.Dragi antropozofski prijatelji!
Okupili smo je ovdje zajedno radi ciklusa predavanja, po prvi puta nakon što su se naši prijatelji – koji su bili u položaju da znaju kakva je sadašnja situacija u našim teozofskim stremljenjima – pridružili onim članovima bivšeg njemačkog ogranka Teozofskog društva, koji su – ne mogu to reći drugačije – izbačeni iz Teozofskog društva.
A sada, pošto vas moram pozdraviti na ovom iznimno važnom ciklusu predavanja, dopustite da također dodam par riječi ovoj srdačnoj, teozofski iskrenoj dobrodošlici. To je nužno jer, u danima i mjesecima koji će doći, prijatelji ovdje će možda češće imati mogućnost kazati riječ ili dvije u vezi pravog stanja stvari u vezi događaja koji su se nedavno dogodili među nama.
Iz raznih reakcija i izjava koje su se pojavile, može se zaključiti da je tu i tamo, smatrano neprirodno da, što se tiče naših sastanaka – naših internih sastanaka – da smo izabrali smo način da ne dopustimo članovima Teozofskog društva, u mjeri u kojoj to kontrolira Adyar, prisustvo tim internim sastancima. Jasno je da ljudi općenito nisu prihvatili ovu potrebnu mjeru kao nužnu – odnosno, na mnogim mjestima, ljudi su mislili da bi to bilo bolje za održati mir ili, što je ista stvar, ne držati se tako čvrsto te mjere.
A ipak, dragi prijatelji, ako stvarno razmotrite sve što se dogodilo, vi ćete, svaki od vas, moći se složiti – zaista, morati ćete se složiti – da se, u tako ozbiljnim okolnostima, ova mjera morala poduzeti. Zaista, trebate samo uzeti u obzir da njemački ogranak nije samo, ako ćemo se izraziti tehnički, nije samo napustio Teozofsko društvo, već da je zapravo izbačen – opet iz razloga koji može biti tehnički, premda posebno osebujan, određen u tome što neki ljudi idu toliko daleko da se usuđuju reći da je njemački ogranak prekršio statut Teozofskog društva! Zaista, rečeno je da je njemački ogranak isključio članove 'Zvijezde Istoka', odnosno, sljedbenike izvjesnog mišljenja, iz svog članstva. ['Zvijezda Istoka' je ime dano redu osnovanom da 'promovira' mladog Krishnamurti kao reinkarniranog Krista.]
Ovdje, moramo razmotriti sve što se ranije dogodilo na drugoj strani; odnosno, njemački ogranak zaista nije imao izbora već isključiti određene pojedince iz sastanka njemačkog ogranka – ali ne članove 'Zvijezde Istoka' kao takve, već izvjesne pojedince koje se u Njemačkoj mora smatrati članovima 'Zvijezde Istoka'. Od trenutka kada je 'Zvijezda Istoka' ušla u Njemačku, zauzela je poziciju koja je jasno i namjerno neprijateljska prema njemačkom ogranku; žestoko je pokušala slijediti politiku, o kojoj je između ostalih stvari izviješteno, na – može se reći – čudan, nepošten način, u ožujskom broju Teozofa.
Drugim riječima, oni koji su preuzeli barjak 'Zvijezde Istoka', pokušali su predstaviti naš rad pred svijetom kao da smo poticali isključenje iz naših stremljenja svako duhovno mišljenje ili gledište. To je bila glavna optužba protiv njemačkog ogranka. I temeljena je potpuno na nečemu što je objektivno neistina. Sve mjere umjerenije prirode bile su beskorisne protiv takve subverzivne aktivnosti koja je stalno težila ocrniti cijeli karakter našeg pokreta u očima svijeta. Kao rezultat, bili smo prisiljeni, u ime našeg rada, zaključiti da ne možemo raditi s onima u Njemačkoj koji su se pridružili 'Zvijezdi Istoka'. Slični napadi su također došli od pojedinaca udruženih u 'Zvijezdu Istoka' iz drugih zemalja. Koraci poduzeti protiv 'Zvijezde Istoka' nisu bili više od obrambenih mjera; i tko god to predstavlja drugačije ne govori istinu. One su bile nužna obrana, zahtijevana jer naš rad nije samo ometen, već bi bio potpuno nemoguć da nismo poduzeli mjere.
To je karakteristično za naš rad da ljudi ukazuju na postojanje loža među nama koje rade vrlo različito nego mi, a da im ne padne ni dlaka s glave. Dali smo 'povelje' ložama koje zastupaju gledišta vrlo različita od naših. Ali ako lože trebaju biti utemeljen koje izražavaju poglede subverzivne aktivnosti 'Zvijezde Istoka', čiji sam naziv već ukazuje na napad na nas – ne samo protiv našeg rada, već protiv istinitosti i poštenja našeg teozofskog pristupa – tada je obrambena mjera potrebna, jer, da smo stvorili takve lože, time bi bili neiskreni i nevjerni.
Dakle, bili smo suočeni s nužnošću, ili da postanemo duboko i iznutra neistiniti ili da poduzmemo ove obrambene mjere protiv članova 'Zvijezde Istoka'. Taktika se uvijek može predstaviti u posebnom svijetlu ako se nekog prisili na djelovanje i zatim to djelovanje okarakterizira kao nezakonito. Mora se reći da se rijetko nalaze ljudi koji poduzimaju ovakve mjere u svijetu – rijetko se nalazi da se ljudi ponašaju na ovaj način. To ostaje rezervirano za sadašnje Teozofsko društvo da ovako djeluje u visokom stupnju.
Štoviše, ako pročitate pismo, upućeno preko g. Besant glavnom tajniku onoga što je onda bilo ogranak, govoreći o nadolazećem isključenju Njemačkog ogranka, nećete to pismo moći smatrati ničim drugim nego stvarnim isključenjem. Morati ćete reći da, da ga Njemački ogranak nije gledao na takav način, stajao bi na krivoj osnovi.
Zatim, također, morate uzeti u obzir da je ovim stvarima prethodilo pismo s moje strane glavnom tajniku u kojem sam iscrpno predočio situaciju. To cirkularno pismo predstavlja pravi izvor za procijeniti činjenice. Žalosno je doživjeti da, s izuzetkom glavnog tajnika skandinavskog ogranka, koji je u međuvremenu dao ostavku, ni jedna osoba među glavnim tajnicima ni u Savjetu nije bila spremna složiti se s onim što sam predstavio. Sve što je došlo sa strane glavnog tajnika je sročeno na takav način da se od početka pretpostavlja da je svako tumačenje od [teozofskih središnjica u] Adyar-a jedino autoritativno koje može služiti kao osnova za procijeniti situaciju.
To je jedna zabrinjavajuća činjenica koja je slijedila kao rezultat mojeg cirkularnog pisma u to vrijeme. Možete reći da, kada se svjedoči ovoj gluhoći cijelog korporativnog teozofskog tijela s obzirom na eksplicitne činjenice, bilo bi opravdano osjećati se preplavljeni od boli na sudbinu teozofskog društva.
Zatim je stavljena kruna na cijeli sustav govorom g. Besant na konvenciji predstavnika u Adyar-u, u kojem je pokazala da nema nikakve mogućnosti da nađe vezu s osjećajem odgovornosti kojeg netko treba imati – prvo da provjeri činjenice, a zatim da dade izjavu. G. Besant, kao što svi sada znaju, tvrdila je da sam obrazovan od isusovaca. Ne mogu zaista reći kakva pljuska u lice – na apsurdan, budalast način – je ova tvrdnja bila, bačena na nas tijekom istog skupa od glave lidera Teozofskog društva upravo kada smo – s mnogim prijateljima, uključujući neke odavde – davali naš ciklus predavanja u Kölnu. ['Bhagavad Gita i poslanice svetog Pavla'] Taj je ciklus potvrdio, baš nedavno, kako smo snažno i vjerno težili stajati na dobrom tlu starog Teozofskog društva.
Morate osjetiti, dragi teozofski prijatelji, cijelu anomaliju kao činjenicu. Ne samo da se to dogodilo, već je gđica. Besant imala smjelost – nevjerojatnu smjelost – fabricirati odgovor na činjenice koje sam predstavio u biltenu Mitteilungen (u kojem sam prvo bio prinuđen opisati te činjenice). na kraju napisavši da će to biti njena zadnja riječ o ovoj stvari.
Dragi teozofski prijatelji, nakon iskustava koja smo imali do sada, možda još ima ljudi – zamislivo je da ih još ima – u Teozofskom društvu koji još daju kredibilitet ovom odgovoru. U tom odgovoru, mogli bi tražiti jednu riječ koja odgovara objektivnoj istini i ne naći je, jer je u tom odgovoru sve okrenuto naglavce tako da je upravo ovo prevrtanje napravljeno u gotovo monstruoznom verbalnom napadu.
To graniči s čudom da ima netko sposoban da stvari prevrne naglavce na ovaj način. Svaka rečenica sadrži nešto što je upravo suprotno onome što se dogodilo. Na Općoj skupštini u Berlinu – odnosno, na sastanku Antropozofskog društva – nisam uputio na ovaj dokument ni s jednom jedinom riječju, da ne bih uzeo više vremena nego što smo imali. [To je bio sastanak 3. veljače 1913. ključno obraćanje koje je dano u Prologu ovoga sveska.] Neću ulaziti u taj dokument danas – dokument kojeg svatko može sam pročitati i vidjeti u kojem je duhu naumljen; ući ću u samo jednu točku, jer se zaista ne može vidjeti neposredno iz dokumenta.
Prema kraju, naći ćete rečenicu koja ide otprilike ovako: 'Dr. Steiner kaže da pamflet od dr. Vollrath-a [to se odnosi na tiskani pamflet koji govori na tako netolerantan način na prethodnoj Općoj skupštini] samo ponavlja izvjesne izjave u vezi Vollrath-ova isključenja upućene meni od gđice. Besant'. Svatko tko može čitati vidjeti će da ona kaže da ova dokumentacija od dr. Vollrath-ova apela postoji, ali ona kaže više; ona kaže, 'Ako taj pamflet ne sadrži ništa više nego dokument upućen meni od dr. Vollrath, tada bi morao biti vrlo neškodljiv'. Njena tvrdnja je da bi pamflet morao biti neškodljiv, međutim, i sama ponavlja tvrdnju sadržanu u dr. Vollrath-ovu apelu gđici. Besant, za što ona prije svega tvrdi da je bezopasan. Sada, među svim optužbama je, naprimjer, točka koju je dr. Vollrath težio umetnuti protiv mene, jer sam (prema njemu) pohlepno uživao previše prihoda, i jer su moje vježbe izrazito 'crna magija' od koje su bezbrojni ljudi bolesni, čak i umrli, i da su sve te vježbe opet samo radi stjecanja moći a ne znanja, i tako dalje. O svim ovim stvarima, dr. Vollrath je izjavio da je voljan pružiti dokaze gđici. Besant ako ona to želi. To je bio dokument koji je Vollrath poslao u Adyar. [Hugo Vollrath iz Leipziga, trgovac teozofskim knjigama i izdavač dugo je bio trn na Steinerovoj strani. Vollrath je isključen iz Njemačkog ogranka 1908, ali ne i iz Društva. Annie Besant je obaviještena o tome od Rudolfa Steinera. U 1911, Vollrath je tražio ponovno članstvo i objavio je klevetu protiv Rudolfa Steinera. Simultano je izabran, uz Hubbe-Schleiden, da predstavlja 'Red zvijezde Istoka' u Njemačkoj. Vidi u Povijest i sadržaj ezoternih sati. SD264]
Ovo pismo leži pred gđicom. Besant, a ono što sam spomenuo bio je dio koji je sve sakupio zajedno. Gđica. Besant je o tome rekla: 'Ako dr. Steiner drži da ovaj pamflet predstavlja samo ponavljanje apela, tada ovaj pamflet mora biti sasvim neškodljive prirode'. Dakle, gđica. Besant tvrdi svijetu da 'Dr. Steiner njeguje vlastito gnijezdo [dok sam, zapravo odbio svaki prihod] i daje vježbe koje su prirode crne magije i čine ljude bolesnim, zaista od kojih čak i umiru'. Ove optužbe su, u stvari, napravljene u to vrijeme; a gđica. Besant, da bi svijetu stvari predstavila na njen način, naziva ih 'neškodljivim'. Tako je ono što je gđica. Besant nedavno podijelila sljedbenicima skuhano.
Ne želim dodati ništa drugo ovim stvarima; postaju sve više nepodnošljive što se diše dodaje. Želim pitati samo da li naši osjećaji koje smo imali u to vrijeme u Berlinu, kada su naši prijatelji riješili raditi tako da se konačno može povući linija – odnosno, da li su naši osjećaji bili opravdani pretpostavljati (pretpostaviti kao očigledno) da naši prijatelji sami po sebi smatraju da je nemoguće obraćati se onima koji su kasnije sebe nazvali sljedbenicima gđice. Besant. To bi bila povreda svih okultnih principa da smo se željeli obratiti onima koji su (moram koristiti izraz) izbacili nekoga vani – koji su nekoga predstavili u takvom svijetlu kako je izabrala gđica. Besant.
Ulaziti u stvari kao što je ožujski broj Teozofa toliko mi je odvratno da to neću napraviti. Jer ondje je, umočen u slatku prevlaku, najnepošteniji napad koji možete zamisliti. U principu – to ste vidjeli iz statuta Antropozofskog društva – stojimo na poziciji da nam bilo tko može doći. Međutim, oni, koji su nesposobni pogledati u istinu u vezi stvari s kojima se bavimo, čak i ako tvrde da nam se žele pridružiti, objavljuju da, kao stvar principa, zapravo žele nas van iz njihovog korporativnog tijela. A ponašanje glavnih tajnika pokazuje da bi mi bili neiskreni ako bi poduzeli bilo kakve mjere osim povlačenja linije između onog što smo željeli i što je napravljeno, ne prema principima, već protiv principa 'starog' Teozofskog društva, koje je sada unutar ovog Teozofskog društva.
Međutim, također moram nešto reći, dragi prijatelji, o drugoj strani cijele ove stvari. U stvari, ono što sam rekao do sada bilo je nužno tako da naši prijatelji, takoreći, ne budu dovedeni u sramotnu situaciju da ne znaju kako odgovoriti kada se govori o ovome ili onome. To je jedini razlog što sam morao reći ono što sam rekao – kao osnovu za ono što vam sada moram reći kao vrstu pozdrava. Uistinu, dragi teozofski prijatelji, moram priznati da ja sam (ako vam se mogu sada obratiti) i prijateljstvo koje ste mi pokazali, na izvjestan način opravdana ovo. Osjećam da je sve što se dogodilo – na stranu sva gorčina i tuga – također veliko oslobođenje; oslobođenje upravo od tjeskobe koja se, sada već godinama, sručila na život u Teozofskom društvu. počevši od tog München-skog kongresa Europskog ogranka, gdje je napravljen napor da se uvede bojažljivo, ali istaknuto novu notu u Teozofsko društvo – ne na nikakvom nacionalističkom ili jednostrano temeljnom mišljenju, već na istinski širokim, suvremenim temeljima. [Kongres federacije europskih ogranaka Teozofskog društva bio je u svibnju 1907. Dok je, prethodno kongres imao više 'znanstveni' karakter, Rudolf Steiner je sada težio uvesti artistički impuls. SD 284-285.] Kada smo to napravili, mogli ste čuti prosudbe: Ono što ste napravili nije teozofija, već nešto sasvim drugo. Društvo temeljeno na okultizmu još uvijek sadrži – čak iako, u izvjesnom smislu, osoba se može osloboditi njegovih limita i granica – sile koje rade duhovno, ili psihički. Ipak je bilo jednostavno nemoguće podići ono što bi opravdano mogli nazvati okultizam – u svoj njegovoj širokoj- srčanosti i prilagodbi našem sadašnjem ljudskom ciklusu – na njegovu pravu vrijednost unutar okvira Teozofskog društva.
Moja je nada, dakle, ako nam se odobri da dalje vodimo Antropozofsko društvo, da će naši prijatelji biti uvjereni da je oslobođenje od Teozofskog društva donijeti ne suženje, već prije proširenje naših okultnih stremljenja. U Antropozofskom društvu, zaista će biti moguće realizirati svakakve stvari koje je nemoguće realizirati unutar Teozofskog društva, zbog preduvjerenja s kojima se suočava osoba s usko definiranim tradicijama. Oni koji to budu željeli moći će vidjeti da, od sada nadalje, moramo težiti upravo proširenju perspektive potrebne u naše sadašnje vrijeme. To moramo napraviti tako da dio čovječanstva koji razumije, može imati koristi od onoga što stvarno teče iz duhovnih svjetova u naše vrijeme, u duhovnu mudrost i duhovne impulse volje. Stoga mi se čini da ovaj prvi ciklus koji slavimo ovdje – prvi ciklus novoosnovanog Antropozofskog društva – da je onaj koji je posebno dobrodošao.