.Čovjekov život se izmjenjuje između tri stanja. To su: budnost, spavanje ispunjeno snom, i duboko spavanje bez snova. Kako se postiže znanje o višim svjetovima može se razumjeti ako se stvori ideja o tome kakve se promjene u odnosu na ova tri stanja moraju dogoditi kod osobe koja želi takvo znanje. Kada se čovjek nije poduhvatio obuke za takvo znanje, njegovu svijest stalno prekida zatišje sna. Tijekom tih stanki duša ne zna ništa o vanjskom svijetu i ništa o sebi. Samo u određenim razdobljima, iz općeg mora nesvijesti, izranjaju snovi koji su vezani za događaje u vanjskom svijetu ili za stanje vlastitog tijela. Isprva se u snovima vidi samo posebna manifestacija života u snu, pa se stoga govori samo o dva stanja: spavanju i budnosti. Za okultnu znanost, međutim, uz druga dva stanja, san ima neovisno značenje. U prethodnom poglavlju opisano je kakve se promjene događaju u životu snova čovjeka koji se poduhvatio uspona ka višem znanju. Njegovi snovi gube besmislen, nepravilan i nekoherentan karakter, i sve više postaju koherentan svijet ispunjen pravilnošću. Kako se dalje razvija, ovaj novi svijet, rođen iz svijeta snova, ne samo da nije inferioran vanjskoj, osjetilnoj stvarnosti u smislu unutarnje istine, već također otkriva činjenice koje predstavljaju višu stvarnost, u punom smislu riječi. U osjetilnom svijetu posvuda se kriju tajne i zagonetke. Ovaj svijet svakako pokazuje učinke nekih viših činjenica; ali čovjek koji svoju percepciju ograničava na svoja osjetila, ne može prodrijeti do uzroka. Ovi uzroci se djelomično otkrivaju učeniku u gore opisanom stanju, razvijeni su iz života snova, života u kojem on svakako ne miruje. - Međutim, on možda ta otkrića neće smatrati stvarnim spoznajama, sve dok mu se iste stvari ne ukažu tijekom normalnog budnog života. Ali s vremenom postiže i to. Razvija sposobnost da u budno svijest preuzme stanje koje je stvorio iz života u snu. Tada je za njega osjetilni svijet obogaćen nečim sasvim novim. Kao osoba koja, rođena slijepa i operirana, nakon što je progledala prepoznaje stvari u okolini, obogaćena percepcijama oka, tako i osoba koja je na navedeni način postala vidovita, cijeli svijet oko sebe vidi ispunjen novim kvalitetama, stvarima, bićima, itd. Sada ne mora čekati san da bi živio u drugom svijetu, već se uvijek može, ako je potrebno, vratiti u opisano stanje. Za njega ovo stanje ima slično značenje, kao opažanje stvari aktivnim osjetilima u usporedbi s neaktivnim osjetilima, u običnom životu. U pravom smislu se može reći: okultni učenik otvara osjetila duše, i vidi stvari koje moraju ostati skrivene tjelesnim osjetilima.
Ovo stanje sada samo čini prijelaz na još više razine znanja okultnog učenika. Ako nastavi s vježbama koje mu pomažu u njegovom tajnom školovanju, otkrit će nakon razumnog vremena, da ne samo da se opisana drastična promjena događa u njegovom životu snova, već da se transformacija proteže i na duboki san koji je prethodno bio bez snova. Primjećuje da je potpuna nesvijest u kojoj je bio tijekom ovog sna prekinuta izoliranim svjesnim iskustvima. Iz općeg mraka sna izranjaju percepcije kakve prije nije poznavao. Naravno, te percepcije nije lako opisati, jer je naš jezik stvoren samo za svijet osjetila, pa se stoga mogu naći samo približne riječi za ono što ne pripada ovom svijetu osjetila. Ali za opisivanje viših svjetova moraju se upotrijebiti riječi. To se može samo ako se mnogo govori u parabolama. Ali budući da je sve na svijetu povezano s drugim stvarima, to se može. Stvari i bića viših svjetova toliko su blisko povezana s onima iz fizičkog svijeta da se, uz dobru volju, još uvijek može dobiti predodžba o tim višim svjetovima kroz riječi uobičajene za osjetilni svijet. Uvijek treba biti svjestan da mnoge stvari u takvim opisima nadosjetilnih svjetova moraju biti parabole i simboli. - Samo okultno školovanje stoga se samo djelomično odvija riječima običnog jezika; za ostalo, učenik uči jezik simboličnog izražavanja, koja je stvar koja se podrazumijeva za njegovo napredovanje. To morate naučiti tijekom tajne obuke. Ali to ne sprječava nekog da nauči nešto o prirodi viših svjetova kroz obične opise, poput onih koji su ovdje dani.
Ako bi netko želio imati predodžbu o gore navedenim iskustvima, koja izranjaju iz mora nesvjesnog tijekom dubokog sna, najbolje ih je usporediti s nekom vrstom slušanja. Može se govoriti o percipiranim tonovima i riječima. Baš kao što se iskustva spavanja sa snovima mogu ispravno opisati kao neka vrsta vida u usporedbi s percepcijama osjetila, tako se činjenice dubokog sna mogu usporediti s dojmovima uha. (Treba usput reći da je viđenje više i za duhovne svjetove. I boje su u tom svijetu nešto više od zvukova i riječi. Ali ono što okultni učenik u ovom svijetu, tijekom svoje obuke prvo opaža, nisu više boje, već niži tonovi. Samo zato što je čovjek svojim općim razvojem prikladniji za svijet koji se otkriva u snu, on tamo odmah opaža boje. Manje je osposobljen za viši svijet koji se otkriva u dubokom snu. Zato mu se on prvo otkriva u tonovima i riječima; kasnije se i tu može uzdići do boja i oblika.)
Ako okultni učenik sada primijeti da ima takva iskustva u dubokom snu, tada je njegov prvi zadatak učiniti ih što izrazitijim i jasnijim. U početku je vrlo teško; jer percepcija onoga što se doživljava u ovom stanju u početku je neznatna i izuzetno slaba. Nakon buđenja čovjek dobro zna da je nešto doživio; ali što je to bilo, ostaje sasvim nejasno. Najvažnije je tijekom ovog početnog iskustva ostati smiren i pribran, te ni na trenutak nemati nelagodu ili nestrpljenje. U svim okolnostima, imali bi samo štetan učinak. Nikada ne bi mogli ubrzati razvoj već ga odgoditi. Čovjek se mora tiho prepustiti, da tako kažemo, onome što mu je dano i činjenično je; sve nasilno mora se izbjegavati. Ako netko u određenom trenutku ne može postati svjestan iskustva spavanja, strpljivo čeka dok to ne postane moguće. Jer taj trenutak će sigurno doći. A ako je netko prethodno bio strpljiv i smiren, tada sposobnost opažanja ostaje kao siguran posjed, dok se kod nasilne metode djelovanja, može pojaviti jednom i zatim se opet potpuno izgubiti na dulje vrijeme.
Kada se jednom uspostavi sposobnost opažanja i kada su iskustva spavanja savršeno jasna pred nečijom sviješću, tada svoju pozornost treba usmjeriti na sljedeće. Među tim iskustvima treba jasno razlikovati dvije vrste. Jedna vrsta će biti sasvim strana svemu što ste ikada prije poznavali. Čovjek u tim iskustvima može isprva uživati; s njima se može graditi; ali neka se zasad odmore. Ona su prvi glasnici višeg duhovnog svijeta, u kojem će se čovjek tek kasnije snaći. Ali druga vrsta iskustva će pažljivom promatraču pokazati određenu srodnost s običnim svijetom u kojem živi. Ono o čemu razmišlja tijekom života, ono što bi želio razumjeti o stvarima oko sebe, ali ne može razumjeti običnim umom, ta mu iskustva spavanja daju informacije o tome. Tijekom svakodnevnog života čovjek razmišlja o onome što ga okružuje. On stvara ideje kako bi razumio kako su stvari povezane. On u pojmovima nastoji razumjeti ono što njegova osjetila opažaju. Iskustva spavanja povezana su s takvim idejama i konceptima. Ono što je nekada bio mračan, sjenoviti koncept dobiva nešto zvučno i živo što se može usporediti samo s tonovima i riječima osjetilnog svijeta. Čovjeku sve više izgleda, kao da mu se rješenje zagonetke o kojoj mora razmišljati, šapuće tonovima i riječima iz višeg svijeta. I tada je ono što mu dolazi iz drugog svijeta u stanju spojiti s običnim životom. Ono što je prije mogla postići samo njegova misao, sada je za njega iskustvo, živo i sadržajno kao što može biti svako iskustvo u svijetu osjetila. Stvari i bića ovog svijeta osjetila nipošto nisu samo ono što se čine osjetilnoj percepciji. One su izraz i emanacija duhovnog svijeta. Ovaj prethodno skriveni duhovni svijet sada odjekuje okultnom učeniku iz njegove okoline.
Lako je vidjeti da ta viša sposobnost opažanja može biti blagoslov za čovjeka samo ako je sve u redu s duševnim osjetilima koja su mu se otvorila, baš kao što čovjek može koristiti svoje uobičajene osjetilne instrumente za promatranje svijeta samo ako su ispravni. Sada čovjek sam razvija ta viša osjetila kroz vježbe koje mu upućuje tajno školovanje. - Jedna od tih vježbi je koncentracija, a to je usmjeravanje pozornosti na vrlo specifične ideje i pojmove vezane uz tajne svijeta. A to također uključuje i meditaciju, to jest, življenje u takvim idejama, potpuno uranjanje u njih na propisani način. Koncentracijom i meditacijom čovjek radi na svojoj duši. Na taj način on u njoj razvija duševne organe opažanja. Dok je zaokupljen zadacima koncentracije i meditacije, njegova duša raste unutar njegova tijela kao što embrij djeteta raste u utrobi svoje majke. A kada se opisana iskustva dogode tijekom spavanja, tada se za dušu koja se oslobodila bliži trenutak rođenja, koja je doslovno postala drugo biće koje čovjek dovodi do klijanja i zrelosti u sebi. - Napori za koncentraciju i meditaciju stoga moraju biti oprezni, i mora se precizno pridržavati pravila, jer to su pravila za klijanje i sazrijevanje naznačenog višeg čovjekova duševnog bića. I pri rođenju to mora biti skladan, pravilno strukturiran organizam. Ako se pogriješi u pridržavanju pravila, rezultat nije takvo pravilno biće, već pobačaj u duhovnom svijetu koji nije sposoban za život.
Razumljivo je da se rođenje ovog višeg duševnog bića odvija u dubokom spavanju, kada se uzme u obzir da je nježan, još uvijek ne baš otporan organizam, jer ne bi mogao doći na svoje u slučaju da se pojavi tijekom osjetilne svakodnevice zbog snažnih, teških procesa tog života. Njegova aktivnost ne bi imala nikakvog udjela s obzirom na aktivnost tijela. Kod spavanja, kada tijelo miruje, utoliko što njegova aktivnost ovisi o osjetilnom opažanju, aktivnost više duše, isprva tako delikatna i neupadljiva, može izaći na vidjelo. - Opet se, međutim, mora primijetiti da okultni učenik iskustva kod spavanja ne smije smatrati potpuno valjanim spoznajama sve dok nije u stanju prenijeti probuđenu višu dušu u dnevnu svijest. Ako je u stanju to učiniti, on također može percipirati karakter duhovnog svijeta između i unutar dnevnih iskustava, to jest, on može duševno shvatiti misterije svog okruženja kao zvukove i riječi.
Na ovom stupnju razvoja čovjek mora shvatiti da se bavi pojedinačnim, više ili manje nepovezanim, duhovnim iskustvima. Stoga se moramo čuvati toga da od njih izgradimo bilo kakvo samostalno ili čak koherentno tijelo znanja. U tom slučaju, sve vrste fantastičnih ideja i koncepata moralo bi biti umiješano u svijet duše; i čovjek bi vrlo lako mogao složiti svijet koji nema baš nikakve veze sa stvarnim duhovnim svijetom. Okultni učenik mora stalno provoditi najstrožu samokontrolu. Najispravnije je da pojedinačna iskustva koja čovjek ima postanu sve jasnija i onda čekati dok se potpuno neusiljeno ne pojave nova koja se kao sama od sebe, spajaju s već postojećima. - Zbog moći duhovnog svijeta u koji je došao, i kroz primjenu odgovarajućih vježbi, okultni učenik doživljava sve veće širenje svijesti u dubokom spavanju. Iz nesvjesnosti proizlazi sve više i više iskustava, i sve manji dijelovi života u spavanju bit će nesvjesni. Na taj se način pojedinačna iskustva spavanja sve više povezuju sama od sebe, a da tu istinsku vezu ne narušavaju kojekakve kombinacije i zaključci, koji bi proizašli samo iz intelekta naviklog na svijet osjetila. Ali što je manje navika mišljenja ovog osjetilnog svijeta umiješano u viša iskustva na neopravdan način, to je bolje. Ako se tako ponašamo, tada se sve više približavamo onom stupnju na putu višeg znanja na kojem se stanja koja su prije samo nesvjesno postojala u životu spavanja, pretvaraju u potpuno svjesna. Kad tijelo miruje, čovjek živi u stvarnosti jednako kao i kad je budan. Bit će suvišno reći da se tijekom samog spavanja, u početku bavimo stvarnošću različitom od osjetilnog okruženja u kojem se tijelo nalazi. Čovjek uči i mora naučiti - kako bi ostao čvrsto na tlu osjetilnog svijeta i ne postao fantast - povezati više iskustva spavanja sa osjetilnim okruženjem. Ali prije svega, svijet doživljen u spavanju potpuno je novo otkrivenje. - U okultnoj znanosti se važna faza, koja se sastoji u svjesnosti kod života u spavanju, naziva kontinuitet (neprekinutost) svijesti. [Ono što je ovdje naznačeno je neka vrsta 'ideala' za određeni stupanj razvoja, koji se nalazi na kraju dugog puta. Ono što okultni učenik prvo upoznaje su dva stanja: svjesnost u stanju duše u kojem su prije bili mogući samo neregularni snovi, i onaj u kojem je bilo moguće samo nesvjesno spavanje bez snova.]
Kod osobe koja je dosegla ovu razinu, iskustvo ne prestaje u trenucima kada fizičko tijelo miruje, a duša se ne hrani nikakvim dojmovima kroz osjetila.