.- SEDMO PREDAVANJE, Dornach, 17. travnja 1921.
Sveobuhvatno antropozofsko poznavanje svijeta kao temelj terapijske prosudbe. Odnos biljke prema ljudskom organizmu: snaga korijena u terapeutskom odnosu, lincura, korijen karanfila, perunika. Biljka; mažuran. Cvijet: bazga. Sjeme: kim. Metamorfoza osjetilnog procesa u metabolizmu i kasniji terapijski pogledi. Osnovne informacije o terapiji metalima. Polaritet srebra i olova.
Okrećući se proučavanju lijekova, želio bih istaknuti da o tome također treba raspravljati s obzirom na ono što smo već pokušali inaugurirati u smislu lijekova; zatim napominjem da mi, naravno, nije od interesa objašnjavati kako se u meni formiraju misli da ovo ili ono može biti lijek, već da dođete do toga da u određenoj mjeri prozrete upotrebu bilo koje tvari kao lijeka. Dakle, u određenom smislu, želio bih da se gledište koje se može razviti o nekoj tvari da bi ta tvar mogla imati ljekovitu vrijednost, razvije u vašoj vlastitoj duši. Zato bih današnju raspravu želio postaviti tako da prođemo neka uvodna razmatranja o tome kako se dolazi do zaključka da nešto može biti lijek. Naravno, unaprijed se mora primijetiti da je jedna od osnova toga poznavanje antropozofskog znanja o čovjeku. Jer ispravno tumačenje lijeka pojavit će se samo ako ste, da tako kažem, odozdo potaknuti da cjelokupno razmatranje provedete u antropozofskom smislu. Stoga ćete vidjeti da se ono što sam rekao u posljednjih nekoliko dana, da tako kažem, ulijeva u ono što mi danas radimo kao neka probna razmatranja.
Pretpostavimo da je moguće proučavati interakciju između čovjekove okoline i samog čovjeka, posebice kroz biljke. Ako prvo razumijemo procese u biljci, moći ćemo dobiti točan uvid u nastanak procesa mineralizacije u unutrašnjosti čovjeka. Ako tako razmišljate - a to naravno proizlazi iz svega što smo vidjeli u zadnjih nekoliko dana - morate biti načisto s činjenicom da je u cijelom procesu formiranja biljke, u procesu prema korijenu, lišću, cvijeću, sjemenu i tako dalje, da je nešto što nastaje iz cijelog kozmosa, i da se taj proces, posebno koji stoji iza nastanka biljaka, uključujući i unutarnje formiranje biljaka, ne može zamijeniti umjetnom sintezom, to jest kemijskom umjetnom sintezom. Barem se u vrlo malom broju slučajeva može zamijeniti na ovaj način. Naprimjer, mora biti jasno sljedeće. Ako imate posla s korijenom biljke, onda imate posla s onim što je više ili manje vezano za unutarnje površinske sile Zemlje u procesu formiranja biljke. Sada, čovjek je duhovno-duševno biće koje raste poput biljke odozgo prema dolje. Njegova glava sadrži mnoge sile koje su u interakciji sa silama same Zemlje, a postoji duboka veza između onoga što u biljci pušta korijenje i svih sila ljudske glave. Stoga, kad je potrebno steći jasne ideje o procesu koji se odvija u korijenu biljke, uvijek će se morati misliti da je taj proces u međusobnoj vezi s ljudskom glavom. Međutim, željeli bismo razmotriti detalje, kako biste mogli vidjeti kako bi se takva razmatranja trebala provesti. Pogledajmo samo, recimo, korijen lincure, Gentiane lutea, i recimo sljedeće: lincura je biljka koja izvana ima snažan 'cvjetni' izgled. Tako ćemo u korijenu imati sile koje već jako vuku prema cvijetu, drugim riječima: ove sile korijena su donekle slabe. Lincura stvara mnogo cvjetova i listova. Ipak, cijela formacija cvijeta pokazuje da su sile korijena još uvijek tu. Dakle, ne možemo nužno računati da će lincura imati snažan učinak na ono što proizlazi iz glave u ljudskoj organizaciji, kao nešto što je izravno povezano s glavom, naime fizički vanjski učinak, umjesto toga, morat ćemo očekivati da prvenstveno djeluje na ono što iz glave djeluje kao poticaj disanja. A kako u organizmu uvijek postoji polarni učinak, tako moramo zamisliti da kada koristimo korijenje lincure, u prvom redu sami probavni organi dišu jače u smislu koji je jučer izražen. Dakle, stimuliramo želudac i crijeva da potaknu aktivnost disanja, ali sada moramo razmišljati o onome što smo naučili na ovim predavanjima, da je za poticanje te respiratorne aktivnosti biljnu tvar potrebno dodatno preraditi, odnosno prokuhati korijenje. Moramo koristiti iskuhano korijenje. Vidite, možete proći kroz cijelu stvar. Sada malo pogledajmo vanjski izgled. Kaže se da korijen lincure ima gorak okus i jak miris, nešto što ima vrlo jak učinak na astralno područje. Dakle, bavimo se učinkom na astralnu prirodu u probavnom području čovjeka. Ali korijen lincure sadrži šećer. Sjetit ćete se da sam više puta isticao u raznim prilikama, kako prerada šećera u čovjekovom organizacijskom procesu daje snažan poticaj za aktivnost 'Ja'. To često možete proučavati izvana statistički, rekao sam, pokazujući naprimjer, da narodi koji imaju malo 'Ja' aktivnosti, kao što su istočnoeuropski i ruski narodi, gdje je 'Ja' povučeno, imaju kao ljudi vrlo malu potrošnju šećera, dok kod Engleza, čije 'Ja' razvija izvanredno veliku aktivnost, to jest što idemo zapadnije, to se u statistici pojavljuje više potrošnje šećera. Dakle, o ovakvim stvarima svakako treba voditi računa ako se uopće želi doći do bilo kakve spoznaje o svijetu.
Ali korijen lincure je bogat masnim uljima. Masna ulja su ono što, želim reći, kada prijeđe u probavu snažno djeluje na donje disanje, jer masno ulje jača pokretljivost, unutarnju pokretljivost želuca i crijevnih organa. Dakle, vidite kako možete formalno opisati što se događa u ljudskom organizmu, i odmah ćete primijetiti da se stimulira astralna aktivnost, odnosno stimulira se respiratorna pokretljivost želuca i crijeva, tako da možete reći: crijeva postaju aktivnija, a želudac ojačan. Cijela stvar funkcionira tako da se dogodi ono do čega dođe kad se astralno tijelo ojača. Cijela stvar funkcionira da se izazovu procesi mineralizacije, ali samo u mjeri u kojoj jačaju sami organi. To je tihi utjecaj 'Ja' kroz šećer koji se tu pojavljuje. Dakle, mogli biste reći: ako koristite iskuhani korijen lincure, dovodite astralno tijelo u aktivnost, a sadržaj šećera u korijenu omogućuje 'Ja' da pomogne. Međutim, budući da 'Ja' pomaže, postoji opasnost. Jer ako 'Ja' udari dolje poput biča, u glavi je opet polarni učinak, i može se primijetiti da će takvi pacijenti kao nuspojavu imati glavobolju. Ali to je ipak nešto što definitivno ima učinka u svim smjerovima koje sam rekao. Dakle, imamo pulsirajuću, stimulirajuću crijevnu aktivnost, pa ćemo stoga takav lijek, ili sam ili u nekoj kombinaciji, koristiti ako primijetimo da su simptomi bolesti povezani s gubitkom apetita, dispepsijom, naprimjer, posebno kada je poremećena aktivnost u abdomenu. Također možemo vidjeti kako se metabolizam stimulira ovom aktivnošću želuca i crijeva, tako da se metabolizam iznutra pobuđuje i postaje aktivniji, a time još uvijek možemo utjecati protiv sklonosti gihtu i reumatizmu. Osim toga, prikladno ćemo upotrijebiti nešto u korijenu lincure što se, iako ne u velikoj mjeri, ipak pokazalo dobro protiv groznice. Budući da je intestinalna aktivnost potkopana, u gornjem čovjeku je uzrokovana reakcija, a aktivnost groznice tada potječe iz gornjeg čovjeka. Ako ojačamo donjeg čovjeka i time stvorimo protutežu gornjem čovjeku, dali smo mu nešto protiv groznice.
Ovakav pristup razmatranju treba imati ako se želi doći do konkretnog odnosa između vanjskog svijeta i unutrašnjosti čovjeka. Radi se o tome da je sasvim ispravno istaknuti da na ljude izvana djeluju struje. U tom pogledu, čovjek poput Rosenbacha razradio je stvari izuzetno dobro. Ali ako govorite o strujama samo u apstrakcijama, u prvom redu niste svjesni da ono što djeluje izvana da se odnosi na konkretne stvari. To dolazi otuda što takvi odnosi vladaju između korijenja biljnog svijeta, sila koje vladaju u korijenu i koje zatim dolaze u ljudsko biće. Tada ste se stvarno uhvatili u koštac s tim stvarima koje biste inače okarakterizirali kao struje, imate ih na dohvat ruke, da tako kažem. I to je ono o čemu se radi u znanosti duha, da ona radi s onim što je konkretno, s onim konkretnim i procesnim.
S tog gledišta pogledajmo jednu iznimno poučnu biljku, blaženak, Geum urbanum, i opet vidimo korijen. Pa opet iskuhajmo korijen. Sada je vrlo zanimljivo ako razmislite o korijenu blaženka i onda se malo vratite na ono što smo upravo rekli o korijenu lincure. Naravno, ponovno se mora pretpostaviti da, budući da imamo posla s korijenom, imamo interakciju sa silama glave. Sada u korijenu blaženka imamo gorak okus. Okus je izrazito gorak. U korijenu blaženka imamo eterična ulja, ulja za koja moramo predvidjeti da će djelovati na dijelove organizma koji nisu smješteni tako daleko prema crijevu i u crijevu kao dijelovi o kojima smo govorili u slučaju lincure, tako da imamo više veze s onim što se još događa u želucu, možda samo u jednjaku, i tako dalje. Ali onda moramo uzeti u obzir ono najvažnije, da u korijenu blaženka imamo škrob, tako da se, da tako kažem, obraćamo onim silama koje prerađuju intenzivnije nego što se mora prerađivati šećer, jer se sila napada mora više potisnuti ako želite obraditi škrob. Najprije je potrebno razraditi šećer. Vidite, stvarno procese morate pratiti u detalje. Ali onda u korijenu blaženka imamo tanin; to morate uvijek imati u vidu ako želite prosuđivati prema ljekovitim svojstvima. Tanin, to znači da na način koji ipak ima snažan fizički učinak, da se prerađuje ono što se suprotstavlja taninu, tako da s korijenom blaženka cijelu aktivnost moramo prebaciti više prema 'Ja' nego prema astralnom tijelu. Ovdje imamo pojačanu impulzivnost 'Ja'. I stoga, budući da imamo pojačano pobuđivanje 'Ja', bavimo se onim što se događa u nižem čovjekovom organizmu. Dakle, to je potpuno polarni učinak na stimulaciju glave koji se događa kroz 'Ja'. Imamo posla s onim što bih nazvao vanjskom probavom, napadom na tvari u želucu prije nego što su uopće prešle u crijevnu aktivnost. Da se tako izrazim, koji god živčani i osjetilni aparati su još prisutni u crijevima su stimulirani - sve se širi po cijelom organizmu - osobito se stimulira živčani i osjetilni aparat u probavnim organima, pa se stoga radi o prevladavajućoj aktivnosti 'Ja'.
Što će biti posljedica? Prvo, da korijen blaženka ima veliku moć protiv groznice. Drugo, rezultat će biti da možemo utjecati od početne probave, na onu kasniju probavu, tako što od ove kasnije, stvarne crijevne probave, više ne zahtijevamo toliko. Stoga ćemo se posebno morati boriti protiv proljeva, morat ćemo se boriti protiv protoka sluzi u crijevima, ako uzmemo u obzir da se upravo te stvari temelje na činjenici da se previše očekuje od onoga što leži bliže unutarnje probavne aktivnosti. Vidite, sva ova razmatranja dovode do promatranja kako vanjske sile prodiru u ono što je unutar čovjeka.
Budući da je ovo razmatranje korijena od posebne važnosti, pogledajmo još jedan korijen i uzmimo Iris germanicu, peruniku, kao primjer. Napravimo i uvarak od korijena. Pa, kod perunike imamo posla s nečim što svojim vanjskim otkrivenjem pokazuje da snažno djeluje na 'Ja'. Odvratan miris i gorak okus, nešto su što odmah otkriva da imamo posla s nečim gdje 'Ja' dolazi u snažnu fizičku interakciju s vanjskim svijetom. Ali također u korijenu ove perunike imamo nešto što stvarno potiče ovu fizičku aktivnost, naime taninsku kiselinu. Opet unutra imamo nešto što utječe na aktivnost 'Ja': škrob. I konačno imamo nešto što, svojim fizičkim učinkom, djeluje svugdje gdje stigne kada ga se na to stimulira: u korijenu perunike imamo smole. Kroz sve to, 'Ja' se dovodi u intenzivnu aktivnost. I ova aktivnost 'Ja', ova pokretačka aktivnost 'Ja', može se primijetiti činjenicom da se javlja aktivnost urina i određeni učinak čišćenja. To su vanjska otkrivenja onoga što je aktivnost 'Ja'. A ono protiv čega se možemo boriti ovim, imamo ako se zapitamo: čemu je izložen ljudski organizam kada sve te stvari nisu u redu? Tada se javlja hidropsija (vodena bolest) i slične pojave, a u uvarku korijena perunike imamo nešto čime možemo pokušati suzbiti stanja slina vodenoj bolesti, ali i samu vodenu bolest.
Vidite, ovo je vrsta razmatranja onoga što trebamo učiniti. Razmotrimo sada, dižući se u biljku, naprimjer lišće, zeljasti dio, i uzmimo karakterističnu biljku kao što je Majorana hortensis, mažuran. Ali sada nam treba biti jasno: kada se popnemo u biljci, sama priroda je ta koja provodi određene procese, koje mi prvo moramo provesti u korijenu. Stoga, kada uzimamo biljku, nije dobro izravno raditi uvarak, umjesto toga, potrebne su nam finije moći biljke, a izvlačimo ih kuhanjem infuzije. Snage koje su nam potrebne, prenose se iz biljke u infuziju. I sada opet možete, rekao bih, svojim osjetilima shvatiti što je tu. U ovoj infuziji ima poseban okus, koji bi se mogao nazvati zagrijavajući. Taj okus ujedno ima i određenu gorčinu. Ali onda imate i ono što stvarno dokazuje kako nešto djeluje izvana: aromatični miris, eterična ulja. I onda još imate nešto što samo treba dodati da pojačate ono, što ne ispoljava svoj učinak tako rano kao druge stvari, već svoj fizički učinak ispoljava kada prođe kroz želudac u crijeva. U bilju ima svakakvih soli, a osobito kod mažurana. I zato si možete reći - a to su stvari prisutne u stvarnosti: ova biljna infuzija ima poseban učinak na respiratornu aktivnost unutarnjih organa. Izaziva određenu respiratornu aktivnost u unutarnjim organima. To se izražava u činjenici da ova infuzija ima učinak znojenja, to jest da se stimulira unutarnja organska aktivnost disanja. Potiče znojenje i stoga djeluje intenzivnije na aktivnost unutarnjih organa. Možete se boriti s kataralnim prehladama, ali i protiv slabosti maternice, s infuzijom biljke mažurana.
Sve će to postati još jasnije kada prijeđemo na učinak cvijeta. Učinak cvijeta - ako promatramo gdje je posebno izražen izvana u biljci, pogledajmo, naprimjer, gdje se mnogo malih cvjetova razvija u cvat, kao kod bazge, Sambucus nigra, ili jorgovana. Budimo posve jasni da ovdje biljku prožimaju upravo one sile koje imaju veze sa zemljinim okolišem, koje sadrže kozmičke utjecaje, kozmičke struje. To primjećujemo jer i cvijet bazge sadrži eterična ulja. Ali to posebno primjećujemo jer cvjetovi bazge sadrže sumpor, tako da imamo i nešto od mineralnog elementa koji se pokazuje posebno djelotvornim kada želimo potaknuti disanje, ali ga stimuliramo s druge strane, na strani stvarne respiratorne organizacije, dok smo ranije govorili o poticanju disanja u probavnim organima i u onome što je povezano s probavnim organima, prije nego što se umiješalo disanje dišnih organa. Tako i kod cvijeta bazge, kada ga koristimo kao infuziju - to je gotovo samo po sebi razumljivo - posebno se stimulira eterska aktivnost ljudskog organizma, i samo obilazno kroz etersku aktivnost, aktivnost astralnog tijela, posebno se stimulira disanje u gornjim stražnjim organima, ali ne toliko u organima glave koliko u onima koji pripadaju stvarnom disanju. Naravno, posvuda su reakcije, a u reakcijama se radi o tome da dolazi do izlučivanja i znojenja. Ali sada su stimulirani dišni organi. Stvarna normalna aktivnost disanja je stimulirana, i budući da kroz stimulaciju mora nastati učinak u krvi, to je također poticaj, to jest poticaj iz unutarnje osobe na krvotok, i želim reći da se iz svega vidi da se s takvim lijekom može boriti protiv katara, protiv zadržavanja znoja, da je dobro za promuklost, kašalj, a budući da je učinak koji se prije javljao izravno, sada polaran, može se koristiti i za stvari slične reumatizmu.
Vidite, uvijek je stvar čitanja koje ljekovite snage lijek može imati na temelju načina na koji djeluje. Sada razmislimo kako može utjecati ako je potrebno na organizaciju glave. Što ovisi o organizaciji glave?
Njena polarna suprotna strana, probava, ovisi o organizaciji glave, a upravo o organizaciji glave ovisi grublja probava, ta grublja probava, koja je uzrok tolikim vrlo teškim bolestima. Stoga nam mora biti jasno da grubom probavom možemo bitno utjecati na glavu, i da ako nešto unesemo u unutrašnjost čovjeka - to jest, ako utječemo na probavu - općenito, dođemo do toga da stvari zrače, da tako kažemo, pravo u glavu, tako da stvarno imaju učinak iz glave, i onda moramo imati u vidi sve što to čini takvim, da iako prvo biljnu tvar želimo unijeti u unutrašnjost, osmislimo je tako da djeluje na glavu. A to će biti posebno vidljivo ako želimo koristiti sjemenke. Sjemenke su po svojoj prirodi vrlo pogodne za djelovanje na probavu. I dok djeluju izravno na grublju probavu, djeluju na glavu izazivajući reakcije. Ali vrlo je teško prenijeti učinak od probave do glave. Stoga je dobra ideja početi pripremati uvarak od sjemena - i to vrlo koncentriranog - ako ga pacijent može podnijeti. Ovo se može posebno dobro proučiti ako se promatraju učinci sjemenki kima, prokuha sjemenke, pa promatra ovaj uvarak. U ovom uvarku imate eterična ulja, to jest esencijalne učinke na 'Ja', a zauzvrat imate nešto što ima vrlo jak fizički učinak, vosak i također smole, koje također imaju vrlo jak fizički učinak. Jaki učinci vidljivi su u žestokom mirisu. Ali onda u ovom uvarku imate i sluzni šećer.
Sve ovo, ako spojite s razmatranjima koja smo vodili ovih dana, sve ovo ima izuzetno jak učinak na aktivnost 'Ja'. To je formalni učinak na osjetilno- živčanu aktivnost koja leži skrivena u probavnim organima. Osobito se djeluje na ovu slabu osjetilno-živčanu aktivnost, koja leži skrivena u probavnim organima - u vrlo slabo razvijenoj metamorfozi, ova osjetilno-živčana aktivnost leži raširena u probavnim organima - tu je posebno učinkovita. Moglo bi se reći da takav uvarak zapravo donosi nešto u odnosu na nižeg čovjeka, što izgleda kao podsvjesna metamorfoza naše vanjske osjetilne percepcije. Rekao bih da smo potaknuti da koristimo probavni sustav kako bismo svojim osjetilima opažali ono što se razvija kao proces. I zato je ovaj lijek posebno koristan za klistiranje. Kada ovaj lijek koristite za klistir, zapravo uzrokujete proces koji mora imati utjecaj na osjetilno- živčanu aktivnost, jer je to zapravo vanjska opskrba finijim silama u sjemenkama kima, i time neka vrsta podsvjesne percepcije uzrokovane u probavnim organima. Ovo posebno stimulira letargičnu tekućinu tkiva; stvaranjem neke vrste procesa jačanja osjetilnih živaca, percepcija je u velikoj mjeri smještena unutar čovjeka. Čovjek počinje imati percepcije u svojim probavnim organima, a to je ono što se protivi svemu što mu se, rekao bih, suprotstavlja kao onaj drugi pol kada počinje unutarnja aktivnost, koja se sada također može percipirati, ali se sastoji prvenstveno od unutarnje percepcije, kada se naš organizam počinje manifestirati vrlo eruptivno. Činjenica da je mi sami možemo vrlo snažno percipirati kada razvije takvu organsku aktivnost da zapravo sami sebe percipiramo, djeluje suzbijajući, to jest iscjeljujući, na takvu aktivnost, koja predstavlja percepciju iznutra, tako da ono što se razvija kao aktivnost, osjetilno-živčana aktivnost, koja preobražena zapravo postaje slična vanjskoj percepciji, tako da kada se pojave bolovi u želucu, grčevi, nadutost, moći ćemo uspješno raditi s ovim lijekom na odgovarajući način.
Još jedan proces iznimno je zanimljiv za promatranje. To je sljedeće. Dakle, živo zamislite kakva se podsvjesna aktivnost u osnovi razvija. Ova podsvjesna aktivnost vrlo je slična vanjskoj perceptivnoj aktivnosti. Samo je situacija takva da je u određenoj mjeri unutarnja. Zamislite da vanjska opažajna aktivnost i refleksna aktivnost imaju određenu vezu. Percepcije, ako se javljaju podsvjesno, mogu odmah pokrenuti obrambene pokrete. Razmotrite ovu interakciju između aktivnosti percepcije i obrambene aktivnosti i sada to prenesite na unutarnju aktivnost tekućine tkiva. Ovu vanjsku opažajnu aktivnost provodite takoreći plivajući u zraku. Kad bih ovo nacrtao shematski, mogao bih reći: ako ovdje zamislimo (vidi crtež, hell) zrak u kojem se nalazimo, prožet svjetlošću i tako dalje, imamo vanjsku percepciju (rot) koja se odvija u ovom smjeru, unutarnju reakciju koja se odvija u ovom smjeru (blau). U svakom osjetilnom organu postoji interakcija između vanjskog djelovanja i unutarnje reakcije. To treba promatrati tako da, ako bi željeli vanjsku, apstraktnu sliku, ne zamišljamo je kao noviji materijalistički pogled, odnosno da se provodi centripetalna i centrifugalna živčana aktivnost. Jer ovo tumačenje nije pametnije od onoga da ako netko pritisne elastičnu kuglu, ona ponovno uspostavlja svoj izvorni oblik preko druge sile u suprotnosti sa samim pritiskom, u svom preokretu. Nije ništa pametnije govoriti o motoričkim živcima nego pokušati objasniti elastičnost lopte postavljanjem neke vrste središta unutar nje, koje gura prema van kada se gurne prema unutra. To u biti nije ništa drugo nego stvaranje izvornog oblika; učinak je taj koji nastaje i za koji ne trebaju neki posebni živci jer je cijela stvar, učinak i kontra učinak, ugrađena u astralnost i u 'Ja' esenciju.
Sada zamislite cijeli ovaj proces kao da se odvija zaobilaznim putem kroz etersku aktivnost u tekućini tkiva (vidi crtež, gelb). Naravno, osjetilni proces se ne odvija u tekućini tkiva u normalnim uvjetima, ali može biti uzrokovan nečim poput ovog što sam upravo predložio. Tada se javlja neka vrsta tendencije prema kontrakciji, rada prema organizmu, želim to naznačiti na isti način kao i djelovanje kod percepcije. Ali ovo (rot) je proces koji se, u određenoj mjeri, suprotstavlja sili (violett) usmjerenoj prema van u tekućini tkiva. Aktivira se i radi suprotno. Dakle, umećete osjetilni proces, metamorfozu osjetilnog procesa, u tekućinu tkiva. Sada se morate osvrnuti oko sebe, i vidjeti gdje se tako nešto nekako događa u normalnom životu, tako da neka vrsta metamorfoze osjetilnog procesa unutar čovjeka, zgusnuti osjetilni proces, da tako kažem, nastane u tekućini tkiva. A nastaje kada se formira mliječni sekret žene. Tu zapravo imate unutra prenesenu, kondenziranu metamorfozu vanjskog osjetilnog procesa: izlučivanje mlijeka žene. Sada pretpostavljamo da, ako je tu, da je neispravan, i onda imamo sve razloge za provođenje ovog unutarnjeg osjetilnog procesa koji se kondenzira u tekućini tkiva. A upravo u uvarku od sjemenki kima imamo nešto što uzrokuje takav proces koji pospješuje lučenje mlijeka.
Dao sam ove stvari kao primjere upravo kako se može pratiti cijeli rad i tkanje ovog ljudskog organizma i njegova veza s onim što je u vanjskom svijetu. Samo pogledajte ovo što sam pokazao ovdje. Promotrite, rekao bih pomno, govoreći sebi: uvarak sjemenki kima sadrži smolu, vosak, nešto što zbog svoje konzistencije ima posebno jak fizički učinak. Kao rezultat toga, ova smola, ovaj vosak, postaje vrlo sličan onome, samo se zgusnuo prema unutra, što ostavlja dojam na moja osjetila izvana.
I opet, ovo sjeme sadrži eterično ulje i sluzni šećer. To je nešto što potiče reakciju 'Ja'. Imate sve zajedno što imate u osjetilnom procesu: učinak izvana, reakcija 'Ja' iznutra. Sada metamorfozirate ovaj osjetilni proces ne stvarajući osjetilnu percepciju, već premještajući ovu interakciju interno, u sustav sila tekućine tkiva, tada imate ono što za vas stvara unutarnji osjetilni proces. Takav proces je proces laktacije. Vidjet ćete kako se na taj način shvaća cjelokupna organizacija.
Ovo su razmatranja koja se moraju uzeti u obzir ako se želi obratiti pozornost na vanjsko i njegov materijalni učinak iznutra. Recimo da isprobavate mineralno-metalne lijekove. Tada će biti osobito lako razumjeti ono što ste već naučili o učincima biljaka. Ali moći ćete sebi reći jednu stvar. Moći ćete sebi reći: nešto se s mineralom dogodilo u tome što je prešao u biljni proces. A ono što se dogodilo u ovom procesu mineralizacije i prelaska na 'vegetabilnost' je preoblikovanje mineralnih sila. Dakle, nešto se u procesu liječenja temelji na transformaciji mineralnih sila. Recimo, dakle, da sami postavimo lječilište, okružimo ga zemljom, i, na neki način, pognojimo zemlju raznim mineralima i onda dopustimo tlu da radi, za koje znamo što zapravo sadrži, i uzgajamo razne biljke, od kojih koristimo recimo korijenje, bilje, voće i tako dalje, mi proces imamo u svojim rukama, koji se sastoji u tome da biljka za nas pretvara mineral u lijek. Zatim to možete pojačati ponovnim sađenjem takvih biljaka dopuštajući biljaka da se razviju, takve biljke možete tretirati na način o kojem smo upravo raspravljali. To je ono što s jedne strane želimo učiniti u našem institutu u Stuttgartu; ali to još treba postaviti. Ali onda možete ići dalje. Možete koristiti ono što ste već dobili od biljke kao lijek, sada možete koristiti kao neku vrstu gnojiva i onda još više povećati snagu. Dobit ćete nešto, što obično fizičko mljevenje čini učinkovitijim, odnosno transformira u nešto što je učinkovito u značajnoj mjeri, takoreći predajući oblikovanje, pripremu samoj prirodi, i silama koje u prirodi djeluju. Naravno, mora nam biti jasno sljedeće. Naprimjer, reći ćemo sebi: ako bi mineralno-metalni lijek trebao djelovati, kako treba djelovati? - Soli, koje su ujedno i mineralna sredstva, više djeluju na čovjekovu unutrašnjost. Ali na periferne aktivnosti utječu upravo mineralno-metalne tvari, koje su takoreći najkonzistentnije. To ćemo morati uzeti u obzir, ali, kao što sam rekao, na temelju znanja znanosti duha, inače će nam se misli raspršiti na svakakve pogrešne staze. Misli znanosti duha, one su koje takvo razmišljanje vode u pravom smjeru. Možemo imati, recimo, bilo koji metal; takav je metal vrlo otvoren na napade iz unutrašnjosti ljudskog organizma. Aktivnost 'Ja' mora biti jako stimulirana, jer 'Ja' je ono koje seže prema dolje, da tako kažemo, poseže u unutrašnjost supstance, sređuje unutrašnjost supstance prema njenoj svrsi, i poziva je na 'Ja' aktivnost u organizmu, tako da - budući da 'Ja' može dopustiti da ga astralno tijelo ojača u toj aktivnosti - kada koristimo metale, minerale, uvijek moramo gledati da stimuliramo aktivnost 'Ja' ili astralnu aktivnost, što onda utječe na 'Ja', ili interakciju astralne aktivnosti i 'Ja' aktivnosti. Takav stimulans može se dogoditi, naprimjer, na sljedeći način: napravimo metalnu mast, namažemo je. Stavili smo je, recimo, za osip. Na taj način potičemo perifernu aktivnost 'Ja'. Ova 'Ja' aktivnost je također stimulirana reakcijom unutar čovjeka; prije svega dolazi do pojačane živčano-osjetilne aktivnosti u nekom organu unutar čovjeka, a odatle do pojačane aktivnosti disanja, koja prelazi na astralno. I dobivamo učinak tih sila unutra, koje se suprotstavljaju osipu. Cijelo tijelo pozivamo na suzbijanje osipa.
Sada se može reći da se općenito na ovaj način mogu proučavati različite metalne i mineralne tvari. Naprimjer, u olovu je nešto što izvanredno snažno djeluje na živčano-osjetilnu aktivnost, a zatim ovisno o tome, i na unutarnju respiratornu aktivnost, ali i na onu unutarnju aktivnost disanja koja se odvija naprimjer u vanjskim perifernim organima. Dakle, ako koristimo olovo, možemo imati vrlo snažan učinak ako treba proizvesti nešto kao što je upravo opisano, ako koristimo olovo kao melem, ili ako ga samo unesemo. Ali, naravno, mora nam biti jasno da kada ga unesemo, mi djelujemo na takav način da izazivamo reakciju gornjeg čovjeka kroz aktivnost probavnih organa, koji su stimulirani. Ako koristimo bilo kakve pažljivo pripremljene olovne masti u gornjem čovjeku, imamo izravan učinak na ovaj gornji sustav. A posebno kada imamo ljude koji na neki način pate od slabosti glave, kod kojih gornji dio čovjeka ne razvija odgovarajuću živčano-osjetilnu aktivnost i također ne razvija pravilno disanje, ovakvim liječenjem olovom može se mnogo postići ako ga koristimo do te mjere da ne dovede do trovanja. U svemu ovome, što donekle možemo vidjeti iz onoga što je bilo proteklih dana i što je donio tečaj do sada, poanta je da nam je jasno sljedeće.
Iznad svega, tu je veliki kontrast. Sve što više naginje srebru, u određenom smislu je metal koji ima polarni odnos prema svemu što je bliže olovu. Sada, naravno, kada je riječ o ovim stvarima, naši sustavi minerala, klasifikacije su izuzetno manjkave. Naši sustavi minerala su u osnovi krajnje manjkavi, jer bi u prirodnom sustavu minerala ovi odnosi između metala morali biti uzeti u obzir, i vidjeli bismo da u takvom sustavu spojevi olova leže na jednom polu, samo olovo, na drugom polu leži srebro, tako da je u sredini, naprimjer, aurum, zlato, a ostali su onda raspoređeni u skladu s tim. Kažem da su srebro i olovo polarni, jer srebro ima izravan učinak na udove-metabolizam, i doista sasvim periferno, jako puno na ono što u sustavu udova-metabolizma leži prema vani; srebro djeluje i na sve iz organizma glave što leži prema vani. Dakle, srebro ima stimulirajući učinak na živčano-osjetilnu aktivnost u sustavu metabolizma-udova, i odatle potiče aktivnost koja prožima cijelo tijelo, a stimulacija disanja je ono što sam jučer nazvao metamorfozom središnjeg srčanog organa.
S druge strane, sve što dolazi od olova djeluje na živčano-osjetilnu aktivnost glave i na aktivnost disanja, koja se odatle potiče. Kao rezultat toga, djeluje stimulativno na sve što je u drugim metamorfozama, u formiranju glave, formiranju pluća, formiranju jetre, to jest onih organa koji, u određenoj mjeri, okružuju drugu organizaciju čovjeka na isti način na koji pluća okružuju srce, i time zapravo pokazuju izvorni oblik onoga što je u izvjesnom pogledu cijeli čovjek kao čovjek cirkulacije. Imamo pluća koja okružuju srce, imamo pluća, da tako kažem, koja obuhvaćaju dišni sustav i krvožilni sustav. Ali na isti način, kada promatramo čovjeka u odnosu na strukturu njegovog mozga, pluća i jetre, to jest ako pogledamo cijelog gornjeg stražnjeg čovjeka, postoji kontinuirano disanje koje obuhvaća sve što je cirkulacija zajedno sa srcem. Na ovaj način smo zatvorili ono što je probavna organizacija i također i organizacija spola, u gornjem i stražnjem čovjeku. Organizacija je takva da gornji i zadnji čovjek zapravo zatvara donjeg i prednjeg čovjeka. Ako to shvatite temeljito i u zajedništvu, u suživotu gornjeg i stražnjeg čovjeka s donjim i prednjim čovjekom, što se uglavnom izražava u međuodnosu između srca i pluća, ako ovo pravilno pogledamo i proučimo ritmičke aspekte ovog suživota i zatim proučimo živčano-osjetilnu aktivnost u onome što je gore i iza, ali koja naravno ima svoj drugi pol u čovjeku naprijed i ispod, i ako pogledamo procese udova-metabolizma kod prednjeg i donjeg čovjeka, i zauzvrat ih proučavamo u njihovom drugom razvoju kod gornjeg i stražnjeg čovjeka, tada pred sobom imamo cijelog čovjeka i možemo ovladati i njegovim drugim procesima.
Počevši od toga, želimo sutra prijeći na posebnu raspravu o našim vlastitim lijekovima, i uzeti u obzir neka od pitanja koja su postavljena.