.Tijekom spavanja ljudska duša ne prima komunikaciju od ljudskih osjetila. U ovom stanju, obične percepcije vanjskog svijeta ne dopiru do nje. U stvari, duša je u određenom pogledu izvan onog dijela ljudskog bića, takozvanog fizičkog tijela, koji posreduje osjetilne percepcije i misli, kada je ono budno. Tada je u vezi samo s finijim tijelima (etersko tijelo i astralno tijelo), koja izmiču promatranju fizičkih osjetila. Ali tijekom spavanja aktivnost tih finijih tijela ne prestaje. Kao što je fizičko tijelo u vezi sa stvarima i bićima fizičkog svijeta, kao što prima učinke od njih i djeluje na njih, tako i duša živi u višem svijetu. I taj se život nastavlja tijekom spavanja. Zapravo tijekom spavanja, duša je u punoj aktivnosti. Ali čovjek ne može znati ništa o vlastitoj aktivnosti sve dok nema duhovne organe opažanja, pomoću kojih može opažati što se događa oko nje i što radi tijekom spavanja, kao što to može učiniti svojim običnim osjetilima u svakodnevnom životu za svoju fizičku okolinu. Okultni trening sastoji se (kao što je pokazano u prethodnim poglavljima) u razvoju takvih duhovnih osjetilnih organa.
Ako se okultnim treningom čovjekov život u spavanju promijeni u smislu opisanom u prethodnom poglavlju, tada on može svjesno pratiti sve što se u tom stanju događa oko njega; on se može po volji snaći u svojoj okolini, kao što je slučaj u iskustvima tijekom budnog svakodnevnog života putem običnih osjetila. Međutim, treba napomenuti da percepcija uobičajenog osjetilnog okruženja zahtjeva viši stupanj vidovitosti. (Ovo je već istaknuto u prethodnom poglavlju.) Okultni učenik na početku razvoja opaža samo stvari koje pripadaju drugom svijetu, a da nije u stanju uočiti njihovu povezanost s objektima u njegovom svakodnevnom osjetilnom okruženju.
Ono što postaje jasno u takvim karakterističnim primjerima sna i života u spavanju, neprestano se odvija u čovjeku. Duša neprekidno živi u višim svjetovima i aktivna je unutar njih. Iz tih viših svjetova crpi impulse kojima kontinuirano utječe na fizičko tijelo. Samo taj viši život čovjeku ostaje nesvjestan. Ali okultni učenik to dovodi u svijest. To njegov život čini potpuno drugačijim. Sve dok duša ne vidi u višem smislu, vode je nadređena bića svijeta. I kao što život čovjeka koji je progledao operacijom postaje drugačiji od onoga što je bio prije jer se morao oslanjati na tuđe vodstvo, tako se i kroz tajno školovanje život čovjeka mijenja. On će prerasti vodstvo i od sada mora sam preuzeti svoje vodstvo. Čim se to dogodi, on je, što je razumljivo, podložan pogreškama kojih obična svijest nije svjesna. On sada djeluje iz svijeta u kojem su više sile nesvjesno utjecale na njega. Ove više sile vođene su općim svjetskim skladom. Okultni učenik izlazi iz ove harmonije. On sada mora sam raditi stvari koje su prije bile bez njegove pomoći učinjene za njega.
Pošto je takav slučaj, u spisima koji se bave takvim stvarima mnogo je rečeno o opasnostima poveznim s uzdizanjem u više svjetove. Opisi takvih opasnosti koji se ponekad daju, vrlo su prikladni da natjeraju tjeskobne umove da sa jezom gledaju na ovaj viši život. Ali mora se reći da ove opasnosti postoje samo ako se ne poštuju potrebe mjere opreza. Ako se, s druge strane, uvažava sve što okultno školovanje nudi kao savjet, tada će se uspon dogoditi kroz iskustva koja, u smislu snage i veličine, nadilaze sve što može zamisliti i najhrabrija mašta čovjeka osjetila; ali ne može biti riječi o narušavanju zdravlja ili života. Čovjek upoznaje strašne sile koje prijete životu iz svakog kutka. Postaje mu moguće koristiti određene snage i bića koja postoje izvan osjetilne percepcije. A iskušenje je veliko da se te sile uzurpiraju u službi vlastitih nedopuštenih interesa ili da se pogrešno koriste zbog nedostatka znanja o višim svjetovima. Neka od tih posebno značajnih iskustava (npr. susret s 'čuvarom praga') bit će opisana u ovom spisu. - Ali treba uzeti u obzir da su moći koje su neprijateljske životu prisutne i kad ih ne poznajemo. Istina je međutim, da je njihov odnos prema čovjeku određen višim silama i da se i sam taj odnos mijenja kada čovjek svjesno uđe u taj dosad skriveni svijet. Ali zauzvrat je njegova vlastita egzistencija povećana, njegova sfera života obogaćuje se golemom oblasti. Prava opasnost postoji samo onda kada tajni učenik, zbog nestrpljenja ili neskromnosti, pripisuje sebi određeni stupanj neovisnosti u odnosu na iskustva višeg svijeta, kada ne može čekati dok stvarno ne stekne dovoljan uvid u nadosjetilne zakone. Na ovom području poniznost i skromnost, manje su prazne riječi nego u običnom životu. Ali ako učenik to posjeduje u najboljem smislu, onda može biti siguran da će se njegov uspon u viši život odvijati bez opasnosti u odnosu na sve što je obično naziva zdravljem i životom. - Iznad svega, ne smije postojati nesklad između viših iskustava, i procesa i zahtijeva svakodnevnog života. Zadaću čovjeka svakako treba tražiti na ovoj Zemlji. A tko se želi povući od zadataka na ovoj Zemlji i pobjeći na drugi svijet, može biti siguran da neće postići svoj cilj. - Ali ono što osjetila opažaju samo je dio svijeta. A u duhovnom leže bića koja se izražavaju u činjenicama osjetilnog svijeta. Treba imati udjela u duhu, tako da čovjek svoja otkrića može prenijeti u svijet osjetila. Čovjek Zemlju preobražava tako da u nju zasadi ono što istraži u zemlji duha. U tome leži njegov zadatak. Baš zato što Zemlja ovisi o duhovnom svijetu, i jer čovjek može istinski raditi na Zemlji samo kada je sudionik onih svjetova u kojima su skrivene kreativne sile, zato se treba željeti uzdići do ovih potonjih. Ako netko s ovim stavom pristupi tajnom školovanju, i ne odstupi ni na trenutak od tako naznačenog smjera, tada se ni najmanje ne treba bojati opasnosti. Nitko ne bi trebao dopustiti da ga opasnosti koje s tim dolaze odvrate od tajnog školovanja; za svakog bi, međutim, ova perspektiva trebala biti velik izazov za stjecanje onih kvaliteta koje bi pravi tajni učenik trebao imati.
Nakon ovih pretpostavki, koje vjerojatno uklanjaju sve ono zastrašujuće, sada ćemo nastaviti s opisom nekih od takozvanih 'opasnosti'. Naravno, velike promjene se događaju u gore spomenutim finijim tijelima tajnog učenika. Takve su promjene povezane s određenim razvojnim procesima tri osnovne sile duše, s htijenjem, osjećanjem i mišljenjem. Prije čovjekovog tajnog školovanja, ove tri sile stoje u vrlo specifičnoj vezi, reguliranoj višim zakonima svijeta. Čovjek nema htijenje, ne osjeća i ne misli, bilo kako. Naprimjer, ako se u svijesti pojavi određena ideja, ona je popraćena određenim osjećajem prema prirodnim zakonima ili odlukom volje koja je s njom povezana. Uđete u sobu, vidite da je zagušljivo i otvorite prozor. Čujete svoje ime i slijedite poziv. Vi ste pitani i vi dajete odgovor. Čovjek vidi nešto što loše miriše i dobije osjećaj nezadovoljstva. To su jednostavne veze između mišljenja, osjećanja i volje. Ali ako promotrite ljudski život, otkrit ćete da se sve u ovom životu temelji na takvim vezama. Da, nečiji se život opisuje kao 'normalan' samo kada se u njemu primijeti takva kombinacija mišljenja, osjećanja i volje, koja se temelji na zakonima ljudske prirode. Smatralo bi se protivno ovim zakonima ako bi osoba osjetila zadovoljstvo, naprimjer, pri pogledu na smrdljivi predmet, ili ako ne bi odgovarala na pitanja. Uspjesi koji se očekuju od ispravnog odgoja ili primjerene nastave temelje se na pretpostavci da se kod učenika može uspostaviti veza između mišljenja, osjećanja i htijenja, koja odgovara ljudskoj prirodi. Ako nekoga podučavate određenim idejama, činite to s pretpostavkom da će one kasnije stupiti u zakonitu vezu s njegovim osjećajima i odlukama volje. - Sve ovo proizlazi iz činjenice da su u finijim čovjekovim duševnim tijelima središta triju sila, mišljenja, osjećanja i htijenja, međusobno povezana na zakonit način. A ova povezanost u finijem organizmu duše također se odražava u grubom fizičkom tijelu. I u njemu su organi volje u izvjesnoj zakonitoj vezi s organima mišljenja i osjećanja. Stoga određena misao redovito izaziva osjećaj ili aktivnost volje. - S višim razvojem čovjeka prekidaju se niti koje povezuju tri osnovne sile. Isprva se ovaj prekid događa samo u finijem duševnom organizmu koji je karakteriziran; ali kod još većeg uspinjanja odvajanje se proteže i na fizičko tijelo. (Tijekom višeg duhovnog razvoja čovjeka, njegov se mozak, naprimjer, zapravo raspada na tri dijela koja su odvojena jedan od drugoga. Razdvojenost je međutim, takva da nije zamjetljiva običnom osjetilnom percepcijom i ne može se pokazati čak ni pomoću najosjetljivijih instrumenata. Ali se događa, a vidovnjak ima načina da to promatra. Mozak višeg vidovnjaka rastavlja se na tri neovisno djelujuće cjeline: mozak mišljenja, mozak osjećaja i mozak volje.)
Organi mišljenja, osjećanja i volje, tada su potpuno slobodni za sebe. A njihova veza sada nije uspostavljena nikakvim zakonima usađenim u njih same, već se za to mora pobrinuti probuđena viša svijest samog čovjeka. - To je promjena koju tajni učenik primjećuje u sebi, to da nema nikakve veze između predodžbe i osjećaja ili osjećaja i odluke volje, itd, ako je sam ne stvori. Nikakav ga impuls ne vodi od misli do djela, osim ako taj impuls u sebi slobodno ne pokrene. Sada može stajati potpuno bez osjećaja suočen s činjenicom koja ga je, prije njegova školovanja, nadahnjivala žarkom ljubavlju ili intenzivnom mržnjom; može ostati neaktivan s mišlju koja ga je prethodno nadahnjivala da djeluje kao sama od sebe. I može izvršiti djelo iz odluke volje, za koje nema ni najmanjeg razloga za osobu koja nije prošla kroz tajno školovanje. Veliko postignuće okultnog učenika je to što postiže savršenu kontrolu nad međudjelovanjem triju sila duše; sama ta interakcija je također potpuno njegova odgovornost.
Samo s tom preobrazbom svoje prirode čovjek može stupiti u svjesni kontakt s nadosjetilnim silama i bićima. Zato što su njegove vlastite duševne sile povezane s određenim osnovnim silama svijeta. Naprimjer, sila koja leži u volji, može djelovati na određene stvari i bića višeg svijeta i također ih opažati. Ali to može samo kada se oslobodi svoje veze s osjećajima i mišljenjem unutar duše. Čim se ta veza prekine, učinak volje je prema van. A tako je i sa snagama mišljenja i osjećanja. Kada osoba odašilje osjećaj mržnje, vidovnjaci to mogu vidjeti kao fini oblak svjetlosti određene boje. I takav vidovnjak može odagnati tu mržnju kao što čovjek osjetila odbija fizički udarac koji mu je upućen. Mržnja postaje vidljiva pojava u nadosjetilnom svijetu. Ali vidovnjak je može opaziti samo ako je u stanju poslati snagu koja leži u njegovim osjećajima prema van, kao što čovjek osjetila usmjerava receptivnost svojih očiju prema van. Kao s mržnjom, tako je i s daleko značajnijim činjenicama osjetilnog svijeta. Čovjek može stupiti u svjesni odnos s njima oslobađajući osnovne snage svoje duše.
Kroz opisano razdvajanje sila mišljenja, osjećanja i htijenja, sada je moguća trostruka pogreška u tijeku ljudskog razvoja, ako se zanemaruju upute tajne znanosti. To se može dogoditi kada se spojne niti unište prije nego što je viša svijest dosegla točku u kojoj može ispravno držati uzde i pravilno i skladno provoditi interakciju odvojenih sila. - Jer u pravilu nisu sve tri temeljne ljudske snage u određenom životnom razdoblju, jednako napredovale u svom razvoju. Kod jedne osobe mišljenje je ispred osjećaja i volje, kod druge, druge sile imaju prednost nad ostalima. Sve dok se održava veza između sila uspostavljena višim zakonima svijeta, nikakva uznemirujuća nepravilnost u višem smislu, ne može se dogoditi kroz isticanje jedne ili druge. U slučaju čovjeka s voljom, naprimjer, mišljenje i osjećanje imaju uravnotežujući učinak kroz te zakone i sprječavaju da prevladavajuća volja padne u određenu degeneraciju. Međutim ako takav čovjek volje uđe u tajnu obuku, tada potpuno prestaje zakoniti utjecaj osjećaja i misli na volju, koja neprestano tjera na goleme podvige. Ako čovjek nije toliko daleko u ovladavanju višom sviješću da može sam stvoriti harmoniju, tada volja ide svojim neobuzdanim putem. Neprestano preplavljuje svog nositelja. Osjećanje i mišljenje ostaju potpuno nemoćne žrtve; čovjek je ropski bičevan dominantnom snagom volje. Pojavila se nasilna priroda koja se kreče od jednog neobuzdanog čina do drugog. - Drugo odstupanje nastaje kada se osjećaj oslobodi zakonitih uzdi na neumjeren način. Osoba koja je sklona obožavanju drugih ljudi tada može postati bezgranično ovisna do te mjere da izgubi svu vlastitu volju i mišljenje. Umjesto višeg znanja, sudbina takve osobe je najjadnija ispraznost i nemoć.
Ili, s takvom prevlasti života osjećaja, narav sklona pobožnosti i religioznoj egzaltaciji, može zapasti u posve zanosnu religioznu prepuštenost. - Treće zlo nastaje kada prevlada mišljenje. Tada se pojavljuje neprijateljski, samozatajni mir. Čini se da za takve ljude svijet ima smisla samo utoliko što im pruža objekte da zadovolje svoju beskrajno povećanu žeđ za mudrošću. Nikakva vas misao ne pokreće ni na kakvo djelovanje ili osjećaj. Oni se posvuda pojavljuju kao bezvoljne, hladne prirode. Bježe od bilo kakvog dodira sa stvarima svakodnevice, kao nečim što im se gadi, ili barem što im je izgubilo svaki smisao.
Ovo su tri lažna puta na koje učenik može zalutati: nasilnost, emocionalno prepuštanje, hladna, težnja za mudrošću bez ljubavi. S vanjskog gledišta - također i s materijalističkog gledišta konvencionalne medicine - slika takve osobe koja je na krivom putu ne razlikuje se mnogo, prije svega u pogledu stupnja, od one luđaka, ili barem 'teške nervoze'. - Naravno, okultni učenik ne smije sličiti na to. a za njega je važno da su mišljenje, osjećanje i volja, tri osnovne sile duše, prošle kroz harmoničan razvoj prije nego što se mogu osloboditi veze koja ja u njih usađena i biti podređene probuđenoj višoj svijesti. - Jer kad se jednom pogreška dogodi, ako je jedna sila postala žrtva razuzdanosti, viša duša se pojavljuje kao promašaj. Neobuzdana moć tada ispunjava cijelu čovjekovu osobnost; i dugo vremena ne može biti govora da će opet doći u ravnotežu. Ono što izgleda kao bezopasna dispozicija karaktera sve dok čovjek nema okultnu obuku, bilo da je po prirodi volje, osjećaja ili mišljenja, to kod okultnog učenika naraste do te mjere da se neophodni element potreban za život potpuno gubi. - Međutim, to postaje stvarno ozbiljna opasnost tek u trenutku kada učenik stekne sposobnost da pred sobom u budnom stanju ima iskustva kao i u spavanju. Sve dok se radi o prosvjetljenju pauza spavanja, tijekom budnog stanja, život osjetila, koji je reguliran općim zakonima svijeta, uvijek ima učinak uravnoteženja na narušenu ravnotežu duše. Zato je potrebno da budni život okultnog učenika bude pravilan i zdrav u svakom pogledu. Što više ispunjava zahtjeve koje vanjski svijet postavlja za zdravo, snažno oblikovanje tijela, to je bolje za njega. S druge strane, za njega može biti loše ako svakodnevni budni život na njega djeluje uzbuđujuće ili stresno, to jest, ako uz velike promjene koje se događaju u njemu, u igru uđu i neki destruktivni ili inhibirajući utjecaji vanjskog života. Treba tražiti sve ono što odgovara njegovoj snazi i sposobnostima, i što ga dovodi u nesmetan, skladan suživot s okolinom. I trebao bi izbjegavati sve što šteti tom skladu, što u njegov život unosi nemir i užurbanost. Manje je važno odbaciti taj nemir i žurbu u vanjskom smislu, nego paziti da raspoloženje, namjere i misli te zdravlje tijela ne budu izloženi stalnim kolebanjima. - Sve to ljudima tijekom tajnog školovanja više nije tako lako kao prije. Jer viša iskustva koja sada igraju ulogu u njegovom životu imaju neprekinuti učinak na cijelu njegovu egzistenciju. Ako nešto nije u redu unutar tih viših iskustava, nepravilnost stalno vreba, i može ga na svakom koraku izbaciti s pravog puta. Zato okultni učenik ne smije izostaviti ništa što mu uvijek osigurava kontrolu nad cijelim svojim bićem. Nikada mu ne smije nedostajati prisebnosti ili mirnog sagledavanja svih bitnih životnih situacija. Ali pravo tajno školovanje u osnovi stvara sve te osobine. A opasnosti se upoznaju tek tijekom napredovanja, dok u isto vrijeme dobiva punu snagu da ih izbaci s terena.