.- DEVETO PREDAVANJE, Dornach, 29. ožujka 1920.
Meteorološki procesi i njihov odnos s organima. Važnost zraka, vode i tla, za bolest i ozdravljenje pojedinih organa. Proces silicijeve kiseline i proces ugljične kiseline, kao polariteti u ljudskom organizmu. Razlikovanje procesa taloženja i njegov odnos prema ta dva procesa. Odnos dva procesa prema metalima. Miris i okus.
Ono o čemu smo jučer razgovarali bilo je, da tako kažem, svojevrsno približavanje ljudskog organizma izvan ljudskoj prirodi. I u interakciji koja se događa između dva osjetila, možete vidjeti kako ljudska organizacija dolazi u intimniju vezu s onim što se događa u izvan ljudskoj prirodi. Te studije, koje ispituju odnos između ljudi i izvan ljudske prirode, provodimo jer je za znanost duha to stvar približavanja postupaka iscjeljivanja i ljudskih organizacijskih procesa. Liječenje se zapravo uvijek svodi na razumijevanje koji čimbenici leže u onome što unosite u tijelo, bilo da je riječ o kemijskom, fiziološkom ili fizičkom, te što organizam radi u zdravom stanju, a čemu je neprikladno posvećen kada je bolestan. Morate moći zajedno misliti, o procesu koji se odvija izvana, i procesu koji se odvija u ljudskom organizmu.
Pa, ova dva procesa se najviše približavaju kada je u pitanju percepcija mirisa i okusa. Više su udaljeni za sve što se tiče ostalih osjetila. Tako su, naprimjer, vid i probava prilično udaljeni, pri čemu sada probavu razumijem u užem smislu, kao ono što se, rekao bih, događa između žvakanja hrane u ustima i njezine obrade od strane crijevnih žlijezda. Tako da zapravo samo ovo područje želim računati kao dio probave, dok ostalo moram računati kao dio područja eliminacije, bilo u organizam kako bi se tvari apsorbirale, bilo pražnjenje prema van, ono što bih nazvao izlučivanjem. Ono što leži iza žlijezda, želio bih nazvati izlučivanjem.
Sada, kada uzmemo u obzir vid, pred sobom imamo ona tijela koja, u određenoj mjeri, u sebi zatvaraju ono što u procesima mirisanja i kušanja više leži na površini. U procesu mirisanja je ono što proizlazi iz izvan ljudske prirode, kako bismo mi ljudi to mogli percipirati. U drugim slučajevima to je zatvoreno unutar supstanci izvan ljudske prirode i onda to promatramo. Kada promatramo ono što je vidljivo u oblicima i tako dalje, zapravo pred sobom imamo stvaralački princip izvan nas, koji se bitno otkriva tek u procesu mirisanja. Želim reći da treba pratiti suštinu koja se otkriva u mirisu, u svijetu biljaka, u svijetu stijena, i tada ćemo otkriti da se isti princip koji izlazi na vidjelo u mirisu, otkriva u kreativnim procesima izvana.
Suprotan proces je onda probavni proces. U određenoj mjeri prisvaja ono što se otkriva u okusu. To pak sa svoje strane skriva u organizmu ono što se otkriva okusom. Izuzetno je značajno istaknuti kako smo do sada bili prisiljeni izvan ljudsku prirodu opisivati na takav način kao da leži više u nesvjesnom. Jer vidite, te veze koje smo uspjeli uspostaviti iz cijelog kozmosa, prisutne su u ljudima. Čovjek pripada Saturnu, Jupiteru i tako dalje. No ovi odnosi leže iznimno duboko u dubinama ljudske organizacije, i želim reći, ako nije previše uvredljivo za današnji način razmišljanja: astronomsko postaje nešto najmanje svjesno u čovjeku, to su najdublji procesi u organizmu.
Sada, imamo organe koji u određenoj mjeri otvaraju ovi ljudski organizam na određeni način. I ovi organi, koji na određeni način otvaraju ljudski organizam, dovode ga više u vezu s onim što se razvija u blizini naše Zemlje, dovode ga u vezu s - ali shvaćenim u najširem smislu - meteorološkim elementom. A ako se u procesu liječenja ne ograničava samo na promatranje ljekovitih tvari, već se prati procese liječenja, onda treba sagledati i odnose koji postoje između čovjeka i meteorološkog procesa u najširem smislu.
Sada, u ljudskom organizmu možemo razlikovati ono što je više astronomsko, a što meteorološko. Međutim, treba koristiti suptilniju metodu promatranja. U početku će vam biti pomalo šokantno kako se to treba izvesti, ali s vremenom ćete vidjeti da je upravo to odvajanje najbolja osnova za ozdravljenje. U ljudskom organizmu, ako uzmemo u obzir one organe koji se otvaraju prema meteorološkom - baš kao što više unutarnja područja naginju prema astronomskom - među te organe možemo prije svega ubrojiti jetru, sve što postaje mjehurasto, to jest ono što je predstavljeno - i u patološkom smislu mjehur je nešto izuzetno važno - posebno u mjehuru. Koliko god na prvu čudno zvučalo, mjehur je patološki jedna od najvažnijih stvari. Zatim možemo uzeti u obzir pluća, koja se preko disanja otvaraju prema van. Zatim, u određenom pogledu, moramo promatrati organe u kojima se cijeli organizam otvara prema van, prema meteorologiji - ako ste dobro razumjeli nešto od onoga što sam rekao u prošloj raspravi, shvatit ćete to bez daljnjeg - tu moramo računati na srce. Ti su organi podložni vrlo specifičnim meteorološkim impulsima. Ono o čemu je ovdje riječ, može se proučavati samo ako se uđe u cjelokupni odnos čovjeka prema okolnom svijetu, a posebno u odnos čovjekove aktivnosti prema svijetu koji ga okružuje.
Iznad svega, želio bih istaknuti, da sve što vidite kao oštećenje srca, treba pripisati poremećenoj ljudskoj aktivnosti. Trebalo bi istražiti koliko je srčana aktivnost različita kod osobe koja, recimo, radi na njivi kao zemljoradnik i ne udaljava se puno od te aktivnosti obrade njive, a koliko je različita srčana aktivnost kod ljudi koji se, naprimjer, moraju mnogo voziti automobilom ili mnogo putovati vlakom. Bilo bi iznimno zanimljivo provesti dublje istraživanje o tome. Jer vidjet ćete da sklonost srčanim bolestima u biti ovisi o tome sjedi li osoba mirno dok je pokreću vanjska sredstva, to jest sjedi li u željezničkom vagonu ili u automobilu i u pokretu je. To pasivno prepuštanje čovjeka kretanju, ono je što u određenoj mjeri deformira sve procese koji se nakupljaju u srcu.
Sada, sve što se na ovaj način odvija u svijetu čovjeka ovisi o načinu na koji se on zagrijava. I tu vidite odnos između aktivnosti srca i impulsa topline u svijetu s kojim je čovjek povezan. Iz ovoga vidite da ako čovjek svojom aktivnošću razvije dovoljno topline, taj određeni stupanj dovoljne topline u procesu života kroz vlastitu aktivnost, ujedno je i mjera zdravlja ljudskog srca. U slučaju bolesti srca, treba stoga uvijek paziti da se izvode vlastiti pokreti, koji se doista doživljavaju. Uvjeren sam da će ljudi kada prođe možda desetljeće i pol, o tim stvarima razmišljati trezvenije nego danas i da će reći: čudno je kako ljudi euritmijom steknu zdrav rad srca, jer u biti euritmija regulira spontano kretanje prožeto dušom, i čak ga propisno regulira. Stoga možda nije naodmet reći da se upravo s ove točke gledišta treba istaknuti one vježbe euritmije koje možemo preuzeti kad su u pitanju nepravilnosti u radu srca.
Zatim dolazimo do onoga što je više izraženo kroz slabiju aktivnost mjehura u ljudskom organizmu. Ovo što govorim u vezi s tim može vam se učiniti malo amaterskim. Ali nije amaterski. Kao što također mogu reći, to je više znanstveno od onoga što se danas naziva znanstvenim. Mokraćni mjehur je u biti uređaj za povlačenje. Djeluje, rekao bih, kao udubljenje u ljudskom organizmu, usisava. To u osnovi ovisi o tome da je na tom mjestu ljudski organizam izdubljen. Djelovanje mjehura na ostatak organizma jednako je kao i djelovanje kuglice plina u vodi. Ako imate kuglicu plina, odnosno kuglicu razrijeđene tvari, okruženu sa svih strana vodom, to jest gušćom tvari, učinak koji dolazi od te kuglice razrijeđene tvari, sličan je djelovanju cijelog mjehura na ljudski organizam. To uzrokuje da, u vezi sa svime što utječe na mjehur, osoba pati ako nema mogućnosti za pravilno obavljanje unutarnjih pokreta; ako, rekao bih, ne pazi na samu hranu, ako je guta umjesto žvakanja i time remeti cjelokupan probavni proces, kada ne poštuje pravi omjer mirovanja i pokreta tijekom samog probavnog procesa, i tako dalje. Sve što iznutra remeti unutarnju pokretljivost, remeti i ono što bismo mogli nazvati funkcionalnim životom mjehura. Nije li istina, čovjek je takav da mu u najboljem slučaju možete propisati neku vrstu duševnog pokreta ako sumnjate na nepravilnosti kod srca, ali ne voli prihvatiti nešto što će ga natjerati na regulaciju njegova unutarnjeg pokreta, jer to zadire u njegove navike. Ali snaći ćete se s osobom koja nije svom tijelu sklona pružiti potreban odmor, koja brzo guta ili drugačije ometa probavu, pokušate li takvog čovjeka izliječiti meteorološki, odmah ćete se snaći, to znači poslati je na zrak bogatiji kisikom, u kojem mora više disati, u kojem mora nesvjesno voditi veću brigu o procesu disanja. Zatim ta regulacija procesa disanja prelazi na regulaciju ostatka organskog procesa, i vidjet ćete da ako osobu koja pati od nepravilnog rada mjehura, bilo umjetno ili bolje prirodno, premjestite na drugi zrak bogatiji kisikom, tada se jednostavno ovom promjenom načina života postiže određena ravnoteža.
Posebno je važno istaknuti treći organ, koji je uz vanjsku meteorologiju vezan u najširem smislu, a to je jetra. Čak i ako se čini da je zatvorena u ljudskom organizmu, ipak je u velikoj mjeri povezana s vanjskim svijetom. Tu povezanost s vanjskim svijetom možete uspostaviti činjenicom da ćete, u određenoj mjeri, uvijek smatrati da stanje vaše jetre ovisi o kvaliteti vode na nekom mjestu. Zapravo, uvijek treba proučavati kvalitetu vode nekog mjesta kako bi pravilno ispitali zdravlje jetre ljudi koji žive u tom mjestu. Poticaj za razvoj jetre je kušanje, ali ako se pretjera, to je degeneracija jetre; degeneracija jetre je sinonim za pretjerano uživanje u okusu. Unutarnje uživanje, rekao bih, nastavak onoga što bi trebalo biti ograničeno na nepce i jezik, ono što nastavlja ugodni ili simpatični, ili neugodni i nesimpatični, osjećaj hrane u unutrašnjosti, ono je što dovodi do degeneracije jetre. I zato je potrebno to vidjeti, i ljude koji imaju bilo kakvo oštećenje jetre, koje je često vrlo teško dijagnosticirati, naviknuti proučavati kušanje, sam okus kao takav da nešto pronađu. Bit će izuzetno teško temeljitije proučiti unutarnji odnos života jetre prema prirodi vode na bilo kojem mjestu, jer su međuovisnosti izuzetno suptilne, i treba uzeti u obzir da, naprimjer, na mjestima gdje u vodi ima dosta kamenca, da se razvijaju drugačiji problemi s jetrom nego na mjestima gdje je manje kamenca. Bilo bi dobro obratiti pažnju na to, i uvijek život jetre promicati tako da se kamenac uklanja iz vode ako je moguće. Naravno, tada ćete morati pronaći načine i sredstva da to postignete.
Život pluća je intimno povezan sa svime što to mjesto nudi jednostavno svojom konfiguracijom tla, bilo da se radi o području na kojem je naprimjer dosta vapnenačkog tla, ili se radi o području gdje ima mnogo šljunčanog tla, to jest gdje postoje stare planine. Prema tome, u velikoj mjeri, život pluća je uvijek različit, jer pluća u biti ovise o čvrstim uvjetima tla na tom mjestu. Jedan od prvih zadataka liječnika koji se nalazi u bilo kojem području, bio bi zapravo temeljito proučavanje geologije tog područja. Proučavanje geologije područja zapravo je jedno te isto što i proučavanje pluća na dotičnom području. I mora vam biti jasno da je najgore kada se pluća ne mogu potpuno prilagoditi okolini.
Sada jednostavno ne smijete pogrešno shvatiti što govorim u vezi s tim. Mislim, govoreći o zavisnosti pluća i okoline, a time i unutarnje strukture pluća, ne mislim na disanje. Naravno, disanje tada ovisi o dobrom ili lošem funkcioniranju pluća uzrokovanom unutarnjom strukturom. Ali pod ovom zavisnošću mislim na unutarnju strukturu pluća. Hoće li biti sklona inkrustaciji ili stvaranju sluzi ili slično, to u biti ovisi o tome kakvo je okruženje. Ali posebno su pluća jako ovisna o fizičkom radu i sigurno će biti oštećena, kada ljudi do iznemoglosti moraju fizički raditi.
To su poveznice koje nas, u najširem smislu, vode do ovisnosti onih organa koji su otvoreni prema van, prema meteorološkom, od unutarnjih organa, kao što su pluća, jetra, mjehur i srce. Stoga, kad su prisutne bolesti ovih organa, uvijek se za postići izlječenje mora pokušati fizičkim putem. Kada ti organi obole, ono što se postiže fizički je, rekao bih, na neki način trajno. A ako ste ustanovili da nekom tko je sklon nekoj vrsti slabosti pluća nije prikladno određeno područje, i vi ste ga natjerali da se nastani u drugom području koje mu više odgovara, tu je za njega zapravo učinjeno ono najbolje, kao što se za organe koji leže iznad pluća, često najbolje čini potpunom promjenom mjesta stanovanja i načina života. Za ono što leži ispod srca, može se razmjerno malo učiniti kroz promjenu mjesta stanovanja i stila života, ali se kroz takve promjene može učiniti iznimno mnogo za sve što leži u plućima i iznad pluća. Naravno, tada vam mora biti potpuno jasno da sve u organizmu djeluje međusobno i da, ako se o nečemu radi, morate imati pojam o tome postoji li neka tajna interakcija. Ako se, naprimjer, nađe degeneracija srčanih žila, treba se zapitati ne postoji li sklonost degeneraciji pluća, i ne treba li bolesti pristupiti s gledišta te sklonosti degeneraciji pluća.
Barem smo ukazali na sve što predstavlja čovjekov odnos prema meteorološkom elementu. Iza meteorološkog se krije vanjski svijet, i kao da ga ono meteorološko pokriva krije se astronomsko, a unutar čovjeka je također astronomsko. Ono što se krije iza svega što možete utvrditi kao meteorološko, unutar i izvan čovjeka - jer meteorološko u unutrašnjosti čovjeka se iscrpljuje u plućima, jetri, mjehuru i srcu, dok se u vanjskom svijetu iscrpljuje u čvrstoj zemlji, u zračnom, u vodenom i u toplinskom - to su kreativni procesi u biljci i mineralu, koji su tako bliski izvanzemaljskom, astronomskom, a uvijek su, da tako kažemo, polarno suprotni onome što leži iza ovih meteoroloških procesa kod ljudi, što je više unutarnje nego četiri spomenuta organska sustava. Budući da odnos između onoga što je izvana u biljkama i kamenu, i onoga što se nalazi iza pluća, jetre i tako dalje, kod ljudi nije tako očigledan, proučavanje procesa iscjeljivanja koji dolaze iz ovog područja je naravno mnogo teže. Ali racionalan put se pronalazi upravo spoznajom da na određeni način čovjek ima unutarnju tendenciju, organsku tendenciju, provesti negdje suprotno od onoga što se događa izvana.
Uzmimo konkretan primjer. Uzmimo primjer procesa silicijeve kiseline. Prvo, procesi silicijeve kiseline prilično su zamjetni svugdje gdje nastaju silikati, gdje nastaje kvarc i slične minerali. Ti procesi koji se tamo odvijaju imaju svoj pandan u ljudskom organizmu. No, ti procesi također stoje u pozadini nekih procesa kojima se danas, nažalost, premalo posvećuje pozornost, kako u obradivom tlu, tako i u svemu drugome, koji se događaju između obradive zemlje, između zemlje općenito, koja je silikatna, i onih organa koji iz biljaka poniru u zemlju, organa sličnih korijenu. I sve što dobivamo od biljke uzimanjem pepela, zauzvrat je usko povezano s ovim procesom silicija vani.
Ali ovaj proces silicija izvana ima svoj pandan u ljudskoj nutrini. Ima svoj pandan u onim organima koji, ako se mogu tako izraziti, leže iznad aktivnosti srca u smjeru plućne aktivnosti, u formativnoj aktivnosti unutar organa, to jest onoj aktivnosti koja tvori pluća i leži usmjerena prema glavi. Tu unutra, u svemu što se događa, ako mogu tako reći, iznad aktivnosti srca, leži polarna suprotnost cjelokupnom procesu silicija u vanjskom svijetu. Ovaj unutarnji organski proces se u biti sastoji u činjenici, da se ono što sam već naznačio na prethodnim predavanjima, provodi u visokom stupnju, da je - ako smijem tako reći - proces silicija vanjskog svijeta homeopatiziran. Možete li dakle ustanoviti da neka klinička slika ukazuje na to da su žarišta bolesti iznad aktivnosti srca - to će vam otprilike otkriti činjenica na je naprimjer plućna sekrecija vrlo jaka, a ništa manje nije očigledno kod meningitisa i pseudomeningitisa - onda naravno ono što je prisutno može dovesti do kojekakvih drugih poremećaja u organizmu. Jer ovi poremećaji na plućima utječu na poremećaje srčanih žila, jer je sve u organizmu međusobno ovisno. Poremećaji koji se mogu javiti, s jedne strane, u sklonosti upalnim stanjima u mozgu, ne moraju se takvi javiti, već se mogu javiti kao upalna stanja u probavnim organima ili onome što je povezano s probavnim organima. A onda je pitanje znati gdje je zapravo početna točka. Pa, o tome se može još razgovarati. Ali u svim tim slučajevima radit će se o tome da se u organizam unese nešto što u najvećoj mjeri razrjeđuje vanjske učinke silicija. Ako stvarno razmislite o ovoj vezi, ona je izuzetno karakteristična, izuzetno važna veza. Istovremeno, ona vam pokazuje da je potrebno transformirati ove procese silicija, koji su tako važni u prirodi, razbijanjem, dijeljenjem, mljevenjem, ako se nešto uoči izravno u gornjim dijelovima tijela. Ako se šteta uzrokovana interakcijom dogodi u nižim dijelovima tijela, kao naprimjer u samom srcu, onda se, pod određenim okolnostima, proces koji je već pokrenut od strane onih biljaka koje sadrže puno silicijeve kiseline, može iskoristiti za postizanje procesa ozdravljenja, dakle transformacijom ili izravnom uporabom takvih biljaka. Kod svih biljaka koje sadrže silicijeve tvari, treba pažljivo ispitati u kojoj mjeri djeluju na ljudski organizam i sve procese koji se odvijaju ispod srca, ali naravno koji imaju nepovoljan utjecaj i na drugi dio.
Potpuna suprotnost od silifikacije, sadržana je u svemu onome što u izvan ljudskoj prirodi možemo nazvati procesom stvaranja ugljične kiseline. Proces nastajanja ugljične kiseline je, da tako kažemo, polarna suprotnost nastajanju silicijeve kiseline. Zato je u liječenju toliko potrebno pratiti proces stvaranja ugljične kiseline, za sve što je u organizmu suprotno od ovoga što sam upravo okarakterizirao, za sve što ima veze s probavom, ali i sve što svoje polazište, izvor, ima u probavnom sustavu. Tako da se s ovim oblicima bolesti može iznimno dobro nositi s bilo kojim spojem ugljične kiseline, pogotovo ako se koriste u obliku u kojem ih je sama priroda stvorila, ako ih dobivamo iz biljaka.
No, ovdje je vrlo važno uočiti određenu vezu. Ako u prvom redu tvari pratite prema onome što predstavljaju u mirisu i okusu - a miris nas upućuje samo na ostatak vidljivog svijeta, okus na ono što leži skriveno u organizmu - tada ćete, ako obratite pozornost na probavu, sebi reći: ono što se događa na početku probavnog procesa, je da stvari teku jedna u drugu i miješaju se. U tijeku organskog procesa, međutim, imamo posla s ponovnim odvajanjem onoga što je teklo zajedno, s ponovnim odvajanjem, ne toliko supstancijalnog koliko procesnog. I ovo razdvajanje, ovo ponovno razdvajanje onoga što se skupilo unosom hrane, zapravo je veliki zadatak organizma. Prije svega, organizam ima posla s općim odvajanjem onoga što se skupilo, naime, s jedne strane, u smjeru svega što se ima izlučiti kroz crijeva, i u smjeru svega što se izlučuje putem urina.
Time se približavamo organskom sustavu, u kojem će medicinska intuicija imati posebno važnu ulogu u liječenju. Približavamo se sustavu bubrega, koji tako divno funkcionira u organizmu, sa svojim vrlo čudnim grananjima i procesima. Ali o tome kasnije. Sada se radi o tome da je, kao što je pokazano na prethodnim predavanjima, sve što je izlučivanje kroz crijeva opet povezano s procesima u glavi, da su to dvije stvari koje idu zajedno. Isto tako, sve što se događa u mokraći, povezano je sa svime što se događa oko srca, u sustavu srca. U biti, ono što je uključeno u izlučivanje kroz crijeva je ljudska replika procesa silicifikacije, a ono što je prisutno u formiranju urina replika je procesa ugljične kiseline. Upravo taj odnos omogućuje uspostavljanje veze između onoga, što se događa kod zdravih ljudi, i onoga što se mora dogoditi kod bolesnih. Time smo više pozornosti skrenuli na procesne veze. Ali ne smiju se promatrati jednostrano. Vidjet ćemo da tek kada se sve te stvari svladaju, može doći do ispravne ocjene onoga što nam je jučer na izvanredno jasan način demonstrirao dr. Scheidegger kao zakon sličnosti.
Postoji nešto neobično važno u vezi s ovim zakonom sličnosti. No potrebno je da se ovaj zakon sličnosti izgradi na svim elementima koji se dobiju razmatranjem takvih veza koje sada uspostavljamo. Jer iza svega što sam upravo objasnio krije se veza između čovjeka i metala. Ako s jedne strane, govorimo o onom silikatnom kao o onom što oblikuje ljudsko biće, i ugljičnoj kiselini, koja razgrađuje ljudsko biće, onda proces života leži u ovoj stalnoj težnji ka stvaranju i razgradnji. Ako, s jedne strane, gledamo na ono što oblikuje ljude, silikatno, ne smijemo zaboraviti da one oblasti u ljudskoj organizaciji koje su slične ovom silikatnom, opet iz razloga koje sam djelomično predstavio proteklih dana, imaju srodnost sa svime što je metalno, što posjeduje karakter olova, kositra i željeza. Dakle, možemo reći: kada pogledamo područje iznad srca, vidjet ćemo nešto što u čovjeku s te strane djeluje karakterom silicija, a što s druge strane djeluje od stvari sličnih olovu, kositru, željezu. Element željeza će imati više veze s procesom formiranja pluća, element kositra će imati više veze s principom formiranja glave općenito, a element olova će imati više veze s formativnim principom koji je lokaliziran u kostima. Budući da struktura kostiju i rast kostiju u biti dolaze od gornjeg čovjeka, a ne od donjeg čovjeka.
Sada je stvar naučiti odvagnuti kako te stvari rade zajedno, naprimjer kako koristiti soli silicijeve kiseline, pri čemu uvijek morate provjeriti sličnost metala s ova tri predstavnika. A s druge strane, mora biti jasna činjenica da je niži čovjek povezan s bakrom, živom, srebrom, i da to treba uzeti u obzir u svim procesima ugljične kiseline, u kojoj se mjeri koriste metali povezani s tim metalima, ili su sami ti metali na neki način povezani s procesima stvaranja ugljične kiseline.
Tu se spaja ono što je metalno u zemaljskom zbog izvanzemaljskog, i ono što inače ima kameniti karakter, ono što se razvija pod utjecajem formativnog principa ugljične kiseline i ono što se razvija pod utjecajem formativnog principa silicijeve kiseline. Ovdje se postupno približavamo mogućnosti konkretizacije onoga u vanjskom svijetu čime moramo opskrbiti ljudski organizam kako bismo ga u ovom ili onom slučaju mogli izliječiti.
Uvijek će se morati voditi računa o tome da sve što samo malo djeluje na niža osjetila, što malo utječe na miris i okus, dakle, ono što svoju bit ne prenosi prema van i ne pokazuje je, može djelovati u vrlo jakim razrjeđenjima, dok su manje jaka razrjeđenja potrebna za ono što svoju unutarnju bit očituje u mirisu i okusu. Tvari s jakim mirisom i okusom često su vrlo dobri lijekovi, kada postane jasno u čemu se sastoji liječenje, same po sebi, onakve kakve jesu, ako njihov ljekoviti učinak nije poništen uobičajenom prehranom.
Ali sada je potrebno, da bismo ušli dalje u te stvari, potrebno je barem obratiti pozornost na činjenicu da svako ljudsko osjetilo ima ovu diferencijaciju, i da se čak i kod ove diferencijacije, mora reći da je najbolji reagens, najbolje sredstvo za otkrivanje reakcija, u biti sam čovjek. Naravno, to će biti teško s tvarima koje nemaju miris ni okus. Ali želio bih skrenuti pozornost na činjenicu da postoji vrsta samoedukacije koja je od velike važnosti, posebno za liječnike, samoedukacija koja se sastoji u razvijanju onih finih osjetilnih sposobnosti koje je moguće razviti, koje vas navode da osjetite nešto u nečemu poput, recimo, vanjskog prirodnog procesa formiranja kvarca. Samo razmislite o tome: znači nešto kao kvarc ima vrlo pravilne oblike, iako ovaj kamen, ovaj mineral, koji s jedne strane ima tako pravilne oblike, zauzvrat ima tendenciju da je sklon svim mogućim kristalnim oblicima, da postoji ogromna raznolikost u kristalizaciji silikata. Svatko tko može osjetiti takve stvari, tada će osjetiti i kako u mogućnosti različitih oblika prevladava raspršujući element. Naravno, raspršujući element mora biti prisutan ako postoji mogućnost proizvesti veliki broj formacija u vanjskoj prirodi kao što je slučaj sa silikatima. To znači da se silikati moraju koristiti u raspršenom stanju. Ali za to, morali smo u sebi stvoriti mogućnost osjećaja. Jer, kao što ćemo vidjeti, to onda dovodi do određene procjene lijekova. S druge strane, također je potrebno da ljudi sami u sebi naprave dobru podlogu za reagiranje i stjecanje osjeta tako da su, primjerice, mirisi zapravo sedmerostruki, kao i osjeti boja. Ako steknemo sposobnost razlikovanja slatkog mirisa, oštrog mirisa i tako dalje, otkrit ćemo da je osjetilo mirisa zapravo diferencirano na sedam nijansi, kao i osjetilo okusa. A zanimljivo je da ako steknete ljestvicu, da tako kažem, spektar mirisa u vašem osjetilu mirisa, dobijete edukativni alat koji će vam pomoći da se snađete u svemu što se događa sa zapaljivim tvarima. Tada se prodire, da tako kažemo, u prirodu zapaljivih tvari; vidjet ćemo sutra kako. Ako steknete određenu osjetljivost na okus, naprimjer ako možete lako razlikovati slatki okus od slanog okusa, to jest soli, i pet drugih nijansi između, tu se stječe određeno unutarnje srodstvo s elementima koji tvore sol u prirodi. I ako steknete tu unutarnju srodnost, onda jednostavno, rekao bih, po dojmovima koje dobivate iz prirode imate osjećaj: što odgovara jednoj strani ljudskog organizma, što odgovara drugoj strani ljudskog organizma. Iako temelj moraju biti pažljiva, egzaktna znanstvena istraživanja učinaka različitih tvari, ipak je od velike važnosti da se zapravo nikada ne zanemari činjenica da su rezultati tih znanstvenih istraživanja također popraćeni nečijom subjektivnom moći percepcije, to jest stječe se određeni unutarnji osjećaj srodstva s prirodom.
Želio bih nastaviti ovu raspravu sutra, a zatim prijeći na pojedinosti.