.- Tri duhovne pripremne faze otajstva Golgote
Trostruko sjedinjenje Krista s čovječanstvom prije otajstva Golgote kroz trostruko prodiranje duhovnog bića koje je kasnije rođeno kao Natanovo Isus dijete: za regulaciju osjetilnog iskustva u lemurijskoj epohi; za regulaciju životnih sila na početku atlantske epohe; za regulaciju sila duše na kraju atlantske epohe. Ulijevanje Krist impulsa u fizički svijet i evoluciju čovječanstva.
Stuttgart, 5. ožujka 1914.
Nastavljajući promišljanja o Petom evanđelju, danas pred našim dušama želimo razmotriti djelotvornost Kristova duha na ljudski razvoj kako se odvijao u duhovnim svjetovima prije misterija na Golgoti.
Moramo se prisjetiti činjenice o dvoje Isus djece: Salomonskog Isusa, u kojem je prebivalo 'Ja' Zaratustre, i Natanskog Isusa. Moramo pogledati Natanskog Isusa i zapitati se: kakvo je biće bilo to dijete u koje je kasnije ušlo 'Ja' Zaratustre?
Da bismo razumjeli to biće, moramo se vratiti daleko u razvoju Zemlje i čovječanstva. Ovo biće koje je bilo aktivno u Natanskom djetetu Isusu, prvi puta je u fizičku inkarnaciju ušlo u Isusu iz Betlehema. Prije toga, u razvoju čovječanstva je sudjelovalo iz duhovnog svijeta, ali nikada nije živjelo u fizičkom ljudskom tijelu. Svjedočilo je vremenima kada su stvorene ljudske ovojnice, svjedočilo je Saturn epohi, u kojoj se formirala klica fizičkog tijela, svjedočilo je vremenima Sunca i Mjeseca, u kojima se formiralo etersko i astralno tijelo, a također je svjedočilo i manjim etapama koje su ponavljale velika vremenska razdoblja. Ali kada se ljudsko 'Ja' spustilo u tri ovojnice u Lemurskoj epohi, ovo biće je ostalo, takoreći, kao dio božanskog čovječanstva u duhovnim svjetovima i nije sudjelovalo u razvoju 'Ja' u tri ovojnice i zavođenju lucifersko-ahrimanskim utjecajem. Ovaj dio božanskog ljudskog bića, koji ostaje u duhovnim svjetovima, ovo duhovno biće, prvi put se spustilo u fizičko tijelo kao Natan dijete Isus, kako bi ga Krist obasjao. Krštenje od Ivana predstavlja prožimanje Isusa Kristovim duhom.
Ali ovo nije bio prvi put da mu je bilo dopušteno da ga prožme Krist. Dok je živio kao duhovno biće u duhovnim svjetovima, već je mogao više puta biti prožet duhom Sunca. U pripremi za Krist događaj u fizičkom tijelu, nešto slično se prethodno dogodilo u duhovnim svjetovima i utjecalo na ljudski razvoj.
Osvrnimo se na Lemursku epohu, kada se čovjek ujedinio sa svojim ovojima, i razmotrimo kako bi se ljudska priroda razvila da su na nju djelovale samo sile iz kozmosa, s kojima je čovječanstvo tada bilo povezano. U to vrijeme postojala je prijetnja da će dvanaest kozmičkih sila koje djeluju na ljude biti bačene u kaos, od demonskih bića. Kao rezultat toga, ljudi bi se morali razvijati sasvim drugačije nego danas. Osjetila, koja su se tada formirala, postala bi preosjetljiva pod utjecajem tih sila koje su prijetile da će ih poremetiti. Danas je čovjek sposoban percipirati svjetlost i sve percepcije smireno. Pod utjecajem lucifersko-ahrimanskog impulsa, osjetilni život morao bi oslobađati najjače želje i impulse. Ako bi, naprimjer, čovjek vidio crvenu boju - i tako su trebale djelovati i sunčeve zrake - duša bi morala bježati u gorućoj boli, a percipiravši plavu, morala bi se u agoniji proždirati iznutra. Duša bi strašno patila sa svakim osjetilnim iskustvom, vođena životinjskom požudom i željom sa žarećom boli i mukom.
Tada se krik boli mučenog čovječanstva uzdigao do tog duhovnog bića. To ga je vodilo prema duhu Sunca, kako bi ga Krist mogao prožeti. Kroz to se ublažio unutarnji intenzitet osjetilne percepcije; i kroz to je to biće odbilo najjaču kušnju Lucifera i Ahrimana. Ublažavanjem pretjeranog utjecaja sila na osjetila, oblikovalo je osjetilni život u umjeren, pasivan.
I krenimo dalje u atlantsko vrijeme. Nova opasnost lebdjela je nad ljudima: lucifersko-ahrimanski utjecaj prijetio je životnim procesima, samim organima života. Da je pred čovjeka stavljena hrana, naprimjer, probudila bi se životinjska pohlepa za njezinim proždiranjem. Njegova duša bila bi čista pohlepa. Disanje, udisanje i izdisanje, bili bi posebno osjetljivi. Zagušljiv zrak ispunio bi osobu drhtavim gađenjem. Sve što je povezano s prehranom i vitalnim funkcijama izazivalo bi ogromno uzbuđenje, simpatije i antipatije, tjerajući dušu od pohlepe proždiranja do odbojnog gađenja.
I još jednom, ovo duhovno biće je skrenulo ovu opasnost za čovječanstvo. Drugi put je dopustilo da ga prožme duh Krista, čime je spasilo životne snage ljudi, koje bi inače pale u nered.
I na kraju atlantskog razdoblja, kroz lucifersko-ahrimanski utjecaj pojavila se treća opasnost za ljude. Postojala je prijetnja da će ljudske duševne snage - mišljenje, osjećanje i volja - pasti u nered, u nesklad jedna s drugom, da te tri sile više ne bi mogle skladno rezonirati unutar ljudske duše. Izgarajući strašću, ljudi bi svaki impuls slijedili ili bi pobjegli, ispunjeni strahom i mržnjom, bez razuma koji bi mogao regulirati te sile. Kako bi onda duhovno biće moglo pomoći? Duhovno bića moralo je uroniti u ljudsku dušu ispunjenu strašću, moralo je postati sama strast, moralo je postati zmaj kako bi transformiralo duševne snage i dopustiti sebi da ga duh Krista obasja treći put.
Ovaj duhovni događaj odražava se u mitovima svih naroda, u mitu o svetom Jurju, arhanđelu Mihaelu, koji pobjeđuje zmaja. U post atlantskim kulturama vidimo živu svijest o utjecaju Krista na ljudski razvoj kroz to duhovno biće, koji se odvija u duhovnim svjetovima. U kultu Zaratustre suočeni smo s uzvišenim bićem Sunca, i poput odraza toga, u grčkoj svijesti pojavljuje se štovanje Apolona. Kod kastalskog izvora nalazi se hram Apolona, u koji Grci, dobro pripremljeni, odlaze tražiti Apolonov savjet. Pitona, koji se odmara iznad para koje se dižu iz pukotine i obavijaju Parnas poput zmije, pobjeđuje Apolon, a na njegovo mjesto dolazi svećenica Pitija, kroz čija usta Apolon svoju mudrost otkriva Grcima. Od proljeća do jeseni Apolon boravi u svom hramu, a zatim putuje na sjever u zemlju Hiperborejaca. Apolon, kao duh Sunca, mora putovati na sjever, dok fizičko Sunce putuje na jug. I povezano s Apolonom nalazimo glazbu, sviranje gudačkih instrumenata. Predstavlja izraz sklada triju sila ljudske duše. A za poznatog čovjeka s pretjerano velikim ušima, kralja Midu, kaže se da je Apolon dao da mu narastu magareće uši kao kazna za Midu koji se odlučio protiv Apolona u glazbenom natjecanju između Apolona i Marsije, jer je više volio Marsijinu flautu od žičanog instrumenta Apolona.
Tri puta, dakle, prije nego što se dogodio misterij na Golgoti, Krist se povezao s čovječanstvom iz duhovnih svjetova kroz trostruko prodiranje u tog duhovno biće koje je kasnije postalo Natan dijete Isus: prvo, da umjereno regulira osjetilno iskustvo u Lemurskoj epohi; drugo, da regulira životne sile na kraju atlantske epohe; i treće, da regulira duševne sile na kraju atlantske epohe. Tek tada, kao četvrti događaj, dogodio se misterij na Golgoti, da regulira 'Ja' u njegovom odnosu prema svijetu.
Opasnost za ljudsko 'Ja', u koju su ga dovela iskušenja Lucifera i Ahrimana, nagoviještena je u egipatskom svećenstvu tijekom grčko-rimskog razdoblja. Približavanje 'Ja se osjećalo i ulagali su se napori u borbu sa silama koje su ga nastojale poremetiti. U mnogim hramovima često su se ponavljali sljedeći obredi: svećenik je oblikovao odvratno, bezoblično stvorenje, krokodila, pljunuo na njega, bacio ga na zemlju i spalio. Drugi svećenici su rekli ljudima: Ra, bog Sunca, prati svoj put preko neba od istoka prema zapadu. Na zapadu problijedi i pada, jer se bori s demonskim bićima.
Osjećalo se kako sile 'Ja' prodiru. Suočavaju se s njim u dva oblika. Vidimo Sybilski fenomen koji se pojavio u 7. do 8. stoljeću prije Krista i kružio je kroz sve južne europske zemlje. U njemu je živjelo ono što je pokazivalo da se 'Ja' može razviti. Ali Sybilska bit je bila povezana s elementarnim silama Zemlje, koje djeluju u podsvijesti duše i strastveno se probijaju van. Ova Sybilska bit stoji u suprotnosti s proročanstvom židovskog naroda. Proroci žele potisnuti sve Sybilske utjecaje unutar svojih duša i jednostavno slušati otkrivenje koje se otvara svjesnim snagama 'Ja'. U kontemplativnom udubljenju, Michelangelo prikazuje proroke, i, nasuprot njima, Sybile povezane s elementarnim silama Zemlje: vjetrom, vatrom i zrakom.
Bez misterija na Golgoti, Sybilski element bi trijumfirao nad svjesnim silama 'Ja', potiskujući ih. U razvoju čovječanstva 'Ja' bi bilo izgubljeno. U hodu čovječanstva vidimo Krist impuls na djelu, čak i bez da ga je ljudska svijest apsorbirala, kao silu koja oblikuje kulture, koja oblikuje povijest europskih naroda, koja određuje oblikovanje Europe. 28. listopada 312. godine Konstantin je porazio Maksencija. Maksencije se konzultirao sa Sybiliama i dobio odgovor: ako sa svojom vojskom marširaš ispred vrata Rima, pobijedit ćeš najvećeg neprijatelja Rima. - Maksencije je potom sanjao, i slijedilo je Sybilsko proročanstvo i san. Krenuo je ispred Rima, protiv svakog razuma, savjeta i svih planova svojih generala. Konstantin je također sanjao: vidio je sebe, noseći zastavu Krista pred sobom, kako pobjeđuje neprijatelja četiri puta jačeg od njega. Protiv svakog ljudskog razuma, slijedi bitka i Konstantin pobjeđuje, noseći križ pred svojom vojskom.
Možemo pratiti povijesni hod čovječanstva od 800. godine prije Krista do danas. U stoljećima prije Krista vidimo duboku grčku mudrost koja se uzdiže do svog vrhunca. U njoj se čovječanstvo oslanja na posljednje naslijeđene božanske moći. Zatim, na nultoj točci, ulazi misterij na Golgoti i probija se u čovječanstvo. Stimulirajuće sile Krist impulsa djelovale su na različite načine u vremenu nakon misterija na Golgoti, proizlazeći iz različitih razina duhovnih svjetova.
I II III IV
0-800 Viši duhovni svijet
800-1600 Niži duhovni svijet
1600-2400 Duševni svijet
2400- Fizički svijet
Na podjeli, prvo možemo shvatiti razdoblje prvih osam stoljeća nakon Krista. Vidjeli smo kako je ljudski razum zakazao pred Krist impulsom (Gnoza), no kako je taj impuls bio djelatan kao činjenica u poslovima ljudi (Maksencije i Konstantin). U prvih osam stoljeća, moć je proizlazila iz najviših duhovnih svjetova, iz gornjeg Devahana. Prijelaz, kulminaciju ovog razdoblja, vidimo u djelu Scota Erigene oko 850. godine. U njegovom sustavu mišljenja, Krist impuls još uvijek djeluje kao val moći iz najvišeg duhovnog svijeta u fizički.
Zatim, od 800. do 1600. impuls proizlazi iz donjeg Devahana u fizički svijet. Ljudi su nastojali, kroz predodžbe u mnogim oblicima, Krist impuls približiti svojim dušama. Ali misao se pokazala nespretnom, napori bezuspješni. Ni križarski ratovi ni pokušaju dokazivanja Božjeg postojanja nisu mogli uspostaviti istinski živu vezu.
Na prijelazu u sljedeće doba stoji Ivana Orleanska. Kroz njezino duševno iskustvo iz duhovnih svjetova je otkriven Krist impuls, i u njegovo ime ona intervenira u oblikovanju ljudske povijesti.
Moć koja se izravno manifestira u ljudima iz uzvišenih područja duha sve više se gubi. Te sile postaju sve slabije, od 1600. nadalje, impuls radi isključivo iz astralnog svijeta, područja duše. Posljedično, teologija postaje sve više znanstvena, sve apstraktnija. Na mjesto kozmičkog božanskog bića, Krista, ona postavlja 'jednostavnog čovjeka iz Nazareta'. Pa ipak, naše bi vrijeme puno dalje napredovalo u materijalizmu, bilo bi puno dublje prožeto antikršćanskim impulsom, da se sile Krista koje izviru iz astralnog svijeta nisu na poseban način osjetile: u 15. i 16. stoljeću posvuda su se pojavljivale izvanredne naracije koje su se širile zapadnom Europom. Ljudi s žuljevitim stopalima, otrcanom odjećom i dugom, raspuštenom kosom pojavljivali su se na raznim mjestima, u svim zemljama Europe, i pričali da su bili prisutni misteriju na Golgoti, da su vidjeli Krista kako hoda po Zemlji, ali kada je prošao pored njihove kuće, nisu mu iskazali poštovanje, uvrijedili su ga. Stoga su od tada prisiljeni neprestano lutati, bez odmora i predaha, prepričavajući, kao pokoru, što su jednom doživjeli. (Vječni Židov.) Sve su to prepričavali kao iz sjećanja. Posvuda su ih dočekivali, primali biskupi i prelati. U njima je živio uvid iz Akaša kronike i ti ljudi nisu mogli a da se ne ponašaju u skladu s tim tijekom cijelog života, svjedočeći o Krist događaju. Ostatak njihove svijesti bio je zamagljen, ali impulsima iz astralnog svijeta uspjeli su postići tu viziju. To je ljude spasilo od širenja anti kršćanstva, spasilo ih od najgoreg materijalizma.
Zatim, od 2400. godine nadalje, nastupit će epoha kada će sile za razumijevanje Krista proizlaziti isključivo od Zemlje, kada će Krist djelovati na ljude s fizičkog plana. Međutim, u našem vremenu već se počinju pojavljivati preteče onoga što će biti bitno nakon 2400: Krist će se otkriti na fizičkom planu u eterskom obliku. Dakle, vidimo povijest koja se odvija u osamsto do osamsto godina, u vezi s impulsima iz duhovnih svjetova. U mojoj knjizi 'Pogledi na svijet i život 19. stoljeća', u njenom proširenom novom izdanju kao 'Zagonetke filozofije', može se pratiti razvoj ljudske svijesti s napredovanjem u istim periodima.
Povijest ljudskog misaonog života pokazuje nam, da ako želimo da budu prisutne sile potrebne za buduće razumijevanje Krista, sama misao mora poprimiti drugačiji oblik, a aktivnost mišljenja mora proći preobrazbu. Današnji misaoni život vidimo smješten između dva gledišta, a ljudi pate od te 'stiješnjenosti između' i ne mogu pronaći prijelaz s jednog gledišta na drugo. S jedne strane, tu je Haeckel, koji je, prihvaćajući samo vanjsku percepciju, stvorio svjetonazor utemeljen na stvarnosti, ali taj svjetonazor ne može priznati stvarnost mišljenja. A s druge strane tu je Hegel, koji, polazeći od mišljenja kao duhovne stvarnosti - tkanja i življenja mišljenja u istini koja je djelatni duh - gradi svjetonazor utemeljen na mišljenju, ali taj svjetonazor ne može prepoznati svoje vlastito doba kao stvarnost. Ono što mišljenje treba je da postane živa stvarnost.
Zadatak je oživjeti mišljenje, poput sjemena biljke. Sjeme se može sijati, ubrati a zatim koristiti za hranu. To ga odvraća od njegovog pravog puta, koji bi omogućio da iz sjemena nikne nova biljka. Tako su ljudi skupili sjeme misli u štalama prirodne znanosti i filozofije, nagomilali ga i pustili da uvene. Sjeme biljke, po svojoj prirodi, mora biti posađeno u okruženju koje ga oživljava ako želi niknuti. Stoga, Hegelovo sjeme misli mora biti posađeno u tlo znanosti duha, gdje može izaći u plodonosan život, u duhovne sposobnosti imaginacije, inspiracije i intuicije. Umjesto kategoričkog imperativa, 'Ja', snagom probuđene misli, aktivirat će 'moralnu fantaziju'. Tada će biti moguće razumjeti i nadolazeći Krist impuls iz sila Zemlje. To je veza između svijeta misli u 'Filozofiji slobode' i viših spoznajnih sposobnosti koje se javljaju u našim dušama, kroz putove koje otkriva znanost duha.
U vezi s nadolazećim Krist događajem, osjetio sam potrebu da danas govorim o oživljavanju misli u buduću duhovnu spoznaju.