.
SEDMI SAT, Dornach, 11. travnja 1924.
Moji dragi prijatelji! Danas je ovdje stigao niz novih članova ove škole, i stoga mi je dužnost da još jednom kažem barem nekoliko riječi o načelima ove škole.
Prije svega, ova škola predstavlja ezoterični element Antropozofskog pokreta, koji je obnovljen s Božićnom konferencijom u Goetheanumu. Prije su postojali pojedinačni ezoterični krugovi. Svi ti ezoterični krugovi moraju se postupno stopiti s ovom školom; jer je poanta u tome da je s Božićnom konferencijom u antropozofski pokret ušao novi duh, utoliko što on struji kroz Antropozofsko društvo.
Više puta sam govorio, čak i izvan Društva, riječi kojima se nastojalo ukazati na razliku između antropozofskog pokreta prije Božića, i onog kojeg imamo od Božića. Prije je Antropozofsko društvo bilo svojevrsna administrativna ustanova za antropozofsko učenje, za sadržaj antropozofije, antropozofija se, takoreći, njegovala unutar Antropozofskog društva. Od Božića Antropozofsko društvo ne samo njeguje antropozofiju, već je i primjenjuje u praksi; to jest, sve što prolazi kroz Antropozofsko društvo, u smislu djela i misli, samo je po sebi antropozofsko.
Obnova koja se time dogodila, mora se, dragi prijatelji, shvatiti dovoljno duboko; i prije svega, mora se shvatiti s najvećom ozbiljnošću. Jer općenito će postojati razlika između Antropozofskog društva i ove ezoterične škole unutar Antropozofskog društva. Antropozofsko društvo prirodno neće moći - u duhu javnosti, koje je potvrđeno na Božićnoj konferenciji u Goetheanumu - od svojih članova zahtijevati ništa više nego da iskreno priznaju što je antropozofija i da su, u određenom smislu, slušatelji ove antropozofije, da od ove antropozofije naprave sve na što ih njihovo srce i duša nadahnu.
Sa ovom školom je situacija drugačija. Svatko tko se pridruži ovoj školi kao član, time izjavljuje da želi biti pravi predstavnik antropozofskog pokreta. U ovoj ezoteričkoj školi, koja će se postupno proširiti na tri razreda, u ovoj ezoteričkoj školi sloboda koja postoji za svakog člana unutar Antropozofskog društva, svakako mora prevladavati; ali potpuna sloboda mora prevladavati i za Izvršni odbor Goetheanuma, koji je odgovoran za ovu školu. Međutim, u ovom slučaju, to znači: sadržaj ove škole mora biti dan samo onima koje ova škola može prepoznati kao prave članove.
Stoga se radi o tome da član ove Škole istinski predstavlja antropozofski cilj u svijetu, u svemu što kroz tog člana izlazi na vidjelo. Izvršnom odboru Goetheanuma mora se prepustiti odluka o opozivu članstva u Školi, onim članovima za koje smatra da ne mogu biti predstavnici antropozofskog pokreta. To mora biti recipročan odnos. Stoga će vrlo ozbiljan, u određenom smislu strog duh, morati sve više ulaziti u vođenje ove škole. U suprotnom, ne možemo postići nikakav napredak s antropozofskim pokretom osim ako mi, kao škola, istinski ne osjećamo kao da pokušavamo izgraditi stijenu za antropozofiju. I dalje ćemo s antropozofijom imati poteškoća, a članovi škole moraju biti svjesni da će se morati suočiti s tim poteškoćama. Oni nisu samo antropozofi; oni su članovi ezoterične škole.
I mora se smatrati obvezom, najdubljom obvezom, da se imenovanje Odbora, u njegovom trenutnom sastavu, promatra kao ezoterična stvar. Članovi toga moraju postati svjesni. Toga još nisu svugdje svjesni. Moramo nešto učiniti kako bismo osigurali tu svijest. Činjenica da je sada Odbor postavljen iz same ezoterije, govori mnogo.
Nadalje, svi oni koji se smatraju legitimnim članovima Škole, ne smatraju ovu Školu osnovanu od strane ljudskih bića, već kao stvarno osnovanu voljom duhovnih sila koje danas upravljaju svijetom; kao nešto što je ustanovljeno iz duhovnog svijeta i što nastoji djelovati u duhu duhovnog svijeta; kao nešto što se osjeća odgovornim samo prema ovom duhovnom svijetu, ali istinski odgovornim prema ovom duhovnom svijetu u najstrožem smislu. Stoga će svaki nedostatak ozbiljnosti u ovoj Školi, ako na bilo koji način izađe na vidjelo, neizbježno voditi do otkazivanja članstva takvim članovima koji je ne shvaćaju ozbiljno.
Istina je da je posljednjih godina u Antropozofsko društvo ušla određena opuštenost. Uklanjanje te opuštenosti bit će zadatak, jedan od zadataka, članova ove škole. Trebali bismo se osjećati odgovornima sve do same riječi koju izgovaramo; prije svega, trebali bismo se osjećati odgovornima da osiguramo da se svaka riječ koji izgovorimo ispita u najozbiljnijem smislu, u mjeri u kojoj je možemo predstaviti kao istinu. Jer neistinite izjave, čak i ako proizlaze iz dobrih namjera, da tako kažem, nešto su što ima destruktivan učinak unutar okultnog pokreta. U vezi s tim ne smije biti iluzija; radije, mora prevladavati potpuna jasnoća. Nisu važne namjere, jer ih ljudi često shvaćaju vrlo olako, već je bitna objektivna istina. I jedna od prvih dužnosti učenika ezoterije nije samo osjećati se obveznim reći ono što smatra istinitim, već i osjećati se obveznim ispitati je li ono što govori zaista objektivna istina. Jer samo ako u duhu objektivne istine služimo božanskim-duhovnim moćima, čije sile teku kroz ovu školu, moći ćemo se snaći u svim poteškoćama s kojima će se antropozofija suočiti.
Ne smije se zaboraviti - dragi prijatelji, ovo govorim ovdje unutar okvira Škole; ono što se govori unutar okvira Škole ostaje unutar okvira Škole - ne smije se zaboraviti da utjecajne osobe sada govore nešto poput sljedećeg. Utjecajne osobe govore: oni koji predstavljaju načelo Rimske crkve učinit će sve što je u njihovoj moći da u bliskoj budućnosti učine neovisnim pojedine države bivšeg Njemačkog carstva i, iz neovisnih država, isključe - samo spominjem - prevlast Pruske, da ponovno uspostave Sveto rimsko carstvo njemačkog naroda; koje će, ako ga uspostavi tako istaknuta stranka, prirodno proširiti svoju moć na okolna susjedna područja. Jer - kako kažu dotični ljudi - moramo upotrijebiti ovu metodu da iskorijenimo, iz korijena i iščupamo grane, najopasnije, najzločestije pokrete koji danas postoje. I, dodaju ti ljudi, ako ne uspijemo uspostaviti Sveto rimsko carstvo njemačkog naroda - a uspjet će - tako kažu - ako ne uspijemo, pronaći ćemo druga sredstva da iskorijenimo najopasnije pokrete sadašnjice, a to su antropozofski pokret i pokret za vjersku obnovu.
Citiram vam gotovo doslovno. I trebali biste vidjeti da su riječi koje s vremena na vrijeme izgovaram - da se teškoće ne smanjuju već povećavaju svakim tjednom - izgrađene na čvrstim temeljima. Želio bih ih donijeti u srca onih koji danas, iz iskrenosti svog srca, pristupaju članstvu u ovoj Školi. Samo ako smo članovi Škole s takvom potpunom ozbiljnošću, ali s aktivnom ozbiljnošću, moći ćemo izgraditi stijenu koja nam je potrebna ako želimo prevladati teškoće budućnosti.
Ali iz ovoga možete vidjeti da antropozofiju zapravo ozbiljnije shvaćaju njezini protivnici - jer je vjerska obnova samo jedna njezina grana - da antropozofiju ozbiljnije shvaćaju njezini protivnici nego mnogi koji žive među njezinim članovima. Jer ako se danas uči da će se Sveto rimsko carstvo njemačkog naroda, koje se srušilo 1806. ponovno uspostaviti kako bi se ukinuo takav pokret, onda to svakako znači da se stvar shvaća vrlo ozbiljno. Kod pokreta utemeljenog u duhu, nije - zaista nije - bitno, dragi prijatelji, koliko članova ima, već snaga koja mu je svojstvena, upravo iz duhovnog svijeta. Protivnici vide da mu je svojstvena velika snaga; stoga ne biraju laka sredstva, već oštra i snažna.
*
Sada, dragi prijatelji, promišljanja u ovim razrednim satima prvenstveno su se odnosila na ono što se može priopćiti o susretu s Čuvarom praga, tom susretu s Čuvarom praga koji predstavlja prvo iskustvo, prvo iskustvo za postizanje pravog, istinskog nadosjetilnog znanja. Danas bih želio nešto dodati promišljanjima koja su ovdje već iznesena.
Ne može se govoriti o učinkovitom susretu s Čuvarom praga, dok se ne iskusi što znači biti izvan fizičkog tijela sa svojim bićem u 'Ja' i astralnom tijelu. Jer kada je čovjek zatvoren u fizičkom tijelu, može percipirati samo ono što percipira instrumentima fizičkog tijela. A instrumentima fizičkog tijela može se percipirati samo osjetilni svijet, koji je odraz duhovnog svijeta, ali koji u početku ne otkriva osjetilima ono čega je odraz.
Općenito, čovjeku nije teško napustiti svoje tijelo. To radi svaki put kada zaspe. Tada je izvan svog tijela. Ali kada je izvan svog tijela u stanju spavanja, njegova je svijest također prigušena do točke nesvijesti. Iz te nesvijesti izranjaju samo iluzorni, ili možda i snovi koji nisu iluzorni. Ali postizanje više spoznaje uključuje izlazak iz fizičkog tijela koji se ostvaruje s punom, razboritom sviješću, tako da čovjek tada opaža oko sebe izvan svog fizičkog tijela, baš kao što opaža fizički svijet, unutar svog fizičkog tijela uz pomoć svojih fizičkih osjetila. I tada opaža duhovni svijet izvan svog fizičkog tijela.
Ali čovjek je u prvom redu spavajući nesvjestan. Ono što može vidjeti kada je izvan svog tijela ne prenosi mu se, u uobičajenim okolnostima. A činjenica da to ne može učiniti, proizlazi upravo iz činjenice da je čovjek u početku zaštićen od nepripremljenog pristupa duhovnom svijetu.
Ako je čovjek dovoljno pripremljen, što se s njim onda događa? Onda, kada čovjek zakorači u ponor između osjetilnog i duhovnog svijeta [prikazano crvenom bojom], Čuvar praga, ako se osoba nađe pripremljena kako je naznačeno u posljednjim satima, izvlači pravo biće osobe; ovo biće može prijeći ponor [prikazano žutom bojom] sredstvima naznačenim u posljednjim mantričkim stihovima. A onda, s one strane praga, čovjek prvo može promatrati vlastito osjetilno biće, svoje fizičko biće.
To je prvi veliki dojam istinske spoznaje, dragi moji prijatelji, kada Čuvar praga može čovjeku reći: gle, tu si, kako izvana izgledaš u fizičkom svijetu; sa mnom si kakav si u svojem unutarnjem biću.
I tada, još jednom, značajna riječ odjekuje od Čuvara praga. Značajna riječ odjekuje od Čuvara praga, koja čovjeka proziva - sada preko ponora - navodeći ga da shvati koliko sebe drugačije vidi kada stoji iza ponora. Sebe vidi drugačije. On sebe vidi kao trojstvo [nacrtano zelenkastom bojom]; on sebe vidi kao trojstvo koje se duševno izražava u mišljenju, osjećanju i volji. To su zapravo tri ljudska bića: misleće ljudsko biće, osjećajuće ljudsko biće, i ljudsko biće volje, koja prebivaju u svakom čovjeku i koja su, zapravo, samo kroz fizičko tijelo povezana u jedno, za fizički svijet. A ono što čovjek vidi odjekuje s usana Čuvara praga na sljedeći način:
O, vidi troje
Oni su jedno
Ako nosiš ljudski oblik
U zemaljskoj egzistenciji
- ili također ljudski otisak; riječi se moraju prevesti s okultnog jezika -
O, vidi troje
Oni su jedno
Ako nosiš ljudski otisak
U zemaljskoj egzistenciji
Doživi kozmički oblik glave
Osjeti kozmički otkucaj srca
Promisli kozmičku moć udova
Oni su troje
Troje, koje kao jedno
Živi u zemaljskoj egzistenciji.
[Mantra je sada napisana na ploči]
O, vidi troje
Oni su jedno
Ako nosiš ljudski otisak
U zemaljskoj egzistenciji
Doživi kozmički oblik glave
Osjeti kozmički otkucaj srca
Promisli kozmičku moć udova
Oni su troje
Troje, koje kao jedno
Živi u zemaljskoj egzistenciji.
Ovdje Čuvar praga pokazuje kako se ta tri elementa - koji se odmah odvajaju jedan od drugoga kada čovjek napusti svoje fizičko tijelo - pojavljuju u odnosu na ovo fizičko tijelo. Pogled je usmjeren na fizičko tijelo, na glavu, srce i udove, a Čuvar praga kaže: kada vidite ljudsku glavu u istinskoj kozmičkoj istini, ova ljudska glava je slika nebesa kozmosa. Morate pogledati gore u prostranstvo gdje se svijet čini ograničenim - uistinu je također ograničen duhom, jer nije onakav kakvim ga fizička jednostavnost zamišlja - morate pogledati gore, i dok gledate gore, morate se sjetiti da je vaša glava, u svojoj zaokruženosti, zaista istinska slika onoga što je vani kao nebeski svijet. I dodajemo, dovodeći u svijest mantričku riječ:
Doživi kozmički oblik glave
i dodaje se znak [crta se ispred linije]:
kroz koji se zastaje na ovoj frazi mantričkog stiha, kako bi se osjetio smjer prema kozmičkim prostranstvima, prema gore - i posvuda oko Zemlje, prema gore u kozmička prostranstva - kako bi se vizualizirao taj smjer.
Osjeti kozmički otkucaj srca
Kroz ovo kozmičko nebesko mjesto teče ritam svijeta, koji odjekuje kao glazba svijeta. Kad osjetimo kucanje ljudskog srca, čini se kao da to ljudsko srce kuca samo zbog onoga što se događa u ljudskom organizmu. U istini, ono što kuca u srcu, odraz je onoga što kruži kao svjetski ritam ne samo tisućljećima, već milijunima godina. Stoga treba ponovno zastati - kako kaže Čuvar praga - kod riječi 'Osjeti kozmički otkucaj srca' i osjetiti što djeluje i prema dolje i prema gore u srcu.
[Sada je sljedeće nacrtano ispred odgovarajuće crte]
[Trokut s vrhom okrenutim prema dolje] ono okrenuto dolje, povezuje se s ovim simbolom [trokut s vrhom okrenutim prema gore].
Promisli kozmičku moć udova
Ova kozmička moć je ona koncentrirana odozdo u gravitaciji i drugim zemaljskim silama. Moramo gledati prema dolje u svom mišljenju - koje je, budući da je zemaljsko mišljenje, sposobno shvatiti samo zemaljsko - tada ćemo shvatiti što izvire iz Zemlje da bi djelovalo u čovjeku. Opet se zaustavite na 'Promisli kozmičku moć udova' u trokutu, koji pokazuje prema dolje [nacrtan je ispred odgovarajuće linije]:
I čovjek će osjetiti riječ Čuvara na pravi način kako je namijenjena djelovanju na ljudsko srce, na ljudsku dušu danas, ako dopusti ovom mantričkom stihu da u njemu djeluje na odgovarajući način:
O, vidi troje
Oni su jedno
Ako nosiš ljudski otisak
U zemaljskoj egzistenciji.
Doživi kozmički oblik glave
- čovjek izgovara izreku praveći znak ispred glave -:
Osjeti kozmički otkucaj srca
- čovjek izgovara izreku praveći znak ispred grudi -:
Promisli kozmičku moć udova
- izreka se izgovara praveći znak prema dolje -:
To je troje
Troje koji kao jedno
U zemaljskoj egzistenciji žive.
I nakon što pustite da ovaj mantrički stih djeluje na vašu dušu, pokušajte otupiti svoja osjetila, zatvorite oči, ne čujte ništa ušima, ne percipirajte ništa i ostanite u tami neko vrijeme, živeći u potpunosti u atmosferi onoga što rezonira kroz riječi. I na taj način ćete se prenijeti u onu sferu koja se u svojoj stvarnosti može doživjeti tijekom inicijacije, kroz susret s Čuvarom praga. To je jedan čin kojim čovjek može napraviti prvi korak preko praga.
Ali daljnje riječi Čuvara moramo shvatiti ozbiljno. Ove daljnje riječi Čuvara ukazuju na to da u trenutku kada prijeđemo prag, sve postaje drugačije nego što je u osjetilnom svijetu. U osjetilnom svijetu mislimo da se mišljenje, predodžbe, nalaze u ljudskoj glavi. Tako je u osjetilnom svijetu. Ali ove predodžbe, ovo mišljenje glave, uvijek je pomiješano s malo volje - zamjetno čak i običnoj svijesti. Jer dok se krećemo od jedne misli do druge, moramo imati htijenje, baš kao kada pomičemo ruku ili nogu ili općenito imamo volju. Ali to je tiha, suptilna volja koja pretvara jednu misao u drugu. Tako je kada smo u osjetilnom svijetu: za glavu je vezan čitav široki opseg misli, a malo volje, slaba volja. Čim se prijeđe prag i približi Čuvaru, obrnuto je: malo misli je vezano za glavu, a mnogo raširene volje. I u toj volji, koja inače miruje u čovjeku, osjeća se duh koji izlazi iz kozmosa, iz nebeskog svijeta, oblikujući čovjekovu glavu kao svoju sfernu sliku u svakom detalju.
Stoga, kada prijeđemo prag, Čuvar praga nam dovikuje riječi:
[Nova mantra je napisana na ploči]
Duhu glave,
Ti možeš htjeti;
I sada se vidi da je volja nešto potpuno drugačije nego što je nekada bila. Prije su osjetila jednostavno bila posrednici osjetilnih percepcija i nema se svijesti da volja prolazi kroz oko, volja prolazi kroz uho, kroz osjećaj topline, kroz svako osjetilo. Sada se vidi da sve što oči percipiraju kao mnogostruke boje, što uši čuju kao mnogostruke zvukove, što ljudi percipiraju kao toplinu i hladnoću, kao hrapavost i glatkoću, i tako dalje, mirise i okuse i tako dalje, da je sve to u duhovnom svijetu volja:
[Pisanje se nastavlja]
I volja će ti postati
Raznovrsno nebesko tkanje osjetila;
Ako je čovjek to prepoznao kroz pogled na svoju glavu s one strane praga, kako volja prolazi kroz glavu [glagol 'htjeti' u drugom retku mantre je podcrtan] i kako osjetila predstavljaju volju [riječ 'volja' u trećem retku mantre je podcrtana], tada mu se dalje pokazuje kako srce sadrži dušu, i kako se duša može osjetiti u srcu baš kao što može 'htjeti' duh glave u odnosu na glavu. I tek kada, kada se mišljenje ne smatra svojstvom glave, već svojstvom srca, duše srca, zna se kako mišljenje ne pripada pojedincu, već svijetu; tada se doživljava kozmički život koji tamo kruži kao kozmička glazba.
[Drugi stih je napisan na ploči]
Duša srca,
Možeš je osjetiti;
I osjećaj će ti
Probuditi klicu kozmičkog života;
Živiš u sjaju
- ne u sjaju bez suštine, već sjaju, u kojem se javlja bit svijeta.
[Sažetak prvog i drugog stiha sada je napisan, pa se prvi stih ponovno čita]
Duhu glave,
Ti možeš htjeti;
I volja će ti postati
Raznovrsno nebesko tkanje osjetila;
sažimajući to u retku:
Ti tkaš u mudrosti.
Sažetak onoga što se odnosi na dušu srca, na osjećaj, u rečenici:
Živiš u sjaju.
[Riječi 'mudrosti' i 'sjaju' su podcrtane.]
Kao što se osjetila spoznaju kao volja, tako se i mišljenje spoznaje kao osjećaj u odnosu na kozmičku egzistenciju, kada se uzme u obzir troje koji su jedno samo u svijetu osjetila. [U drugom stihu, riječi 'osjetiti' i 'osjećaj' su podcrtane.]
I treće, Čuvar praga dodaje [Treći stih je napisan na ploči.]
Snaga udova,
Možeš je misliti.
Sada imamo potpuni preokret. Dok se obično misli da je mišljenje koncentrirano u glavi, ovdje [u prvom stihu] je volja, kao što sam ranije rekao, koncentrirana u glavi. Osjećaj ostaje u srcu, baš kao što se osjeća u osjetilnom svijetu; jer ono što je unutarnja snaga srca, prelazi u duhovni svijet.
Snaga udova,
Možeš je misliti.
['misliti' je podcrtano]
- sada je mišljenje povezano upravo s udovima, obrnuto od onoga kako je u osjetilnom svijetu -
[dalje je napisano]
I mišljenje ti postaje
Usmjerena čovjekova težnja volje;
- tako volja postaje mišljenje - ['mišljenje' je podcrtano. Tekst se nastavlja, a riječ 'vrlina' je istovremeno podcrtana]
Težiš u vrlini.
Tako imamo potpuni preokret u duhovnom svijetu, o kojem nam govori Čuvar praga. Dok se u čovjeku obično razlikuje volja, osjećanje i mišljenje, odozdo prema gore, kada se čovjek promatra kao trostruki entitet s onu stranu mora se razlikovati: volja gore u glavi, osjećanje u sredini, mišljenje dolje u udovima.
Tamo se tada doživljava kako je volja, koncentrirana u glavi, tkanje mudrosti svijeta u kojem čovjek živi; kako je osjećaj kozmički sjaj, u kojem sjaje sva bića duha; i kako je mišljenje, koje se vidi u udovima, čovjekova težnja, koja može živjeti kao vrlina čovjeka. I to troje se pojavljuje pred duhovnim pogledom:
Duh glave
Duša srca
Snaga udova
[Na ploči su riječi 'glave', 'srca' i 'udova' podcrtane bijelom bojom, a riječi 'Duh', 'Duša' i 'Snaga', podcrtane su crvenom bojom.]
Tako je konstruiran mantrički stih. I to je ta unutarnja podudarnost koje čovjek mora biti svjestan, također mora biti svjestan onoga što čovjeku dolazi kada pusti ovom mantričkom stihu da djeluje na njega:
Nebesko tkanje
Kozmički život
Čovjekova težnja
[Ove tri riječi su podcrtane žutom bojom na ploči.]
Tako da su [ove riječi] Čuvara praga, one kojima se Troje, koje nastaju iz Jednog, dok koračamo u svijet iza praga, donose pred naše oko:
Duhu glave,
Ti možeš htjeti;
I volja će ti postati
Raznovrsno nebesko tkanje osjetila;
Ti tkaš u mudrosti.
Duša srca,
Možeš je osjetiti;
I osjećaj će ti
Probuditi klicu kozmičkog života;
Živiš u sjaju
Snaga udova,
Možeš je misliti.
I mišljenje ti postaje
Usmjerena čovjekova težnja volje;
Težiš u vrlini.
To su osjećaji koji moraju proći kroz dušu ako se želi postići istinska spoznaja; to su opomene koje Čuvar praga izgovara u trenutku kada nam istovremeno kaže:
Uđi
Vrata su otvorena
Postat ćeš
Pravi čovjek.
[Na ploči je napisano]
Uđi
Vrata su otvorena
Postat ćeš
Pravi čovjek.
I to su riječi koje su odjekivale bezbrojnim tisućljećima na svim vratima duhovnog svijeta, istovremeno opominjući i ohrabrujući:
Uđi
Vrata su otvorena
Postat ćeš
Pravi čovjek.
Zamislite, braćo i sestre moje, kako prvi put kažete sebi: ozbiljno ću shvatiti ove riječi Čuvara praga; svjedočim da još nisam čovjek; svjedočim da ću to postati uvidom u duhovni svijet.
Zamislite, drage sestre i braćo moja, da drugi put kažete: oh, prvi put ove riječi nisam shvatio dovoljno ozbiljno; reći ću sebi da mi ne treba jedna nego dvije razine da bih od sadašnjeg bića, postao pravi čovjek, budući da još nisam pravi čovjek.
I zamislite da kažete sebi treći put: svjedočim da mi trebaju tri koraka od točke na kojoj stojim, gdje nisam pravi čovjek, da bi postao pravi čovjek.
Ozbiljnost je prvi podsjetnik koji si dajete; drugi podsjetnik je ozbiljniji; ali treći podsjetnik mora nositi pečat najviše ozbiljnosti. I ako znate kako prizvati ovu trostruku ozbiljnost u dubini svoje duše, tada ćete naslutiti što znači za čovjeka postati čovjek kroz spoznaju. A onda ćete se vratiti - kao što se želimo danas na ovom satu razreda - vratiti prvoj opomeni, koja bi trebala živjeti u našim dušama kao preobražavajuća izreka:
O, vidi troje
Oni su jedno
Ako nosiš ljudski otisak
U zemaljskoj egzistenciji
Doživi kozmički oblik glave
Osjeti kozmički otkucaj srca
Promisli kozmičku moć udova
Oni su troje
Troje, koje kao jedno
Živi u zemaljskoj egzistenciji.
Tako je, sestre i braćo moja, odjekivalo u srcima svih onih koji su, otkad je ljudske egzistencije na Zemlji, težili spoznaji.
Od dolaska pete postatlantske epohe, u ovom hrvanju je nastupila pauza. Prema volji božanskih, duhovnih bića koje vode čovječanstvo, ova pauza je završena. Na vama je da ono do čega su mudri vođe čovječanstva, od početka čovjekove egzistencije na Zemlji, vodili ljudska srca u kontemplaciji o onome što djeluje kao duh u svijetu, ono što djeluje kao duh kroz svijet u ljudima, kao kruna svijeta, ponovno odjekne u ljudskim srcima na dostojan način.
