.- TREĆE PREDAVANJE, Berlin, 22. siječnja 1914.
Odnosi sedam raspoloženja svjetonazora (planeta) prema dvanaest nijansi svjetonazora (Zodijak). Trostruki ton duše ogleda na svijet (Sunce, Mjesec i Zemlja). Poseban položaj antropomorfizma (Zemlja).
Jučer sam pokušao iznijeti one nijanse svjetonazora koje su ljudima moguće, toliko moguće da se za svaku od tih nijansi svjetonazora mogu dati potpuno valjani dokazi ispravnosti, istinitosti, za neko područje. Za one koji nisu zainteresirani promišljati sve ono što su uočili na određenom, usko definiranom području, slagati to u sustav koncepata i onda tražiti dokaze, već za one koje zanima kako stvarno proniknuti u istinu svijeta, važno je znati da je ta univerzalnost nužna, koja se izražava u činjenici da je dvanaest tipičnih nijansi svjetonazora - prijelazi nisu važni - moguće. Ako želite stvarno doći do istine, onda sebi morate pokušati razjasniti značenje tih nijansi svjetonazora, morate pokušati prepoznati u kojim područjima egzistencije jedna ili druga od ovih nijansi svjetonazora se bolje uklapa. Ako još jednom razmotrimo ovih dvanaest nijansi svjetonazora, kao što smo jučer učinili, to su materijalizam, senzualizam, fenomenalizam, realizam, dinamizam, monadizam, spiritualizam, pneumatizam, psihizam, idealizam, racionalizam i matematizam.
U stvarnom svijetu ljudske potrage za istinom, nažalost, uvijek prevladava sklonost prema jednoj ili drugoj nijansi svjetonazora kod pojedinih duhova i u pojedinačnim osobnostima, a to dovodi do jednostranosti u svjetonazorima različitih epoha koja opet pogađa ljude. Ono što sam predstavio kao dvanaest glavnih pogleda na svijet, mora biti poznato kao nešto što se stvarno može razumjeti na takav način da je jedan pogled na svijet uvijek postavljen pored drugoga na kružni način i smatramo da oni miruju. Oni su mogući; treba ih poznavati. Oni se doista ponašaju tako da su duhovna slika Zodijaka kojeg dobro poznajemo. Kao što se čini da Sunce prolazi kroz Zodijak i kao što se čini da drugi planeti prolaze kroz Zodijak, tako je moguće da ljudska duša prođe kroz duhovni krug koji sadrži dvanaest slika svjetonazora. Da, čak možete povezati osobitosti ovih svjetonazora s pojedinim znakovima Zodijaka. Ovo dovođenje u odnos nije nimalo proizvoljno, već zaista postoji sličan odnos između pojedinačnih slika Zodijaka i Zemlje, kao između ovih dvanaest pogleda na svijet i ljudske duše. Ovo se misli na sljedeći način.
Prije svega, ne možemo reći da postoji lako razumljiv odnos, naprimjer, između zodijačke slike Ovna i Zemlje. Ali kada su Sunce, Saturn ili Merkur postavljeni tako da se sa Zemlje vide u znaku Ovna, imaju drugačiji učinak nego kada su postavljeni tako da se vide u znaku Lava. Dakle, učinak koji nam dolazi iz kozmosa, primjerice od pojedinih planeta, varira ovisno o tome pokrivaju li pojedini planeti jednu ili drugu sliku Zodijaka. Kada je riječ o ljudskoj duši, još nam je lakše prepoznati utjecaj ovih dvanaest 'duhovnih slika Zodijaka'. Postoje duše koje, u određenoj mjeri, teže primati utjecaje na konfiguraciju svog unutarnjeg života, na svoju znanstvenu, filozofsku ili drugu duhovnu orijentaciju, da dopuštaju da im dušu obasja idealizam. Drugi dopuštaju da njihove duše budu pod utjecajem materijalizma, treći senzualizma. Čovjek nije senzualist, materijalist, spiritualist ili pneumatičar, zato što je jedno ili drugo gledište ispravno i možeš vidjeti ispravnost jednog ili drugog gledišta, nego si pneumatičar, spiritualist, materijalist ili senzualist, nego zato što si u svojoj duši predisponiran da je duhovno-duševno obasjana duhovnom zodijačkom slikom o kojoj je riječ. Dakle, u ovih dvanaest slika Zodijaka, imamo nešto što nas može odvesti duboko u način na koji nastaju svjetonazori, i što nas duboko može odvesti u razloge zašto se ljudi svađaju oko svjetonazora s jedne i s druge strane, ali o tome se ne bi trebali sporiti već radije razumjeti zašto ljudi imaju različite nijanse svjetonazora. Ako je pak da potrebno da pojedine epohe striktno odbace jedan ili drugi svjetonazor, razlog tome morat ćemo objasniti na sutrašnjem predavanju. Ono što sam do sada rekao odnosi se na formiranje ljudske misli kroz duhovni kozmos dvanaest duhovnih zodijačkih slika koje počivaju, takoreći, u našem duhovnom krugu.
No postoji još nešto što određuje ljudske svjetonazore. Ovu drugu stvar ćete najbolje razumjeti ako prvo pokažem sljedeće.
Čovjek može biti u takvom raspoloženju u svojoj duši, bez obzira koja od ovih dvanaest slika duhovnog Zodijaka obasjava njegovu dušu, da se ovo raspoloženje duše, koje se izražava u cjelokupnoj konfiguraciji svjetonazora duše, može opisati kao gnoza. Možete biti gnostik. Netko je gnostik ako je usklađen da upozna stvari svijeta kroz određene kognitivne moći koje leže u samoj duši, a ne kroz osjetila ili slično. Netko može biti gnostik i, naprimjer, imati određenu sklonost dopustiti da bude pod utjecajem duhovne slike Zodijaka koju smo ovdje opisali kao spiritualizam. Tada ćete u svom gnosticizmu moći duboko obasjati veze u duhovnim svjetovima.
Ali također možete biti, naprimjer, gnostik idealizma; tada će čovjek imati posebno raspoloženje da jasno vidi ideale čovječanstva i ideje svijeta. Razlika postoji između jedne i druge osobe, također i u odnosu na idealizam koji dvije osobe mogu imati. Dakle, jedna osoba je idealist entuzijasta koji uvijek govori o tome da je idealist, koji u ustima ima samo riječ ideal, ideal, ideal, ali ne poznaje mnogo ideala, koji nema sposobnost da u oštrim konturama i unutarnjim pogledom doista prizove ideale u svojoj duši. Takav se onda razlikuje od drugoga, koji ne samo da govori o idealima, nego ideale zna uobličiti u svojoj duši kao oštro nacrtanu sliku. Ovaj posljednji, koji idealizam shvaća vrlo konkretno iznutra, shvaća ga intenzivno kao što se rukom dohvaćaju vanjske stvari, na polju idealizma je gnostik. Moglo bi se reći i ovo: on je općenito gnostik, ali je na njega posebno utjecala duhovna zodijačka slika idealizma.
Postoje ljudi koji dopuštaju da budu snažno pod utjecajem slike svjetonazora realizma, ali koji prolaze kroz svijet na takav način da mogu reći drugim ljudima puno, puno o ovom svijetu kroz cijeli način na koji osjećaju svijet, način na koji se suočavaju sa svijetom. Oni nisu ni idealisti ni spiritualisti; oni su obični realisti. Sposobni su doista delikatno osjetiti što je oko njih u vanjskoj stvarnosti, osjetljivi su na osobitosti stvari. Oni si gnostici, pravi gnostici; samo su oni gnostici realizma. Ima takvih gnostika realizma, a ponekad spiritualisti ili idealisti uopće nisu gnostici realizma. Možemo čak otkriti da ljudi koji sebe nazivaju dobrim teozofima prolaze kroz galeriju slika i nemaju baš ništa za reći o slikama, dok drugi koji nisu nikakvi teozofi, ali koji su gnostici realizma, imaju beskrajno smislene stvari za reći o njima kao da je njihova cijela osobnost u dodiru sa cjelokupnom stvarnošću stvari. Ili koliki teozofi odlaze u prirodu, a ne znaju cijelom dušom dokučiti uzvišenost i veličinu prirode: nisu gnostici realizma. Postoje gnostici realizma.
Postoje i gnostici materijalizma. Međutim, to su čudni gnostici. Ali u istom smislu u kojem se može biti gnostik realizma, može se biti i gnostik materijalizma; ali to su ljudi koji imaju smisla i osjećaja samo za sve materijalno, koji nastoje upoznati materijalne stvari izravnim kontaktom, poput psa, koji njuši materijale i time ih intimno upoznaje, i koju su zapravo izvrsni gnostici kada su u pitanju materijalne stvari.
Može se biti gnostik u vezi sa svih dvanaest svjetonazora. To znači da ako želimo ispravno postaviti gnozu, moramo to učiniti na način da nacrtamo krug i da nam cijeli krug znači: gnoza može lutati kroz svih dvanaest svjetonazora. Baš kao što planet prolazi kroz dvanaest slika Zodijaka, tako gnoza može proći kroz svih dvanaest slika svjetonazora.
Međutim, gnoza najviše služi za spas duše kada se gnostičko raspoloženje primijeni na spiritizam. Moglo bi se reći: gnoza je kod kuće u spiritizmu. Ona je tu u 'svojoj' kući. U drugim svjetonazorima je izvan svog doma. Logično je da nitko nema pravo reći da ne može postojati materijalistički gnosticizam. Pedanti koncepata i ideja se s takvim stvarima lakše nose nego zdravi logičari, kod kojih su stvari malo kompliciranije. Netko bi mogao reći, naprimjer: gnozom ne želim zvati ništa drugo, nego ono što prodire u duh. Ovo je proizvoljna definicija, jednako proizvoljna kao kad bi netko rekao: ljubičice sam do sada vidio samo u Austriji, tako da ljubičicama nazivam samo ono što raste u Austriji i ima ljubičastu boju, drugo ne. Također je logički nemoguće reći da gnoza postoji samo u svjetonazoru spiritizma; jer gnoza je 'planet' koji prolazi kroz duhovne konstelacije.
Postoji još jedno svjetonazorsko raspoloženje. Ovdje kažem 'raspoloženje', dok obično govorim o 'nijansama' i 'slikama'. I u novije vrijeme se govorilo da je lakše - ali i ovdje 'lakše je teže' - upoznati ovo drugo raspoloženje svjetonazora, jer ga je zastupao upravo Hegel u duhovnoj konstelaciji idealizma. Ali način gledanja na svijet, to posebno raspoloženje svjetonazora koje je imao Hegel, ne mora, kao kod njega, stajati samo u duhovnoj konstelaciji idealizma, nego može proći kroz sva zviježđa. To je svjetonazorsko raspoloženje logizma. Ovo svjetonazorsko raspoloženje logizma, sastoji se prvenstveno u činjenici da se duša može staviti u položaj da dopusti stvarnim mislima, konceptima i idejama da u njoj budu prisutne, da može imati te misli i ideje tako prisutne u sebi da takva duša od jednog koncepta ili jedne misli dolazi do druge na isti način na koji, kada se gleda ljudski organizam, od oka se dolazi do nosa i do usta i sve to promatrano zajedno, kao što je to slučaj kod Hegela, svi su koncepti koje on može shvatiti organizirani u jedan veliki organizam. To je logičan konceptualni organizam. Hegel je jednostavno umio potražiti i upiti sve što se u svijetu može naći kao misao, nanizati misao na misao, i od toga napraviti organizam: logizam! Logizam se može razviti kao što ga je Hegel razvio, u konstelaciji idealizma, može se razviti kao kod Fichtea, u konstelaciji psihizma, a može se razviti i u drugim duhovnim konstelacijama. Opet, logizam je nešto što poput planeta prolazi kroz zodijačke slike, što kružno prolazi kroz dvanaest duhovnih zodijačkih slika.
Možemo proučavati treće raspoloženje duše, izraženo u svjetonazoru, naprimjer kod Schopenhauera. Dok je Hegelova duša, kad promatra svijet, usklađena tako da sve što je koncept u svijetu u toj hegelijanskoj duši se javlja kao logizam, Schopenhauer sve u svojoj duši, posebnim raspoloženjem svoje duše, zahvaća ono što je prirode volje. Za njega su prirodne sile volja, tvrdoća kamena je volja, sve što je stvarnost je volja. To dolazi od posebnog raspoloženja njegove duše. Sada se i takav svjetonazor volje, takvo svjetonazorsko raspoloženje volje, može promatrati poput planeta koji prolazi kroz svih dvanaest duhovnih zodijačkih slika. Ovo svjetonazorsko raspoloženje želim nazvati voluntarizam. To će treće svjetonazorsko raspoloženje. Schopenhauer je bio voluntarist, a njegova duša je prvenstveno bila konstituirana tako da je izložen duhovnoj konstelaciji psihizma. Tako je nastala osebujna Schopenhauerova metafizika volje: voluntarizam u duhovnoj konstelaciji psihizma.
Pretpostavimo da je netko voluntarist i osobito sklon duhovnoj konstelaciji monadizma. Tada, poput Schopenhauera, on ne bi temeljio svijet na jedinstvenoj duši, što je zapravo volja, nego bi temeljio svijet na mnogim monadama, koje su bića volje. Taj svijet monadskog voluntarizma na najljepši, najpronicljiviji i, rekao bih, najintimniji način razvio je austrijski pjesnik-filozof Hamerling. Kako je nastalo osebujno učenje koje imate u Hamerlingovoj 'Atomistici volje'? Nastalo je zato jer je njegova duša bila usklađena s voluntarizmom, i izložio se duhovnoj konstelaciji monadizma. Kad bismo imali vremena, mogli bismo dati primjere svakog raspoloženja duše u svakom zviježđu. Nalaze se u svijetu.
Posebno raspoloženje duše je ono koje uopće nije sklono razmišljati ili promišljati, stoji li ovo ili ono iza privida, kao što to čini naprimjer gnostičko raspoloženje ili kao što čini logičko ili voluntarističko raspoloženje, nego jednostavno kaže: ono što susrećem u svijetu, ono što mi se pokazuje, ono što mi se izvana otkriva, želim integrirati u svoj svjetonazor. To se opet može učiniti u svim područjima, to jest kroz sve duhovne konstelacije. Kao materijalist možete uzeti samo ono što vidite izvana; možete to učiniti i kao spiritualist. Ne pokušavate pronaći neku posebnu vezu iza pojava, već puštate da stvari same dođu k vama i čekate da vidite što vam se predstavlja. Takvo raspoloženje duše može se nazvati empirizmom. Empirizam znači raspoloženje duše koja jednostavno prihvaća iskustvo kakvo se predstavlja. Možete biti empirist, osoba s iskustvenim svjetonazorom, kroz svih dvanaest duhovnih konstelacija. Empirizam je četvrto raspoloženje duše koje može proći kroz svih dvanaest duhovnih konstelacija.
Isto tako, može se razviti takvo raspoloženje duše za pogled na svijet koji nije zadovoljan ni s čim, čime iskustvo s kojim se susreće rezultira, kao što je slučaj s empirizmom; umjesto toga, može sebi reći, to jest osjetiti raspoloženje duše kao unutarnju potrebu: čovjek je uveden u svijet; u vlastitoj duši doživljava nešto što ne može iskusiti izvana. Tek tada svijet otkriva svoje tajne. Možete gledati oko sebe - ne vidite kakve tajne svijet krije. - Takvo raspoloženje duše često zna reći: kakva korist od gnoze, koja se bori da dođe do svakakvih vizija? Stvari u vanjskom svijetu o kojima netko ima vizije, ne mogu mu otkriti unutarnji svijet. Kako mi logizam pomaže razviti svjetonazor? U logizmu se ne izražava bit svijeta. Kakva je korist od špekulacija o volji? To vas samo obeshrabruje da pogledate u dubinu vlastite duše. I ne gleda se u te dubine kada duša hoće, nego baš kada se preda, kada je lišena volje. - Dakle, voluntarizam nije duševno raspoloženje koje duša ovdje treba, niti je empirizam, jednostavno gledanje ili slušanje onoga što daje iskustvo; već radije unutarnje traženje, kad je duša postala mirna, unutarnjeg božanskog svijetla. Vidite da se ovo raspoloženje duše može nazvati misticizmom.
Mistik opet možete biti kroz svih dvanaest duhovnih konstelacija. Zasigurno ne bi bilo osobito povoljno ako je netko mistik materijalizma, odnosno ako u sebi ne doživljava duhovno, duševno, nego materijalno. Jer mistik materijalizma je zapravo netko tko je stekao posebno istančanu osjetljivost, naprimjer, za stanje u kojem se uživa, ako se uživa u ovome ili onome. Nešto je drugačije ako, recimo, uživate u soku od jedne ili druge biljke, i sada čekate da vidite kakav će on imati učinak na organizam. Tako srastate s materijom u svom iskustvu, postajete mistik materije. Može čak biti da to može postati životna zadaća, životna zadaća na način da se prati kako ova ili ona tvar koja dolazi iz ove ili one biljke, djeluje na određeni način na organizam; jer jedna ima određeni učinak na ovaj organ, druga posebno na onaj organ. Stoga je biti mistik materijalizma preduvjet za ispitivanje pojedinačnih tvari s obzirom na njihovu ljekovitu moć. Čovjek uočava što tvari rade u organizmu. - Može se biti mistik materijalnog svijeta, može se biti mistik idealizma. Običan idealist ili gnostički idealist nije mistik idealizma. Mistik idealizma je onaj koji prije svega ima priliku u vlastitoj duši iz skrivenih izvora iznjedriti ideale čovječanstva, spoznati ih kao unutarnje božanstvo i postaviti ih pred dušu kao takvu. Mistik idealizma, naprimjer, je Meister Eckhart.
Sada duša može biti tako podešena da ne može postati svjesna onoga što se javlja u njoj i što izgleda kao stvarno unutarnje rješenje zagonetki svijeta, već može biti tako podešena da sama sebi kaže: da, u svijetu postoji nešto iza svih stvari, kao i iza mog vlastitog bića, koliko ja percipiram ovo biće. Ali ne mogu biti mistik. Mistik vjeruje da se to iza, ulijeva u njegovu dušu. Ne osjećam da teče u moju dušu; samo osjećam da to mora biti tamo, vani. - U ovom raspoloženju pretpostavlja se da bit stvari leži izvan naše duše i onoga što naša duša može iskusiti; ali se ne pretpostavlja da ova bit stvari može ući u samu dušu, kao što pretpostavlja mistik. Ako pretpostavite da iza svega postoji nešto do čega ne možete doći kroz percepciju, onda ste - to je možda najbolja riječ za to - transcendentalist. Pretpostavlja se da je bit stvari transcendentna, da ne ulazi u dušu, kako pretpostavlja mistik. Dakle: transcendentalizam. Raspoloženje transcendentalista je takvo da on osjeća: kad opažam stvari, njihova bit mi se približava; opažaj sam po sebi nije ta bit. Suština je iza toga, ali čovjeku prilazi.
Čovjek svojim opažajima, svim svojim spoznajnim moćima, može, takoreći, odbaciti bit stvari, čak i više nego to čini transcendentalist. Može se reći: bit stvari uopće nije dostupna ljudskoj vanjskoj spoznajnoj moći. Transcendentalist kaže: kada svojim okom vidite crveno i plavo, ono što vidite kao crveno i plavo nije bit stvari; bit je iza toga. Motate koristiti svoje oči, tada ćete doći do suštine stvari. To je iza toga. - Ali ovo duševno raspoloženje o kojem sada govorim ne želi prihvatiti transcendentalizam, nego kaže: koliko god doživljavali crveni ili plavi ili ovaj ili onaj ton, ništa od toga ne izražava bit stvari. To se samo krije iza toga. Tamo gdje ja opažam, biti stvari uopće nema. - Svatko tko tako govori, govori na sličan način na koji inače mi govorimo, a mi svakako zauzimamo stajalište: bit stvari nije izražena u vanjskom osjetilnom izgledu, u mayi. Bili bismo transcendentalisti kada bismo rekli: svijet se prostire oko nas, a ovaj svijet svuda objavljuje bit. To nismo mi kada se kaže: ovaj svijet je maya, a unutrašnjost stvari mora se tražiti na način drugačiji od vanjske percepcije osjetila i uobičajenih sredstava spoznaje; to je okultizam, raspoloženje duše okultizma.
Možete biti okultist kroz sve duhovne znakove Zodijaka. Svakako se može biti okultist, čak i materijalizma. Da, razumni prirodoslovci današnjice svi su okultisti materijalizma, jer govore o atomima. Ali ako nisu nerazumni, neće im pasti na pamet tvrditi da se do atoma može doći bilo kojom metodom. Atom ostaje u okultnom. Oni jednostavno ne vole da ih se naziva okultistima, ali oni to jesu u punom smislu riječi.
Drugih svjetonazorskih raspoloženja osim ovih sedam koje sam ovdje naveo, u biti ne može biti, samo prijelazi iz jednoga u drugo. Dakle, ne samo da moramo razlikovati dvanaest različitih svjetonazorskih nijansi koje nam izgledaju kao da miruju, nego je u svakoj od tih svjetonazorskih nijansi moguće sasvim posebno raspoloženje ljudske duše. Iz ovoga možete vidjeti koliko nevjerojatno raznoliki mogu biti pogledi na svijet pojedinih osobnosti. Svako od ovih sedam svjetonazorskih raspoloženja može se posebno razvijati, ali svako od tih svjetonazorskih raspoloženja može biti jednostrano u jednoj ili drugoj nijansi. Ono što sam ovdje naznačio zapravo je korelat u duhovnom području onoga što je vani u svijetu, odnos između slika Zodijaka i planeta, kako smo u znanosti duha često navodili sedam poznatih planeta, i imate sliku, vanjsku sliku, da tako kažem, koju nismo mi kreirali, već koja postoji unutar kozmosa, odnosa između naših sedam svjetonazorskih raspoloženja i naših dvanaest svjetonazorskih nijansi. I ovu sliku ćete ispravno percipirati ako je percipirate na sljedeći način.
Počnite s idealizmom, označite ga duhovnom zodijačkom slikom Ovna, na isti način označite racionalizam Bikom, matematizam Blizancima, materijalizam Rakom, senzualizam Lavom, fenomenalizam Djevicom, realizam Vagom, dinamizam Škorpionom, monadizam Strijelcem, spiritualizam Jarcem, pneumatizam Vodenjakom, psihizam Ribama. Odnosi koji postoje između pojedinačnih slika Zodijaka u odnosu na vanjsko-materijalno, zapravo su prisutni u duhovnom području između ovih svjetonazora. A odnosi u koje stupaju pojedinačni planeti koje smo opisali dok kruže duž Zodijaka, odgovaraju odnosima u koje stupa sedam svjetonazorskih raspoloženja, ali na takav način da gnozu možemo percipirati kao Saturn, logizam kao Jupiter, voluntarizam kao Mars, empirizam kao Sunce, misticizam kao Veneru, transcendentizam kao Merkur, i okultizam kao Mjesec.
Osim vanjskih slika - ali to nije glavno; glavno je zapravo da tom paralelizmu odgovaraju najdublji odnosi - ali čak i do vanjskih slika, gdje god se tako nešto može ustvrditi, naći ćete nešto slično. Mjesec ostaje okultan, nevidljiv, kada je mlad; prvo se mora upoznati sa svjetlom Sunca, baš kao što okultne stvari ostaju okultne sve dok se sposobnosti duše ne uzdignu kroz meditaciju, koncentraciju i tako dalje, i osvijetle okultne stvari. Osoba koja ide svijetom i oslanja se samo na Sunce, koja upija samo ono što Sunce obasjava, empiričar je. Svatko tko još uvijek razmišlja o tome što Sunce obasjava i još uvijek zadržava svoje misli nakon što Sunce zađe, nije više empiričar, jer se više ne oslanja na Sunce. 'Sunce' je simbol empirizma. - Mogao bih nabrajati dalje o svemu ovome, ali imamo samo četiri sata za ovu važnu temu, i za sada ćemo morati prepustiti vama da detaljnije istražite odnose kroz svoj promišljanja ili na neki drugi način. Nije ih tako teško naći, nakon što date shemu.
Sada, u svijetu se prečesto događa da ljudi malo teže univerzalnosti. Ako istinu shvaćate ozbiljno, doista biste trebali biti u stanju predstaviti dvanaest nijansi svjetonazora u svojoj duši, i trebali biste nešto od toga iskusiti u sebi: kako je biti gnostik? Kako sebe doživjeti kao logičara, kao voluntarista, kao empiričara, kao mistika, kao transcendentista? A kako je biti okultist? U biti, svatko tko stvarno želi proniknuti u tajne svijeta u smislu duhovnog istraživanja mora to proći kao probu. Čak i ako ono što je rečeno u 'Kako se stječe uvid u više svjetove?' nije skrojeno posebno za ove prikaze, sve je tu već opisano, samo s različitih gledišta, što može voditi u pojedinačna raspoloženja koja se ovdje nazivaju gnostičko raspoloženje, raspoloženje Jupitera i tako dalje.
Često se u svijetu događa da su ljudi toliko jednostrani da se izlažu samo jednoj konstelaciji ili samo jednom raspoloženju. Osobito veliki ljudi, u području pogleda na svijet, prečesto imaju tu jednostranost. Naprimjer, Hamerling je izrazito voluntaristički monadist, ili monadistički voluntarist, Schopenhauer je izrazito voluntaristički psihist. Osobito su veliki ljudi, da tako kažemo, prilagodili svoju dušu tako da je njihovo planetarno svjetonazorsko raspoloženje u vrlo specifičnoj duhovnoj konstelaciji. Drugi ljudi puno lakše prihvaćaju različita stajališta, kako oni to nazivaju. Ali može se dogoditi i da ljudi s raznih strana budu stimulirani za svoj svjetonazor, za ono što oni iznesu kao svjetonazor. Primjerice, može se dogoditi da je netko dobar logičar, ali mu je logičarsko raspoloženje u duhovnoj konstelaciji senzualizma. On ujedno može biti i dobar empiričar, ali je njegovo empiričko raspoloženje u konstelaciji matematizma. To se može dogoditi. Ako je to slučaj, onda se stvara vrlo specifičan svjetonazor. Upravo sada imamo ovaj pogled na svijet koji je nastao jer netko ima Sunce - sada duhovno govoreći - u Blizancima i svoj Jupitera u Lavu; to je Wundt. I razumjet ćete sve što se pojavljuje u Wundtovoj filozofskoj literaturi nakon što otkrijete tajnu njegove posebne konfiguracije duše.
Posebno je povoljno kada je osoba stvarno iskusila različita raspoloženja duše - okultizam, transcendentalizam, misticizam, empirizam, voluntarizam, logizam, gnoza - na takav način da ih može vizualizirati, može osjetiti njihove učinke sve odjednom, da tako kažemo, i onda smjestiti sva ta raspoloženja - zajedno - u jednu konstelaciju fenomenalizma, u Djevicu. Ono što se stvarno pojavljuje pred njim, kao u fenomenima, s posebnom grandioznošću, jest ono što mu svijet može otkriti na izvanredan način. Ako pojedinačna svjetonazorska raspoloženja jedno za drugim postavite na isti način u odnosu na drugu konstelaciju, onda nije tako povoljno. Zato je u mnogim starim školama misterija ovo raspoloženje, koje sam sada opisao činjenicom da su svi planeti duše u duhovnoj konstelaciji Djevice, stvoreno za učenike jer im je to bio najlakši put da prodru u svijet. Oni su shvaćali fenomene, ali su ih shvaćali gnostički, logički i tako dalje; uspjeli su zaći iza fenomena. Nisu osjećali svijet sirovo. To bi bio slučaj samo ako je duševno raspoloženje voluntarizma usklađeno sa Škorpionom. Ukratko, kroz konstelaciju koju daje svjetonazorsko raspoloženje duše, koje je planetarni element, i kroz nijanse svjetonazora, koje su element duhovnog Zodijaka, čovjek donosi ono što nosi kroz svijet kao svoj svjetonazor u bilo kojoj inkarnaciji.
Međutim, postoji još jedna stvar. Odnosno, ovi pogledi na svijet - postoje mnoge nijanse ako tražite sve kombinacije - dodatno su modificirani tako da svi mogu poprimiti vrlo specifičan ton. Ali u ovom području tona moramo razlikovati samo tri stvari. Svi pogledi na svijet, sve kombinacije koje nastaju na ovaj način mogu se pojaviti na tri načina. Prvo, mogu biti teistički, tako da ono što u duši izgleda tonom moram nazvati teizmom. On može biti takvi da, za razliku od teizma, dotični ton duše moramo nazvati intuitizmom. Teizam nastaje kada čovjek traži u svemu vanjskom kako bi našao svog Boga, kada svog Boga traži izvanjski. Staro hebrejski monoteizam prvenstveno je bio teistički svjetonazor. Intuitizam nastaje kada ljudi svoj svjetonazor traže prvenstveno kroz ono što intuitivno svijetli u njima. Uz ova dva postoji i treći ton; to je naturalizam.
Ova tri tona duše također imaju sliku u vanjskom svijetu kozmosa, naime, oni se sada ponašaju u ljudskoj duši na isti način kao Sunce, Mjesec i Zemlje, tako da teizam odgovara Suncu - sada se Sunce shvaća kao zvijezda stajaćica, a ne kao planet - da intuitizam odgovara Mjesecu, a naturalizam Zemlji. Onaj - prevedeno na duhovno ono što se ovdje naziva Sunce, Mjesec i Zemlja - koji ide onkraj fenomena svijeta i kaže: kada pogledam vani, u svemu tome otkriva mi se Bog koji ispunjava svijet - zemaljsko ljudsko biće koje se uspravilo, kada dođe na sunčeve zrake, ono je teist. Osoba koja ne ide dalje od prirodnih procesa, već se zaustavlja na pojedinačnim pojavama, kao i osoba koja nikada ne gleda u Sunce, već samo gleda ono što Sunce za njega proizvodi na Zemlji, taj je naturalist. Onaj koji traga za najboljim što može imati u svojoj duši, dopuštajući da bude vođen svojim intuicijama, on je poput intuitivnog pjesnika koji pjeva o Mjesecu i čija je duša potaknuta srebrnim, blagim sjajem Mjeseca i može se s njim usporediti. Baš kao što se mjesečina može povezati s fantazijom, okultno intuitista, na kojeg se ovdje misli, mora se povezati s Mjesecom.
Na kraju postoji i četvrto; međutim, to je prisutno samo u jednom elementu. Kada se u odnosu na sve svjetonazore ljudi drže samo onoga što mogu doživjeti u sebi ili oko sebe, to je antropomorfizam.
To odgovara Zemlji kada ju se promatra kao takvu, bez obzira da li je okružena Suncem, Mjesecom, ili nečim drugim. Baš kao što možemo promatrati Zemlju samu za sebe, kada su u pitanju svjetonazori ne možemo uzeti u obzir ništa drugo osim onoga što mi kao ljudi možemo pronaći u sebi. Tada nastaje antropomorfizam tako raširen u svijetu.
Ako se ide dalje od onoga što čovjek jest, baš kao što se mora ići dalje od Sunca i Mjeseca da bi se objasnio izgled Zemlje - što današnja znanost ne radi - tada dolazimo do potrebe da prepoznamo kao legitimne jedno uz drugo: teizam, intuitizam i naturalizam. Jer ne treba inzistirati na jednom od tih tonova, nego im dopustiti da zazvuče zajedno, što odgovara onome što je istina. I baš kao što je u užem smislu naša tjelesnost sa Suncem, Mjesecom i Zemljom, smještena u sedam planeta, tako je antropomorfizam kao najtrivijalniji pogled na svijet u ono što može zazvučati zajedno od teizma, intuitizma i naturalizma, a to opet u ono što može zazvučati zajedno iz sedam raspoloženja duše. A ovih sedam duševnih raspoloženja nijansirano je prema dvanaest znakova Zodijaka.
Vidite, po imenu, niti jedan svjetonazor nije istinit, već je 12 + 7 = 19 + 3 = 22 + 1 = 23 svjetonazora legitimno. Ali sve ostalo može nastati iz činjenice da odgovarajući planeti kruže okolo u dvanaest duhovnih zodijačkih slika.
A sada pokušajte, iz onoga što je sada objašnjeno, steći osjećaj za zadatak koji znanost duha ima za pomiriti različite poglede na svijet, za pomiriti ih iz spoznaje da se svjetonazori mogu u određenom pogledu objasniti svojom međusobnom interakcijom, ali da ne mogu svi dovesti do unutarnje istine ako ostanu jednostrani, već da čovjek mora, takoreći, iznutra iskusiti istinitu vrijednost različitih svjetonazora kako bi se stvarno - možemo tako reći - pomirili s istinom. Kao što možete zamisliti fizički kozmos: Zodijak, planetarni sustav, Sunce, Mjesec i Zemlja zajedno, Zemlja sama po sebi, možete zamisliti duhovni kozmos: antropomorfizam; teizam, intuitizam, naturalizam; gnoza, logizam, voluntarizam, empirizam, misticizam, transcendentalizam, okultizam; i sve se to odvija u dvanaest duhovnih zodijačkih slika. Sve je ovo prisutno; samo je duhovno prisutno. Koliko god je istinito da je fizički kozmos fizički prisutan, toliko je istinito i duhovno prisustvo.
U hemisferi mozga koju nalazi anatom, za koju se može reći da je kao polu hemisfera, učinci duhovnog kozmosa koji izviru iz gornjih nijansi, djeluju prvenstveno na nju. S druge strane, postoji nevidljivi dio mozga koji je vidljiv samo kada se gleda etersko tijelo; primarno je pod utjecajem nižeg dijela duhovnog kozmosa (vidi crtež ispod). Ali kakav je to utjecaj? Recimo da je nečiji logizam podešen prema senzualizmu, a njegov empirizam podešen prema matematizmu. Onda ono što se događa na ovaj način stvara sile koje djeluju u njegovom mozgu, a taj gornji dio njegovog mozga tada je posebno aktivan i guši ostale. Bezbrojne nijanse moždane aktivnosti nastaju zato što mozak, takoreći, pliva u duhovnom kozmosu i sile u mozgu djeluju na ovaj način, kako samo sada opisali. Ljudski su mozgovi zaista raznoliki koliko mogu biti, prema kombinacijama koje proizlaze iz ovog duhovnog kozmosa. On što je u nižem dijelu duhovnog kozmosa ne utječe čak ni na fizički mozak, nego radije na eterski mozak.
Kad se govori o svemu ovome, najbolji dojam koji možete steći je kada kažete: ovo otvara osjećaj za beskrajnost svijeta, za kvalitativnu veličinu svijeta, za mogućnost da čovjek može egzistirati kao čovjek, u ovom svijetu u beskrajnoj raznolikosti. Uistinu, ako samo ovo pogledamo, onda možemo sebi reći: zasigurno nam ne nedostaje mogućnosti da budemo drugačiji u našim različitim inkarnacijama kroz koje na Zemlji moramo proći. I također se može doći do uvjerenja, da netko tko tako gleda na svijet dolazi do toga da mora reći: O, kako je svijet bogat, kako je veličanstven! Kakva je sreća sudjelovati u njemu i dalje, još dalje, sve raznovrsnije, u njegovim učincima, u njegovom stremljenju!