.
ŠESTI SAT, Dornach, 21 ožujka 1924
Moji dragi prijatelji! U ovim sadašnjim razmišljanjima pristupamo istinama koje čovjek može naučiti od Čuvara praga. A stalna opomena Čuvara praga sastoji se u tome da čovjek postane svjestan kako duševno napreduje u duhovnom životu kada postane svjestan svog istinskog odnosa prema svijetu.
Stjecanjem svijesti o istinskom odnosu prema svijetu: čovjek prvo uči upoznati svijet gledajući oblasti prirode oko sebe, one oblasti prirode koje leže izvan njegovog vlastitog bića. Čovjek upoznaje životinjsko carstvo, biljno carstvo, mineralno carstvo. U prvom redu ga taj odnos poziva da se upozna s biljkama, životinjama i mineralima, da im se divi, da ih koristi za provođenje svojih impulsa volje i tako dalje. Čovjek cijeli ovaj svijet upoznaje kao svoj vanjski svijet, i, u običnoj svijesti, tek je slabo svjestan kako je zapravo izrastao iz cijelog ovog svijeta, kako u njemu postoji duboko srodstvo s cijelim ovim svijetom.
Ali čovjek tu povezanost s oblastima svijeta ne može osjetiti samo dopuštajući svom pogledu da luta po ovom vanjskom svijetu. Čovjek mora napredovati do samospoznaje, osjećajući sebe u svijetu. I onda, ako netko želi postići tu samospoznaju, osjećati sebe u svijetu, onda se ne smije, dragi moji, zaustaviti na tome da stvari vidi onakvima kakve se predstavljaju vanjskom pogledu; onda se mora vratiti onome što se otkriva između stvari. Od kada je počela novija faza ljudske evolucije, malo se pažnje posvećuje onome što se otkriva između stvari. Promatraju se vanjski entiteti triju oblasti prirode. Ali vi, dragi prijatelji, znate da kao stvarne entitete, moramo pogledati izvan carstava prirode na ono što se naziva svijetom elementala.
Možemo reći: naše noge stoje na tlu čvrste Zemlje [napisano je na ploči]:
Zemlja
I ono što podupire naša stopala kao čvrsta zemlja također šalje svoju tvar u životinje, biljke, minerale, pa čak i naše fizičko ljudsko tijelo. I kada podignemo pogled s tla, koje naša stopala gaze, kada gledamo na ono što je, takoreći, na našoj razini, tamo nije prisutan samo zračni element, već je zračni element uvijek prožet vodenim elementom. Istina, način života na Zemlji postao je takav da ovaj vodeni element ljudi percipiraju samo u fino ukapljenom zraku oko sebe, i prvo ga u organizmu moraju kondenzirati za vlastitu upotrebu; ali ipak se može reći: ljudi žive u ovom vodenom elementu [iznad 'Zemlja' je napisan tekst]:
Voda
A zatim žive u zračnom elementu, u kojem moraju disati [iznad 'Voda' je napisano]:
Zrak
U trenutku kada pogledamo te elemente, o njima ne možemo govoriti kao što govorimo o entitetima prirodnih carstava, koje pred sobom vidimo u čvrstim obrisima: vidimo pojedinačna čvrsta tijela s oštrim konturama. Već o čvrstom kao takvom, o zemljanom, možemo reći samo da u njemu živimo. Za zemljanim smo previše povezani da bismo ga posebno razlikovali. Ono što pripada nama samima, ne razlikujemo ni od čega drugog. Stol, stolicu, koji su izvan nas, razlikujemo od nas samih. Ono što je u nama, ne percipiramo kao nešto ograničeno. Svoja pluća, svoje srce, ne percipiramo kao nešto ograničeno, u nama samima. Tako ih vidimo tek kad ih pretvorimo u objekte, kao vanjsku stvar, u anatomiji. Ali baš kao što smo povezani s vlastitim tijelom, u većoj smo mjeri povezani s onim što su elementi. Živimo u zemlji, živimo u vodi, živimo u zraku, živimo u toplini. Oni nam pripadaju. Preblizu su nam da bismo ih shvatili kao nešto potpuno unutar svijeta, kao nešto oštro konturirano.
Zamislimo ono što je oko nas kao elementarni svijet i istovremeno u nama, tako da to moramo smatrati sadržajem svijeta i sadržajem nas samih: tu imamo ono što nazivamo zemljom, ono što nazivamo vodom, ono što nazivamo zrakom, ono što nazivamo toplinom [iznad 'Zrak' je napisano]:
Toplina
Ako se dalje uzdignemo od gušće tvari u etersko, iz topline, koja je već eterska, dolazimo do svijetla [iznad 'Toplina' je napisano]:
Svjetlo
i onoga, što smo oduvijek suhim, apstraktnim izrazom, nazivali kemijskim eterom i njegovim učincima. Danas, budući da je to ono što dovodi do poretka, uzrokuje oblikovanje svijeta, veliku kemiju kozmosa želimo nazvati oblikovanje svijeta. Teško je pronaći točan izraz za ovo [iznad 'Svijetlo' je napisano]:
Oblikovanje svijeta
I ono što se tada može opisati kao najviše u eterskom carstvu želim nazvati životom svijeta: životni eter, život svijeta [iznad 'Oblikovanje svijeta' je napisano]:
Život svijeta
Dragi moji prijatelji, već ste stekli uvid iz prošlog sata razreda, da čovjek, onako kako živi na Zemlji, zapravo nije podjednako povezan sa svim tim elementima u svom unutarnjem odnosu. Zapravo, čovjek u punom unutarnjem srodstvu živi samo u elementu topline. [Riječ 'Toplina' na ploči je označena crvenom bojom.] Za duhovni napredak, potrebno je biti potpuno svjestan takve stvari.
Samo razmislite kako izravno, koliko izravno, doživljavate toplinu i hladnoću kao svoje vlastite. Vrlo ste svjesni razlike između topline i hladnoće. Čak ni ono što se događa u atmosferi, naprimjer, nije nešto što doživljavate tako izravno. Je li zrak loš ili dobar, primjećujete samo vrlo neizravno kroz njegov učinak na vaš organizam. A isto je i s učincima svjetlosti. Ipak, čovjek je i dalje izvanredno blizu zraka i svjetlosti. [Riječi 'Zrak' i 'Svjetlost' označene su žutom bojom na ploči] Izvanredno im je blizu.
Ali čak i među gušćim elementima, čovjek je relativno udaljen od vodenog elementa, unatoč tome što je s njim povezan. Pa ipak, vodeni element označava nešto što je duboko povezano s ljudskim životom. [Riječ 'Voda' označena je plavim križićem.] Samo pogledajte, dragi prijatelji, uistinu živopisan tjeskobni san, i ispitajte kako se takav tjeskobni san manifestira u vašem znojenju, u izlučivanju vodenog elementa, kako se u njemu otkriva. Primijetite kako vodeni element igra ulogu u snu općenito, koliko značajnu ulogu može imati izlučivanje vodenog elementa. Čovjek živi u vodenom elementu. Otopljene tekućine u njegovom okruženju su mu od velike važnosti, ali nijedna nije tako izravna kao toplina. Bilo da postaje hladno ili toplo, ljudi to osjećaju kao svoje; s tim postaju hladni, s tim postaju topli. To što, naprimjer, kada uđemo u maglu, ta maglena formacija ima jednako značajan, ali neizravan utjecaj na naše biće, obična svijest ne primjećuje tako snažno. To je ovako: kada uđemo u maglenu formaciju, naš vlastiti vodeni element se stapa, da tako kažem, s vodenim elementom vanjskog svijeta. A onda, u ovom blažem prijelazu iz našeg vlastitog vodenog elementa u vodeni element vanjskog svijeta - za razliko od prijelaza našeg vodenog elementa u suhi vanjski zrak - osjećamo, tijekom ovog prijelaza, kako smo povezani s cijelim kozmosom. Suhi zrak nam omogućuje da više unutarnje osjećamo kao ljudi; vodeni zrak nam omogućuje da osjetimo svoju ovisnost o kozmosu. Ali danas nemamo učenja o tim stvarima. Jednom sam detaljno govorio o ovisnostima čovjeka o elementima, na ciklusu u Haagu, koji je također u tisku. One su tamo, a praktično osvještavanje tih ovisnosti dio je ezoterijskog života.
Još dublje, rekao bih, leži čovjekov odnos prema zemljanom elementu, u podsvijesti. [Riječ 'Zemlja' označena je plavim križićem.] Koliko čovjek zna o svom odnosu prema zemljanom elementu? Zna da je sol kisela, da je šećer sladak. To pripada zemljanom elementu. Ali posebne metamorfoze koje sol i šećer prolaze u njegovom organizmu, to kako su povezani s kozmosom u otapanju šećera ili soli unutar njihovog organizma, kako određene sile iz kozmosa utječu na organizam kada slatkoća šećera prolazi kroz naše tijelo ili slanost soli prolazi kroz naše tijelo, ljudi to primjećuju samo kroz ovaj blagi refleks slanosti i slatkoće u svom okusu. Ti procesi koji se odvijaju su duboki. Cijeli svijet, da tako kažemo, otvorio je svoja vrata određenim silama, kada čovjek na jeziku otopi šećer, i prenese ga u svoj organizam.
Opet, dok ovi gušći elementi imaju neizravan utjecaj na čovjeka, eterski tanki elementi, oblikovanje svijeta i život svijeta, također imaju neizravan utjecaj na čovjeka, skriveni utjecaj. [Riječi 'Oblikovanje svijeta' i 'Život svijeta', istaknute su plavim križićem.]
Najočitiji utjecaj na čovjeka proizlazi iz srednjeg elementa, topline. Utjecaji svjetlosti i zraka, još su uvijek snažno prisutni, čak i za običnu svijest. Ali u nesvjesnom, leže utjecaji, s jedne strane od vode i zemlje, te s druge strane, života i kemijskog oblikovanja svijeta, kemijskog oblikovanja u kozmosu. Stoga je također slučaj da čovjek, tijekom svog zemaljskog života, treba biti svjestan da zapravo svojom ljudskom prirodom živi u tim srednjim elementima [zraku, toplini, svjetlosti], te da njegov odnos prema vodi i zemlji, te prema oblikovanju svijeta i životu svijeta, izmiče njegovoj svijesti.
Stoga, kada je još uvijek prevladavala stara instinktivna svijest, uvijek pomiješana s nijansom vidovitosti, uvijek je bio slučaj da su u misterijima učenici u određenoj fazi svog razvoja primali opomenu: vjerujte u vatru, vjerujte u zrak, a vjerujte i u svjetlost; ali budite oprezni s podzemnim svijetom, vodom i zemljom; budite oprezni s gornjim svijetom, oblikovanjem svijeta i životom svijeta. Jer budući da su odnosi tamo tako snažno smješteni u nesvjesnom, u životu svijeta i oblikovanju svijeta pojavljuju se iskušenja Lucifera, kao i zavođenja Ahrimana u zemlji i vodi.
[Riječi 'Lucifer' i 'Ahriman' su sada napisane; dijagram je dovršen.]
A ezoterično vodstvo u misterijima oduvijek se sastojalo u tome da čovjek pronađe pravi odnos prema tim elementima, u pravom smislu svog srodstva s elementima. Kada se čovjek uzdigne do imaginativnog života, osjeća upravo to srodstvo s elementima. U običnoj svijesti: gledamo prema van, učimo spoznati životinjski, biljni svijet i mineralnost kao postojeće izvan nas samih. Ali kada naučimo spoznavati elemente u njihovom srodstvu s nama, tada ne smijemo gledati u svijet, već moramo osjetiti i iskusiti ono što je istovremeno u nama i u svijetu.
Zatim, kada se uzdignemo u imaginativni život, možemo osjetiti svoju povezanost sa zemljom. Ako taj osjećaj ispravno razvijemo, intenzivno se ispovijedamo sami sebi. I u samo-ispovijedanju zapravo leži progresivna, stvarna i istinska samospoznaja ljudi. Čovjek postaje svjestan: zapravo, čovjek je u prvom redu čovjek tek kada je, takoreći, oslobođen od svijeta s kojim je iznutra povezan, u ovom svijetu Zemlje, u kojem čovjek stoji sam, gdje biljni svijet, životinjski svijet i mineralna egzistencija, leže izvan nas, tuđi su nam. Ako čovjek postane svjestan svoje srodnosti sa zemljom, kroz imaginativni uvid, tada više ne osjeća svoju ljudskost, tada osjeća svoju animalnost, tada osjeća intimnu srodnost s raširenom oblasti animalnosti.
I kada se osjećate jedno s vodom koja je na Zemlji, postajete svjesni: zapravo ste povezani s biljnim svijetom. U vama postoji nešto što spava, što sanja u svijetu kao i ono biljne prirode.
I kada postanete svjesni svoje povezanosti sa zrakom, u sebi osjećate mineralno. Tada osjećate kao da vas nešto mineralno ispunjava potpuno, cijelom vašom kožom.
Čim imaginacijom uđete u elementarni svijet, osjećate srodstvo sa životinjama, biljaka i kamenjem. I osjećate nešto drugačije prema tim oblastima prirode kada osjetite da im pripadate. Osjećate blisku povezanost koju imate s tim oblastima, nešto poput sljedećeg.
Gledate na životinjsko carstvo. Vidite trome životinje, koje polako čine jedan korak za drugim. Vidite živahne životinje, ptice koje lepršaju. Vidite sve u životinjskom carstvu što je toliko u pokretu da, iz vlastitog bića, svijet ispunjava pokretom. Tada kažete sebi: u svemu što izvire iz najdublje biti životinjskog carstva, jedna stvar je očita, isto se manifestira kao i tvoja vlastita volja. I osjećate srodstvo vlastite volje za životinjskim carstvom.
Ali u isto vrijeme, čovjek osjeća nešto drugo: počinje se bojati samog sebe. I to je ono što je toliko poželjno, posebno za one koji ulaze u ezoterijski život, osjetiti taj strah od sebe, ne da bi ostali zaglavljeni u njemu, već da bi ga mogli transformirati u višu duševnu silu. Ali to je doista slučaj, kada čovjek shvati da je ovaj ljudski oblik prisutan u nama samo zato jer postojimo izolirani, a oblasti prirode su izvan nas, onako kako ih možemo promatrati izvana, tada osjeća: Zemlja, kakva uistinu jest kao element, još nas ne čini ljudima, ona nas čini životinjama. Eto, mi smo životinje. Zbog Zemlje smo životinje. A budući da je zemaljski element uvijek prisutan, uvijek postoji opasnost da ćemo potonuti u animalnost. A ako se to shvati ne samo apstraktnim, teorijskim znanjem, kao što je danas uobičajeno, već osjećajući, tada se čovjek u svakom trenutku boji mogućnosti da padne u animalnost. Ali upravo taj strah potiče čovjeka da se neprestano trudi uzdići iznad te animalnosti, iskoračiti iz elementarnog života u život kojim smo okruženi stranim svijetom, ali nas istovremeno uvodi u ljudsko. Shvaćanje vlastitog odnosa prema svijetu kroz osjećaje vodi do istinske ezoterije.
I opet, kada čovjek osjeti svoju povezanost s vodenim svijetom, s elementom vode, tada postaje svjestan: što se tiče vode, ne bismo bili ljudi, bili bismo biljke. A naš osjećaj, koji ima sanjarsku prirodu, kao što sam vam često objašnjavao, dragi prijatelji, naš osjećaj stalno ima tendenciju biti poput biljke. Pokušajte uroniti u najintimnije, najtiše osjećaje; moći ćete osjetiti biljnu kvalitetu života osjećaja. I tada ćete dobiti osjećaj: ne prijeti vam samo opasnost da potonete u animalnost, već i opasnost da živite s paraliziranom sviješću poput biljke, koja kao da spava, sanja. Ali ovaj osjećaj tromosti, koji leži u dubinama svijesti, mora se transformirati u osjećaj buđenja za ljudsku egzistenciju. Strah od animalnosti mora se transformirati u hrabrost da se uzdignemo do čovjeka. Osjećaj tromosti u biljnom stanju, mora se transformirati u unutarnji poziv na buđenje, u unutarnju snagu da u svijet sebe dovedemo kao probuđeno ljudsko biće.
A kada čovjek postane svjestan kako živi u biću zraka, tada, kada toga postane svjestan, vidi kako, zapravo, svo mišljenje - ljudi to ne znaju - nije ništa drugo nego profinjeno disanje. Mišljenje je profinjeno disanje. Misli u kojima živimo uistinu su profinjeni proces disanja. Udah, zadržavanje daha, izdah - oni djeluju, rekao bih, ugrubo s jedne strane na našu cirkulaciju krvi, ali s druge strane, na profinjen način, na vibracije moždanih organa. A način na koji se disanje odvija, to je mišljenje u fizičkom svijetu; sublimirano disanje je mišljenje.
Svatko tko napreduje prema imaginaciji, više ne vjeruje u ovo apstraktno mišljenje koje tamo živi poput nečeg vrlo tankog u mozgu. Svatko tko napreduje prema imaginaciji doživljava udah, širenje daha u mozgu; osjeća kako se dah širi. Kada se dah širi tako kao na nešto zatvara, nastaju zatvoreni koncepti, zatvorene predodžbe. Kada dah obuhvati nešto drugo i postane valovit, nastaju predodžbe kretanja. To je samo profinjeni proces disanja koji se provlači i valovito kreće kroz nas, što nazivamo predodžbama, mišljenjem.
Ali baš kao što čovjek osjeća: udišem, uvlačim dah u mozak, puštam dah da dođe do mog uha, tako čovjek osjeća: živi u meni kao misao, ono što čujem kao zvuk, kao ton; puštam dah da dođe do mog oka: u meni živi ono što vidim kao boju. Doista je unutarnji jezik disanja, ono što djeluje kao predodžba. Kada dah, sasvim rafiniran, dotakne osjetilne organe, on stvara predodžbe. Ali ako netko postane svjestan toga, ako netko postane svjestan sebe, u određenom smislu, sebe kao mislioca i onog koji diše, tada osjeća te procese disanja, rafinirane u misao, poput organiziranog minerala, poput organiziranog kamena koji ga ispunjava.
Znate da se kisik u ljudima pretvara u ugljičnu kiselinu. To zahvaćanje ugljika u finijim granama disanja u ljudskoj glavi, je poput presretanja ugljične kiseline. To je proces mineralizacije. I što netko više može iznutra uroniti u presretanje ugljika kisikom, to više doživljava proces mineralizacije. Čovjek uzima ugljen u sebi, ugljik, ugljen. A ugljen je kamen mudraca; samo unutar ljudi ugljen je kamen mudraca.
Pročitajte kako drevni, instinktivni vidovnjaci opisuju kamen mudraca. Svugdje ćete pronaći da ga opisuju: kamen mudraca - ljudi to jednostavno ne znaju - može se pronaći svugdje; može se proizvesti bilo gdje. Može se pronaći gdje se pronađe; nalazi se u zemlji. Vrlo precizno je opisano kako se ugljen proizvodi izgaranjem drva. Kamen mudraca može se proizvesti bilo gdje. Ugljen je to. Nalazi se u ugljenim jamama rudnika ugljena...[praznina u stenogramu] mineralni proces. Čovjek se osjeća mineraliziran iznutra... [praznina u stenogramu] u mineralizaciji živeći na povjetarcu, kao što se transplantira, to jest, osjeća se u biljnom svijetu živeći u vodi, kao što se osjeća u životinjskom svijetu živeći u zemlji.
To je ono što Čuvar opominje ljude: da postanu svjesni ove povezanosti s carstvom prirode. Stoga imamo ove opomene od Čuvara praga, koje su poput meditativnih rečenica izgovorenih ljudima. A kada čovjek dopusti da na njegov um djeluju s dubokim osjećajem, s iskrenim osjećajem, tada postaje svjestan svoje povezanosti s elementom zemlje, koji je povezan s njegovom voljom, s elementom vode koji je povezan s njegovim osjećanjem, s elementom zraka, koji je, na način koji sam upravo opisao, povezan s njegovim mišljenjem, s njegovim predodžbama.
[Napisano je na ploči]
Ulaziš u suštinu zemlje
I razvijaju se tvoje volje moći
To ostaje potpuno nesvjesno običnoj svijesti. Svaki put kad imamo htijenje, spuštamo se u element zemlje. Ali obična svijest o tome ne zna ništa. U trenutku kada ovaj spust postane svjestan, čovjek se transformira iz čovječnosti u animalnost, tada se sebi čini kao jedna od životinja - povezan s nekom animalnošću. Čovjek ne postaje baš slon ili bik, već se nešto takvo iz njega samog razvija za element volje, što se može izraziti poput bika, slona, orla i tako dalje.
[Pisanje se nastavlja]
Uđi u zemaljsko kao mislilac
Snaga misli otkrit će ti se
Kako se pokazala i tvoja vlastita animalnost;
Ali takve opomene Čuvara praga, dragi moji, nisu namijenjeni da se apsorbiraju kao koncepti, kao teorije; namijenjene su da ih doživi cijeli čovjek. Ako netko pogleda kamo ide volja, postaje svjestan vlastite animalnosti, tada čovjek ima strah od sebe, koji međutim, mora transformirati u hrabrost duše. Tada napreduje. Tada dolazi u duhovni svijet.
[Dalje je napisano]
Strah od svog jastva
Mora se preobraziti u hrabrost duše.
Tu imamo prvi silazak, silazak u oblast gdje su ahrimanske sile tako moćne. Naše pravilno ponašanje izravno nam je nagoviješteno spomenutom opomenom Čuvara praga:
Ulaziš u suštinu zemlje
I razvijaju se tvoje volje moći
Uđi u zemaljsko kao mislilac
Snaga misli otkrit će ti se
Kako se pokazala i tvoja vlastita animalnost;
Strah od svog jastva
Mora se preobraziti u hrabrost duše.
U pravilu, to je najbolja stvar koju možemo primiti za naš duhovni napredak, izlazeći iz nečega što nas zapravo spušta. Kada prevladamo nešto što nas spušta, poput ovog straha od vlastite životinjske prirode, kada ga preobrazimo u vlastitu unutarnju aktivnost, u hrabrost duše, tada to postaje poticaj za višu kvalitetu čovjeka. To nam je potrebno da bismo duhovno napredovali.
Drugi silazak, u vodeno biće, učimo kroz sljedeću opomenu Čuvara praga - jer riječi koje ovdje dijelim s vama su riječi Čuvara praga - učimo kroz sljedeću opomenu:
Ti živiš s vodenim bićem
Samo kroz snoliko tkanje osjećaja;
Prodri u probuđeno vodeno biće,
U tebi će duša biti
Kao da daje tupu biljnu egzistenciju;
I tromost tvog jastva
Mora te dovesti do budnosti.
Preobrazba u suprotnost ovom usnulom, snolikom biću osjećaja, kada se istinski svjesno spustimo, postaje budilica u nama samima.
[Druga kitica je napisana na ploči]
Ti živiš s vodenim bićem
Samo kroz snoliko tkanje osjećaja;
Prodri u probuđeno vodeno biće,
U tebi će duša biti
Kao da daje tupu biljnu egzistenciju;
I tromost tvog jastva
Mora te dovesti do budnosti.
A kada čovjek osjeti svoju povezanost s bićem zraka, također je osjeća preciznije i u običnoj svijesti. Ne spušta se tako duboko u podsvijest. Ali čak i u tom spuštanju, ostaje trag ahrimanskog zavođenja. Kada živimo u svojim sjećanjima, u svom pamćenju, prvenstveno smo angažirani u unutarnjoj aktivnosti disanja. Ako profinimo svoje obično disanje kako bismo mislili na ono što je u našoj okolini, onda gotovo da nema opasnosti. Ali kada se jave sjećanja, kada dah djeluje iznutra, onda i dalje postoji opasnost, čak i ako se ta opasnost najlakše uočava. I ovaj spust iz mišljenja, u promišljanje predodžbi, gdje se prvenstveno bavimo slikama svog sjećanja, ono je na što nas Čuvar praga upozorava:
[Treća kitica je napisana na ploči]
Ti mniješ na povjetarcu
Samo u oblicima slika sjećanja;
Spremno dohvati biće zraka
To se može učiniti, dragi moji, ako se jedna misao niže za drugom, istom unutarnjom aktivnošću, istom impulzivnošću kao što se to čini s vanjskim aktivnostima. Čovjek je navikao stolicu premještati s jednog mjesta na drugo naprežući se. Čovjek nije navikao, premještati misao s jednog mjesta na drugo. On želi misliti samo na temelju vanjske pojavnosti, onako kako mu se stvari predstavljaju. Žele da im knjiga pokaže slijed misli; žele da im novine pokažu slijed misli i umireni su kada je to slučaj. To bi bilo kao da očekujete da sve što zapravo trebate učiniti u vanjskom razvoju volje, da prvo bude potaknuto objektivnom snagom: ako bi vam se ruka pomaknula tako da uhvatite stolicu; ako bi netko stajao kao utvara i neprestano vam stavljao jednu nogu ispred druge kako biste mogli hodati. U odnosu na svoje mišljenje, čovjek je onakav kakav bi bio da očekuje da mu se jedna noga stavi ispred druge da bi mogao hodati.
[Tekst se nastavlja zapisivati nakon što je ponovljen posljednji redak, 'Spremno dohvati biće zraka']
Tvoja vlastita duša će ti prijetiti
Poput hladnog, otvrdnutog kamena
- ovo postajanje mineralnim.
Oni koji ne poznaju imaginaciju, ne znaju koliko je obično mišljenje tvrdo. Obično mišljenje je tvrdo kao kamen. Čovjek istinski osjeća grube rubove mišljenja, jednom kada uđe u duhovni svijet. Mišljenje je čak i bolno, kada se pojavljuje u svojim posebnim oblicima apstrakcije. Oni koji posjeduju duhovni život, u najboljem slučaju mogu još uvijek iskusiti ono što je mišljeno iz ljudskog osjećaja, ono što je mišljeno iz ljudske impulzivnosti. Mogu to sami iskusiti kada se izljevi mržnje i ljutnje, ukorijenjeni u ljudskoj prirodi, izraze u mislima; ali osjećaju se iznutra ranjenima, kao da su ih ošinuli oštri rubovi, kada apstraktne misli suvremene civilizacije prodru u njihovu organizaciju. Patnju koju mogu uzrokovati suvremene misli ne shvaćaju oni koji ne poznaju ovu rečenicu: 'Tvoja vlastita duša će ti prijetiti poput hladnog, krutog kamena'. Ali ako se netko svjesno spusti u carstvo sjećanja, u carstvo povjetarca, ako mu dah oduzme predodžba, tada će biti onako kako sam opisao. Ali ova unutarnja smrt u mišljenju, ova hladna smrt, mora nas zauzvrat nadahnuti na protusilu, da iz unutarnje snage, upravo u misli, prizovemo duhovni život.
[Dalje je napisano]
Ali hladna smrt tvog jastva,
Mora ustupiti mjesto vatri duha.
Ovo su tri opomene u vezi podzemlja, svijeta nižih elemenata, koje Čuvar praga upućuje onima koji dolaze na prag, pokazujući im kako čovjek mora postati svjestan svoje unutarnje srodnosti s tri kraljevstva prirode ako želi postati ona koji spoznaje: kako, kroz srodstvo sa zemljanim bićem, mora postati svjestan svoje animalnosti i time prirode životinje u svom okruženju; kako kroz srodstvo s vodenim bićem, mora postati svjestan svoje vlastite biljne prirode i time prirode biljke u svom okruženju; kako, kroz srodstvo sa zračnim bićem, mora postati svjestan svog vlastitog mineralnog kraljevstva, svoje vlastite mineralne prirode, svoje vlastite kamene prirode i time prirode mineralnog kraljevstva u svom okruženju.
Strah, oduzetost i smrt moraju se razviti kao negativne kvalitete u ovom procesu, ali se moraju preobraziti u pozitivne kvalitete koje vode u duhovnu oblast, hrabrost duše, moć buđenja i oživljavajuća vatra.
To je također ono što Čuvar praga izaziva u onima koji prolaze: prvo, unutarnji osjećaj straha pri ulasku u animalnost; zatim, unutarnji osjećaj nemoći u oduzetosti biljne egzistencije; i onda, čežnju za razvojem oživljavajuće vatre pri suočenju s čvrstom, ledenom egzistencijom kamena.
Ovo je trostruka opomena Čuvara praga:
Ulaziš u suštinu zemlje
I razvijaju se tvoje volje moći
Uđi u zemaljsko kao mislilac
Snaga misli otkrit će ti se
Kako se pokazala i tvoja vlastita animalnost;
Strah od svog jastva
Mora se preobraziti u hrabrost duše.
Ti živiš s vodenim bićem
Samo kroz snoliko tkanje osjećaja;
Prodri u probuđeno vodeno biće,
U tebi će duša biti
Kao da daje tupu biljnu egzistenciju;
I tromost tvog jastva
Mora te dovesti do budnosti.
Ti mniješ na povjetarcu
Samo u oblicima slika sjećanja;
Spremno dohvati biće zraka
Tvoja vlastita duša će ti prijetiti
Poput hladnog, otvrdnutog kamena
Ali hladna smrt tvog jastva,
Mora ustupiti mjesto vatri duha.
I kao što ulazimo u oblast Ahrimana [donji dio sheme, vidi sliku na strani 80] i Čuvar praga nas opominje kako se spasiti od zavođenja Ahrimana, tako i s druge strane [gornji dio sheme], stojeći u zemaljskom životu, i nastojeći ući u ezoterično, prodiremo u svjetlost, oblikovanje svijeta, život svijeta.
Upijamo svjetlost. Obično ne znamo izravno da se svjetlost, kada prolazi kroz oko, spaja s dahom - toplina leži između - dah zraka spaja se sa svjetlošću [srednji dio dijagrama]: na percepciji nastaje predodžba. Živimo u svjetlosti formirajući misli, baš kao što živimo s druge strane, u nižem području, u zraku, u dahu. Misli od svjetlosti držimo natrag. Ne znamo da misli u nama mogu živjeti samo kada su osvijetljene svjetlošću, kada je dah obasjan svjetlošću.
Za onoga tko se uzdiže do imaginacije, mišljenje je blagi izdisaj zraka, koji je obasjan, prosijan, i vibriran svijetlom koje se apsorbira u nutrini.
Tu idu razrijeđeni valovi disanja. [Nacrtano je: valovi] Oni sjaje u svijetlu [žuto]. Jer u znanosti duha, sve što djeluje kroz osjetila naziva se svjetlom. Ne samo ono što djeluje kroz oko, već i ono što djeluje u zvuku je svijetlo; čak i ono što djeluje u osjetu dodira, koliko to percipiramo, je svijetlo. Ali kada postanemo svjesni kako je ovo mišljenje, ovo imanje misli, suptilan dah, valovit i tkan od svjetlosti - to je zaista kao da netko vidi površinu mora i, na površini mora, vidi sunčevu svjetlost kako svjetluca na valovima [crveno naspram žutih refleksija svjetlosti], ali kao da je netko unutra, primjećujući, osjećajući tkanje u valovima, svjetlucanje na njima - to je sve percepcija kada se doživi iznutra.
Tada se približava iskušenje Lucifera; jer to je nešto iznimno lijepo, nešto što širi ogromno zadovoljstvo i ogromno blagostanje. Čovjeka obuzima prava unutarnja požuda. On lako podliježe mamcima i iskušenjima Lucifera, koja ga žele odvući od svijeta, u ljepotu ovog svijeta, kojim sam upravlja. Žele čovjeka otrgnuti od zemaljskih elemenata i uzdići ga u anđeosko, duhovno carstvo, tako da nakon svakog spavanja više ne želi silaziti u fizičko tijelo. Tu se događa lucifersko iskušenje, baš kao što se ahrimansko iskušenje javlja s gušćim elementima.
Ali radi se o tome da čujemo upozorenje Čuvara praga i da ne ulazimo u ovu oblast bez održavanja čvrste odluke da ne zaboravimo sve zemaljske poteškoće. Tada će se veza sa zemaljskom egzistencijom, koju moramo prijeći, čvrsto uspostaviti. Stoga je upozorenje Čuvara praga:
Misli o moći sjaja svijetla
Držiš čvrsto samo u sebi;
Kada svijetla sjaj u tebi sebe misli,
Tada će se kao duhovno biće neistine
Pojaviti kao zabluda u tebi;
Mnijenje o zemaljskim potrebama
Održat će te kao čovjeka.
[Prvi stih ove mantre sada je napisan na ploči;]
Misli o moći sjaja svijetla
Držiš čvrsto samo u sebi;
Kada svijetla sjaj u tebi sebe misli,
- dakle, kroz imaginaciju, čovjek postaje potpuno povezan sa sjajem svjetlosti i nema više misli u njihovom apstraktnom obliku, već kao razigrano svjetlo iznad valova daha -
Tada će se kao duhovno biće neistine
Pojaviti kao zabluda u tebi;
Mnijenje o zemaljskim potrebama
Održat će te kao čovjeka.
Ako se dalje uzdižemo u eterski element, lucifersko iskušenje postaje intenzivnije. Ne dolaze do izražaja samo naše misli, u kojima se još uvijek relativno lako snalazimo, već i tupi element osjećaja. Jer čovječanstvo u svojim osjećajima drži supstancijalni element stvaranja svijeta, onoga što kozmički djeluje i tka u kemijskom eteru. A kada se imaginativno uzdiže, istinski se integrirajući u ovu kozmičku kemiju - stvari se tu ne događaju kao u ugodnom, filistarskom, zemaljskom kemijskom laboratoriju, gdje kemičar stoji za svojim stolom i sve je izvan njega - on, ljudsko biće, mora sam biti uronjen u sve tvari, u miješanje i razdvajanje. Tada sam postaje kozmički kemičar, i isprepleten je s njegovim kemijskim procesima. Tu, u tom ispreplitanju s kozmičkom strukturom, osjeća lucifersko iskušenje kao neku vrstu nemoći. Prvo, čovjek je prenesen u određenu vrstu požude, da može biti duh. Više se ne želi vratiti osim ako ne razmišlja o zemaljskim potrebama. Sada je učinjen nemoćnim, nema kontrolu nad svojom ljudskom prirodom da u nju uđe. Mora se zaštititi od ove nemoći duše, pristupajući ovom svijetu tek nakon što je stekao ljubav prema svemu što je vrijedno na Zemlji, prema zemaljskim vrijednostima.
Oslanjaš se na oblikovanje svijeta
- tako kaže Čuvar praga -
Osjećaš čvrsto samo u nutrini;
Ako se oblik svijeta osjeća u tebi,
Tada će nemoćno iskustvo duha
U tebi tvoje jastvo ugušiti;
Ali ljubav prema zemaljskim vrijednostima
Spasit će tvoju ljudsku dušu.
[Druga kitica je sada napisana na ploči]
Oslanjaš se na oblikovanje svijeta
Osjećaš čvrsto samo u nutrini;
Ako se oblik svijeta osjeća u tebi,
Tada će nemoćno iskustvo duha
- koje dolazi upravo od Lucifera -
U tebi tvoje jastvo ugušiti;
Ali ljubav prema zemaljskim vrijednostima
Spasit će tvoju ljudsku dušu.
Svoj kozmički cilj možete postići samo ako postanete anđeo u pravo vrijeme. Tijekom egzistencije Jupitera, današnji ljudi uzdižu se do egzistencije anđela. Luciferovo iskušenje leži u njegovoj želji da ljude transformira u nezrele anđele, u zakržljale anđele, u krivo vrijeme, dok su još na Zemlji. Tada bi ljudska duša bila izgubljena, a pojavila bi se zakržljala anđeoska duša. Trebali bismo čuti upozorenje Čuvara praga:
Ali ljubav prema zemaljskim vrijednostima
Spasit će tvoju ljudsku dušu.
Iskušenje je najintenzivnije kada se uzdignemo do krajnjeg elementa, do kozmičkog života, do univerzalnog života svijeta. Iz toga čvrsto držimo samo volju, koja je, međutim, u ljudima sadržana kao kod spavanja, kako sam često govorio. Kada se probudimo za imaginaciju, postajemo svjesni - umjesto našeg zemaljskog, usko ograničenog života, zatvorenog u našoj koži - našeg su-iskustva s kozmičkim životom: u trenutku smo mrtvi. Jer živjeti svjesno u univerzalnom životu svijeta, znači iskusiti smrt kao pojedinačno biće. Univerzalni život nas ubija kada nas zgrabi. Kao što kukac koji leti u plamen iz pohlepe za vatrom, za svjetlošću, umire u trenutku kada uđe, tako i pojedinačno živo biće umire u univerzalnom životu svijeta kada svjesno uđe svojim duhom. I kao što životinja leprša u plamen iz ogromne radosti, tako - u ogromnoj radosti, koja je, međutim, treperenje u trenutku - čovjek, umirući kao pojedinačno biće, ulazi u univerzalni, kozmički život svojim duhom.
Ne smijemo ni promisliti upustiti se u ovaj element osim ako prethodno u sebi nismo razvili Bogom danu, duhom danu, zemaljsku volju, to jest, nismo potpuno svjesni da provodimo namjere duhova na Zemlji. Ako se prožmemo ovom Bogom danom voljom do točke unutarnje, predane, žarke ljubavi, tada si nećemo dopustiti da budemo u iskušenju da postanemo degenerirani anđeo umjesto da ostanemo čovjek, sve dok je čovječnost nužna za biće koje živi u nama. Stoga je opomena Čuvara praga:
Oslanjaš se na život svijeta
Samo je tvoj volja čvrsto u nutrini;
Ako te život svijeta potpuno obuzme,
Destruktivna duhovna požuda
U tebi će ubiti iskustvo jastva;
Ali zemaljska volja, predana duhu,
dopušta Bogu da vlada u čovjeku.
[Treća kitica je napisana na ploči]
Oslanjaš se na život svijeta
Samo je tvoj volja čvrsto u nutrini;
Ako te život svijeta potpuno obuzme,
Destruktivna duhovna požuda
U tebi će ubiti iskustvo jastva;
Ali zemaljska volja, predana duhu,
dopušta Bogu da vlada u čovjeku.
I ovdje imamo trostruko upozorenje Čuvara praga upućeno prema gore [vidi raniji dijagram], prema elementima etera:
Misli o moći sjaja svijetla
Držiš čvrsto samo u sebi;
Kada svijetla sjaj u tebi sebe misli,
Tada će se kao duhovno biće neistine
Pojaviti kao zabluda u tebi;
Mnijenje o zemaljskim potrebama
Održat će te kao čovjeka.
Oslanjaš se na oblikovanje svijeta
Osjećaš čvrsto samo u nutrini;
Ako se oblik svijeta osjeća u tebi,
Tada će nemoćno iskustvo duha
U tebi tvoje jastvo ugušiti;
Ali ljubav prema zemaljskim vrijednostima
Spasit će tvoju ljudsku dušu.
Oslanjaš se na život svijeta
Samo je tvoj volja čvrsto u nutrini;
Ako te život svijeta potpuno obuzme,
Destruktivna duhovna požuda
U tebi će ubiti iskustvo jastva;
Ali zemaljska volja, predana duhu,
dopušta Bogu da vlada u čovjeku.
Na ovim satovima, dragi moji prijatelji, predstavljena vam je praksa spoznaje. I ono što vam se na ovaj način daje, ne treba shvatiti kao da je to samo opis teorijskih pitanja, već, srž stvari ćete iskusiti tek kada imate prave preduvjete. Tako je to, kada imate prave preduvjete: da je ono što vam se govori na ovim satima zapravo uputa samog Čuvara praga, koja izravno proizlazi iz onoga što se može primiti u razgovoru s Čuvarom praga. Jer, dragi moji, namjera ovdje na ovim satima, nije prenošenje teorija; namjera je pustiti sam duhovni svijet da govori. Stoga smo na prvom satu govorili o tome kako ovu školu treba promatrati kao utemeljenu iz samog duhovnog svijeta. To je bila bit svih misterijskih škola: da su u njima ljudi govorili kao predstavnici duhovnih sila svijeta. Ali to mora ostati bit misterijskih škola. Stoga smo bili tako snažno podsjećani na ozbiljnost koju svaki član ovog razreda treba njegovati i održavati u sebi. Bez ove ozbiljnosti nitko ne može istinski biti član ove škole duhovnog života. To je ono čime bi vam se još jednom želio obratiti, dragi prijatelji, kao svečanim upozorenjem. Smatrajte ovu školu izravno konstituiranom iz volje samog duhovnog svijeta, koja se tek pokušava ispravno protumačiti u naše doba, u koje smo ušli nakon što je tama prošla i vratilo se svjetlo - svjetlo koje se, doduše, u početku na Zemlji očituje nedovoljno jer ljudi još uvijek zadržavaju staru tamu. Ali ono je tu. I samo onaj tko shvati da je svijetlo tu, istinski će shvatiti bit i volju ove naše duhovne škole.
*
Morao sam vas danas ovdje malo duže zadržati jer su, zbog mog putovanja i predavanja koje držim, sljedeća dva petka nažalost morala biti otkazana, a sljedeće predavanje petkom, sljedeći sat razreda, može se održati samo na Veliki petak. Sutra je predavanje za Antropozofsko društvo. U nedjelju će također biti prezentacija euritmije u pet sati, prva prezentacija euritmije koju će održati mladi euritmisti, djeca i mlade žene. A zatim će u drugom dijelu biti nastup gospode, točnije gospode kod nas u službi. Dakle, to će biti u nedjelju u pet sati. Zatim, u osam sati u nedjelju, drugo od predavanja, predavanja koja će se održati u subotu i nedjelju u osam sati.
