.- PETO PREDAVANJE, Dornach, 15. travnja 1921.
Proces arsenizacije. Priroda difterije, zarazna pojava, terapija. Proces 'Ja' i procesi fosfora. Učinak 'Ja' u dinamičkim procesima. Patologija učinaka 'Ja' i njihova pojava u propadanju epitela i drugim stvarima. Priroda trovanja fosforom. Prejak učinak 'Ja'.
Poanta je da ćemo pustiti da ova razmatranja kulminiraju u opisu prirode lijekova koje smo sastavili i koje ćemo zatim distribuirati. Ali neće biti moguće pravilno govoriti o tome što trebamo znati i čime trebamo ovladati, ako se za to općenito ne pripremimo. To prvo treba izgraditi. Stoga danas želimo pogledati nešto od onoga što nas može uvesti u cjelokupno tkanje čovjeka, koje nastaje kroz interakciju 'Ja', astralnog tijela, eterskog tijela i fizičkog tijela. Već je spomenuto kako, kroz određeni učinak arsena, astralno tijelo, koje naravno onda uvlači i 'Ja' u sebe ili sa sobom, rekao bih, dospijeva u organe više nego je to inače slučaj, naravno, kod dotičnih ljudi.
Pa, ulaskom astralnog tijela više u organe, povećava se proces mineralizacije organa, tako da se također može reći: ako se primijeti da se organi kao takvi previše vitaliziraju, da u sebi razvijaju prejake životne snage, da takoreći eterski bujaju, onda je lijek koji može imati ljekoviti učinak davanje arsena. Ali ako želite, možete čak opisati ono što se događa iznutra u čovjeku, vanjskim procesom koji je u određenoj mjeri povezan s čovjekom. Ako se želi izraziti ovaj afinitet astralnog tijela posebno prema eterskom tijelu, a time i prema fizičkom tijelu, onda se to svakako može nazvati arseniziranjem. U čovjeku se neprestano odvija tiha arsenizacija, koja je posebno jaka u trenutku buđenja. Moramo biti načisto s činjenicom da čovjekov organizam definitivno ima u sebi kao sustav sila ono što leži u metalu. Svakako postoji ta srodnost između čovjeka i njegovog zemaljsko-kozmičkog okruženja, da se određeni procesi koji se odvijaju vani i koji završavaju naprimjer, u metalima, odvijaju i u ljudima. Stoga, kada se govori o arsenizaciji čovjeka, ne treba misliti da je arsen izravno učinkovit, već radije da sam čovjek djeluje unutar sebe na isti način na koji arsen djeluje izvana. A to će vam dati uvid kako ljudima pomoći takvim učincima. Dakle, ako pogledate ovu arsenizaciju - mogao bih reći i astralizaciju - ljudskog organizma, primijetiti ćete da ako djeluje prejako, to se izražava određenim zagrijavanjem područja želuca, čak se javlja i određena lakoća u jelu i probava se olakšava, ali ako postane previše lako, to je u određenom smislu upitno, jer sva olakšanja kod čovjeka prate reakcije i poteškoće; jer sve je to povezano s određenom mineralizacijom ljudi. I definitivno tu postoji smjer u kojem se trebaju provesti istraživanja, samo to treba učiniti na pravi način, naime uzevši u obzir sve druge stvari, da kod ljudi koji se jako astraliziraju, to jest koji imaju arsenizaciju u organsko-fizičkim procesima, leševi lakše prelaze u trulež nego kod onih kojima je astralno tijelo povezano s organima preslabo. To je definitivno nešto za promotriti. Možete vidjeti da je došlo do krajnosti, u tendenciji da se leševi otrovanih arsenom mumificiraju. Mumificiraju se, lako ostanu, vrlo malo prelaze u trulež.
Sada se postavlja pitanje: kako se tome suprotstaviti, ako ovaj proces arsenizacije ili astralizacije ima prejak učinak na ljude, to jest ako se ljudi, da tako kažemo, živi mumificiraju? Samo treba spojiti zapažanja, poglede s nečim takvim. Ako se ljudi previše mumificiraju, kako se tome možemo suprotstaviti, kako se možemo boriti protiv toga? I želio bih reći, ako bi se izrazio radikalno: cijelog čovjeka na neko vrijeme pretvaramo u zub. To će biti barem nešto što nas može odvesti do tajanstvenog rada ljudskog organizma. Cijelu osobu pretvarate u zub. Pokušavate ga na neki način opskrbiti snagom zračenja magnezija, tako da vodite računa o cijelom organizmu, dajući mu magnezij u nekom pripravku. To je ono što se izražava na takav način da se energija zračenja magnezija, koju je opisao profesor Römer, tada proizvodi u cijelom organizmu, i to je ono što, rekao bih, vrlo temeljito ukazuje na odnos koji postoji s jedne strane između astralnog tijela, koje uključuje 'Ja', te eterskog i fizičkog tijela s druge strane.
Sada pokušajmo prijeći na suprotno, na stanje u čovjeku gdje astralno tijelo s 'Ja', ima slabu tendenciju prodiranja u organe, gdje organi, u mjeri u kojoj su podložni fizičkim i eterskim učincima, počinju biti prepušteni sami sebi. To je stanje koje se izražava u činjenici da u izvjesnoj mjeri ne postoji stvarna veza između onoga što bi trebalo postojati kao interakcija čovjeka s okolinom, i unutarnjih organskih procesa. Unutarnji procesi počinju razvijati svoju vitalnu snagu. Ne primaju nikakav utjecaj izvana; smanjuje se prodiranje 'Ja' snaga u hranu. To znači da je i astralno tijelo angažirano samo u jednom smjeru. Ono ne može pravilno prijeći u etersko tijelo. Postoji - mogu reći proliferacija fizičke i eterske aktivnosti, koja se u početku izražava u tome da se javlja proljev, koji je bitno povezan s takvim pojavama, da se nalazi krv u stolici, da je čak i unutarnja vitalna aktivnost toliko jaka da se male organske čestice odvajaju od stijenki crijeva i nalaze u stolici, da čak i stolica pokazuje tekućinu u mesnoj vodi, što jasno ukazuje da životna sila unutra raste, neometana silama astralnog. Tako stoje stvari. Konačnom protein se također oduzima i izlučuje, a da nije obrađen na pravilan način. To su stanja koja su uzrokovana. I u biti astralno tijelo i 'Ja' su ono što mora djelovati u fizičkom i eterskom čovjeku kako bi se izvršili ovi polusvjesni pokreti, koji su neophodni u ljudskom organizmu. I tako sada u sebi promišljate da se astralno tijelo i 'Ja' ne uključuju na određeni način, a etersko tijelo i fizičke aktivnosti ostaju same za sebe, tada se javlja živčana prisila na defekaciju, karakteristična za takve pojave. I što dalje opisujete stvar, što dalje idete od uobičajenih stanja proljeva do dizenterije i tako dalje, to jest što dalje idete u opisivanju ove kliničke slike, to ćete više vidjeti da morate opisati na način da stvorite sliku suprotnu arseniziranju ili astraliziranju u svim tim pojavama. Protuslika astralizacije ili arsenizacije prisutna je posvuda. A budući da je astralno tijelo jako uključeno u ovo, sada ćete zapravo, rekao bih, biti dovedeni do zaključka da morate koristiti kao protuotrov, sve što dolazi od arsena, da se tim stanjima mora suprotstaviti upravo arseniziranjem.
Vjerujem da se čovjekove predodžbe mogu jako obogatiti i intenzivirati kada je riječ o takvim stvarima, ako se shvati da, u osnovi, za sve što se događa u čovjeku, odgovarajući procesi postoje i vani u vanjskom svijetu. I iako to naravno, mora zvučati užasno odbojno svakome tko je proizašao iz današnjeg školskog sustava, ovdje ne bih želio izbjeći korištenje određenih izraza, koji za znanost duha imaju ozbiljno značenje, i koji vas, ako ih ispravno shvatite, mogu prilično duboko uvesti u stvari.
Ono što se opaža kod ljudi kada arseniziraju, astraliziraju - mogu reći da postanu krtiji, mumificiraju fizički organizam, to je u osnovi potpuno isti proces koji se odvija kada Zemlja oblikuje stijene. Gdje god Zemlja stvara stijene, ona je u izvjesnoj mjeri otrovana arsenom ili u početku trovanja arsenom. S druge strane, sada zamislite da vanjski astralitet, koji posvuda okružuje Zemlju - to sam naznačio na prošlom ciklusu predavanja - da zaobilazeći zemljinu površinu, zaobilazeći ono što vanjski astralitet mora učiniti proizvodeći cvjetove biljaka, kada biljke izađu iz Zemlje u gornji svijet, zamislite da vanjski astralitet uspijeva prodrijeti kroz Zemlju, da tako kažemo, zaobilazeći Zemlju i držeći se vode, tada u takvim područjima Zemlja dobiva dizenteriju. Ako vanjska kozmička aktivnost djeluje ili može djelovati na podzemne vode, onda u takvim slučajevima Zemlja dobiva dizenteriju. I to je zapravo proces koji sada ovdje opisujem, koji ima stvarnu pozadinu, ima mnogo toga u pozadini što treba uzeti u obzir. Zato što pruža informacije o vezi između onoga što se događa pod zemljom i takvih pojava kao što je, naprimjer, dizenterija, koju se zapravo često mora proučavati na ovaj način, da bi se u njoj moglo promatrati svojevrsno djelovanje onoga što je pod zemljom, osobito u vodi, na ljude. Bitno je sada uzeti u obzir da je astralno tijelo jako uključeno u stvar, i da će stoga biti potrebno koristiti srednje doze, srednje potencije u procesu iscjeljivanja, jer astralno tijelo svojom djelotvornošću ovisi o srednjem članu ljudskog organizma.
Pa, osobito prikladne pojave koje nam mogu dati značajne podatke o određenim, rekao bih intimnim stvarima u ljudskom organizmu, takve su pojave koje se manifestiraju na način difterije. A ove pojave, koje se manifestiraju poput difterije, treba pobliže proučavati u svrhu traženja načina liječenja. Vjerujem da i danas postoji mišljenje koje proizlazi iz materijalističkog stava da difteriju treba liječiti ako je moguće lokalno, da se treba lokalno približiti području difterije, iako su se naravno, u tom pogledu pojavila i suprotna mišljenja.
Pa, važna stvar o razvoju difterije i svemu što je s njom povezano, je da moramo dodati nešto onome što smo vidjeli na prethodnom tečaju, jer još nismo mogli ići u detalje o ovoj interakciji između četiri duhovno-znanstvena člana ljudskog organizma. U jednom drugom kontekstu sam istaknuo da je djetetovo učenje govora popraćeno svakakvim organskim procesima. Dijete uči govoriti. Dok uči govoriti, dok se nešto posebno događa u njegovom dišnom organizmu, nešto polarno se događa i u njegovom krvožilnom organizmu koji apsorbira procese metabolizma.
Sada, u sasvim drugom kontekstu, ukazao sam na to kako se ono što tijekom spolne zrelosti dolazi do izražaja u interakciji čovjeka s vanjskim svijetom, odvija interno pri učenju govora, dakle, u određenoj mjeri, ovo guranje astralnog tijela, koje se odvija iznutra prema van kada čovjek postaje spolno zreo, odvija se odozdo prema gore u astralizaciji; sposobnost učenja govora razvija se u smjeru odozdo prema gore. Dakle, i ovdje imamo posla s procesom astralizacije, i moći ćemo jasno vidjeti kako, ako ovdje imamo ograničenje dišnog sustava i cirkulacijskog sustava (vidi crtež gore), kako postoji međuodnos između onoga što se diže odozdo prema gore kao astralizacija (gelb) i organa koji se susreću s tom astralizacijom odozgo i jačaju sposobnost govora. Ono što nas mora posebno zanimati je ono što se u isto vrijeme događa ispod. Jer ono što se događa dolje, u isto vrijeme ima poriv da se pojavi gore. Cijeli proces je odozdo prema gore. Ima poriv da ide odozdo prema gore (strelice, gelb). Ako se proces koji ide odozdo prema gore previše snažno širi prema gore, ako se astralnost prejako gura prema gore dok djeca uče govoriti, onda to pretjerano forsiranje astralnosti stvara dispoziciju da se dobije nešto poput difteričnih pojava. Tako nastaju difetične pojave. I svakako je važno da se to uzme u obzir.
Sada također želimo pogledati vanjski zemaljski proces, koji ima određenu sličnost s procesom koji sam vam upravo opisao. Pretpostavimo da je ovo površina zemlje (vidi crtež). Kod biljke koja se, rekao bih, ponaša prikladno u odnosu na kozmos, događa se da Zemlja sudjeluje u njenom formiranju korijena, da se utjecaj Zemlje tada smanjuje i izvanzemaljski učinak postaje sve jači i jači, ali ovaj izvanzemaljski učinak je posebno očit u cvijetu (rot). Ono što se ovdje u cvijetu odvija, neka je vrsta astralizacije cvijeta, koja zatim dovodi do formiranja ploda. Ako se ono što bi se trebalo dogoditi ovdje (vidi crtež, rot gore) u normalnom tijeku kozmičkih procesa dogodi dolje, tada se može samo ubaciti u vodu, i imamo ono što sam maloprije nazvao dizenterijom Zemlje. Ali ono što se tamo zapravo događa, što se, kao što sam rekao, kada se biljka razvije u prikladnu biljku, uvijek odvija malo iznad površine Zemlje, gdje se razvija cvijet, također se može razviti i točno ondje gdje je površina Zemlje (rot, dolje), i zatim se pojavljuju gljive. To je osnova nastanka gljiva.
Sada niste daleko od toga da sami sebi kažete: ako gljive nastaju takvom neobičnom astralizacijom, onda se isti proces mora - a to je zapravo i slučaj - odvijati odozdo prema gore, ako se ova čudna astralizacija odvija iznutra prema glavi, kao kod difterije. I odatle sklonost stvaranju gljivicama kod difterije. Tu sklonost stvaranju gljivica kod difterije treba uzeti u obzir. Također ćete primijetiti da se zapravo odvija pravi okultni proces - sve vanjsko zapravo je samo znak da unutar ljudskog bića prevladavaju nepravilna astralna strujanja - i to daje naznaku patologija koja se želi baviti samo vanjskim simptomima, to vidi kao lokalno jer se gleda samo vanjsko i taj pritisak iznutra ne razmatra u takvoj stvari. Cijeli skeptični odnos prema ovom procesu posve je razumljiv ako se okrenemo stvarima o kojima smo upravo razgovarali.
Sada, sa simptomima difterije, rizik od infekcije je zapravo velik. Zašto je velik? Velik je jer se pojava difterije javlja u neposrednoj vezi s učenjem govora; zbog toga se najviše javlja kod djece od dvije do četiri godine. Mogućnost je kasnije znatno manja. Ali svaki proces u organizmu koji se normalno odvija u bilo kojem trenutku, može se odvijati i abnormalno. Ovaj proces, koji je jednostavno dječji proces, može se pojaviti i u drugoj dobi, iako uz određenu modifikaciju, metamorfozu. Ako se difterija javi u kasnijoj životnoj dobi, to je još uvijek nešto infantilne prirode što djeluje na čovjeka. A osnovni karakter infantilnog je, kao što znate - kada se priopćavaju istine znanosti duha, potrebno je više govoriti o psihološkom - vanjski proces djetinjeg, infantilnog je imitacija, apsolutno imitacija. Traži se imitacija. Sam organizam je prisiljen postati imitator kada postane difteričan. Stoga se infekcija zapravo temelji na tome da ljudi postanu imitatori. Do infekcije dolazi zbog toga što čovjek postane imitator. Ima nešto od tihog senzitiviteta u ovoj imitaciji. Svakako se može primijetiti suptilna osjetljivost u ovoj imitaciji. Kada se stvar ispita na duhovno-znanstveni način, otkrit ćete da određenu ulogu u ovoj infekcijom uzrokovanoj difteriji igra 'Ja'. I zato je ono što se razvija kao gljivica, parazit, kod difterije više zarazno nego kod drugih bolesti, jer ljudski organizam na problem reagira instinktom oponašanja. Čim on - da se grubo izrazim - na neki način opazi otrov difterije, postane prijemčiv za njega, oponašajući ga. Stoga će psihološka utjeha, ako je moguće, kad stanje tek izbije, poticajem blagotvorno djelovati.
Međutim, s procesima koji tako snažno interveniraju u organizmu, naravno da ćete moći postići puno manje nego ako pokušate, rekao bih, tražiti ono specifično što se suprotstavlja procesu koji se odvija. Ovdje, barem meni, nije poznato, da li je bilo pokušaja, makar i empirijskim putem, da se traži neki poseban lijek protiv difterije. Morate ga tražiti u cinoberu, koji je potenciran na srednju jačinu. Cinober je onaj čije ćemo učinke morati tražiti kao protuučinke za sve pojave koje sam sada spomenuo. Cinober čak po vanjskom izgledu izražava suprotan učinak. Ali vanjski pogled nešto objašnjava samo ako to shvatite unutarnjim uvidom. Staro 'učenje o potpisima' temeljilo se na postojanju instinktivnog unutarnjeg pogleda, koji je jednostavno nestao jer danas ljudi nemaju sposobnost promatranja tako nečega, ta je sposobnost promatranja nestala. Ali važno je da se može paziti na tu unutarnju aktivnost, koja se u svijetu očituje u svakoj vanjskoj pojavi. I tako će netko tko ne zaglavi u mističnom i onda ubacuje kojekakve mistične elemente, već zadrži zdrav razum, morati si reći: cinober crvena je nešto što na određeni način izražava ovaj protu učinak protiv gljivica; što je više bezbojno, može biti gljivično. Gdje god se pojavi crvenilo u prirodnom procesu, postoji snažan protu učinak protiv astralizacije. Kada bi se stvar sažela u moralnu formulu, reklo bi se: ruža se crvenom bojom pokušava obraniti od astralizacije. To su oblasti patološko-terapijskog promatranja koje su u određenoj vezi jedno s drugim i koja dovode do tog osebujnog ponašanja 'Ja' i astralnog tijela prema drugim organima, do zahvaćanja drugih organa, do isključivanja sebe iz drugih organa, ili pretjeranog strujanja astralnog odozdo prema gore.
Na taj način postupno možete steći uvid u cijelo ljudsko tijelo. To možete prozreti ako s takvih razmatranja prijeđete na nešto drugo. I tu ćete morati razmotriti nešto što bih sada želio dodati kao dodatak stvarima koje sam iznio prošle godine.
Vrlo je neobična stvar kako je ljudsko 'Ja', ako ga promatramo kao duhovno, psihološki, organski i također mineralizirajuće djelatnog kod ljudi, neka vrsta, rekao bih, nositelja fosfora. Ovo 'Ja' fosfor nosi na takav način da on dopire do periferije organskog čovjeka. Prijenos fosfora, fosforizacija u ljudskom organizmu je aktivnost 'Ja'. Ovo prenošenje fosfora do krajnjih granica, do periferije organskog ljudskog bića, rekao bih, 'Ja' provodi na izuzetno vješt način, jer do određene granice, koja se ne smije prekoračiti, 'Ja' može prenositi fosfor kroz organizam, kemijski ga vezujući za druge tvari, i tako sprječava kemijsko oslobađanje fosfora. To je jedan od zadataka 'Ja', spriječiti ovo kemijsko oslobađanje fosfora sve do tragova, koji su nužni ako će se dogoditi ono što bi se dogodilo u velikim razmjerima ako 'Ja' ne bi uspjelo spriječiti oslobađanje unesenog fosfora. Kada bi se fosfor, da tako kažemo, slobodno oslobađao i intenzivno djelovao na ljudski organizam, tada bi nastao sasvim poseban proces. Rekao sam vam tijekom ovih predavanja, da kada čovjek uđe u svijet, kada utjelovi ono što je prethodno bilo prisutno duhovno-duševno, tada se stvaraju otisci eterskog tijela, astralnog tijela i 'Ja'. I rekao sam, sve što je otisak 'Ja', zapravo leži u dinamičkim sustavima, u sustavima kretanja koji dolaze u ravnotežu. To je nešto što se mora pažljivo razmotriti, posebno u ovom trenutku naših razmatanja. Kada 'Ja' radi na razvijanju ravnoteže iz neravnoteže, iz poremećenih ravnotežnih pozicija - i kada iskoračim, ravnoteža je poremećena, moram je ponovno dovesti u red, ali isto se događa i kroz unutarnje procese - sve dok 'Ja' tako radi, potreban mu je fosfor. Ovaj rad se uglavnom izvodi s fosforom.
Ako 'Ja' ne djeluje tako da se njegova fosforizacija iscrpi u statičnom stvaranju ljudske dinamike, onda se s fosforom dolazi do onoga što je izvorno otisak 'Ja', te transformacije dinamike u statiku. Ali moramo uzeti u obzir tekućeg, zračnog i toplinskog čovjeka. Zamislite da imate posla s čovjekom tekućine, i onim što kreće od otiska 'Ja', astralnog tijela, u kojem se 'Ja' izražava, u eterskom tijelu, i da u ovom eterskom tijelu mora postojati stalan prijelaz od dinamike, od neravnoteže u ravnotežu.
Ono o čemu sada govorimo su izvanredno suptilni učinci, stvarno vrlo suptilni učinci. A ti su suptilni učinci regulirani činjenicom da u ljudskom tijelu postoje, da tako kažemo, slobodno plutajuće globule koje su pak povezane s cjelokupnim kretanjem organizma, uključujući i unutarnje toplinsko kretanje. To su naime krvna zrnca. Ove krvne globule, ta krvna zrnca, nisu globule, ali su u biti dizajnirane na takav način da njihov oblik pokazuje kako su dizajnirane da pokrete pretvore u ravnotežu. Želim reći: ono što 'Ja' čini uplićući se u sposobnost kretanja ljudskog organizma, doseže svoju granicu upravo na krvnim zrncima; i tu se mora zaustaviti, tu se mora dogoditi ta - rekao bih najintimnija interakcija - između čovjekovog 'Ja' i cjelokupnog organizma. I tu se odvija ono što bih nazvao najskrivenijom bitkom neprestanog fosforiziranja čovjeka s onim što leži u formativnim procesima krvi. Ako se fosfor slobodno unosi u čovjeka, fosforizacijom se uništavaju krvna zrnca. To je ono što nas može slikovito odvesti u ovu osebujnu interakciju 'Ja', koja je duhovna, nešto sasvim duhovno, ali koja je u stalnoj interakciji s nečim fizičkim kroz krvna zrnca. Krv je također vrlo poseban sok u ovom smislu, kao što ne kaže samo Goethe, već stara izreka, krv je vrlo poseban sok, to je ono gdje vanjsko fizičko čovjeka stupa u interakciju s onim najduhovnijim, koje izvorno nosi u sebi, do 'Ja', i gdje se mogu dogoditi pogubne stvari kada 'Ja' u ovu interakciju uđe na pogrešan način. Zato toliko toga može biti uništeno pod takvom pogrešnom interakcijom: razgradnja epitela, degeneracija masnog tkiva koja se proteže u mišićna vlakna, posebno prugasta mišićna vlakna, ona su ona na koje 'Ja' posebno djeluje, otapanje krvnih zrnaca i tako dalje. Da, ovaj proces razgradnje može ići ravno do kostiju u tijelu ako učinci fosfora nisu u redu.
Želio bih reći da ova međuigra između 'Ja', koji naravno za sobom povlači astralno tijelo, i fizičkog tijela, koje povlači etersko tijelo, sasvim jasno pokazuje da postoji stalna težnja prema normalnom i nenormalnom stanju, kako tendencija normalizacije doseže određenu kulminaciju a onda slijedi pad, i to se manifestira kada imamo, naprimjer, trovanje fosforom. Ako imate posla s trovanjem fosforom, primijetit ćete da se i astralno tijelo i etersko tijelo brane od onoga što se nameće u fizičkom tijelu i u 'Ja'. Uzvraćaju; i brane se svom snagom, najvećom snagom koju ima etersko tijelo. Želi se suprotstaviti u 'Ja' onome što se čini prejakim učinkom, želi se suprotstaviti jačanjem vlastitih snaga. Zbog toga proces u ranim fazama trovanja fosforom ima toliko unutarnje sličnosti s drugim procesom, naime pojavom određene retrospekcije nakon smrti, koja, kao što znate, može trajati danima, dan i pol, dva dana, tri dana. Kod ove retrospektive imamo etersko tijelo koje je zadržano u astralnom tijelu. Drže se zajedno, da tako kažem. To je ono što prvo rade u ljudskom tijelu kada dođe do trovanja fosforom. Razvija se sve što se može razviti kroz interakciju astralnog tijela i eterskog tijela, to se događa nakon smrti kada se odvija ta retrospektiva. Dakle, kao rezultat te potrošene snage u početnom razdoblju trovanja fosforom, nakon razdoblja koliko bi ta retrospektiva trajala, doći će do poboljšanja, zatim do popuštanja, do pada. Zatim nakon što se dogodio pad, abnormalni učinak 'Ja' nastupa još jače. Pravo trovanje fosforom je nešto protiv čega se izuzetno teško boriti, a moglo bi se boriti samo ako bi se pokušalo najsnažnije utjecati na cijeli organizam, kako bi došlo do snažne interakcije astralnog i eterskog, što bi se vjerojatno postiglo kada bi se trovanje fosforom suzbijalo lijepljenjem jakih flastera na razne dijelove tijela i slično. To bi svakako imalo utjecaja. Ali u tom slučaju morate osjetiti, koliko daleko možete ići.
Dakle, vidite, fizički organizam, kada 'Ja' intervenira u njega, najjače je angažiran svom onim, što bi se moglo nazvati fosforizacijom čovjeka. Ali onda, ako 'Ja' snažno intervenira, to jest destruktivno intervenira u fizički organizam, tada se nužno mora dogoditi i polarna suprotnost, onda i ono što 'Ja' inače radi u normalnom ljudskom organizmu, kad ne intervenira prejako, također mora patiti. Stoga, ako je fosforizacija prejaka, doživjet ćete stanja nesanice, koja su jednostavno posljedica prejake aktivnosti astralnog tijela i 'Ja'. To se vidi iz svega što sam rekao: naći ćete glavobolje, delirij, traženje sna. I kod trovanja fosforom, sve ovo i također - obično prije paralize - javljaju se anemična stanja, koja se prirodno javljaju zbog onoga što sam rekao o interakciji s krvlju. I ono što je sada u sredini, što se događa tijekom fosforizacije, kada se odvija ovaj napad krvnih zrnaca iz 'Ja', i ponovno se odbije, kada se takva oscilacija dogodi, to se izražava u pojavama sličnim žutici, kao što se općenito u pojavama sličnim žutici definitivno može vidjeti međuigra psihičkog i fizičkog.
Iz ovoga što je rečeno vidite da su procesi ljudske prirode zapravo rad 'Ja' i astralnog tijela sa silama vanjskog svijeta, unutar prostora koji zatvara ljudska koža. To je neka vrsta rada unutar, i mora se moći dobro vidjeti kako se taj rad može regulirati, kako se može, da tako kažem, doći do neke vrste kontrole nad tim radom.
Pa, želio bih reći da na vrlo trivijalnoj razini, ako imate ovaj pogled u pozadini, određena pravila prehrane se pojavljuju sasvim automatski, ako znate da ako 'Ja' djeluje prejako, tako da se posljedično javljaju nepravilnosti u želucu, ali u isto vrijeme pretjerana vitalizacija kod abnormalnog proljeva i slično, potrebno je, zar ne, na odgovarajući način tome se suprotstaviti kroz prehranu. Apsolutno je tako da 'Ja' proces i proces astralnog tijela predstavljaju svojevrsnu analizu, raščlanjivanje onoga što je sintetički prisutno u vanjskom svijetu. Dok mi, rekao bih, imamo primarnu sintezu u fizičkim i eterskim temeljima ljudskog organizma, u 'Ja' aktivnosti i u astralnoj aktivnosti imamo analizu, a ova analiza je definitivno jedna od normalnih aktivnosti čovjeka i tako je snažno izražena u svojoj posebnosti, da je se treba pridržavati. Ako 'Ja' postane prejak analizator fosfornih soli, onda on analizira fosforne soli do točke fosfora, i onda analiza počinje nanositi štetu ljudskom organizmu. To je točka gdje analiza može imati najjači učinak, na koju sam već ukazao na prošlogodišnjim predavanjima, kada se analiza provodi sve do željeza.
Ova analiza do razine željeza, koja je povezana sa sadržajem željeza u krvi, ono je što je u mnogim aspektima polarna suprotnost u odnosu na analizu drugih metala, gdje u određenom smislu uvijek mora doći do uskraćivanja analize.
Dakle, danas sam vam želio pokazati, da tako kažem, kako se u vanjskim pojavama zapravo ima slika onoga što se razvija iz unutarnjeg duhovnog. I zato vanjski pogled na čovjeka u zdravom i bolesnom stanju mora biti dopunjen onim što se može znati o unutarnjem, duhovnom čovjeku.
Na temelju toga biti će moguće steći gledišta o našim lijekovima, kao i steći preduvjete za odgovore na mnoga pitanja, koja su postavljena. O svemu tome više na tri predavanja koja slijede.