.- TRINAESTO PREDAVANJE, Dornach, 2. travnja 1920.
Djelovanje eterskog tijela. Stvaranje tumora i upale kao rezultat nepravilnog djelovanja eterskog tijela. Polaritet procesa nastanka tumora i upalnog procesa.Viscum album. Carbo vegetabilis. Psihijatrijska klinička slika kao posljedica poremećenih procesa izgradnje organa. Učinci kave i čaja. Zadovoljstvo u šećeru.
Moglo bi se dogoditi da će se s obzirom na tri niza činjenica, materijalistički usmjerena medicina okrenuti više onom znanstveno duhovnom, i to je slučaj s nizom činjenica o kojima sada moramo raspravljati. Biti će u razmatranju sve što je povezano s tumorima, a posebno s njihovim mogućim zacjeljivanjem. I to će postati očito istinski racionalnim razmatranjem takozvanih duhovnih bolesti, a zatim i terapijskim znanjem koje će trebati steći da bi se koristilo vanjskim sredstvima, to jest utrljavanjem, mazanjem i slično. Teško se možemo nadati da ćemo se približiti takvim stvarima kao što su tumorske formacije koje zatim kulminiraju u formiranju karcinoma, s običnim fizičkim istraživanjima - bez duhovno-znanstvenih uvida koji bi barem dali smjer i orijentaciju. Danas je psihijatrija u tako žalosnom stanju, pogotovo što ne postoji most koji vodi od nje do svijesti ljudi - jer mostovi u prirodi su posvuda - naime do uobičajene druge patologije i terapije, i iz tih će se tih područja možda prvo ulaziti u duhovno-znanstvena razmatranja. Biti će potrebno obratiti pažnju na sve što znanost duha može reći, trebate samo uzeti u obzir moju literaturu i vidjet ćete da je ona već puno rekla u tom smjeru. U obzir će se morati uzeti cjelokupna intervencija eterskog tijela u ljudskom organizmu.
Ne treba tvrditi da se jednostavno mora biti vidovit da bi se moglo govoriti o djelovanju eterskog u ljudskom organizmu. Jer iz mnogih procesa koji su jednostavno suprotni aktivnostima eterskog tijela, možete vidjeti da etersko tijelo nije aktivno na određeni način ili barem ne radi ispravno. A da bi se došlo do valjanih ideja na ovom području, bit će potrebno sagledati sve što je povezano s upalom, što se razvija na temelju upale, i sve što je povezano s tumorskim tvorbama i što počevši odatle, uništava ljudski organizam. U slučaju tumorskih tvorevina, vrlo je opravdano nastojanje da tek danas, u odnosu na društvene uvjete koje također treba mijenjati - ne one vanjske, nego one u kojima medicina ima ulogu, posebice higijena - danas još nije izvedivo da neki ideal uvijek zahtijeva odbacivanje kirurškog noža kada nastaju tumori. Radi se samo o stvaranju zamjene za ono što kirurški nož postiže i ne postiže - svakako u određenom pogledu postiže ali i ne postiže. Nedvojbeno će se mnogi ljudi koji danas podržavaju kirurški nož jednostavno zato što ne postoje načini za davanje informacija, okrenuti suprotno kada informacije budu dostupne.
Sada, ne trebam objašnjavati cjelokupnu prirodu upalnih procesa, u njihovim različitim specifičnim oblicima prema organima. To je nešto što mogu reći da je dobro poznato. Ali ono što se ne zna, upravo je ono što u određenoj mjeri lebdi kao jedinstven proces iznad svih upalnih procesa. Taj jedinstveni proces najbolje se može okarakterizirati riječima: u svemu onome što je prava upala, bila ona mala ili vrlo velika, što onda dovodi do stvaranja čira na temelju upale, u svemu ovome želim reći da duhovno-znanstveno istraživanje još mora imati na umu, da cjelokupno etersko tijelo čovjeka radi kao takvo, tako da se još uvijek možemo osloniti na činjenicu da se može nešto učiniti da se vrati učinak eterskog tijela, koje je u određenom smislu, u jednom smjeru, postalo tromo, da se vrati učinak eterskog tijela tako da etersko tijelo čovjeka radi na zdrav način. To je zapravo samo usmjeravanje aktivnosti eterskog tijela u vrlo određenim smjerovima, dok zdravo etersko tijelo mora proširiti svoju aktivnost preko svih odgovarajućih smjerova organizma. Ovo je u biti slučaj da se može reći: mogu se naći reakcije - o njima ćemo kasnije - koje zauzvrat mogu stimulirati etersko tijelo, koje, naprimjer, postaje tromo u određenom organskom sustavu, ako je još uvijek zdravo u cjelini, da u tom smjeru razvija svoju, da tako kažem, univerzalnu djelatnost.
Kod tumora je drugačije, kod svih vrsta tumora. Ovdje se radi o tome da se određeni procesi u fizičkom tijelu čine izravnim neprijateljima aktivnosti eterskog tijela, da se do određene mjere procesi u fizičkom tijelu jednostavno bune protiv aktivnosti eterskog tijela, i da etersko tijelo više nije učinkovito za ta područja fizičkog tijela.
Ali etersko tijelo ima vrlo veliku sposobnost regeneracije, i duhovno-znanstvenim načinom uvijek se može vidjeti da ako se može ukloniti prepreka, ukloniti neprijatelja koji stoji na putu nečije aktivnosti u određenom području, onda se može uhvatiti u koštac s tim pitanjem. Tako da se može reći: u slučaju tumora radit će se o, takoreći, prirodnom djelovanju uklanjanja fizičkih aktivnosti koje su u sukobu s eterskim tijelom, tako da etersko tijelo zauzvrat može raditi na mjestu na kojem se povuklo.
To će biti od velike važnosti u, recimo, liječenju karcinoma. Karcinom, ako se samo ispravno promatra, lako pokazuje da, unatoč svojim različitim oblicima, predstavlja pobunu određenih fizičkih sila protiv sila eterskog tijela. Možete vidjeti karakterističan učinak u unutarnjim tvorbama karcinoma, gdje dolazi do keratinizacije, koja ostaje više u pozadini, ali ima tendenciju biti prisutna čak i u tvorbama karcinoma koje su više na površini, kako se fizička struktura proteže preko eterske strukture koja bi trebala biti na tom mjestu. Ako ispravno proučite ove dvije stvari, na kraju ćete doći do stajališta, koje je sada gotovo opipljivo, da upala i stvaranje čira predstavljaju potpunu suprotnost stvaranju tumora. Ove dvije stvari su doista polarne suprotnosti. Kad kažem da se to osjeti, samo vas molim da se prisjetite iskustava koje možete doživjeti kada se pojavi površinski karcinom, gdje se ono što se događa vrlo često može zamijeniti s pseudo-ulkusima, barem u određenim smjerovima. Iznad svega, potraga mora biti u pravcu detaljnijeg proučavanja ovog polariteta.
U tim stvarima vrlo često nas zbunjuju neka ne baš prastara, ali bih rekao srednjovjekovna imena koja se i ne odnose na Srednji vijek, već na jedno vrijeme sasvim blizu iza nas, prošlo vrijeme. Nije sasvim ispravno nazvati tumorske formacije 'neoplazmama'. Najviše, to jesu u vrlo trivijalnom smislu da ih prije nije bilo, ali nisu to u smislu da rastu na tlu samog organizma, njegovoj koži. Umjesto toga, budući da fizičko tijelo u jednom procesu dolazi u tako jaku opoziciju eterskom tijelu, vanjsko tijelo se također podređuje, da tako kažemo, onom vanjskom, prirodi, koja je neprijateljska prema čovjeku, a stvaranje tumora otvara snažan pristup svim mogućim vanjskim utjecajima.
Sada je stvar proučavanja, rekao bih, protuslike svim tim stvarima. U izvan ljudskoj prirodi, upućujem vas na promatranje, recimo, formiranja imele. Potrebno je najprije obratiti pozornost na to kako se razne vrste imele razvijaju na drugim biljkama. Ali nije ni u tome stvar. Za botaniku je svakako bitna stvar parazitska priroda imele. Ali za proučavanje odnosa između izvan ljudske i ljudske prirode bitno je da je imela, jer raste na drugim biljaka, prisiljena vegetirati u drugačijem godišnjem ritmu, to jest da je naprimjer već završila svoje cvjetanje prije negoli stabla na kojima raste u proljeće počinju formirati lišće, da je vrsta zimske biljke, da se donekle ne izlaže - ova imela je biljka koja se ponaša, rekao bih, aristokratski - štiteći se od prejakih sunčevih zraka ili svjetlosnih utjecaja ljeta, preko lišća drveća. U skladu s procesima opisanim prije neki dan, Sunce uvijek moramo promatrati kao predstavnika djelovanja svjetlosti. To bi bio predmet fizikalnog promatranja i ne pripada ovdje. Ne može se potpuno izbjeći ono što je u naš jezik dospjelo iz ne sasvim ispravnog pogleda na prirodu. Ali cjelokupan način na koji imela raste i uspijeva, tako što se veže za druge biljke, ono je što je posebno važno. To znači da imela stječe sasvim posebne moći. Prisvaja moći koje se mogu opisati na sljedeći način: uz pomoć svojih snaga, ne želi sve što žele izravne organizacijske snage, ravno razvijajuće organizacijske snage, i želi ono što ne žele organizacijske snage koje se ravno razvijaju. I ovdje će stvar postati jasna tek ako se shvati tako da se kaže: ako, nacrtano vrlo shematski (vidi crtež ispod), postoji mjesto u fizičkom ljudskom tijelu koje se svojim silama buni protiv cjelokupnog utjecaja eterskih sila, tako da se eterske sile akumuliraju i zaustavljaju, da tako kažemo, i nastaje nešto kao nova izraslina koja tek nastaje, i imela je ta koja djeluje protiv ovoga džepa koji se tamo stvorio. U neku ruku, ona ga vraća na mjesto, gdje ne želi ići.
I tu se kroz pokus nekako možete uvjeriti, što se naravno, rekao bih, može učiniti samo kad se ukaže prilika. Moći ćete proučiti ovu protu tendenciju imele protiv ravne organizacije iz jedne činjenice, naime ako promatrate kako imela utječe na uklanjanje posteljice. Ona zadržava posteljicu u ljudskom organizmu, što znači da na ovaj način čini suprotno od onoga što ravna organizacija zapravo želi. To je nešto što je jedno od najbitnijih svojstava procesa učinkovitosti imele, da postigne nešto poput zadržavanja posteljice, to jest zaustavlja normalnu organizaciju. Kod procesa koji su suptilniji u ljudskom organizmu, ali koji se zapravo temelje na istoj stvari kao i zadržavanje posteljice, to je naravno puno manji problem. Ali ista stvar koja ima snažan učinak kada imela poništi ravnu organizacijsku tendenciju, ono je što vidite na slikama koje dobijete kada uzmete u obzir učinkovitost imele općenito. Nije li istina, ako primijetite da se imela suprotstavlja sklonostima eterskog tijela koje, naprimjer, ne želi u pravoj mjeri zahvatiti fizičko tijelo, i ako tada dobijete određeni učinak imele, tada etersko tijelo prejako drži fizičko tijelo i dolazi do napadaja. U drugim slučajevima, učinak imele stvara taj čudan osjećaj da biste stalno mogli pasti. To su stvari koje su povezane s činjenicom da je naprimjer, imela u biti uzrok onečišćenja.
Tako posvuda možete vidjeti, primjerice u vezi s razvojem epilepsije, da imela ima taj protu učinak na ljudski organizam. Ali to nema veze s njezinim parazitiranjem koliko s činjenicom da si i ona dopušta - ako smijem upotrijebiti trivijalan izraz, a pogotovo će me oni iz Beča razumjeti - pojesti dodatnu kobasicu skuhanu od prirode. Traži da joj priroda ispeče dodatnu kobasicu, jer ne želi napredovati u normalnom tijeku godine, cvjetajući nakon proljeća i potom donoseći plodove, već radije razvija te stvari u drugo vrijeme, u dodatno vrijeme, tijekom zimskog vremena. Pritom čuva one snage koje se suprotstavljaju uobičajenom tijeku događaja. Kad to ne bi previše vrijeđalo, moglo bi se reći ako se promatraju tvorevine imele, i uzme u obzir aktivnost prirode: ova aktivna priroda je poludjela, kad je imela u pitanju, sve radi u krivo vrijeme. Ali to je upravo ono što morate koristiti kada, s druge strane, ljudski organizam fizički poludi, a to je naprimjer, kada nastaju karcinomi. Ovdje se radi o razvijanju razumijevanja takvih veza.
Imela je nesumnjivo ta čijim će se potenciranjem morati zamijeniti kirurški nož, u slučaju tumorskih tvorevina. Radit će se o korištenju posebno ploda imele, ali i u vezi s drugim moćima same imele, može se postupati na pravi način, tako da bude lijek.
Nije li istina, ludost je, naprimjer, da je cijela egzistencija imele vezana uz činjenicu da je oplodnja imele ovisna o prijenosu putem leta ptica; zar ne, imela bi izumrla da ptice neprestano ne prenose oplodne tvari s jednog stabla na drugo. Zanimljivo, ove oplodne tvari također se prenose preko ptica, tako da se tvari imele najprije apsorbiraju u tijelo ptice, a zatim se ponovno prazne kako bi iznikle na drugom stablu. Sve su to stvari koje vam, ako ih dobro promatrate, omogućuju uvid u cijeli, ako mogu tako reći, proces nastanka imele. Zatim se radi o dovođenju ljepive tvari, tvari slične ljepilu kod imele, u ispravan kontekst s sredstvom za usitnjavanje, i postupno se postiže vrlo visoko potenciranje te tvari nalik na imelu.
Zatim će to biti stvar specijalizacije za razne organe - o tome ću kasnije - djelomično na temelju lokacije imele, raste li na ovom ili onom drvetu. Ali još jedna stvar koja je važna, bit će mogućnost proizvesti nešto u lijekovima na temelju činjenice da ova tvar slična ljepilu stupa u interakciju s određenim metalnim tvarima, metalnim supstancama što se naravno može postići sadržajem metala u drugim biljkama. Ali kombinacija, recimo, imele sa stabla jabuke, i trljanja srebrnim solima rezultirala bi nečim što bi se moglo suprotstaviti svim karcinomima abdomena u visokoj mjeri.
Sada ćete shvatiti da o ovim stvarima moram govoriti pažljivo jer je, s jedne strane, tendencija na koju se ukazuje apsolutno točna i temelji se na dobro utemeljenim duhovno-znanstvenim istraživanjima, ali s druge strane, u ovom trenutku, tamo gdje počinje praktični proces liječenja, počinje potpuna ovisnost o obradi tvari imele, jer u osnovi jedva da postoji znanje da se proces izvede na ispravan način. Ovo je naravno mjesto, gdje bi znanost duha mogla imati blagotvoran učinak, samo ako bi mogla biti u stalnoj suradnji s onim na čemu se temelji velik dio ostale medicinske struke, naime s kliničkim procesom. I to je ono što čini odnos između znanosti duha i medicine tako teškim, jer te dvije stvari, mogućnosti kliničkog promatranja i duhovno-znanstvena istraživanja, danas jednostavno moraju biti potpuno razdvojene zbog naših društvenih institucija. Ali upravo iz ovoga možemo vidjeti da je jedini način da se dođe na zelenu granu, kombinirati to dvoje. Dakle, bit će stvar stvarnog stjecanja iskustva u tom smjeru, jer teško da ćete moći impresionirati vanjski svijet takvim stvarima, osim da im barem date potvrdu putem vanjskih kliničkih izvješća i tako dalje. Ovo nije toliko unutarnja nego vanjska nužnost.
Također će biti moguće dokazati da se učinak imele stvarno temelji na onome što sam sada objasnio. Samo trebate nastaviti metodično. Jer reći ćete sebi: formacije debla stabla su zapravo više izdanci supstance zemlje, ona su zapravo samo mali brežuljci u kojima je vegetacija još uvijek tu, iz kojih niču ostali bitni dijelovi stabala. Pa ako na njemu raste imela, ona zapravo, zar ne, raste korijenjem prema zemlji, tako što se ugodno smjestila na samom stablu. Stoga je za očekivati da bismo mogli imati slično iskustvo s biljkama, ako provodimo pokuse s biljkama koje usvajaju suludu 'aristokraciju' imele, bez da istodobno imaju sklonost parazitizmu, da bi se moglo doživjeti slično iskustvo s tim biljkama. Pa, to će se i dogoditi. Ako se krene ispitivati zimske biljke na njihovu anti-sklonost u odnosu na normalnu sklonost ljudskog organizma, uključujući normalnu sklonost stvaranju bolesti, time se može očekivati da biljke za koje je prikladno cvjetati zimi, moraju imati slične učinke. Samo niz pokusa trebate proširiti na biljke kao što je Helleborus niger (kukurijek), i vidjet ćete da zapravo postižete slične učinke. Ali treba uzeti u obzir kontrast, kako sam već opisao, barem provizorno, između muškog i ženskog. Tako da sa Helleborus niger teško da ćete postići neke učinke, vidljive na ženama, ali opipljive na muškoj prirodi, ako postoje tumori i pokušavate dobiti više potenciranje, kao što sam naveo za imelu.
Kada radite na ovaj način, stvarno morate uzeti u obzir uvjete poput toga hoće li biljka uspijevati ljeti ili zimi, dobiva li svoju učinkovitost iz toga što se ponaša poput imele, ili više naginje zemlji nego ona. Imela ne ide u zemlju, crna kukurka, božićni cvijet, voli u zemlju, te je stoga više vezana za muški sustav sila, koji je pak više povezan sa zemaljskim, odnosno istaknuo sam prije nekoliko dana, da je sustav ženskih sila više povezan s izvanzemaljskim. Ove stvari svakako treba uzeti u obzir. Naime, riječ je o stjecanju određenog uvida u same prirodne procese. Zato sam pokušao to okarakterizirati na način na koji smo to učinili, da bi pokazao, da tako kažem, kakve su vanjske sile, pokušao sam upotrijebiti moralne ideje kao što su boemi, aristokrati, ludilo, i tako dalje, jer one nisu sasvim neadekvatne u odnosu na ono što se razmatra.
Pa, kada dobijete takve ideje, također ćete se suočiti s karakterističnom razlikom koja postoji između učinkovitosti lijekova izvana i lijekova iznutra. Ali prije nego to uzmemo u obzir, još uvijek moramo imati predodžbu o idejama koje nas mogu dovesti do te razlike na pravi način. Naprimjer, to je definitivno nešto što treba proučavati za određene bolesti koje se sada pojavljuju: da će se za te, da tako kažem, nove bolesti - to sam već jučer istaknuo - za proces liječenja morati proučavati tako nešto kao što je, naprimjer, jednostavno izlaganje Carbo vegetabilis močvarnom plinu, na određeno duže vrijeme, jednostavno ga pustite da leži u močvarnom plinu, a zatim, nakon što je dovoljno impregniran močvarnim plinom, provodi se trituracija. Tako ćete dobiti nešto što bi bilo izvana djelotvorno na određeni način kao mast i slično, pogotovo ako ga utrljate stvarima koje onda mogu pospješiti učinak. Stvar je jednostavnog pronalaženja tehničke metode za ovako nešto. Kada bi se trituracija radila nekom metodom koja bi se sigurno mogla naći, s talkom naprimjer, onda bi se u tom sredstvu imalo nešto što bi bilo izvana djelotvorno kao mast i slično.
Ali stvar je razumijevanja takvog procesa. Nećemo to prozreti ako ne izoštrimo svoju perspektivu tako što naučimo zdravo razmišljati, čak i u psihijatriji. Vjerujte mi da znanstvenika duha, ako smijem biti drastičan, zapravo živcira sam izraz duhovna bolest, jer je glupo koristiti izraz duhovna bolest, jer je duh uvijek zdrav i zapravo ne može oboljeti. Besmislica je govoriti o duhovnim bolestima. Uvijek je riječ o tome da je sposobnost duha da se izrazi poremećena fizičkim organizmom, a nikada o stvarnoj bolesti duhovnog ili duševnog života. Sve su to samo simptomi koji se javljaju.
Ali sada morate imati oko za specifične pojedinačne simptome. Možda ćete moći vidjeti razvoj onoga što bismo mogli nazvati prvom predispozicijom, a zatim daljnji razvoj, recimo, nečega poput religioznog ludila ili nečeg sličnog tome - zar ne, nijedan izraz nije točan jer je terminologija u ovom području zbrkana, ali mi jednostavno moramo koristiti riječi. Naravno, sve su to samo simptomi. Ali ako pretpostavimo da se ovako nešto razvije, onda će biti pitanje mogućnosti da dobijemo sliku cijelog ovog procesa razvoja. Ali onda, kada jednom steknete ovu sliku, bit će potrebno pogledati sve abnormalnosti u procesu formiranja pluća kod osobe koja pokazuje ovu sliku, ne u procesu disanja, već u procesu formiranja pluća, u metabolizmu pluća. Jer termin bolest mozga zapravo nije sasvim točan. Ako je izraz duhovna bolest potpuno pogrešan, onda je izraz bolest mozga zapravo napola pogrešan, jer su degeneracije koje se događaju u mozgu zapravo uvijek sekundarne. Kada je riječ o bolestima, primarno nikada nije ono što se događa u gornjem čovjeku, nego uvijek u donjem čovjeku. Primarno je zapravo uvijek u organima, koji uključuju četiri organska sustava, sustav jetre, bubrega, srca i pluća. I još važnije od svega drugog, za nekoga tko je sklon onim oblicima ludila gdje izumire interes za vanjski život i osoba postaje iznutra zamišljena i prepušta se zabludama, da dobije predodžbu o prirodi svojih plućnih procesa. To je iznimno važno.
Kod ljudi koji pokazuju samovolju, tvrdoglavost, svojeglavost, dakle sve ono što predstavlja izvjesnu nepomičnost pojmovnog sustava, kruto držanje uz pojmove, u tom slučaju potrebno je provjeriti što radi proces jetre dotične osobe. Jer kod takve osobe uvijek unutarnja organska kemija ne funkcionira kako treba. Čak i ono što smo navikli opisivati kao 'omekšavanje mozga' u trivijalnom životu, to su sve sekundarne stvari. Primarni problem kod takozvanih duhovnih bolesti leži u organskim sustavima, iako ga je ponekad teže uočiti. A budući da leži u organskim sustavima, ponekad je tako tmurno vidjeti kako se duhovno liječenje najmanje može suočiti s tim stvarima, kako je duhovnim liječenjem često puno lakše nešto postići kod pravih organskih bolesti nego kod takozvanih duhovnih bolesti. Morat ćemo steći naviku liječenja duhovnih bolesti lijekovima. To je bitno, i to je drugo područje u kojem će vanjski smjer medicine morati pronaći svoj put da bi došao do znanosti duha.
Pravi promatrač na ovom polju uvijek će biti istinski školovani psiholog. Jer u psihičkom životu sa svojom velikom raznolikošću, sa svojim načinom, koji često samo izgleda sugestivno, ima nevjerojatno mnogo toga i stvarno treba doći do pravog načina promatranja. To mogu objasniti na primjeru: jednostavno zato što kod ljudi nije slučaj, da u odnosu na njihove sposobnosti - pod kojima sada mislim na sve što također leži u sposobnostima kroz fizičku organizaciju, koja postaje oruđe za duhovnu organizaciju - da ljudi nisu jednostavni po prirodi, nisu jednostavno dizajnirani. Kolikogod čudno zvučalo, sasvim je moguće da netko ima osobine koje tjeraju da ga zovemo imbecilom, slaboumnom osobom, ali da govori stvari koje su pametne i domišljate. To je sasvim moguće. To je moguće jer netko svojom glupošću može biti vrlo sugestivan i vrlo lako može odražavati tajanstvene utjecaje okoline. Kulturno-povijesno i patološki, tu možemo promatrati najzanimljivije stvari. Naravno, nema potrebe spominjati imena kada je riječ o rezultatima takvih istraživanja; to naravno malo potkopa povjerenje, ali nije dobro spominjati imena. Ima jedna posebnost, pogotovo u novinarstvu, da zapravo slabi umovi mogu postati dobri novinari, jer su svojom glupošću u stanju dati, ne svoje ograničeno mišljenje, nego ono što je mišljenje vremena. To se kroz njih reflektira, pa su primjerice, izjave slaboumnih novinara puno zanimljivije od izjava čvrstih, neovisnih novinara. Puno više o tome što čovječanstvo misli, naučite od slaboumnih novinara nego od jakih novinara, koji uvijek pokušavaju stvoriti vlastito mišljenje. To je samo ekstremni slučaj, ali koji se u životu uvijek iznova događa, događa se ono što se u najvećoj mjeri može nazvati maskiranjem stvarnog slučaja. Razlog zašto ne primjećujete glupost je taj što se na početku pojavi nešto što može biti čak i vrlo genijalna izjava. Pa naravno, u svakodnevnom životu to i nije bitno, jer uostalom, nema štete ako nam novine pišu idioti ako donose samo dobre vijesti, zar ne. Ali u posebno radikalnim slučajevima, gdje stvar ide dalje od suštine i prelazi u oblik bolesti, tada se stvarno dolazi do točke kada moramo u sebi razviti nepristran, visoko objektivan smisao za promatranje duševnog stanja ljudi koji tada spadaju u područje psihijatrije. Nećete uvijek moći prosuđivati na temelju onoga u čemu je maskirana aktivnost duše, već ćete morati prosuđivati na temelju dubljih simptoma. Stoga ćete si uvijek morati govoriti: promatrajući stanje duše, velika je mogućnost zablude, jer nije toliko pitanje da li osoba izražava pametne misli, naprimjer, nego da li, kada iznosi pametne misli, postoji tendencija ponavljanja ovih pametnih ideja češće nego je to potrebno za kontekst. Važan je način na koji netko izražava svoje misli. Puno je važnije ponavlja li često misli ili će ih izostaviti da nema prijelaza, nego jesu li misli pametne ili glupe. Netko može biti potpuno zdrava osoba, a opet biti glup, samo fiziološki glup, ne patološki glup. Čovjek može iznositi pametne misli i imati predispoziciju za takozvanu duhovnu bolest, ali i postati njezinom žrtvom, što se onda, mnogo više nego bilo što drugo, očituje u činjenici da će početi preskakati misli ili često ponavljati misli. Svatko tko pati od čestih ponavljanja uvijek u sebi ima stanje koje je u osnovi povezano s nepravilnim procesom formiranja pluća. Osoba koja pati od preskakanja misli uvijek ima veze s neispravnim radom jetre. Ostale stvari su u sredini.
Htio bih reći da se te stvari mogu proučavati i u životu. Ondje gdje je nešto još uvijek hrana ili luksuz, i još se ne koristi kao lijek, barem u uobičajenom smislu, možete vidjeti, naprimjer - to sam i ranije javno spominjao, barem u određenim krugovima - kako kava ima vrlo jasno izraženo djelovanje na cjelokupni simptomatski proces duševnog života. Takvim se učincima baš i ne treba prepuštati, jer samo čine dušu tromom ako se oslanjate na njih, ali ipak su tu. Nedostatak logike može se nadomjestiti ispijanjem kave, odnosno ispijanjem kave organizam disponirate da iz njega izvučete više snage za logiku, nego ako se ne pije kava. Stoga bi jedna od navika novinara prema sadašnjem stajalištu trebala biti da piju puno kave, kako ne bi toliko morali grickati olovke da bi povezivali ideje. To vrijedi s jedne strane. S druge strane, ispijanje čaja je ono što nas sprječava da profesorski pedantno vezujemo jednu misao na drugu, tako da kad bi to došlo do svoje krajnosti, ne bismo se mogli duhovno izraziti, već tako da bi onima oko nas samo opisivali vlastite logičke procese; u tom slučaju uvijek postajemo dosadni. Profesije koje su sada u opadanju, ali koje bi, međutim, prema njihovom starom ustrojstvu, trebale biti što pametnija, a da to ne postanu iznutra, već samo putem vanjskog uživanja, trebalo bi im se naravno savjetovati da piju čaj. Baš kao što je kava dobro piće za novinare, čaj je izvanredno učinkovito diplomatsko piće, koje u biti potiče nasumične ideje koje se bacaju i koje mogu ostaviti dojam da ste pametni.
Takve stvari je posebno važno znati, jer ako razumijete kako cijeniti te stvari i imate potrebno moralno stanje duše, onda znate da se te stvari u moralnom životu moraju promicati na druge načine nego kroz ovu ili onu dijetu. Ali da biste se educirali o određenim prirodnim kontekstima, takve su stvari iznimno važne, baš kao što je u kulturnom kontekstu važno, naprimjer, baciti pogled na vrlo nisku potrošnju šećera, kakva je bila uobičajena u Rusiji, i na vrlo obilnu u zapadnom svijetu, engleskom svijetu. Tada ćete otkriti da tamo gdje stvari nisu paralizirane duševnim razvojem, ljudski život vrlo jasno pokazuje otisak onoga što je zapravo hrana ljudima: Rus, koji ima određenu privrženost vanjskom svijetu, ima nizak osjećaj sebe, koji se tada samo teoretski može nadomjestiti i koji je povezan s malom konzumacijom šećera, a s druge strane, Englez, koji ima jak osjećaj sebe, što ima organsku osnovu i on je vezan za jaku konzumaciju šećera. Ali ono što je ovdje važno manje je činjenica užitka, nego poriv. Jer činjenica uživanja se razvija iz poriva, iz čežnje za uživanjem, i zato je važno obratiti posebnu pozornost na te stvari.
Ako sada uzmete u obzir da se stvarno podrijetlo takozvanih duhovnih i duševnih bolesti zapravo mora tražiti u sustavima organa donjeg čovjeka, tada ćete upravo tamo naići na interakcije u ljudima koje ne smijete zanemariti ako se radi o patološko-terapijskim stvarima. Ove interakcije između onoga što sam nazvao donjim i gornjim čovjekom uvijek se moraju uzeti u obzir, kako u patološkom tako i u terapeutskom aspektu, inače se nikada neće moći steći pravi pogled na to kako vanjski utjecaji, kroz koje se želi raditi na bolesnoj osobi, djeluju na tu bolesnu osobu. Velika je razlika da li na pacijenta djelujemo toplinom ili vodom, kroz stopala ili kroz glavu. Ali nećete doći ni do kakvog obrazloženja za te stvari ako prvo ne postanete svjesni velikih razlika u funkcioniranju donjeg i gornjeg čovjeka. Stoga ćemo sada, koliko se to može učiniti na ovom području, još raspravljati o vanjskom utjecaju na ljude.