.Važna iskustva pri uzdizanju u više svjetove su susreti s 'Čuvarom praga'. Ne postoji samo jedan, nego suštinski dva, 'manji' i 'veći', 'čuvar praga'. Čovjek se susreće s prvim kada niti poveznice između volje, mišljenja i osjećaja unutar finijih tijela (astralnog i eterskog tijela) počnu popuštati na način opisan u prethodnom poglavlju. Čovjek se suočava s 'većim čuvarom praga' kada se raspadanje veza proteže i na dijelove fizičkog tijela (osobito mozak).
'Manji čuvar praga' je samostalno biće. Za čovjeka ono ne postoji prije nego što dosegne odgovarajući stupanj razvoja. Ovdje se mogu navesti samo neke od njegovih najbitnijih posebnosti.
Prije svega, treba u narativnom obliku pokušati prikazati susret okultnog učenika i čuvara praga. Tek kroz ovaj susret učenik postaje svjestan da su mišljenje, osjećanje i htijenje, oslobođeni veze koja je u njih usađena.
Strašno, sablasno stvorenje stoji pred učenikom. Potrebna mu je sva prisebnost duha i svo povjerenje u sigurnost puta znanja na koji je kročio, koje je mogao steći tijekom svoje prethodne obuke.
'Čuvar' obznanjuje svoje značenje sljedećim riječima: "Dosada su tobom vladale moći koje su ti bile nevidljive. One su uzrokovale da svako dobro djelo koje si učinio ima svoju nagradu i da svako loše djelo ima svoje posljedice tijekom života. Kroz njihov utjecaj, izgrađen je tvoj karakter iz tvojih životnih iskustava i tvojih misli. Ti si stvorio svoju sudbinu. One su odredile količinu zadovoljstva i boli koja ti je dodijeljena u jednoj od tvojih inkarnacija na temelju tvog ponašanja u prethodnim inkarnacijama. One su vladale tobom u okviru sveobuhvatnog zakona karme. Ove moći će sada pustiti dio svojih uzdi od tebe. A dio posla koji su obavljali na tebi sada moraš obavljati sam. - Do sada ti je sudbina zadala mnoge teške udarce. Nisi znao zašto. Bio je to rezultat lošeg djela u jednom od tvojih prethodnih života. Pronašao si sreću i radost i prihvatio to. I to je bila posljedica tvojih ranijih djela. Imaš neke lijepe strane u svom karakteru, neke ružne točke. Sam si uzrokovao oboje kroz prethodna iskustva i misli. Ovo drugo nisi dosad poznavao, otkrili su ti se samo učinci. Ali one, vidjele su sva tvoja djela iz prošlih života, tvoje najskrivenije misli i osjećaje. One su odredile kako ti je sada i kako sada živiš.
Ali sada bi ti se trebale otkriti sve dobre i sve loše strane tvojih prošlih života. One su do sada bile utkane u tvoje vlastito biće, bile su u tebi i nisi ih mogao vidjeti, kao što fizički ne možeš vidjeti svoj vlastiti mozak. Ali sada se odvajaju iz tebe, izlaze iz tvoje osobnosti. One poprimaju vlastiti oblik koji možeš vidjeti kao što vidiš kamenje i biljke vanjskog svijeta. I - to sam ja sam, entitet koji je oblikovao tijelo od tvojih plemenitih i tvojih zlih djela. Moj sablasni lik satkan je iz glavne knjige tvog života. Do sada si me nevidljivo nosio u sebi. Ali tebi je koristilo što je to tako. Jer mudrost tvoje sudbine, koja ti je skrivena, do sada je u tebi radila da izbriše ružne mrlje na mom obličju. Sad kad sam izašao iz tebe, napustila te je i ova skrivena mudrost. Više te neće gnjaviti. Od sada je posao u tvojim rukama. Moram postati potpun, veličanstven entitet ako ne želim propasti. A kad bi se dogodilo ovo drugo, ja bih i tebe povukao sa sobom u mračni, pokvareni svijet. Ako se to želi spriječiti, tvoja vlastita mudrost sada mora biti toliko velika da može preuzeti zadatak one skrivene mudrosti koja je otišla od tebe. - Kad jednom pređeš moj prag, neću te ni na trenutak napustiti kao vidljiv oblik. I ako od sada budeš činio ili mislio loše stvari, odmah ćeš svoju krivnju shvatiti kao ružnu, demonsku iskrivljenost mog oblika. Tek kada nadoknadiš sve svoje pogreške iz prošlosti i pročistiš se tako da ti je potpuno nemoguće nastaviti činiti loše stvari, moja će se priroda preobraziti u blistavu ljepotu. I tada ću se moći ponovno ujediniti s tobom za dobrobit tvoje daljnje djelatnosti.
Ali moj prag je sačinjen od bilo kojeg osjećaja straha koji je još u tebi, i bilo kojeg straha od toga da preuzmeš punu odgovornost za svoje postupke i misli. Sve dok još uvijek imaš neki trag straha da sam usmjeravaš svoju sudbinu, nije sve ugrađeno u ovaj prag što nedostaje. I dokle god mu još nedostaje jedan jedini gradbeni element, morao bi okamenjen stajati na ovom pragu ili posrnuti. Ne pokušavaj ranije prijeći prag, sve dok se ne osjetiš potpuno oslobođen straha i spreman za veliku odgovornost.
Do sada bi iskoračio iz tvoje osobnosti samo kad bi te smrt udaljila od zemaljskog života. Ali čak i tada ti je moj oblik bio prikriven. Samo su te sile sudbine, koje su tobom gospodarile, vidjele i po mom izgledu mogle te u razmacima između smrti i novog rođenja osposobiti da možeš raditi na uljepšavanju mog oblika, za tvoju dobrobit i napredak. Također sam ja bio i onaj, čija je nesavršenost opetovano prisiljavala sile sudbine da te vrate na Zemlju u novom utjelovljenju. Ako si ti umro, ja sam bio tamo; i zbog mene su vladari karme odredili tvoje ponovno rođenje. Samo tako što bi me nesvjesno transformirao do savršenstva kroz neprestano ponavljanje života na ovaj način, ti ne bi pao pod moć smrti, već bi se potpuno sjedinio sa mnom i ujedinjen sa mnom prešao u besmrtnost.
Tako danas stojim pred tobom vidljivo, kao što sam uvijek u smrtnom času stajao kraj tebe nevidljivo. Kad prijeđeš moj prag, ući ćeš u oblasti u koju si inače ušao nakon fizičke smrti. Sada u nju ulaziš s punim znanjem i od sada ćeš, dok budeš izvana vidljiv hodao Zemljom, u isto vrijeme hodati i u kraljevstvu smrti, to jest, u kraljevstvu vječnog života. Ja sam stvarno i anđeo smrti; ali ja sam u isto vrijeme donositelj vječnog višeg života. Kroz mene ćeš umrijeti unatoč živom tijelu, da bi doživio ponovno rođenje u svijetu vječnog postojanja.
Kraljevstvo u koje sada ulaziš upoznat će te sa nadosjetilnim bićima. Tvoj udio u ovom kraljevstvu biti će blaženstvo. Ali prvo upoznavanje s ovim svijetom moram biti ja, ja koji sam tvoja vlastita tvorevina. Prije sam crpio svoj život iz tvoga; ali sada sam kroz tebe probudio vlastitu egzistenciju i stojim pred tobom kao vidljivo mjerilo tvojih budućih djela, možda i kao tvoj vječni prijekor. Mogao si me stvoriti; ali u isto vrijeme si preuzeo dužnost da me preobraziš."
Ono što je ovdje naznačeno, zaodjenuto u narativ, ne treba zamisliti kao nešto simbolično, već kao vrlo stvarno iskustvo okultnog učenika. [Iz navedenog je jasno da je opisani 'čuvar praga' takva (astralna) figura koja se otkriva višoj viziji koja se budi kod okultnog učenika. I okultna znanost vodi do tog nadosjetilnog susreta. To je čin niže magije učiniti 'čuvara praga' vidljivim osjetilima. To je uključivalo proizvodnju oblaka fine tvari, tamjana napravljenog od niza tvari u specifičnoj mješavini. Razvijena moć čarobnjaka tada je u stanju imati formativni učinak na tamjan i oživjeti njegovu supstancu s još uvijek neuravnoteženom karmom čovjeka. Svatko tko je dovoljno pripremljen za višu viziju više ne treba takvu osjetilnu percepciju; i svatko tko, bez dovoljno pripreme, vidi svoju neuravnoteženu karmu kao osjetilno, živo biće, izlaže se opasnosti da užasno pogriješi. Ne bi trebao tome težiti. U Bulwerovom 'Zanoni' prikazan je ovaj 'čuvar praga' na romaneskni način.]
Čuvar ga treba upozoriti da ne ide dalje osim ako u sebi ne osjeti snagu da ispuni zahtjeve sadržane u gornjem narativu. Koliko god bio strašan lik ovog čuvara, to je samo učinak učenikovog prošlog života, samo je njegov vlastiti karakter, probuđen za samostalan život izvan njega. A to se buđenje događa kroz odvajanje volje, misli i osjećaja. - Duboko značajno iskustvo je već to da čovjek po prvi put osjeća da je duhovnom biću dao njegovo porijeklo. - Priprema okultnog učenika sada mora biti usmjerena da bez imalo straha podnese strašni prizor i da u trenutku susreta doista osjeti da mu je snaga toliko porasla da može na sebe preuzeti to da 'čuvara' uljepša i preobrazi.
Jedna od posljedica uspješno preživljenog susreta s 'čuvarom praga' je ta da će sljedeća fizička smrt za okultnog učenika biti sasvim drugačija. On svjesno doživljava umiranje odbacivanjem fizičkog tijela kao što se odbacuje odjeća koja je iznošena ili postala neupotrebljiva jer se iznenada poderala. Njegova fizička smrt tada je, da tako kažemo, relevantna činjenica samo za druge koji žive s njim i čija je percepcija još uvijek posve ograničena na svijet osjetila. Za njih okultni učenik 'umire'. Za njega se ništa bitno ne mijenja u cijeloj njegovoj okolini. Cijeli nadosjetilni svijet u koji je ušao bio mu je na odgovarajući način otvoren već prije njegove smrti, a isti svijet će biti pred njim i nakon smrti.
No 'čuvar praga' vezan je i za nešto drugo. Čovjek pripada obitelji, narodu, rasi; njegov rad na ovome svijetu ovisi o njegovoj pripadnosti takvoj zajednici. Za to je vezan i njegov poseban karakter. A svjestan rad pojedinca nipošto nije sve s čime se mora računati u obitelji, plemenu, narodu, rasi. Postoji obiteljska, nacionalna itd. sudbina, kao što postoji obiteljski, rasni itd. karakter. Za čovjeka koji je ograničen na svoja osjetila te stvari ostaju opći pojmovi, a materijalistički mislilac u svojim će predrasudama s prezirom pogledati okultnog znanstvenika kada čuje da za njih karakter obitelji ili naroda, sudbina plemena ili rase, pripadaju stvarnim bićima, kao što karakter i sudbina pojedinca pripadaju stvarnoj ličnosti. Okultni znanstvenik upoznaje više svjetove, kojih su članovi pojedinačne osobnosti isto onoliko koliko su ruke, noge i glava članovi čovjeka. A u životu obitelji, naroda, rase, vrlo stvarne duše obitelji, duše naroda, duhovi rase djeluju pored pojedinačnih ljudi. Da, u određenom smislu pojedinačni ljudi samo su izvršni organi ovih duša obitelji, duhova rase itd. Uistinu se može govoriti, naprimjer, o tome da duša naroda koristi pojedinca koji pripada tom narodu da bi nešto izvršio. Duša naroda ne silazi u osjetilnu stvarnost. Ona boravi u višim svjetovima. A kako bi djelovala u fizičkom osjetilnom svijetu, koristi se fizičkim organima pojedinog ljudskog bića. U višem smislu to je isto kao kad građevinski inženjer koristi radnike da izvedu detalje zgrade. - Svako ljudsko biće u pravom smislu riječi dobiva svoj zadatak od duše obitelji, naroda ili rase. Sada, međutim, osjetilni čovjek nipošto nije upućen u viši plan svog rada. On se nesvjesno pridružuje zadacima duše naroda, duše rase itd. Od trenutka u kojem se okultni učenik susreće sa čuvarom praga, on ne samo da mora znati svoje vlastite zadatke kao osobnost, već mora svjesno surađivati u zadacima svog naroda, svoje rase. Svako širenje njegovog horizonta, nužno mu nameće proširene dužnosti. - Pravi proces je da okultni učenik doda još nešto svom finom duševnom tijelu. Nosi još jednu haljinu. Do sada je svijetom hodao s ogrtačima koji su zaodijevali njegovu osobnost. A za ono što je morao učiniti za svoju zajednicu, za svoj narod, svoju rasu itd. pobrinuli su se viši duhovi koji su koristili njegovu osobnost. - Još jedno otkriće koje mu sada daje 'čuvar praga' je da će ti duhovi nastaviti povlačiti svoju ruku od njega. On mora potpuno istupiti iz zajednice. I kao pojedinac bi u sebi potpuno otvrdnuo, srljao bi u propast kad ne bi stekao snage koje su svojstvene duhovima naroda i rase. - Istina je će mnogi ljudi reći: 'Ma, potpuno sam se oslobodio svih plemenskih i rasnih veza; samo želim biti 'čovjek' i 'ništa osim čovjek'. Ali morate im reći: tko vas je doveo do te slobode? Nije li vas vaša obitelj postavila u svijet gdje ste sada? Zar te tvoje pleme, tvoj narod, tvoja rasa, nisu učinili onim što jesi? Oni su te odgojili; i ako ste iznad svih predrasuda, jedan od donositelja svijetla i dobročinitelja svog plemena ili čak svoje rase, to dugujete njihovom odgoju. Da, čak i ako za sebe kažete da ste 'ništa drugo nego čovjek': činjenicu da ste to postali dugujete duhovima svojih zajednica. - Samo okultni učenik uči što znači biti potpuno odsječen od duhova naroda, plemena, rase. Samo on u sebi doživljava besmislenost sveg takvog odgoja u odnosu na život koji ga sada čeka. Jer sve što je u njemu odgajano potpuno se rastvara kroz kidanje niti između volje, mišljenja i osjećanja. Na rezultate svih dosadašnjih edukacija osvrće se onako kako treba gledati na kuću koja se raspada i koju sada treba obnoviti u novom obliku. Opet je više od pukog simbola kada se kaže: nakon što je 'čuvar praga' progovorio o svojim prvim zahtjevima, s mjesta na kojem stoji diže se vihor, koji ugasi sva duhovna svjetla, koja su do sada osvjetljavala njegov životni put. I pred okultnim učenikom se prostire potpuna tama. Nju prekida samo pojava kojom zrači sam 'čuvar praga'. I iz tame zvuče njegove daljnje opomene: 'Nemoj prekoračiti moj prag dok ne budeš svjestan da ćeš osvijetliti tamu pred sobom; nemoj učiniti niti jedan korak ako nisi siguran da ima dovoljno ulja u vlastitoj svjetiljci. U budućnosti ti neće biti dostupne svjetiljke vodiča koje si do sada imao'. Nakon ovih riječi učenik se mora okrenuti i pogledati unatrag. 'Čuvar praga' sada povlači zavjesu koja je ranije skrivala duboke tajne života. Plemenski, nacionalni i rasni duhovi, otkrivaju se u svojoj punoj aktivnosti; i učenik jednako jasno vidi kako je do sada bio vođen, kada s druge strane shvati da neće imati to vodstvo. To je drugo upozorenje koje čovjek na pragu doživljava od njegova čuvara.
Međutim, bez pripreme nitko ne bi mogao izdržati prizor koji je ovdje naznačen; ali viši trening, koji omogućuje čovjeku da prodre do praga, u isto vrijeme ga stavlja u položaj da pronađe potrebnu snagu u pravom trenutku. Uistinu obuka može biti tako skladna da je ulazak u viši život oslobođen svega što ima uznemirujući ili buran karakter. Tada će za okultnog učenika iskustvo na pragu biti popraćeno predosjećajem tog blaženstva koje će tvoriti ključnu točku njegova tek probuđenog života. Osjećaj nove slobode će nadjačati sve nove osjećaje; i s tim osjećajem nove dužnosti i nove odgovornosti će mu se činiti kao nešto što čovjek mora preuzeti u nekoj fazi života.