.- IV. O prirodi osjetilnog organizma
Oblik i organizacija biljaka isključivi je rezultat dva područja sila: onoga što zrači od Zemlje i onoga što zrači u nju; za životinju i čovjeka to nije ekskluzivno. List biljke je pod isključivim utjecajem ove dvije oblasti sila; pod njihovim su utjecajem, ali ne isključivo, i životinjska pluća. Za list, sve kreativne snage leže u tim oblastima; za pluća postoje i one izvan njih. To se odnosi, kako na one sile oblikovanja koje daju vanjski oblik, tako i na one koje reguliraju unutarnje kretanje tvari, daju im određeni smjer i povezuju ih ili razdvajaju.
Može se reći da supstance, da tvari koje biljka upija, da nije svejedno žive li ili ne, jer dolaze u područje sila koje zrače na Zemlju. One su unutar biljke beživotne, osim ako na njih ne djeluju sile okruženja; oživljavaju kada dođu pod utjecaj tih sila.
Ali čak i kao živa biljna tvar, ravnodušna je prema tome kako njeni članovi leže, kako su ležali, i kako će ležati, u odnosu na vlastitu aktivnost. Prepušta se aktivnosti zračenja unutra i zračenja vani, vanjskih sila. Životinjska tvar ima učinke koji su neovisni o tim silama. Kreće se unutar organizma, ili se kreće kao cijeli organizam, na način da ta kretanja ne proizlaze samo iz sila koje zrače vani i unutra. To stvara životinjski oblik neovisan o područjima sila koje zrače iz, i u, Zemlju.
U slučaju biljke, karakterizirana igra sila, rezultira promjenom između uključenosti u sile zračenja okolnog područja, i isključenosti. Pritom se biljka raspada na dva člana. Jedan cilja na život, stoji u potpunosti u području radijusa sila koje zrače unutra; to su organi za rast, klijanje, cvjetanje. Drugi cilja na beživotno, ostaje u području sila koje zrače vani, uključuje sve ono što učvršćuje rast, daje potporu životi itd. Između ova dva člana život se pali i gasi; a odumiranje biljke samo je prevaga učinaka zračenja vani, nad silama zračenja unutra.
U slučaju životinja, nešto supstancijalno je potpuno uklonjeno iz oba područja sila. To stvara drugačiju strukturu od strukture biljke. Nastaju organske tvorevine, one koje ostaju u dva područja sila, i one koje se izdvajaju od njih. Postoji interakcija između dvije formacije organa. I upravo u tim međudjelovanjima životinjska tvar može biti nositelj osjeta. Posljedica toga je razlika u izgledu i prirodi životinjske tvari u odnosu na biljnu tvar.
U životinjskom organizmu postoji niz sila koje su neovisne o onima koje zrače iz Zemlje, i u Zemlju. Uz fizičko i etersko, postoji još i astralno područje sila, o čemu je već bilo riječi s drugačijeg stajališta. Nema potrebe da vas vrijeđa izraz 'astralno'. Sile zračenja prema vani su one zemaljske, sile zračenja prema unutra su one od opsega svijeta Zemlje; u 'astralu' postoji nešto što je superiornije od ove dvije vrste sila. To je ono što samu Zemlju čini kozmičkim tijelom, zvijezdom (astrum). Kroz fizičke sile se odvaja od kozmosa, kroz eterske sile dopušta da ovaj djeluje na njega; kroz 'astralne' sile postaje neovisna individualnost u kozmosu.
'Astralno' u životinjskom organizmu je neovisna, samostalna struktura poput eterskih i fizičkih organizama. Stoga se o ovoj strukturi može govoriti kao o 'astralnom tijelu'.
Organizaciju životinja možemo razumjeti samo ako uzmemo u obzir međuodnose između fizičkog, eterskog i astralnog tijela. Jer svo troje postoje neovisno kao članovi životinjske organizacije; a svo troje je također različito od onoga što postoji izvan njih, u obliku beživotnih (mineralnih) tijela i kao prisutno u biljnim živim organizmima.
Životinjski fizički organizam, doista se može nazvati beživotnim; ali se razlikuje od mineralnog-beživotnog. Najprije se otuđuje od mineralnog pomoću eterskog i astralnog organizma, a zatim se povlačenjem eterskih i astralnih sila vraća u beživotno. To je struktura na koju sile koje djeluju u mineralu, u čisto zemaljskoj oblasti, mogu biti samo destruktivne. Može služiti cijelom životinjskom organizmu samo dok eterske i astralne sile imaju prevlast nad destruktivnim djelovanjem mineralnih.
Životinjski eterski organizam živi kao biljni, ali ne na isti način. Život je astralnim silama doveden u sebi strano stanje; otrgnut je od sila koje zrače na Zemlju i zatim vraćen u njihovo područje. Eterski organizam je struktura u kojoj čisto biljne sile egzistiraju previše tupo za životinjsku organizaciju. On može služiti životinjskom organizmu kao cjelini samo ako njegov rad osvijetle astralne sile. Ako dobije prednost u svom poslu, nastupa spavanje; ako astralni organizam dobije prednost, imamo buđenje.
I spavanje i budnost ne smiju prijeći određenu granicu djelotvornosti. Kad bi se to dogodilo sa spavanjem, biljni element u cijelom organizmu težio bi mineralnom elementu; kao patološko stanje pojavio bi se prekomjerni rast biljaka. Kad bi se to dogodilo budnom stanju, biljni bi se element morao potpuno otuđiti od mineralnoga; time bi organizam poprimio oblike koji ne bi bili njegovi, već oni anorganske beživotne stvari. Patološko stanje bi se razvilo zbog prekomjernog rasta minerala.
Fizička supstanca prodire izvana u sva tri organizma, fizički, eterski i astralni. Sva tri moraju na svoj način prevladati osebujnost tjelesnog. To čini trostrukost strukture organa. Fizičku organizaciju čine organi koji su prošli kroz etersku i astralnu organizaciju, ali su na putu natrag u svoje područje. Ne mogu u potpunosti stići u svoje područje; jer to bi moralo rezultirati smrću organizma.
Eterski organizam formira organe koji su prošli kroz astralnu organizaciju, ali koji joj neprestano nastoje pobjeći; imaju u sebi moć tuposti spavanja; imaju tendenciju da razviju samo vegetativni život.
Astralni organizam formira organe koji udaljuju vegetativni život. Oni mogu postojati samo ako ih ovaj vegetativni život uvijek iznova obuzima. Budući da nemaju nikakav odnos sa silama koje zrače iz, ili na Zemlju, morali bi stalno ispadati iz oblasti zemaljskog da ih ona neprestano ne zahvaća. U tim organima mora postojati ritmička interakcija između životinjskog i biljnog svijeta. To uzrokuje izmjenična stanja spavanja i budnosti. Kada spavaju, organi astralnih sila također su u tuposti biljnog života. Nemaju nikakav učinak na etersko i fizičko područje. Oni su tada potpuno prepušteni oblasti sila koje zrače iz Zemlje, i u Zemlju.