.- DEVETO PREDAVANJE, Zürich, 27. listopada 1919.
Poganska iskonska mudrost i svjetonazor židovskog naroda. Inkarnacija Lucifera na početku 3. tisućljeća. Primarna mudrost u trećoj post atlantskoj kulturi, u Grčkoj i u gnozi. Materijalizacija teologije. Utjelovljenje Ahrimana. Obmane, koje Ahriman koristi u pripremi za svoj dolazak. Kardinal Newman. Pokret Lux Mundi. Značenje raznovrsnosti četiriju Evanđelja.
Kada se široj publici govori o najvažnijim pitanjima našeg vremena, u drugačijem položaju se nalazi, ovisno o tome da li se ništa ne zna o dubljim silama povijesnog razvoja svijeta - drugim riječima: o znanosti inicijacije - ili se o njima nešto zna. Relativno je lako danas govoriti o suvremenim pitanjima na temelju svakakvih vanjskih uvida koji se smatraju znanstvenima, praktičnima i tako dalje. Međutim, izvanredno je teško govoriti o tim suvremenim pitanjima, ako je netko upoznat sa znanošću takozvane inicijacije, iz koje potječe sve o čemu moramo raspravljati na mjestu poput ovog na kojem smo se danas opet okupili. Jer svatko tko o suvremenim pitanjima govori iz perspektive znanosti inicijacije, zna da se ne suočava samo sa subjektivnim, slučajnim mišljenjima ljudi kojima se obraća, već i da velikim dijelom čovječanstva već na ovaj ili onaj način upravljaju vrlo jake i stalno rastuće ahrimanske sile. Međutim, što pod time mislim, mogu objasniti samo ako vam dam svojevrsni povijesni pregled većeg razdoblja u ljudskoj povijesti.
Iz raznih razmatranja koja smo ovdje iznijeli, a koja možete pronaći zabilježena i u raznim ciklusima predavanja, znate da doba u kojem se mi, kao današnja ljudska bića osjećamo smještenima, moramo započeti sredinom 15. stoljeća. Ovo razdoblje, koje je započelo sredinom 15. stoljeća i na čijem se početku u biti još uvijek nalazimo, uvijek smo nazivali petim post atlantskim razdobljem, koje je uslijedilo nakon jednog drugog, grčko-rimskog razdoblja, koje računamo od sredine 8. stoljeća prije Krista, do sredine 15. stoljeća. A onda se vraćamo dalje u egipatsko kaldejsko razdoblje. Ovo samo nagovještavam kako biste se sjetili kako u cjelinu ljudskog razdoblja integriramo razdoblje u kojem se mi, kao suvremena ljudska bića, osjećamo smještenima. Sada, znate da se nakon završetka prve trećine grčko-rimskog razdoblja dogodio misterij na Golgoti. I mi smo, iz širokog spektra perspektiva, okarakterizirali što se zapravo dogodilo u razvoju čovječanstva, da, zapravo za cijeli razvoj Zemlje, kroz ovaj misterij na Golgoti. Danas želimo u širi povijesni kontekst smjestiti različite aspekte onoga što je za čovječanstvo povezano s ovim misterijem na Golgoti.
U tu svrhu, osvrćemo se na mnogo ranija vremena, recimo, na početak 3. tisućljeća prije Krista. Znate koliko malo vanjski povijesni zapisi govore o ovom ranom razvoju čovječanstva na Zemlji. Također znate kako vanjski dokumenti upućuju na Orijent, na Aziju. I znate iz raznih antropozofskih razmatranja, da što dalje idemo unatrag u ljudskom razvoju, to više susrećemo različita i uvijek drugačija stanja duše unutar čovječanstva, i da imamo nešto poput drevne iskonske mudrosti koja je u osnovi cijelog ljudskog razvoja. Znate da su postojale tradicije koje su se čuvale u uskim, tajnim krugovima sve do 19. stoljeća, i da su te tradicije, ne vjerno, ali ipak u određenom smislu sačuvane, preživjele do našeg vremena, tradicije drevne mudrosti čovječanstva. Kada ljudi danas saznaju o jednom ili drugom aspektu ove drevne iskonske mudrosti čovječanstva, zapanjeni su dubinama stvarnosti na koje takva drevna mudrosti upućuje. Ali znat ćete iz zapažanja koja smo radili tijekom godina, da se ova raširena mudrost drevnih vremena uvijek morala suprotstavljati potpuno drugačijem svjetonazoru drevnih Hebreja, židovskog naroda, koji je posjedovao potpuno drugačiji karakter. Stoga se, s određenim opravdanjem, rašireno drevno učenje mudrosti, opisuje kao poganski element i suprotstavlja hebrejskom, židovskom elementu. Već znate iz raznih predaja i spisa, kako je iz ovog židovskog elementa potom proizašao kršćanski element.
Sada već možete nešto zaključiti iz ovih vanjskih činjenica na koje vas danas molim da obratite pozornost: da je u razvoju čovječanstva postalo nužno suprotstaviti stari poganski element i njegovu prvobitnu mudrost, židovskom elementu, iz kojeg se potom, barem djelomično, razvilo kršćanstvo. To pokazuje da ta stara poganska prvobitna mudrost, u svojoj cjelini, nije mogla imati isključivi utjecaj na daljnji razvoj čovječanstva. I iz ovoga se mora pojaviti pitanje: koji je razlog zašto je ova drevna poganska mudrost, toliko vrijedna divljenja u mnogim aspektima, morala proći kroz novi oblik, transformaciju, kroz judaizam i kršćanstvo? To pitanje se mora pojaviti.
Međutim, na ovo pitanje, za mudrost inicijacije, do odgovora se može doći samo kroz vrlo, vrlo važnu činjenicu: činjenicu koja se dogodila daleko u Aziji početkom 3. tisućljeća prije Krista. Tamo retrospektivni, vidoviti pogled pronalazi dokaze o utjelovljenju nadosjetilnog bića u ljudskom biću, baš kao što je događaj na Golgoti donio utjelovljenje nadosjetilnog bića, Krista, u čovjeku Isusu iz Nazareta. Ta inkarnacija, koja se dogodila početkom 3. tisućljeća prije Krista, a koju je izvanredno teško pratiti, čak i vidovitim pogledom, znanošću inicijacije, darovala je čovječanstvu nešto sasvim briljantno i izvanredno duboko. A ono što je dala čovječanstvu jest, u biti, ta drevna iskonska mudrost.
U početku, iz vanjske perspektive, čini se da je to mudrost koja je duboko prodrla u stvarnost, hladna, usmjerena isključivo na ideje i bez dubine osjećaja. To je gledano izvana. Iznutra se ta mudrost može istinski razumjeti samo ako se vratimo unatrag do te inkarnacije koja se dogodila u Aziji početkom trećeg tisućljeća prije Krista. Tamo je, kako otkriva retrospektivni, vidoviti pogled, doista postojala istinska inkarnacija Luciferove moći unutar čovječanstva. I ta inkarnacija Lucifera unutar čovječanstva, koja se na određeni način ostvarila, bila je izvor široko rasprostranjene iskonske mudrosti koja leži u samom temelju treće post atlantske kulture.
Utjecaj ovog impulsa, ovog kulturnog impulsa azijatsko luciferskog čovjeka, nastavio je odjekivati čovječanstvom, sve do grčkog doba: luciferska mudrost koja je zasigurno bila korisna čovječanstvu u toj epohi razvoja, na određeni način briljantna, nijansirana prema raznim narodima i rasama među kojima se širila, jasno prepoznatljiva diljem Azije, zatim u egipatskoj kulturi, u babilonskoj kulturi, ali kao što je spomenuto, čak i u samim temeljima grčke kulture. Sve što su ljudi mogli misliti, pretvarati u stihove, ili htjeti, u to vrijeme bilo je, na određeni način, uvjetovano ovim luciferskim utjecajem na kulturu ljudi.
Naravno, bilo bi izvanredno filistarski jednostavno reći: to je samo bila inkarnacija Lucifera, od toga treba bježati. - Iz takvog filistarstva trebalo bi bježati i od svega lijepog i velikog što je za čovječanstvo proizašlo iz ove luciferske struje, jer, kao što sam rekao, čak je i grčka ljepota nešto što je proizašlo iz ove struje razvoja. Sva gnostička misao koja je postojala kada je zavladao misterij na Golgoti, duboka mudrost koja duboko osvjetljava samu bit svijeta, svo gnostičko razumijevanje potaknuto je luciferskim silama. Stoga se ne smije reći da je ta gnostička misao lažna. Jednostavno se kao njezina karakteristika može reći: prožeta je luciferskim impulsom.
Pa, mnogo više od dvije tisuće godina nakon ove inkarnacije Lucifera, stigao je misterij na Golgoti. Moglo bi se reći da su ljudi među kojima se proširio impuls misterija na Golgoti, još uvijek u potpunosti bili prožeti u svom mišljenju i osjećanju onim što je luciferski impuls usadio u njihove misli, osjećaje i percepcije. I onda je nešto sasvim drugo, Krist impuls, ušao u razvoj civiliziranog čovječanstva. Često smo govorili o tome što ovaj Krist impuls znači unutar civiliziranog čovječanstva. Krist impuls je - danas to samo spominjem - prihvaćen od strane umova vrste koju sam upravo opisao. Moglo bi se reći: Krist impuls je zasjao u onome što je Lucifer dao čovječanstvu kao najbolje. - I Krist impuls je u prvim kršćanskim stoljećima primljen na način da se moglo reći: s onim što su primili od Lucifera, razumjeli su Krista. - Takvim stvarima treba pristupiti bez predrasuda, inače se nikada neće razumjeti poseban način na koji je Krist impuls primljen u prvim stoljećima.
Kako je luciferski impuls postupno nestajao iz umova ljudi, oni su također postajali sve manje sposobni istinski prihvatiti Krist impuls. Samo razmislite koliko je toga postalo materijalističko u posljednje vrijeme. Ali ako se zapitate: što je postalo najviše materijalističko? - doći će odgovor: veliki dio moderne kršćanske teologije. - Jer je to jednostavno najjači materijalizam kojemu podliježe veliki dio moderne kršćanske teologije, po tome što ta moderna kršćanska teologija više ne vidi Krista u čovjeku Isusu iz Nazareta, 'jednostavnom čovjeku iz Nazareta', čovjeku kojeg se može razumjeti ako se ne teži nekom višem razumijevanju. Što se više čovjek Isus iz Nazareta mogao prihvatiti kao običan čovjek, jednostavno spadajući u niz drugih poznatih povijesnih ličnosti, to se više sviđao određenoj materijalističkoj grani moderne teologije. Od nadosjetilnog u događaju na Golgoti, ova moderna teologija priznaje malo, vrlo malo aspekata.
Luciferski utjecaji na čovjekovu percepciju postupno su nestajali iz čovjekove duše. Međutim, u posljednje vrijeme, ono što nazivamo ahrimanskim impulsom, postajalo je sve jače - i nastavit će jačati prema bliskoj i daljoj budućnosti. Ahrimanski impuls potječe od drugih nadosjetilnih bića, osim Krist bića, osim luciferskih bića. Ali to je također nadosjetilno, mogli bismo reći i podosjetilno biće - to nije poanta - i njegov utjecaj postajao je posebno snažan i sve moćniji u petoj post atlantskoj epohi. A ako uzmemo u obzir zbrku posljednjih godina, otkrit ćemo da je čovječanstvo u takvu zbrku prvenstveno dovedeno od strane ahrimanskih sila.
Kao što je postojala inkarnacija Lucifera na početku 3. tisućljeća prije Krista, kao što je postojala inkarnacija Krista u vrijeme misterija na Golgoti, tako će postojati i inkarnacija Ahrimana neko vrijeme nakon naše sadašnje egzistencije, zapravo u 3. tisućljeću poslije Krista. Dakle, ovaj tijek povijesnog razvoja čovječanstva tijekom gotovo šest tisućljeća može se pravilno razumjeti samo ako se shvati na sljedeći način: na jednom polu stoji luciferska inkarnacija, u sredini inkarnacija Krista, a na drugom polu ahrimanska inkarnacija. Lucifer je sila koja uzburkava sve fanatične, lažno mistične sile u ljudima, sve što ljude nastoji uzdići iznad njih samih, što u određenom smislu, fiziološki remeti ljudsku krv, kako bi ljude potisnula iznad njih samih. Ahriman je sila koja čovjeka čini trezvenim, prozaičnim i filistrom, koja okoštava čovjeka, koja čovjeka vodi do praznovjerja materijalizma. Ljudska priroda je u biti nastojanje održavanja ravnoteže između luciferske i ahrimanske moći, a Krist impuls čovjeku pomaže da uspostavi tu ravnotežu. Dakle, ova dva pola, luciferski i ahrimanski, stalno su prisutni unutar ljudi. Ali povijesno gledano, nalazimo da je luciferski prevladavao u određenim strujama kulturnog razvoja u predkršćanskim vremenima i sve do prvih stoljeća nakon Krista, Dok je Ahriman aktivan od sredine 15. stoljeća i sve je jači, sve dok se ne dogodi istinska inkarnacija Ahrimana među zapadnim zemaljskim čovječanstvom.
Sada, neobično je to što se takve stvari pripremaju već dugo vremena. Ahrimanske sile pripremaju razvoj čovječanstva na takav način, da kada se unutar zapadne civilizacije Ahriman pojavi u ljudskom obliku - koja će se tada teško moći nazvati civilizacijom u našem smislu - baš kao što se Lucifer nekoć pojavio u ljudskom obliku u Kini, baš kao što se Krist pojavio u ljudskom obliku na Bliskom istoku, da čovječanstvo može postati žrtvom Ahrimana. Besmisleno je prepuštati se iluzijama o tim stvarima. Ahriman će se pojaviti u ljudskom obliku. Jedino je pitanje koliko pripremljeno će zateći čovječanstvo: hoće li mu njegova priprema omogućiti da pridobije cijelo čovječanstvo, koje se danas naziva civiliziranim, kao svoje sljedbenike, ili će čovječanstvo zateći u takvom stanju da mu se može oduprijeti. Danas je besmisleno prepuštati se iluzijama o tim stvarima. Ljudi danas, u određenom smislu, bježe od istine, koja im se ne može predstaviti u neukrašenom obliku, jer bi joj se smijali, rugali bi se i ismijavali je. Ali ako im se da na način na koji to trenutno pokušava učiniti trostruki socijalni poredak, onda je oni, barem kao masa, i dalje ne žele. Ali upravo nespremnost da se stvari prihvate, jedno je od sredstava koje ahrimanske sile mogu upotrijebiti kako bi osigurale da će Ahriman, kada se pojavi u ljudskom obliku, imati što veći broj sljedbenika na Zemlji. Upravo to zanemarivanje najvažnijih istina, izgradit će najbolji most za Ahrimana kako bi se osigurao uspjeh njegove inkarnacije. Jer vidite, ne postoji drugi način da se pronađe pravi stav prema onome što će se kroz Ahrimana odvijati u razvoju čovječanstva, nego da se, bez predrasuda, nauči o silama kroz koje Ahriman djeluje, a također i o silama kojima se čovječanstvo može naoružati kako ne bi bilo iskušano i zavedeno ahrimanskim silama. I stoga danas želimo pogledati, barem s određenih polazišta, na one stvari koje bi promicale slijeđenje Ahrimana, a koje ahrimanske sile trenutno koriste iz nadosjetilnog svijeta, ali kroz umove ljudi, kako bi tu sljedbu učinile što većom.
I u tome leži jedna od metoda: nemogućnost da se prozre pravi značaj određenih načina mišljenja i predodžbi za ljude, koji su postali rašireni u posljednje vrijeme. Znate kakva je ogromna razlika između toga kako se čovjek osjećao unutar kozmosa, recimo, u egipatsko doba, i kako se osjeća od početka modernog doba, od kraja srednjeg vijeka. Zamislite pravilno obrazovanog starog Egipćanina. Znao je da nije samo tjelesno sastavljen od sastojaka koji se nalaze ovdje na ovoj Zemlji, utjelovljenih u životinjskom, biljnom i mineralnom carstvu. Znao je da sile koje je vidio u zvijezdama gore, djeluju u njegovom biću kao ljudskom biću. Osjećao se dijelom cijelog kozmosa. Cijeli kozmos je osjećao ne samo oživljen, već i prožet dušom i duhom, i u njegovoj svijesti je živjelo nešto od duševnosti kozmosa, nešto od duhovnih bića kozmosa. Sve se to izgubilo tijekom moderne povijesti svijeta. Danas ljudi sa Zemlje gledaju u svijet zvijezda, koji je ispunjen zvijezdama stajačicama, suncima, planetama, kometima i tako dalje. Ali na koji način čovjek promatra sve to što na njega gleda odozgo iz svemira? Promatra to matematikom, ili u najboljem slučaju mehanikom. Ono što okružuje Zemlju lišeno je duhovnosti, lišeno duše, čak i lišeno života. To je u biti golem mehanički sustav, shvatljiv samo kroz matematičke i mehaničke zakone. Uz pomoć matematičkih i mehaničkih zakona, to razumijemo na veličanstven način! Svakako, znanstvenik duha će u potpunosti moći cijeniti postignuća Galileja, Keplera i drugih. Ali ono što prodire u čovjekovo razumijevanje i svijest, kroz učenja ovih velikih likova ljudskog razvoja, svemir otkriva samo kao golem mehanizam.
Što to uistinu znači, može shvatiti samo netko tko može razumjeti ljude u njihovom biću u cijelosti. Astronomi i astrofizičari mogu lako govoriti, prikazujući svemir kao mehanizam koji se može shvatiti i izračunati pomoću matematičkih formula. Ljudi će u to vjerovati od trenutka kada se probude pa sve dok navečer ponovo ne zaspu. Ali u onim podsvjesnim dubinama, do kojih ljudi svojom budnom sviješću ne mogu doprijeti, a koje ipak pripadaju njihovoj egzistenciji i u kojima žive između padanja u san i buđenja, o svemiru se nešto drugo ulijeva u njihovu dušu! U ljudskoj duše živi znanje koje, iako ga nisu svjesni u budnoj svijesti, živi duboko u duši i oblikuje je, znanje o duhu, o životu duše, o životu kozmosa. I čak i ako čovjek u svojoj budnoj svijesti ne zna ništa o tome, što se događa u zajedništvu s duhom, dušom i životom svemira od uspavljivanja do buđenja - te stvari prebivaju u duši, one žive u njoj. I velik dio unutarnjeg sukoba modernih ljudi proizlazi iz nesklada između onoga što duša o svemiru doživljava od uspavljivanja do buđenja, i onoga što budna svijest želi prihvatiti kao svoj svjetonazor.
Ako uzmete u obzir cijeli duh i smisao antropozofski orijentirane znanosti duha, što vam ona govori o takvim stvarima? Kaže vam: da, ono što su Galileo i Kopernik donijeli čovječanstvu je veličanstveno i neizmjerno, ali ne apsolutna istina, nikako apsolutna istina, već aspekt svemira, jedna strana s određene točke gledišta! - Samo zbog arogancije modernog čovjeka ljudi danas kažu: Ptolomejski sustav svijeta - djetinjasto; to su ljudi imali kada su još bili kao djeca. Danas smo odmakli 'tako divno daleko', 'sve do svijeta zvijezda', i danas nam je to ono apsolutno. - Nije više apsolutno nego što je to bio Ptolomejev sustav; to je jedan aspekt. I tek tada ga se može opravdati - tako kaže antropozofski orijentirana znanost duha - kada se zna da sve što ljudi upijaju, rekao bih, u smislu puke matematike svijeta, u smislu pukih mehaničkih shema, ne pruža apsolutnu istinu, već iluziju o kozmosu. Mi trebamo te iluzije, jer čovječanstvo, u svojim raznim fazama razvoja, prolazi kroz različite oblike obrazovanja. Za moderno obrazovanje, jednostavno trebamo te iluzije o kozmosu. Moramo ih imati, ali trebali bismo i znati da su to iluzije. A one su još i više iluzije, kada ih proširimo na ono što nas svakodnevno okružuje, kada težimo provođenju malog oblika astronomije u supstancama Zemlje, temeljenog na atomističkoj ili molekularnoj teoriji. Upravo ako netko želi usvojiti ispravnu perspektivu na svu modernu znanost, utoliko što ona tako razmišlja, mora prepoznati da je sve to iluzorno znanje.
Sada, kako bi njegova inkarnacija bila najplodonosnija, Ahriman ima najveći interes osigurati da se ljudi usavrše u ovoj iluzornoj znanosti, što je u biti sva naša trenutna znanost, ali da ne shvate da je ta znanost iluzija. Najveći interes Ahrimana je podučavati ljude matematici, ali ne da ih uči da su matematički i mehanički pogledi samo iluzije o kozmosu. Ahriman je najviše zainteresiran podučavati ljude kemiji, fizici, biologiji i tako dalje, kako se predstavljaju trenutno i ljudi im se dive, tako da ih uvjeri da su to apsolutne istine, da to nisu samo perspektive, poput fotografija s jedne strane. Ako fotografirate drvo s jedne strane, ono može biti točno fotografirano, ali i dalje nemate potpuno razumijevanje o njemu. Ako ga fotografirate s četiri strane, u najboljem slučaju možete steći neko razumijevanje o njemu. Najveći interes Ahrimana je sakriti od ljudi, da u današnjoj intelektualno racionalističkoj znanosti, s njezinim dodatkom praznovjernog empirizma, imamo posla s velikom iluzijom, obmanom. Mogao bi postići svoj najveći uspjeh, svoj najmoćniji trijumf, ako bi se to moglo ostvariti u znanstvenom praznovjerju koje danas obuzima sve krugove i prema kojem ljudi čak žele strukturirati svoje društvene znanosti, koje bi prevladalo i u 3. tisućljeću, i ako bi se Ahriman tada mogao roditi kao ljudsko biće unutar zapadne civilizacije i susresti se s tim znanstvenim praznovjerjem.
Ali nemojte, iz ovoga što sam upravo rekao, izvlačiti nikakve pogrešne zaključke. Pogrešan zaključak bio bi izbjegavanje moderne znanosti. To je najgori zaključak koji možete izvući. Treba se s njom upoznati. Treba se upoznati sa svime što dolazi iz tog smjera, ali s punom sviješću da nam se time predstavlja aspekt iluzije, aspekt iluzije potreban za obrazovanje čovječanstva. Ne štitimo se od Ahrimana izbjegavajući suvremenu znanost, već upoznavajući je u njenom istinskom obliku. Jer ova znanost mora nam dati vanjsku iluziju kozmosa. Trebamo tu vanjsku iluziju. Nemojte vjerovati da ta vanjska iluzija nije potrebna. Moramo je ispuniti istinskom stvarnošću iz potpuno druge perspektive, kroz duhovno istraživanje; od njezine iluzorne prirode moramo se uzdići do istinske stvarnosti. Ako pogledate cikluse predavanja posebno u vezi s ovim što vam danas govorim, vidjet ćete da su svuda učinjeni pokušaji da se u potpunosti uključimo u znanost našeg vremena, ali da se sve to uzdigne na sferu gdje se može vidjeti koliko je to valjano. Ne možete željeti da duga nestane pred vama, samo zato što je prepoznajete kao svjetlosnu iluziju, kao iluziju boja. Nećete je razumjeti ako ne prozrete njezinu iluzornu prirodu. To vrijedi i za sve što vam trenutna znanost nudi za razumijevanje svijeta. Ona nudi samo iluzije, a čovjek mora prepoznati njihovu iluzornu prirodu. Upravo obrazovanjem kroz te iluzije, dolazi se do stvarnosti svijeta. To je jedno sredstvo koje Ahriman ima kako bi svoju inkarnaciju učinio što učinkovitijom: držati ljude vezanima za znanstveno praznovjerje.
Drugo sredstvo, drugo sredstvo koje on ima, jest rasplamsati sve što danas ljude dijeli u skupine, u male skupine koje ratuju jedna s drugom. Trebate samo pogledati trenutačni stranački sustav, zaraćene strane i otkrit ćete - ako ste samo nepristrani, to ćete priznati - da se te zaraćene partije zapravo ne mogu objasniti pukom ljudskom prirodom. Ako ljudi ikada iskreno pokušaju objasniti ovaj takozvani svjetski rat kao da je proizašao iz ljudskih neslaganja, tada ćete shvatiti da se ne može objasniti onim što se nalazi u fizičkom čovječanstvu. Upravo tu postaje jasno kako su intervenirale izvanosjetilne sile, posebno ahrimanske sile!
Ali te ahrimanske sile djeluju gdje god se javlja nesklad između skupina ljudi. Što je osnova za većinu onoga što ovdje razmatramo? Uzmimo vrlo karakterističan primjer. Moderni proletarijat imao je svog Karl Marxa. Naučite točno vidjeti kako su se učenja Karl Marxa širila među modernim proletarijatom, i pogledajte naizgled beskrajnu, neizmjernu literaturu marksizma. Vrsta znanstvenog istraživanja koja je inače danas uobičajena, tamo je primijenjena u najekstremnijoj mjeri, sve rigorozno dokazano - toliko rigorozno dokazano, zapravo, da su čak i neki ljudi od kojih bi se to najmanje očekivalo nasjeli na marksizam. Kakva je onda bila sudbina marksizma? U početku se širio među proletarijatom. Sveučilišna znanost ga je strogo odbacila. Danas već postoji niz sveučilišnih znanstvenika koji više ne mogu izbjeći logiku marksizma, koji ga priznaju, koji mu ne mogu izbjeći, jer je u literaturi postupno postalo jasno da su zaključci vrlo fino podešeni, da se u trenutnom znanstvenom smislu i načinu razmišljanja, taj marksizam može prilično pedantno dokazati. Građanski krugovi jednostavno nisu imali svog Karl Marxa koji bi im dokazao suprotno; jer kao što se s marksističkog stajališta može dokazati ideološki karakter zakona, običaja i tako dalje, teorija viška vrijednosti i povijesno istraživanje, tako se s jednakom preciznošću može dokazati i potpuna suprotnost svim tim stvarima. Bilo bi sasvim moguće da buržoaski Marx dokaže upravo suprotno na isti rigorozan način. I tu čak ne bi bilo nikakve prijevare ni obmane. Dokazi bi bili potpuno uvjerljivi.
Odakle to dolazi? To proizlazi iz činjenice da suvremeno ljudsko mišljenje, suvremeni intelekt, prebiva u tako površinskom sloju bića, da ne dopire do dubina stvarnosti. Stoga se može dokazati neka stvar i njezina suprotnost, prilično rigorozno dokazujući neku stvar i njezinu suprotnost. Danas je s jedne strane moguće rigorozno dokazati spiritualizam, i s druge strane jednako rigorozno dokazati materijalizam. I može se raspravljati s istim valjanim stajalištima jer današnji intelektualizam postoji u gornjem sloju stvarnosti i ne silazi u dubine. I tako je i sa stranačkim mišljenjima. Svatko tko to ne prozre, već jednostavno dopusti da ga se uvuče u određeni stranački krug kroz odgoj, nasljeđe i okolnosti, vjeruje, i smatra prikladnim, u moć načela stranke u koji je upao, ili skliznuo, kako se ponekad kaže na njemačkom. A onda se bori protiv nekoga tko je upao u drugu stranku. I jedan i drugi su jednako u pravu. To stvara kaos i zbrku u cijelom čovječanstvu, koja postupno može postati sve veća ako čovječanstvo to ne prozre. A ta zbunjenost, pak, nešto je što ahrimanska moć koristi kako bi pripremila trijumf svoje inkarnacije, kako bi ljude više gurnula u ono što im je tako teško shvatiti: da se danas može dokazati nešto i ono suprotno tome, jednako zdravim intelektualnim, ili današnjim znanstvenim argumentima. Ono što je danas važno jest da priznamo: sve se može dokazivati, i stoga se oslanjamo na dokaze kakvi se danas kuju u znanosti. Samo unutar prirodne znanosti, unutar rigorozne prirodne znanosti, stvarnost se otkriva kroz činjenice. Ali ni u jednom drugom području ne bismo trebali prihvaćati ono što se može intelektualno dokazati. Tek kada shvatimo da se ljudsko znanje, ljudsko razumijevanje, mora tražiti dublje kao što se to radi kroz antropozofski orijentiranu znanost duha - nego što je sloj iz kojeg potječe moć naših dokaza, možemo izbjeći opasnost s kojom se susrećemo kada podlegnemo ahrimanskom iskušenju, koje sada nastoji ljude sve dublje gurnuti u te stvari. Stoga, u naše vrijeme, Ahriman koristi sve što proizlazi iz drevnih nasljednih odnosa, koje su ljudi u biti prerasli u petoj post atlantskoj epohi, da zbuni ljude. Sve što proizlazi iz tih starih nasljednih odnosa, ahrimanska moć koristi da bi stvorila nesklad i podjele među ljudima. Sve što proizlazi iz starih obiteljskih, rasnih, plemenskih i etničkih razlika, ahrimanska moć koristi da bi posijala zbunjenost među ljudima. Sloboda za sve narode, čak i najmanje - bila je to prekrasna fraza. Ali riječi su uvijek lijepe, kada ih koriste sile suprotstavljene ljudima kako bi sijale zbunjenost i postigle upravo ono što Ahriman želi postići za svoju inkarnaciju.
Ako se danas pitate: tko huška narode jedne protiv drugih? - odgovor je: ahrimansko zavođenje, koje igra ulogu u ljudima! - I ljudi se u ovoj oblasti vrlo lako prevare. Ne žele se spustiti u dublje slojeve, gdje leži stvarnost. Jer vidite, Ahriman dobro priprema svoj cilj: od reformacije i renesanse, u modernoj civilizaciji dominantni tip vladavine postao je ekonomski tip. To je istinita povijesna činjenica. Ako se vratite u davna vremena, čak i ona koja sam danas morao okarakterizirati kao luciferska, tko su bili dominantni tipovi vladara? Inicijati! Egipatski faraoni, babilonski vladari, vladari Azije - oni su bili inicijati. Zatim se kao dominantni tip pojavio svećenički tip. I svećenički tip je u biti vladao do reformacije i renesanse. Od tada vlada ekonomski tip vladara. Nipošto ne treba vjerovati da su vladari modernog doba bili išta drugo osim podređeni ekonomskom čovjeku. I sve što je rezultiralo zakonom i pravom - samo to proučite - jednostavno je posljedica onoga što su ljudi mislili ekonomski. Tek u 19. stoljeću, bankarski nastrojeni ljudi zauzeli su mjesto ekonomskih ljudi, i tek u 19. stoljeću u potpunosti je stvoren poredak koji, kroz monetarnu ekonomiju, zapravo prekriva sve ostale odnose. Čovjek jednostavno mora biti u stanju razumjeti te stvari, mora ih biti u stanju empirijski pratiti, praktično.
Sve što sam ovdje rekao na drugom javnom predavanju, duboko je istinito [25 listopada 1919]. Čovjek bi jednostavno poželio da se to propita u svim detaljima. Upravo ispitivanjem svih detalja, vidjet će se da su te stvari sasvim istinite. Ali upravo vladavinom 'simbola za konkretnu robu' [odnosno, novca], pojavilo se i bitno sredstvo za ahrimansku obmanu čovječanstva. A ako čovječanstvo ne uspije shvatiti da se ekonomskom poretku koji donose ekonomski čovjek i bankar, treba suprotstaviti vladavinom prava i organizmom duha, tada će Ahriman u tom nedostatku razumijevanja ponovno pronaći ključno sredstvo za pripremu svoje inkarnacije - to jest trijumfa svoje inkarnacije, koja će sigurno doći - na odgovarajući način. To su sredstva koje Ahriman može koristiti s određenom vrstom ljudi. Ali danas postoji i druga vrsta ljudi - često su te dvije vrste pomiješane unutar jednog čovjeka - koja, iz još jednog kuta, olakšava Ahrimanu put do trijumfa.
Vidite, istina je da potpune pogreške u stvarnom životu nisu tako loše kao poluistine i četvrt istine. Potpune pogreške se brzo provide. Ali poluistine i četvrt istine zavaravaju ljude, tako da žive s njima, a te poluistine i četvrt istine pronalaze put u njihove živote i izazivaju strašan kaos.
Danas postoje ljudi koji ne prepoznaju jednostranost galilejsko kopernikanskog svjetonazora, ili barem ne uspijevaju prozreti njegovu iluzornu prirodu, ili su jednostavno previše opušteni da bi se s njim bavili. Upravo smo objasnili koliko je to pogrešno. Ali danas postoje i ljudi, brojni ljudi, koji ispovijedaju određenu poluistinu, vrlo značajnu poluistinu, i koji ne prihvaćaju ograničenu vrijednost te poluistine. Jer koliko god mnogima to čudno izgledalo: kao što je jednostran način razumijevanja svijeta kroz galilejsko kopernikansku znanost, tako je jednostavno i svijet razumijevati isključivo kroz Evanđelje i odbacivati svaki drugi prodor u istinsku stvarnost osim kroz Evanđelje. Evanđelje je dano onima koji su živjeli u prvim stoljećima kršćanstva. Vjerovati danas da Evanđelje može obuhvatiti cijelo kršćanstvo samo je poluistina, a stoga i polu pogreška, koja pak zbunjuje ljude i tako Ahrimanu pruža najbolje sredstvo za postizanje njegovog cilja: trijumfa njegovog utjelovljenja.
Koliko je danas mnogo ljudi koji vjeruju da govore iz kršćanske poniznosti, ali u istini govore iz strašne arogancije: Oh, ne treba nam znanost duha. Jednostavnost, jasnoća Evanđelja, vodi nas do onoga što čovjek treba od vječnosti. - Uglavnom je to strašna arogancija koja se izražava u toj prividnoj poniznosti. Ahriman može vrlo dobro iskoristiti tu aroganciju u smislu koji sam naznačio. Jer ne zaboravite što sam objasnio na početku današnjih razmatranja, da su u vrijeme u kojem su evanđelja napisana, ljudi još živjeli prožeti luciferskim mišljenjem, osjećajima i pogledima - u svim svojim pogledima - i da su evanđelja mogli razumjeti određenom luciferskom gnozom. Ali razumijevanje Evanđelja u ovom drevnom smislu danas nije moguće. Inzistirati danas na pukom Evanđelju, posebno onako kako je predano ljudima, ne donosi istinsko razumijevanje Krista. Stoga istinsko razumijevanje Krista nigdje manje nije prisutno nego u vjerama, u denominacijama. Sada se u Evanđelje treba uroniti iz duhovno znanstvene perspektive ako se želi doći do istinskog razumijevanja Krista. Zanimljivo je pratiti pojedinačna Evanđelja i doći do njihovog istinskog sadržaja. Prihvatiti Evanđelje kakvo jest, kako ga mnogi ljudi danas prihvaćaju, i kako su mnogi naučeni da ga prihvate, nije put do Krista; to je put od Krista. Zato se denominacije sve više udaljavaju od Krista. Do čega dolazi netko tko danas želi prihvatiti Evanđelje, i samo Evanđelje, bez duhovno znanstvenog istraživanja Evanđelja, do kakvog Krista dolazi? U konačnici dolazi do Krista ako istinski prihvati Evanđelje. Ali koji je krajnji cilj koji postiže? To nije stvarnost Krista, do koje danas može doći samo znanost duha. Ono do čega Evanđelje vodi jest istinita, ali u konačnici samo halucinacija Krista, stvarna unutarnja slika - nazovite to vizijom ako želite - stvarna, unutarnja slika, ali samo slika. Danas postoji način da se kroz Evanđelje dođe do istinske halucinacije, istinske vizije Krista, ali ne i do stvarnosti Krista. Upravo je zato moderna teologija postala toliko materijalistička. Oni koji su se Evanđeljem bavili isključivo teološki propitivali su: što možemo izvući iz ovog Evanđelja? I u konačnici su zaključili: prema našem shvaćanju, nešto slično onome što otkrivamo kada propitujemo Pavla pred Damaskom. A onda ovi teolozi, koji bi trebali uspostaviti kršćanstvo, umjesto toga ga potkopavaju govoreći: Pa, Pavao je bio bolestan, neurotična osoba koja je imala viziju pred Damaskom.
Poanta je u tome, da, kao što samo Evanđelje može voditi jedino do halucinacije, vizije koja je iznutra ispravna, ali ne shvaća stvarnost; mora se shvatiti da samo Evanđelje ne vodi do pravog Krista, već samo do halucinacije Krista. Jer pravog Krista danas treba tražiti kroz sve što se može dobiti iz duhovnog znanja o svijetu. Stoga, kada se Ahriman pojavi u ljudskom obliku u modernoj civilizaciji, oni koji se danas kunu samo u Evanđelje i odbacuju svaku vrstu istinskog duhovnog znanja - od denominacija i sekti - koji odbijaju učiti, koji odbacuju sve što uzrokuje duhovni napor prema konkretnom razumijevanju, činit će početak stada. Iz tih krugova razvit će se cijele gomile koje će postati sljedbenici Ahrimana.
Sve se to počinje oblikovati. To je tu, to djeluje u današnjem čovječanstvu. Upravo o tome progovara, onaj tko danas ljudima govori s uvidima znanosti inicijacije, bilo o socijalnim ili drugim pitanjima. On zna gdje leže suprotstavljene sile, da one prvenstveno prebivaju u nadosjetilnom području, da su ljudi jadne, zavedene žrtve i da je, u osnovi, apel ljudima sljedeći: oslobodite se svega što predstavlja tako veliko iskušenje da doprinesete trijumfu Ahrimana.
Mnogi ljudi su osjetili nešto slično. Ali još nije prisutna hrabrost da se istinski suočimo s impulsima Krista, Lucifera i Ahrimana - tim povijesnim impulsima - na prodoran način koji je potreban i koji mora naglasiti antropozofski orijentirana znanost duha. Ljudi ne žele ići dovoljno daleko, čak i ako osjećaju što je potrebno. Pogledajte primjere gdje se pojavljuje neka spoznaja potrebe da se sekularna, materijalistička znanost s njezinim ahrimanskim karakterom prožme Krist impulsom, i obrnuto, da se Evanđelje osvijetli objašnjavajući ga iz duhovno znanstvene perspektive. Promatrajte koliko se ljudi trudi istinski osvijetliti obje strane duhovno znanstvenim uvidom. Samo kroz to razumijevanje čovječanstvo će imati ispravan stav prema zemaljskoj inkarnaciji Ahrimana, prozreti te stvari i posjedovati hrabrost, volju i energiju, da svjetovnu znanost osvijetli duhom, a s druge strane, da tim istim duhom osvijetli Evanđelja. Inače ćemo uvijek dolaziti s polu mjerama. Razmotrite, naprimjer, kako je kardinal Newman, prosvijetljen čovjek, ali i onaj koji promatra moderan religijski razvoj, u svom obraćanju kada je postavljen za kardinala u Rimu, otvoreno izjavio da ako se kršćanska katolička doktrina želi nastaviti, da je potrebna nova objava. Ali nama ne treba nova objava. Doba objava u starom smislu je završeno. Trebamo novu znanost, osvijetljenu duhom. Ali ljudi moraju imati hrabrosti za takvu novu znanost.
Razmotrimo književni fenomen poput 'Lux Mundi', koji se pojavio krajem osamdesetih i početkom devedesetih od strane određenih članova Engleske visoke crkve, od uglednih teologa Engleske crkve. Ove eseje prožimao je pokušaj izgradnje mosta od svjetovne znanosti do sadržaja dogme. Rekao bih da je svugdje bilo meškoljenja naprijed natrag, nigdje smjelog shvaćanja svjetovne znanosti, nigdje duhovnog propitivanja ove znanosti, nepristranog pogleda na Evanđelje, i potom riječi: samo Evanđelje danas nije dovoljno, mora se razjasniti, mora se osvijetliti. Ali to je danas nužno za čovječanstvo, imati hrabrosti s obje strane i reći: sama svjetovna znanost vodi iluziji, samo Evanđelje vodi halucinaciji. Ljudi pronalaze srednji put između iluzije i halucinacije, samo u duhovnom shvaćanju stvarnosti. To je ono što je važno.
Takve stvari danas moramo prozreti. Čista svjetovna znanost odvela bi ljude u potpunu zabludu. U konačnici, postigli bi samo gluposti. Dovoljno se gluposti već danas radi, jer katastrofa svjetskog rata je zasigurno bila velika ludost. Ali mnogi ljudi koji su u to bili uključeni, bili su temeljito upućeni u modernu svjetovnu znanost. A ako vidite kako se odmah pojavljuju čudne duševne pojave, kada, naprimjer, određene sekte naglašavaju jedno od četiri evanđelja, onda ćete lakše razumjeti ono što sam danas rekao o Evanđelju. Pogledajte koliko snažno sekta poput one koja sluša samo Evanđelje po Ivanu ili druga koja sluša samo Evanđelje po Luki, teži svakakvim halucinacijama i slično. Jedina dobra stvar što svako Evanđelje, u svojoj jednostranosti, još nije prouzročilo veliku štetu, leži u činjenici da postoje četiri Evanđelja koja izvana proturječe jedno drugome. Tako da, imajući pred sobom četiri evanđelja, ljudi ne upadaju u smjer jednog, već uz sebe imaju ostala. Jedne nedjelje čita se iz jednog evanđelja, druge nedjelje iz drugog, i tako se snaga jednog uravnotežuje snagom drugog. Velika je mudrost u činjenici da su ova četiri evanđelja došla u civilizirani svijet i da čovjek, kao što je slučaj s mnogim sljedbenicima sekti, ne postaje žrtvom struje koja preplavljuje kada je na djelu samo jedno evanđelje. Ako na njega djeluje samo jedno evanđelje, onda postaje posebno jasno da utjecaj tog jednog evanđelja u konačnici degenerira u halucinogene učinke.
Da, danas je potrebno odbaciti neke stvari temeljene na subjektivnoj sklonosti, neke stvari koje volimo i smatramo pobožnim i mudrima. Ono što čovječanstvu danas najviše treba je svestranost i hrabrost da je prihvati.
Htio sam danas o ovome govoriti, kako biste mogli vidjeti: ono što je trenutno na djelu unutar čovječanstva, zaista ima dublje temelje od puke subjektivne pristranosti. Svakako se može reći da se to razaznaje u znakovima vremena i da po tome treba djelovati. I premda smo se ovdje u ovom ogranku mogli sastati tek nakon relativno dugog vremena, imao sam duboku potrebu da vam, upravo u ovom trenutku, kažem riječi koje sam danas izgovorio. Nadam se da ćemo imati priliku ponovno ovdje raspravljati o ovakvim temama u ne tako dalekoj budućnosti.