.- DVANAESTO PREDAVANJE, Dornach, 1. travnja 1920.
Roncegno i Levico voda. Kisik i dušik, i odnos između 'Ja'- astralnog tijela, i eterskog- fizičkog tijela. Proteini i organski sustavi. Biljne bjelančevine. Odnos elemenata kisika, dušika, ugljika i vodika, prema bubrezima, jetri, plućima i srcu. Meditativna metodologija. Zračenje željeza, protu učinak proteina. Biljni i životinjski ugljik. Fluor, magnezij. Silicij. Lužine i kiseline. Probava i stvaranje soli.
Za one čija je zadaća iscjeljivanje, osnovni osjećaj trebao bi proizaći iz promatranja ponekad prilično neobično proturječne veze između vanjskih, to jest izvan ljudskih i unutar ljudskih činjenica. Budući da ovo razmatranje dovodi do vrlo važnih intuicija, posebno za područje lijekova. Da uzmem očiti primjer, želio bih vas samo podsjetiti na to kako je, naprimjer, tvar poput vode Roncegno ili vode Levico - govoreći figurativno - pripremljena od strane dobrog duha, kako bi se pripremile razne snage koje mogu odigrati korisnu ulogu u ljudskom organizmu, pod određenim okolnostima u izvan ljudskoj prirodi. Ako razmislimo o tome - a takve ćemo stvari detaljno okarakterizirati sljedećih nekoliko dana - kako su u ovoj vodi sile bakra i željeza uravnotežene na prekrasan način, i onda, da bi se to kompenziralo, rekao bih, na široj osnovi, da tu ima arsena, onda sebi kažete: postoji nešto u vanjskom svijetu što je gotovo pripremljeno za određene uvjete u čovječanstvu. Svakako se može dogoditi da ovakve stvari izrazito nepovoljno utječu na ovu ili onu osobu. Ali opća valjanost načela također će postati očita i u negativnim slučajevima. Kada se govori o takvim stvarima, na njih treba skrenuti pozornost, pogotovo danas. Jer ovakvim gledanjem na stvari imati će se prilika za suzbijanje određenih simptoma bolesti, simptoma koji se zapravo pojavljuju tek u naše vrijeme. Nemojmo zaboraviti kako sada sa svih strana među stvarno nepristranim promatračima, izbija spoznaja da su sada posebnim uvjetima, moglo bi se reći, pogođeni dijelovi Zemlje i da uzrokuju vrlo posebne oblike bolesti kod ljudi. I nemojmo zaboraviti da postoji još jedna pojava koja mora biti od velikog interesa u današnje vrijeme, a to je da nedvojbeno čak i nešto poput obične gripe koja se danas pojavljuje, ima osebujnu kvalitetu. Ona zapravo budi usnule bolesti, bolesti kojima je organizam sklon, a koje inače ostaju skrivene zbog suprotstavljenih sila organizma, koje bi pod određenim okolnostima mogle spavati do smrti, a na određeni način se otkrivaju kada je čovjek zahvaćen gripom.
Sve to daje hrpu pitanja koja želim koristiti kao osnovu za predavanja u sljedećih nekoliko dana. No, kako bih dobio plodonosnu polaznu točku, želim usmjeriti vašu pozornost na još jednu neobičnost, ali čije duboko značenje možda samo duhovni znanstvenik može u potpunosti cijeniti. Znate kako su kisik i dušik vezani zajedno u našem zraku u određenu labavu vezu, za koju bi se moglo reći da se ne može ispravno definirati, bilo fizikalno ili kemijski. Sada, kao ljudi, kao zemljani, mi smo zapravo potpuno uronjeni u aktivnost koja dolazi od kisika i dušika, i stoga se od početka može pretpostaviti da to ima značenje, kako se u principu ponaša, kako se zapravo kisik odnosi prema dušiku u našoj atmosferi.
Ovdje je važno da nam znanost duha pokazuje da je svaka promjena u sastavu zraka, koja ima tendenciju promijeniti normalan omjer kisika i dušika na jednu ili drugu stranu, također povezana s poremećajima čovjekova spavanja. To nas navodi da pomnije ispitamo odnos koji stoji iza toga. Znate da u znanosti duha moramo reći: čovjek se sastoji od ova četiri člana, fizičkog tijela, eterskog tijela, astralnog tijela i 'Ja'. Znate da nadalje moramo reći da 'Ja' i astralno tijelo izlaze iz određenog odnosa kada zaspimo, iako taj izlaz treba više shvatiti dinamično, i ponovno ulaze kada se budimo. Dakle, morate si reći: u stanju spavanja, astralno tijelo ostaje vezano za 'Ja', etersko tijelo za fizičko tijelo, pa stoga čak i tijekom budnog stanja, moramo gledati na labaviji odnos između astralnog tijela i 'Ja' s jedne strane, i eterskog i fizičkog tijela s druge strane, nego što je to odnos između 'Ja' i astralnog tijela, i između eterskog i fizičkog tijela. Veza je labavija. Ovaj labaviji odnos između dva člana, gornjeg dijela čovjeka, 'Ja' i astralnog tijela, i donjeg dijela, eterskog i fizičkog tijela, ovaj odnos unutar čovjeka pravi je odraz labavog odnosa kisika i dušika u vanjskom zraku. Oboje korespondiraju jedno s drugim na čudesan način. Vanjski sastav zraka uređen je na takav način da ujedno osigurava omjer za vezu između astralnog tijela i eterskog tijela ili s njima povezanog fizičkog tijela i 'Ja'.
Time ćemo naravno skrenuti pozornost i na to kako se trebamo ponašati prema sastavu zraka, kako moramo paziti možemo li ljudima osigurati pravilan sastav zraka ili on nedostaje. Ali sada možete, rekao bih, ići još više u fiziologiju i vidjeti ovu korespondenciju. Ako prođete kroz sve stvari koje su danas poznate, i koje imaju veze s ljudskim organizmom, ustanovit ćete da su sve te tvari koje imaju veze s ljudskim organizmom i njegovim procesima, da su vezane za druge tvari u ljudskom organizmu. Obično su to spojevi i otopine. Samo su kisik i dušik slobodni u ljudskom organizmu. Tako da ono što čini vanjski zrak, igra vrlo posebnu ulogu u organizmu. Činjenica je da su kisik i dušik, u svojoj interakciji, u određenoj mjeri u samom središtu materijala za ljudski organizam. Kisik i dušik povezani su s funkcijama ljudskog organizma, i povezani su kao jedine tvari koje djeluju u slobodnim stanjima, koje ne dopuštaju da njihov način djelovanja bude promijenjen drugim čimbenicima, koji su povezani u sferu, u kojoj se nalaze u ljudskom organizmu. Iz ovoga vidite da nije samo važno što možemo pratiti od onog izvan ljudskog do ljudskog organizma, već također moramo pratiti: da li učinkovitost ostaje slobodna ili je učinkovitost vezana za nešto drugo. Jer neobično je to što u ljudskom organizmu tvari poprimaju poseban afinitet jedna prema drugoj i što stupaju u sasvim posebne odnose. Dakle, ako uvedemo tvar, a u organizmu je već druga tvar, može se pojaviti taj afinitet, taj odnos. Ako dalje slijedite ovu ideju, to će vas dovesti do vrlo specifične intuicije, na koju znanost duha mora ukazati. Znate da se biljni, životinjski i ljudski organizam temelje na proteinskim tvarima. Znate da su, prema trenutnoj kemiji, glavne komponente proteina četiri najvažnije tvari u prirodi: ugljik, kisik, dušik, vodik, a uz to je tu sumpor da djeluje, rekao bih, homeopatski, na ono što rade ostale četiri tvari.
Sada je potrebno imati predodžbu o tome kako dolazi do funkcioniranja, unutarnjeg funkcioniranja proteina, proteinskih supstanci. Zapravo, naša trenutna kemija sasvim prirodno kaže: pa, takva tvar ima konfiguraciju koju joj nameću njezine unutarnje sile. - Onda je nužna posljedica da se identificiraju stvari koje zapravo nisu identične, nisu identične u onoj mjeri u kojoj se zamišlja. Ponekad se i navede neka razlika, identičnost uopće ne vrijedi. To je zapravo samo posljedica ovakvog atomističkog načina razmišljanja o strukturi proteina, to da se biljni protein i životinjski protein zamišljaju kao nešto slično, barem u određenom stupnju kemijski identično. Ali to uopće nije tako, nego je za preciznije promatranje ljudskog organizma činjenica da biljni protein neutralizira životinjski, a pogotovo ljudski protein, da se međusobno ponašaju polarno, da jedno intimno poništava učinke drugoga. To je čudna stvar da je tako, zapravo treba sebi priznati: funkcije životinjskih proteina su takve da su funkcije biljnih proteina poremećene, poništene, djelomično ili potpuno poništene. A to dovodi do pitanja: da, koja je zapravo razlika između onoga što se kao takva tvar javlja u životinjskom ili posebno ljudskom organizmu, i onoga što se događa u biljnom organizmu? - Vidite, ovih sam dana često bio prisiljen govoriti o tome da četiri organska sustava igraju važnu ulogu u odnosu na, rekao bih, sve meteorološko i izvanzemaljsko: mokraćni mjehur, sustav bubrega, sustav jetre, sustav pluća, a tu je i sustav srca. Ova četiri organska sustava igraju bitnu ulogu u odnosu čovjeka prema vanjskom, meteorološkom. Sada, govoreći intimnije, što ta četiri organska sustava zapravo znače?
Ova četiri organska sustava ne znače ništa drugo nego da su tvorci strukture ljudskog proteina. Ova četiri organska sustava su ono što trebamo proučavati. Ne moramo proučavati molekularne atomističke sile proteina, već ako se zapitamo: zašto je protein takav kakav jest? - tada moramo razumjeti unutarnju strukturu proteina kao rezultat onoga što dolazi od ova četiri organska sustava. Protein je zapravo rezultat interakcije ova četiri organska sustava. To također nešto govori o internalizaciji vanjskih učinaka kod ljudi. Moramo prenijeti u organske sustave, ono što današnja kemija traži u strukturi samih tvari. Ljudski protein je stoga nezamisliv u našoj zemaljskoj sferi, u smislu svoje strukture. Ne može biti u svojoj strukturi ako nije pod utjecajem ova četiri organska sustava. Inače se struktura nužno mora promijeniti.
Drugačije je s biljnim proteinima. Biljni protein nije pod utjecajem ova četiri organska sustava, barem tako izgleda; ali je pod drugačijim utjecajem. Pod utjecajem je kisika, dušika, vodika, ugljika, i pod utjecajem svega što je prisutno u vanjskoj meteorološkoj prirodi, pod utjecajem sumpora, koji posreduje u funkcijama ovo četvero. I u slučaju biljnih proteina, četiri tvari koje su raspršene u atmosferi imaju isti učinak kao srce, pluća, jetra i tako dalje kod ljudi. U izvan ljudskoj prirodi postoje formativne snage u ove četiri supstance, koje su u unutarnjoj ljudskoj prirodi individualizirane u ova četiri organska sustava. Važno je zapamtiti da kada kažemo naziv kisik, vodik, ne trebamo misliti samo na unutarnje sile u tim takozvanim tvarima, o kojima govori današnja kemija, nego da o tim supstancama mislimo kao o formativnim silama, djelujućim silama, koje također uvijek imaju odnos jedna prema drugoj, u tome što te supstance svojim učincima doprinose sadržaju zemaljskog svijeta. Ako idemo u detalje, i s unutarnjim organima identificiramo što kisik radi kada je vani, unutarnje ga moramo identificirati s bubrežno-mokraćnim sustavom. Iznutra identificirati ono što ugljik radi kada razvija svoje formativne moći vani, moramo s plućnim sustavom, ali sustav pluća sada ne smatramo dišnim sustavom, već plućnim u onoj mjeri u kojoj ima vlastite formativne moći. Dušik moramo poistovjetiti sa sustavom jetre, vodik sa srčanim sustavom (vidi donji crtež). Vodik vani je zapravo srce vanjskog svijeta, dušik je jetra vanjskog svijeta, i tako dalje.
Bilo bi poželjno da čovječanstvo danas ne samo dopusti da se pokažu ove stvari, već da to radi samoinicijativno. Jer vidite, ako uzmete u obzir da je srčani sustav povezan s formativnim moćima vodika, odmah ćete prepoznati važnost života vodika kao takvog za cijelog čovjeka. Jer s razvojem vodika prema gornjem čovjeku, ono što je dolje više životinjsko se, da tako kažemo, pretvara u ono što je zapravo ljudsko, u ono što ide prema predodžbama i tako dalje. Ali već sam morao reći da postoji utjecaj koji je izvanzemaljski i koji smo morali identificirati s olovom. Sjećate se kako smo spominjali olovo, kositar i željezo kao sile koje imaju veze s gornjim čovjekom. Danas još uvijek nema velike sklonosti da se tako nešto prepozna. Niti će biti velike sklonosti, da se od čovjeka ide prema van i vidi nešto posebno u učinku olova, kao nešto što je povezano s činjenicom da vodik priprema srce, a koji onda priprema aparat za mišljenje. Ali nesvjesni poriv ljudskog razvoja sili - ne mislim kroz neku uznemirenost, ali nesvjesni poriv ljudskog razvoja sili - čovječanstvo prema priznanju te činjenice. Jer činjenicu da olovo igra neku ulogu u izvan ljudskoj prirodi, ako se pogledaju njegove funkcije, nešto je što moderni ljudi više ne mogu poreći, jer je među produktima transformacije radija koje je znanost identificirala, osim odvajanja helija, sada zapravo pronađeno i olovo. Baš kao što je pronađeno olovo, iako njegova takozvana atomska težina nije uobičajena, ali se naziva olovom, tako će se naći i kositar, a isto tako i ono što je izvan čovjeka, i u isto vrijeme jedinu stvar koja se može naći u izvan ljudskoj prirodi koja zadire u ljudsku konstituciju, željezo. Mislim da je neophodno da se danas ne držimo slijepo stvari kao što je znanost o rendgenskim zrakama, što zapravo pruža prekrasnu indikaciju ovog odlaska u izvan ljudsko, i dolazi ne samo do grubih metala koji su nam dani na Zemlji, već i do metalnih sila koje djeluju iz izvanzemaljskog. To je nešto što danas treba reći. Jer primijetiti će se, pogotovo s pojavom, rekao bih, današnjih novih bolesti, da o takvim stvarima svakako treba voditi računa.
Ono što nas sada mora posebno zanimati je da ono što je ugljik, vodik, kisik i dušik izvana, u svojoj interakciji, kojoj posreduje sumpor, preuzima četiri unutarnja organska sustava, individualizirana za čovjeka. Pa, ako na takvu stvar gledate ispravno, primijetit ćete koliko duboko možete vidjeti pravog čovjeka kada ga gledate na ovaj način. Jer tada se više neće činiti, rekao bih, čudesnim, kada se ono što je u čovjeku spontano, što se u početku ne čini izravno podložnim njegovom duhovnom funkcioniranju, dovede u vezu s cjelokupnom izvan ljudskom prirodom. Jer opet vrijedi sljedeće: ljudi su građeni na takav način da imaju, recimo, sustav bubrega. Ali svaki takav sustav ima tendenciju da postane cijela osoba. Zapravo, svaki od ova četiri sustava uvijek nastoji postati cijeli čovjek. Želim reći: bubreg želi postati cjelovita osoba sa svojim funkcijama, srce želi postati cjelovita osoba, sustav jetre želi postati cjelovita osoba, sustav pluća želi postati cjelovita osoba.
E sad, da biste se uvjerili u određene stvari, važno je da svojom pažnjom, odnosno svojom osjetljivošću vidite kako sami na sebi možete uočiti određene učinke nečeg izvan ljudskog u ljudima. Teško da je moguće izbjeći isticanje oštrih granica između prirodne znanosti i znanosti duha. Jer vidite, kada napredujete sa svojim medicinsko meditativnim životom, kada sve više shvaćate kako se uskladiti s meditativnim životom, tako da se osjećate kao osoba koja meditira, uvijek dolazite do konkretne, stvarne samospoznaje. Ovu konkretnu, stvarnu samospoznaju doista ne treba zanemariti kada se radi o pozitivnim zadacima u životu kao što je iscjeljivanje. Tada primijetite da napredovanjem u meditaciji postajete svjesni stvari u vlastitom organizmu koje se prije bile potpuno nesvjesne. Trebate samo sagledati ono što vam se uzdiže u svijest i postat ćete svjesni nečega o čemu je teško govoriti na javnim predavanjima ili čak laičkim predavanjima, jer tada se javlja vrlo specifična tendencija. Kada bi se govorilo o stvarima poput ove na koju sada želim skrenuti pozornost, i kada bi se danas te stvari trebalo priopćiti širem krugu s obzirom na trenutno moralno stanje čovječanstva, onda bi se odmah postavilo pitanje: da, zašto to ne iskoristiti? - Postavilo bi se pitanje: da, trebam li meditirati? - to mogu lakše postići ako jednostavno unesem ovu ili onu tvar. - Prikladnije bi bilo uzeti ovo ili ono umjesto meditacije. Time se ljudi se na određeni način moralno uništavaju. Ali ljudi danas ne bi oklijevali s trenutnim stanjem morala - za trenutak ćete vidjeti što zapravo mislim - i umjesto meditacije, radije bi upotrijebili neka vanjska sredstva, koja bi im u početku pomogla da postignu sličan rezultat kao i meditacijom. Takvo što se zapravo može dogoditi. Jer vidite, ako neko vrijeme radite meditaciju, i imate sklonost odgovornosti za takve stvari, da, baš kao što inače svjesno znate da imate ruke kojima hvatate i noge kojima hodate, dolazite do svijesti o učinku zračenja željeza. Zapravo je slučaj da se svijest o učinku željeza pojavljuje kao nešto čega čovjek postaje svjestan, kao što inače postaje svjestan da ima ruke i noge ili glavu koja se može okretati i tako dalje. Javlja se svijest da se osjećate poput fantoma od željeza. Ono što želim reći je da bi, naravno, ljudi došli i rekli: pa, možete povećati svoju osjetljivost na željezo, osjetljivost na vlastito željezo, uzimajući nešto izvana, i tada ćete imati isti učinak. To svakako vrijedi za određene korake. Ali onda bi bilo opasno da ljudi jednostavno počnu eksperimentirati na ovaj način kako bi na lak način došli do 'vidovitosti', kako oni kažu. Te stvari su učinjene mnogo puta. Ako su napravljene, rekao bih, kao žrtva za dobrobit čovječanstva, onda je to nešto drugo; ali ako su napravljene iz radoznalosti, onda iz temelja uništavaju moralnu konstituciju ljudske duše. Čovjek koji je mnogo eksperimentirao sa samim sobom u tom smjeru, i zapravo pronašao mnogo toga što do danas možete pronaći u njegovim spisima je van Helmont. Dok je kod Paracelsusa više bio slučaj da čovjek ima osjećaj da njegovi uvidi izviru iz njega kao atavistički, da ih na svijet donosi iz nadosjetilnog svijeta, kod Helmonta je uvijek slučaj da dobiva čudesne uvide uzimajući sam ovo ili ono. Vidi se to i po načinu na koji on to prezentira, a mislim da to vrlo jasno ukazuje na pojedinim mjestima. To je nešto najbliže što se može postići, ta unutarnja osjetljivost na učinak zračenja željeza, tog neobičnog učinka koji svjedoči, da iz gornjeg čovjeka izlazi učinak zračenja, koji se grana na sve udove. Čovjek ima jasan pogled - izričito kažem pogled - da se iznutra bavimo željezom, odnosno njegovom funkcijom i njegovom moći.
Sada, ako želim shematski prikazati ovo zračenje željeza, moram u isto vrijeme napomenuti da kao zračenje željeza ono nije dizajnirano da ima učinak izvan ljudskog organizma. Uvijek imate osjećaj da je ono što zrači lokalizirano u ljudskom organizmu i ostaje u njemu. Posvuda postoji nešto (vidi crtež gore) što se suprotstavlja i uzrokuje nakupljanje ovih sila koje željezo zrači. Htio bih reći da željezo kao da zrači pozitivno prema periferiji i kao da prema njemu zrači nešto negativno, ali to negativno kao da zrači na njega kao sferni valovi. To su dva opažaja, onaj koji zrači i onaj koji ga zadržava, ne možete proći kroz njega i, iznad svega, ne možete izaći izvan površine svog tijela. Postupno uočavate da je protu zračenje snaga proteina, tako da ste preko željeza unijeli funkcionalnu vezu u organizam, kojoj se suprotstavlja sve ono što dolazi iz četiriju organskih sustava koje sam prije spomenuo. Nasuprot su jedno drugome. Ova borba je stalno prisutna u organizmu. To je, da tako kažemo, prva stvar koja se može percipirati kroz unutarnji pogled. Zapravo je slučaj da kada se proučava duhovna povijest, jasno se primjećuje kako Hipokratova, pa čak i Galenska medicina rade s ostacima takvih unutarnjih opažanja. Galen više nije bio u stanju sam puno toga uočiti, ali još je bilo raznih predaja iz starijeg vremena koje je zapisao. Onaj tko ga dobro zna čitati, vjerojatno će kod Galena naći dosta svijetla o staroj atavističkoj medicini, koja je već s Hipokratom počela nestajati, pa se zato toliko važnih pogleda na prirodne procese liječenja može pronaći u galenskim spisima.
Sada je slučaj da kada se ide za takvim stvarima, dolazi se zapravo do proučavanja ta dva polariteta u organizmu, tih zračenja i onoga što se nakuplja protiv toga, što zaustavlja zračenja. Važno je ove stvari imati na umu, jer sve što teži stvaranju proteina na način koji sam opisao, uvijek ima veze s učincima brane, a sve što se unosi u ljudski organizam u metalnom obliku ima veze s učincima zračenja. Naravno, postoje značajni izuzeci od toga, ali oni su izvanredno karakteristični, i upravo kroz takve karakteristične iznimke, može se duboko sagledati cijelo to čudno međudjelovanje sila u ljudskom organizmu koje se afirmiraju sa svih mogućih strana egzistencije svijeta. Naravno, potrebno je malo slijediti ono što sam ovdje već naznačio i o čemu onda možete detaljnije razmišljati. Naprimjer, samo moram spomenuti da ugljiku u biljkama - to vidimo kod Carbo vegetabilis, s kojim smo se jučer bavili - nedostaje nešto što životinjski ugljik obično ima, zapravo uvijek ima, određeni sadržaj dušika. To uzrokuje vrlo različito ponašanje kod izgaranja životinjskog i biljnog ugljika. To zauzvrat uzrokuje tendenciju životinjskog ugljika da ima neke veze s proizvodnjom takvih stvari kao što su, naprimjer, žuč ili sluz, ili čak mast. Razlika koju vidimo između životinjskog i biljnog ugljika navodi nas da pogledamo način na koji metal djeluje drugačije od nemetala u ljudskom organizmu. Drugim riječima: nešto zrači i nešto je što zaustavlja zrake, nešto što akumulira.
Sada, dolazite do vrlo važnih stvari kada uzmete u obzir ovu polarnu interakciju. Vidite, u znanosti duha često smo naglašavali kako postoje razdoblja života. Razdoblje od djetinjstva do promjene zuba, zatim razdoblje koje se proteže do spolne zrelosti, a zatim treće koje traje do početka dvadesetih godina. Ta životna razdoblja zapravo su povezana s intimnim procesima u ljudskom organizmu, te se može reći: prvo razdoblje života, koje završava promjenom zuba, zapravo je ono što sam često okarakterizirao, to je ograničavanje sebe, u određenoj mjeri koncentriranje cjelokupne aktivnosti na stvaranje čvrstog okvira, na umetanje čvrstog okvira. Konačna točka je postignuta kada ovaj čvrsti okvir pomakne zube prema van. Očito je da bi ta diferencijacija čvrstog u ovom još uvelike fluidnom čovjeku, ta diferencijacija čvrstog trebala imati mnogo veze s ukupnim oblikovanjem ljudske figure posebno u smjeru periferije. I vrlo je znakovito da u svemu što se događa, značajan udio moramo pripisati dvjema tvarima kojima se u ljudskom organizmu inače posvećuje premalo pažnje, a to su fluor i magnezij. Fluor i magnezij, u razrjeđenju u kojem se javljaju u ljudskom organizmu, imaju vrlo značajnu ulogu, posebno u procesu djetinjstva do promjene zuba. Ono što se uključivanjem procesa skrućivanja integrira u ljudski organizam, stalna je interakcija sila magnezija i fluora, pri čemu sile fluora preuzimaju ulogu da djeluju u čovjeku poput plastičnog umjetnika, zaokružuju, zadržavanju zračenja, ali sile magnezija imaju učinak zračenja, organiziraju snopove vlakana i slično, tako da se vapnenasta tvar može organizirati. I zapravo ne govorite ništa besmisleno, samo nešto što je nevjerojatno u skladu s prirodom kada kažete: zub jednostavno nastaje tako što kipar fluor vrši oblikovanje u odnosu na njegov opseg, njegov cement i caklinu, te magnezij u njega ulije ono što treba oblikovati. - Zato je jako važno, rekao bih, uspostaviti pravu ravnotežu, da tako kažem, između unosa magnezija i unosa fluora u ranom djetinjstvu, i uvijek ćete doživjeti da će se zubi rano oštetiti ako se ta ravnoteža ne postigne. Potrebno je početi promatrati formiranje djetetovih zuba već od prvog zuba, ima li slabije razvijenu caklinu ili zubi teže da budu sitni - o tome ćemo morati detaljnije govoriti, ali sada ćemo zaokružiti - te da se tada osigura da odgovarajuća prehrana pomaže jednom ili drugom, kroz opskrbu fluorom ili kroz opskrbu magnezijem, u odgovarajućim spojevima. To nam omogućuje izravan uvid u ljudski formativni proces. Ovu interakciju između magnezija i fluora, to jest između nečega što je izrazito izvan ljudsko u smislu svoje supstancijalne konstitucije, nalazimo u prvim godinama života, jer u tim prvim godinama čovjek je zapravo u velikoj mjeri samo član vanjskog svijeta. Fluor se uzima iz vanjskog svijeta, iz izvan ljudskog, da bi spriječio učinak zračenja metala.
Ako uzmemo treću epohu ljudskog života, tu se slično opet radi o pravilnoj ravnoteži između željeza i samog proteina, cjelokupnoj tvorbi proteina. Ako ravnoteža nije pravilno podešena i ako ne nastaju tvorevine koje se suprotstavljaju onome do čega dovodi nepravilna ravnoteža, naime nepravilno uspostavljena interakcija između proteina i željeza, tada nastaju sve pojave koje izvana dolaze do izražaja tipične za anemiju. Neophodno je da se čovjek ne promatra grubo u njegovu razvoju i da se prezentira ovo ili ono - uništeni zubi kasnije, što je već u adolescenciji u fazi pripreme, što dovodi do karijesa u kasnijem životu, ili čak na ono kod slabokrvnosti obraća se pažnja samo na ono kemijsko - već se mora prodrijeti u cjelokupni misterij ljudske organizacije, ako se želi razumjeti nešto od onoga što se događa kod bolesnih ljudi.
Sada otprilike znate koji su metali uključeni u strukturu ljudskog organizma. Metali koje sam vam upravo opisao kao najvažnije u određenom pogledu, olovo, kositar, bakar, živa, srebro i zlato, nisu uključeni - s izuzetkom željeza. Uz izuzetak željeza, kao što rekoh, nisu izravno uključeni u funkcioniranje ljudskog organizma, ali to ih ne čini ništa manje uključenima u čovjeka. Ako tražimo tvar koja najviše sudjeluje u nastanku tvari koja se nalazi više prema periferiji ljudskog organizma, dolazimo do silicija. Već sam govorio o tome. Ali ono što se događa u ljudima nije samo unutar kože, da tako kažemo; mora se reći da su ljudi ugrađeni u univerzalne procese. I baš kao što su one tvari za koje znate da su važne unutar ljudskog organizma, tako su važni i metali koje sam ovdje naveo, oni djeluju na ljude. Samo je željezu dodijeljena uloga posrednika. Željezo je ono što, da tako kažemo, preuzima ulogu posrednika između onoga što se nalazi unutar ljudske kože i onoga što se nalazi izvan kože. To nam omogućuje da kažemo: cjelokupni sustav koji se pojavljuje u čovjeku pluća, koji nastoji postati cjelovito ljudsko biće, nešto je što je snažno povezano sa cjelokupnim odnosom čovjeka prema univerzalnom životu prirode. Mora vam biti jasna činjenica da kada se fokusirate na ono što vidite kako ljude gledate jednostavno anatomski, da zapravo uzimate u obzir samo dio čovjeka. Jer to nije cijeli čovjek, to je ono čovjeka koje se suprotstavlja tom izvan ljudskom aspektu koji pripada čovjeku, koji se opet sastoji u učincima olova, kositra, bakra i tako dalje, učincima koji su sadržani izvan samog čovjeka. Tako da nikada, čak i ako čovjeka promatramo u prirodoznanstvenom smislu, ne bismo trebali čovjeka smatrati ograničenog kožom. Kao što se može vidjeti iz ovoga, kod čovjeka ne dolaze u obzir samo utjecaji od iznutra prema van, da tako kažem, već postoje oni učinci koji daju neku vrstu smjera njegovim organskim procesima. Iz sljedećeg jasno možete vidjeti tu mogućnost.
Vi znate da neke tvari djeluju u ljudskom organizmu jednostavno tako što se pojavljuju vezane za alkale ili tako što su vezane za kiseline, ili kako se kaže u znanosti, pojavljuju se neutralno u solima. Ali ovo ponašanje alkala prema kiselinama kao suprotstavljenim polarnim sustavima sila, koje onda dovode do neke vrste neutralnosti u solima, tu se ne iscrpljuje stvar, već je ono što treba uzeti u obzir to kako se ovo trojstvo, kiseline, alkali, soli, odnosi prema cjelokupnom smjeru sila organa. Otkriti će se da sve što je alkalno ima tendenciju podržavanju onih učinaka koji počinju, recimo, u ustima i nastavljaju se u probavi, od naprijed prema natrag; isto tako, i svim drugim procesima koji imaju veze s tim, koji se odvijaju od naprijed prema natrag. Alkali imaju veze s ovim smjerom od naprijed prema natrag, kiseline imaju veze s obrnutim smjerom. Tek kada se uzme u obzir kontrast između čovjeka naprijed i čovjeka natrag, dolazi se do kontrasta između alkalnog i kiselinskog. U tu svrhu, element soli se ponaša usmjeren prema Zemlji, stojeći okomito prema ova dva. Svi oni učinci koji idu odozgo prema dolje, ono su u što se solno zabija. Dakle, morate uzeti u obzir tri smjera ako želite razmišljati: kako se čovjek prilagođava na alkalno, kiselinsko i solno. - Ovdje imate još jedan primjer kako, promatrajući ljude, možete izgraditi most između čisto vanjske kemije metala i fiziološkog, jer ovdje imate usmjeravajuće sile. Tu ste također dali cijeli odnos između solnog i Zemlje, i tu je cijela stvar što se tiče alkalnog i kiselinskog, što bi se shematski moglo prikazati ovako: ako je ovdje Zemlja, onda je solno usmjereno prema Zemlji, a alkalno i kiselinsko teže kruženju oko Zemlje. A to je povezano s činjenicom da se samim poznavanjem pravaca djelovanja u organizmu, na određeni način može i intervenirati u te pravce djelovanja. Postoji nešto vrlo važno u liječenju vanjskim sredstvima, putem utrljavanja, putem masti, svega što djeluje izvana. I onda moramo proučavati što izvana djeluje u određenom smjeru. Pod određenim okolnostima, flaster od gorušice, učinak neke metalne masti - naravno, prikladno pripremljene - jednako je važan za organizam kao i unutarnje liječenje. Samo morate pogledati - to će biti jasno iz ovoga što sam upravo rekao - jer naravno, nije svejedno, nanosi li se flaster na jedan ili drugi dio tijela. Jer vrlo je važno da se postavljanjem na odgovarajući dio tijela stvori protudjelovanje štetnoj sili. Postavljanje na bolno ili na neki način nadraženo mjesto neće uvijek biti ispravna stvar.