuje od one fizičke. Čovjek je u fizičkom rođen bez da je on išta poduzeo; tijekom mladosti instinktivno je upijao niz ideja iz kojih je sve od tada nehotice osvijetljeno. Ali čovjek je svoj duhovni zavičaj sam formirao s punom sviješću. Iz njega se dakle sudi, u punoj jasnoj slobodi. - Ovo formiranje duhovnog zavičaja jezikom se okultne znanosti naziva 'gradnja kolibe'.
Duhovno gledanje na ovoj razini prvo se proteže na duhovne protuslike fizičkog svijeta, utoliko što te protuslike leže u takozvanom astralnom svijetu. U ovom svijetu u biti postoji sve što je poput ljudskih nagona, osjećaja, želja i strasti. Jer sve osjetilne stvari koje okružuju ljude također uključuju sile koje su srodne ovim ljudskim. Kristal, naprimjer, pretočen je u svoj oblik silama koje s višeg stajališta izgledaju kao instinkt koji djeluje u čovjeku. Slične sile usmjeravaju sok kroz biljke, uzrokujući da se razviju cvjetovi i kapsule sjemena pucaju. Sve te sile za razvijene organe percepcije dobivaju oblik i boju, kao što objekti fizičkog svijeta za fizičko oko imaju oblik i boju. Na stupnju razvoja koji je opisan, okultni učenik ne vidi samo kristal i biljku, već i duhovne moći koje su opisane. A životinjske i ljudske porive ne vidi samo kroz fizičke manifestacije njihovih nositelja, nego i izravno kao objekte, kao što u fizičkom svijetu vidi stolove i stolice. Cijeli svijet instinkta, poriva, želja, strasti životinje ili čovjeka, postaje astralni oblak u koji je biće obavijeno, aura.
Nadalje, u ovoj fazi svog razvoja vidovnjak opaža i stvari koje su osjetilima gotovo ili potpuno nedokučive. On može, naprimjer, uočiti astralnu razliku između prostora koji je u velikoj mjeri ispunjen ljudima niskog uma i onog u kojem se prisutni ljudi visokog uma. U bolnici je ne samo fizička, nego i duhovna atmosfera drugačija od one u plesnoj dvorani. Trgovački grad ima drugačiji astralni zrak od sveučilišnog grada. Isprva će sposobnost zapažanja vidovnjaka biti slabo razvijena za takve stvari. Njegov odnos prema objektima o kojima je riječ sličan je odnosu svijesti sna u odnosu na budnu svijest. Ali postupno će se također potpuno probuditi na ovoj razini.
Najviše postignuće vidovnjaka koji je postigao opisani stupanj vizije je ono u kojem mu se otkrivaju astralna protudjelovanja životinjskih i ljudskih poriva i strasti. Čin ljubavi ima drugačiju astralnu popratnu pojavu od one koja proizlazi iz mržnje. Osim samu sebe, besmislena želja predstavlja i ružnu astralnu protusliku, dok je osjećaj usmjeren ka nečem visokom, lijep.
Ove protu slike slabo su vidljive tijekom fizičkog života. Jer njihova snaga je smanjena životom u fizičkom svijetu. Želja za objektom, naprimjer, proizvodi takvu zrcalnu sliku osim same one u kojoj se ova želja pojavljuje u astralnom svijetu. Ali ako je želja zadovoljena stjecanjem fizičkog predmeta, ili ako barem postoji mogućnost takvog zadovoljenja, protuslika će biti tek vrlo blijeda pojava. Svoju punu snagu postiže tek nakon smrti čovjeka, kada duša, po svojoj prirodi, mora još njegovati takvu želju, ali je više ne može zadovoljiti jer nedostaje predmet, a također i fizički organ. Osjetilno nastrojena osoba, naprimjer, će i nakon svoje smrti imati pohlepu za kulinarskim užicima. Ali sada joj nedostaje mogućnost zadovoljenja, jer više nema nepca. Kao rezultat, želja stvara posebno nasilnu protusliku, koja onda muči dušu. Ova iskustva kroz protuslike niže prirode duše nakon smrti nazivamo iskustvima u oblasti duše, posebno mjesto želja. Ona nestaju tek kada se duša očisti od svih želja koje ciljaju na fizički svijet. Tek tada se ova duša uzdiže u višu oblast (duhovni svijet). - Čak i ako su te protuslike slabe u još uvijek fizički živom čovjeku: one su još uvijek tu i prate ga kao njegova dispozicija želja, kao što komet prati njegov rep. I vidovnjak to može vidjeti kada dođe do određenog stupnja razvoja.
U takvim iskustvima, i u svim onima koja su s njima povezana, okultni učenik živi u opisanom razdoblju. Na ovom stupnju razvoja još ne može postići još viša duhovna iskustva. Za to se mora penjati još više.