.- PREDAVANJE, MED. TJEDAN, Stuttgart, 28. listopada 1922.
O smislu i značaju terapije euritmijom. Interakcija metaboličkog sustava i živčano-osjetilnog sustava u ljudskom govoru. Euritmija kao metamorfoza običnog govornog jezika, jačanjem voljnog i slabljenjem imaginativnog. Općeniti zdrav učinak djelovanja umjetničke euritmije. Provođenje terapije euritmijom od strane liječnika, ili u intimnom dogovoru s liječnikom. Interakcija samoglasnika i suglasnika na primjeru zuba: L, A, O; na primjeru bubrežne bolesti: S, A, B, P. Ljudski organi u svom polaritetu centrifugalne i centripetalne dinamike, uzajamna regulacija kroz terapiju euritmijom. Umjetničko duševno stanje. Euritmijska terapija i stvarna terapija. Masaža. Baviti se gimnastikom. E pokreti jačanja, I pokreti povezivanje lijeve i desne strane organizma, s kažiprstom i nožnim palcem, s okom. O forma, osjećanje cijelog mišićnog sustava. Svijest kao čimbenik liječenja. E forme i U forme, za reguliranje odnosa između aktivnosti astralnog i eterskog organizma. Euritmija za trudnice i kod abdominalnih bolesti. Upozorenje za precjenjivanje, amaterizam. Suprotstavljanje krivom razumijevanju.
Zatraženo je da kažem još nekoliko stvari u vezi naše terapije euritmijom. Uglavnom, empirijski materijal za ovu terapiju euritmijom razvio sam i prezentirao na zadnjem medicinskom tečaju u Dornachu, i jedva da je potrebno ići dalje od onog što je dano. Jer ako se koristi na odgovarajući način, onda doista može imati vrlo dalekosežni značaj. Umjesto toga, danas bih želio s vama razgovarati o cjelokupnom smislu i značaju terapije euritmijom.
Nije li istina, ona je na određeni način strukturirana iz jedne čisto umjetničke stvari, koja se najprije razvila kao umjetnička stvar, te u određenom pogledu, i umjetnička euritmija mora pružiti svojevrsnu podlogu za ispravno razumijevanje terapije euritmijom. Sada ću možda biti najjasniji ako pokušam navesti razliku između umjetničke euritmije i terapijske euritmije. Euritmija se općenito temelji na činjenici da se ono što se događa u ljudskom organizmu tijekom govora može preobraziti u određenom smjeru. Stoga je, s umjetničkog gledišta, euritmija doista svojevrsni vidljivi govor. Moramo prepoznati da u ljudskom govoru dvije komponente rade zajedno. Jedna se komponenta temelji na određenoj upotrebi plastičnog aparata - o čemu mogu govoriti na temelju prethodnih predavanja - iz dubljeg unutarnje sloja, rekao bih, živčanog sustava. Tu na scenu stupa predodžba. Suštinski, međutim, aparat za predodžbe u govornom aparatu, nastavlja se na pomalo složen način u strukturu živčanog sustava, a to rezultira daljnjim zračenjem, rekao bih, one komponente koja radi u govoru. Druga komponenta zapravo dolazi iz čovjekova metaboličkog organizma. I na određeni način imamo susret, između dinamike koja dolazi iz čovjekova metaboličkog sustava i dinamike koja dolazi iz čovjekovog živčano-osjetilnog sustava. To dvoje se susreću na način da se metabolički sustav inicijalno preobražava u procesima cirkulacije, a sustav predodžbi koji dolazi iz živčano-osjetilnog sustava preobražava se u dišnom sustavu. Dva dinamička sustava tada se sudaraju u dišnom sustavu i cirkulacijskom sustavu, a prenošenjem svega u zrak uz pomoć govornog organizma, i astralni čovjekov organizam se može pretočiti u ono što nastaje kao kretanje zraka. I jezik nastaje, kad, takoreći, gledamo krajnju periferiju ljudskog organizma, kroz utjelovljenje onoga što odgovara predodžbama s jedne strane, i onoga što odgovara metabolizmu s druge strane, što je zapravo, izraženo duševno, ono što je u skladu s voljom. Dakle, imamo sve što nalazi svoj duševni izraz u volji i tjelesni izraz u metaboličkom sustavu, u mjeri u kojoj je živčani sustav uključen u volju: uključen je u onoj mjeri u kojoj se metabolizam odvija u živčanom sustavu, a ne kao živčano-osjetilna funkcija. Dakle, voljni element, koji svoj tjelesni izraz nalazi u metaboličkom sustavu, i element predodžbi, koji svoj tjelesni izraz nalazi, rekao bih, u dijelu, u sloju živčano-osjetilnog sustava, oni su, da tako kažemo, sastavljeni da tvore rezultantu. Zatim fizički izraz nalazi u onome što se izražava uobičajenim govornim jezikom ili pjevanjem. Što se pjevanja tiče, to je drugačije, ali je nešto slično. Dakle, euritmija je eliminacija onoga što je zapravo element predodžbi do najvećeg mogućeg stupnja, i dovođenje u djelotvornost onoga što je voljno. Uslijed toga se obični govorni jezik preobražava u pokrete cjelokupnog ljudskog organizma, tako da jedna komponenta, voljna ili metabolička, jača, komponenta predodžbi ili živčano-osjetilna slabi, i tako nastaje euritmija. To omogućuje stvarno stvaranje korelata za pojedinačne glasove, bili oni samoglasnici ili suglasnici, u ljudskim pokretima. I baš kao što određena formacija i kretanje zraka odgovara glasu A ili L, izvana vidljiv oblik kretanja može odgovarati slovu A ili L. Postoji pokret, struktura pokreta, rekao bih, izvučena iz ljudskog organizma putem osjetilnog-nadosjetilnog gledanja, koja doista iz ljudskog organizma slijedi s istom pravilnošću kao govorni jezik, samo je metamorfoza govornog jezika, koji je više okrenut onom voljnom. Tako da se pomoću ovog jezika može sastaviti cijela abeceda; kako bi se kroz ovu euritmiju moglo izraziti sve govorno. Kad se euritmija izvodi umjetnički, čovjekova pozornost, a s njom i svi procesi u ljudskom fizičkom, eterskom i astralnom organizmu, koji su nositelji pozornosti, okreću se odgovarajućem glasovnom obliku riječi ili umjetničkom oblikovanju rečenice, metričkom oblikovanju, pjesničkom oblikovanju, i tako dalje. Donekle, kada se ljudi bave umjetničkom euritmijom, potpuno su posvećeni svemu mogućem u smislu umjetničkog oblikovanja fonetskog. Budući da se u umjetničkoj euritmiji prirodno slijedi oblik koji ima i govor, kada djeluje u umjetničkoj euritmiji čovjek je prepušten vanjskom svijetu. I kao što se u riječima ne staje na A, ne staje na L, usred riječi, nego se ide dalje, tako se i u ovoj umjetničkoj euritmiji bavimo nečim što se itekako može dogoditi u normalno funkcionirajućem ljudskom organizmu. Dakle, kroz uobičajenu umjetničku euritmiju nema druge posljedice za ljudski organizam, nego da se na energičan način ostvaruje unutarnje usklađivanje ljudskih funkcija, utoliko što čine cjelinu u ljudskom organizmu.
Može se, dakle, reći: ako se na pravi način suzdržava od pretjerivanja u aktivnosti umjetničke euritmije, onda je ta euritmijsko umjetnička aktivnost općenito zdrava. Ali kao sve što može biti zdravo može biti i štetno ako se pretjeruje, tako se i u euritmiji kao umjetničkoj aktivnosti može pretjerati. Profesor Benedikt, poznati kriminalistički psiholog, jer nije volio antialkoholičarski pokret, stalno je naglašavao da mnogo više ljudi umire od vode nego od alkohola. To mora priznati i statistika, jer prekomjerna, nepravilna konzumacija vode dovodi do brojnih bolesti. Euritmija može, naravno, u mjeri u kojoj se prakticira - umjetnički će to ionako rezultirati određenim stanjem zadovoljstva ili nezadovoljstva u ljudskom organizmu - općenito biti samo ljekovita.
Što se tiče terapije euritmijom, ono što u umjetničkoj euritmiji živi u posvećenosti tvorbi zvuka, tvorbi riječi, tvorbi rečenice, takoreći se reflektira u nutrini. To se unutarnje ogleda u tome što se u terapiji euritmijom, recimo, glas A, često mora ponavljati više puta zaredom. Kao rezultat toga, događa se nešto sasvim drugo nego kad u umjetničkom prikazu prijeđem s glasa A na I ili nešto slično. Sada se radi o sagledavanju stvarnog procesa ozdravljenja koji se može odvijati euritmijom. Ne želim izbjeći izraziti određenu zabrinutost koja je zapravo očita u vezi s takvim stvarima. Takve stvari laici i amateri vrlo lako prisvajaju. Ali ja sam od početka naglasio da terapiju euritmijom zapravo treba prakticirati sam liječnik ili je barem treba provoditi samo najintimnije usklađeno s liječnikom. To je zato što takva proširenja, rekao bih, onoga što znanost duha želi u odnosu na medicinu, takva se proširenja moraju promatrati na isti način kao i stav znanosti duha prema medicini u cjelini.
Doista je slučaj da znanost duha, na polju medicine ne radi prema nečemu s čime sam se susreo prije dvadeset godina. Bilo je i ljudi prisutnih na antropozofskim sastancima, da, oni su sebe nazivali liječnicima prirodne medicine, i jednom sam dobio traktat koje je zapravo u raznim ponavljanjima rekao samo ovo: svako liječenje se temelji na usklađivanju onoga to je neharmonično u organizmu. - Na šest stranica, ova je rečenica varirana na razne načine, da se harmonizira neskladno. Ovoj tvrdnji nema ni najmanje zamjerke, radi se samo o tome da se to može učiniti u pojedinačnim slučajevima, u vrlo konkretnim slučajevima. I tu stvari postaju neugodne za ljude koji imaju stav kakav je iznesen u posljednjoj rečenici: sve što je sada napisano pokazuje da se može napustiti nevjerojatno složena medicina i ograničiti se na harmoniziranje neharmoničnog, a to je - kako je doslovno rečeno - 'opojno jednostavno'. - Ne mogu vam ponuditi ništa poput te opojne jednostavnosti. Naprotiv, slučaj je da kroz znanost duha medicina ne bi trebala biti dovedena do takve opojne jednostavnosti, već prije do veće složenosti, kao što ste već vidjeli iz raznih stvari. Tako da kroz znanost duha nećete imati manje za učiti, nego više za učiti, jer će kroz učenje sve postati jasnije i upravljivije, i učenje kao rezultat toga postati zanimljivije. Svatko tko misli da iscjeljivanje treba učiniti praktičnijim putem znanosti duha, već će iz rasprava koje sam ovdje vodio vidjeti da to nije slučaj.
I, rekao bih, isto je i s onim što je terapija euritmijom. Definitivno je slučaj da se terapija euritmijom ne smije koristiti bez prave dijagnoze, da se njome treba baviti samo u skladu sa stručnom medicinskom znanošću. Jer zapravo se bavite primjenom nevjerojatno intimnog znanja o ljudskom organizmu.
Budući da se, metabolička aktivnost i plastična aktivnost iz živčano-osjetilnog sustava sudaraju u ljudskom organizmu, čak i u običnom jeziku, ta kolizija u nastalim pražnjenjima se sama po sebi odvija u kretanju zraka, koje se odvija izolirano od čovjekove organizacije jer govor postaje odvojen od organizma, sve ono što se razvije terapijskom euritmijom potiskuje se natrag u organizam, a radi se o sljedećem: zamislite, naprimjer, da spojite A pokret s L pokretom. Dakle, prvo neka se pokreti ponavljaju kako se stvar ne bi praznila prema van, nego se ponavljanje ulijevalo u unutarnje procese ljudskog organizma. Ali dopuštajući samoglasniku ili suglasniku da rade zajedno, recimo, A pokret ili L pokret, uvijek dovodite ljudski organizam u funkcioniranje, što znači interakciju između metaboličkog čovjeka i živčano-osjetilnog čovjeka. Svakako da je aktivnost živčano-osjetilnog sustava općenito oslabljena u euritmiji, ali i u tom posebnom odnosu dviju komponenti, u oslabljenoj živčano-osjetilnoj aktivnosti uz pojačanu metaboličku aktivnost do koje dolazi euritmijskim pokretom, i na ovaj način također dvije komponente rade zajedno. I jednostavno imate, naprimjer, L pokret u ponavljanjima, sudar metaboličke osobe s živčano-osjetilnom osobom kada se L pokret povezuje s A formom. Tako se može reći: u tom poticaju potrebnih formi ili pokreta, dolazi do zahvaćanja funkcioniranja cjelokupnog ljudskog organizma. Ako naprimjer pustite da se izvede pokret suglasnika, taj pokret suglasnika djeluje tako da u početku u biti oslobađa svu svoju snagu, prenosi svoju unutarnju dinamiku na proces udisaja, tako da zapravo možete preuzeti kontrolu nad cijelim procesom udisanja. Ovisno o suglasniku kojeg pobuđujete, dobivate kontrolu nad procesom udisaja. Kroz svaku aktivnost suglasnika pojačavate proces udisanja.
Sada, možda znate iz onoga što je već rečeno o terapiji euritmijom, kako se pokreti koji se inače izražavaju u umjetničkoj euritmiji donekle modificiraju za terapiju euritmijom. I tako možete reći: ako izvodite A ili L pokret, to je uvijek povezano s pojačavanjem ili slabljenjem šoka koji je izvršen tijekom udisaja. Sada morate znati da inhalaciju ovdje treba uzeti u cijelosti. Kada govorimo o udisaju, moramo pratiti put udisaja, koji se prvo širi u središnji dio ljudskog organizma, a potom kroz medijalni kanal i spinalni kanal u mozak, a moždana aktivnost je u biti sklad aktivnosti disanja, koja je pročišćena u mozgu, sa živčano-osjetilnom aktivnošću. Ne postoji moždana aktivnost koja se može promatrati sama za sebe, već uvijek postoji nešto što proizlazi iz stvarne živčane-osjetilne aktivnosti i iz aktivnosti disanja. Također, svi moždani procesi se moraju proučavati na način da se uzme u obzir aktivnost disanja. Sada, pobuđivanjem određenih suglasnika, različitih suglasnika, zapravo vam je pri ruci, utjecati na sasvim očigledan način, zaobilaznim putem kroz disanje, na plastičnu aktivnost čovjeka, na skulpturalnu aktivnost čovjeka. Naprimjer, iz određenog umjetničkog poimanja ljudskog organizma, potrebno je znati samo, recimo, gornje zube djeteta gdje tek niču drugi zubići: kako nastaje iz plastične aktivnosti koja ide odozgo prema dolje? Formirani su na način da se plastična aktivnost na gornjim zubima odvija prvenstveno od prednje prema stražnjoj strani. Kako nastaju donji zubi? U zubima dolje čeljusti plastična aktivnost djeluje od natrag prema naprijed; tako da zapravo, ako želim shematski izraziti aktivnost koja se provodi prilikom dobivanja zuba, to je ovo: gornji zubi se formiraju od naprijed prema natrag, i tako se formiraju stražnje površine, prednje ispadaju. Donji zubi se formiraju od unatrag prema naprijed. Tako sile djeluju zajedno.
Ako sada primijetite da dijete ima poteškoća s nicanjem zubića, možete jednostavno poduprijeti nicanje zubića u gornjoj čeljusti, naprimjer pokretom A; nicanje zuba u donjoj čeljusti možete poduprijeti pokretom O. Plastične moći zapravo dobivate u svoje ruke kroz određene utjecaje. Međutim, kako biste hranili ovu plastičnu aktivnost, da tako kažem, svoju pozornost morate prvenstveno usmjeriti na podržavanje potiska koji prati udisaj; tako da plastičnoj aktivnosti koju na ovaj način provode A i O, morate dodati ono što proizlazi iz cjelokupne ljudske konstitucije. Recimo da imate osobu koja ima slabu peristaltiku i sklona je blagom zatvoru. U životnom razdoblju kada niču zubi, rad crijeva je također usko povezan s formiranjem zuba, te treba obratiti pažnju gdje leže izvori nepravilnosti u nicanju zuba. Ako želite priskočiti u pomoć dahu koji ide kroz vertebralni kanal u mozak i odatle potiče plastične sile koje dolaze kroz ruke pokretima samoglasnika, onda to možete učiniti ako imate takav slučaj pred sobom, tako što dijete izvodi L pokret. Iz dijagnoze slijedi, ako jednostavno proučavate terapiju euritmijom, kako je trebate koristiti. Zapravo je ne biste trebali koristiti bez dijagnoze, jer biste potencijalno mogli učiniti pogrešnu stvar. Ali doista je tako da se mora, rekao bih, probuditi osjećaj za umjetnički element u dinamici cijelog ljudskog bića. Mora se steći intuitivan pogled na umjetničko. Naprimjer, pretpostavimo da dijete pokazuje poteškoće u vrijeme kada mu tek počinju nicati zubi; pokazuje bolesti ili slično što ne bi trebalo biti. Sada je utvrđeno da postoje nepravilni, nedostatni pokreti crijeva. Sada dolazite s L pokretima, pripremljeni ste. Nakon što ste neko vrijeme radili ove L pokrete, dolazite nasuprot onome što ste usmjerili prema centru za plastičnost, dopuštajući izvođenje A ili O pokreta. Budući da pokreti samoglasnika utječu na izdisaj. Samoglasnici počinju djelovati u mozgu. Respiratorni tok djeluje u mozgu. A sve što je vezano za udisaj u sveobuhvatnom, ukupnom smislu, izražava se u suglasniku. To se može poduprijeti i promovirati kroz euritmiju suglasnika. Sve što je povezano s izdisajem može se potkrijepiti euritmijom samoglasnika. Ali tu radite izravno, koristeći euritmiju samoglasnika - morate procijeniti koliko ponavljanja se mora dogoditi, ovisno o primjeni sile koja je potrebna - plastični element izravno radi zajedno s elementom koji zrači. Recimo, da se, naprimjer, bavite nekom vrstom bolesti bubrega, i možete sebi reći da je bolest bubrega u određenoj fazi, recimo u ranoj fazi. Onog trenutka kada dopustim određene pokrete, naprimjer A [u drugom transkriptu ovdje je S umjesto A] pokrete, potičem bolest bubrega u ranoj fazi. Ali ako je bolest bubrega prisutna već dulje vrijeme i nedostatak funkcioniranja je već doveo do deformacije, tada se moram prvo pripremiti s euritmijom suglasnika, a zatim s euritmijom samoglasnika, kako bih mogao utjecati na tvorbu kroz samoglasnik naspram nastale deformacije. Ukratko, stvari treba pristupiti što je moguće manje teoretski, nego se mora otkriti, isključivo iz znanja o ljudskom organizmu u njegovom bolesnom i zdravom stanju, ono što je dano u pravilima koja sam postavio u Dornachu, a koja su vam proslijeđena.
Pa, ako je naprimjer, potisnuta funkcija srca i pluća, što onda utječe samo na bubrege, onda možete daleko dogurati ako imate B ili P pokrete, pogotovo u početnim fazama. Iz ovoga vidite da zapravo imate cjelokupno funkcioniranje u svojim rukama, i da sve ovisi o razumijevanju kako u svakom ljudskom pojedinom organu, postoji svojevrsna centrifugalna dinamika, koja je plastično zaokružena dinamikom koja djeluje izvana prema unutra, dakle ne sasvim centripetalno, ali slično centripetalnoj, koja djeluje na svaki ljudski organ. Ispravnu fiziologiju moći ćete prakticirati samo kada svaki pojedinačni ljudski organ možete promatrati u njegovoj polarnosti. Jer unutra postoje ti polariteti, centrifugalna i centripetalna dinamika u svakom ljudskom organu. A raspodjela, diferencijacija toplinskih uvjeta u ljudskom organizmu i organizacija zračnih uvjeta, igra veliku ulogu u svemu što je element plastičnosti. Za sve što je centrifugalno, zračeće, veliku ulogu igra sve ono što, u ljudskom organizmu prvo dolazi iz inherentne dinamike tvari u svijetu, a što se u ljudskom organizmu razvija prevladavanjem intrinsične vitalnosti svojstvene vanjskoj prirodi. Te dvije dinamike moraju se međusobno regulirati, a može se nadati, da će se osposobiti terapeuti euritmije koji će razviti istančan osjećaj za pojedine slučajeve. Naravno, upravo je tu važno umjetničko raspoloženje duše.
Pa, ako uzmete u obzir da cijeli sustav terapijske euritmije, može biti potkrijepljen onim što je terapijsko, dakle, imate dva faktora koji rade zajedno. Možete sebi reći da nešto posebno djeluje na srce na ovaj ili onaj način, a to možete potkrijepiti vježbom terapijske euritmije: onda te stvari promoviraju jedna drugu, i onda je to nešto što otvara veliku perspektivu i može imati veliku budućnost. Razmislite samo o učinku koji je masaža imala u nekim aspektima. Ali ovo vanjsko puzanje po ljudima je - ne želim reći ništa protiv toga, ne kritiziram, prepoznajem važnost - ali to je vrlo beznačajno u usporedbi s masažom koju koristite, kada jednostavno kroz terapiju euritmijom, imate čimbenike koji cijele organske sustave koji rade zajedno dovode do toga da se kreću drugačije unutar sebe. To je unutarnje gnječenje cijelog organizma, koje je povezano s djelovanjem u eterskom, astralnom i 'Ja' organizmu. Tako da se može reći: ono što se može prepoznati kao ispravno za masažu, kroz ovu terapijsku euritmiju se beskrajno snažno internalizira. - A u ljekovite posljedice gimnastike moći ćete steći neki uvid ako pogledate sličnost, koju vježbe gimnastike imaju s euritmijom. Jer ono što je ljekovito u gimnastici samo je sekundarno u odnosu na ono što je od značaja u terapiji euritmijom. Rekao sam tada u Dornachu: ako dopustite da se E pokreti izvode u ritmičkom slijedu na određeni način, kao što je u to vrijeme pokazano, možete učiniti iznimno mnogo da pomognete djeci koja izgledaju slabo, onoj djeci koja imaju slabe tjelesne funkcije, da ozdrave i ojačaju; ali čak i kod takvih stvari apsolutno je potrebno uzeti u obzir cijelu osobu. Stalno iznova događa se da se to ne radi dovoljno, da se ne vodi računa o cijeloj osobi. Znam da vam govorim nešto trivijalno jer reći ćete: mi to znamo. - Svakako, ali u praksi se često događa da se o tome ne vodi računa. Koliko često vam netko kaže: ova osoba ima nepravilan rad srca; to treba ispraviti. Da, ali kada se razmatra ukupno ljudsko biće mora se reći: hvala Bogu da ima takvo srce, jer njegov organizam ne može podnijeti normalno. Kao što bi se moglo reći, naprimjer, za nekoga tko je u određenom slučaju slomio nosnu kost, da mu je sudbina bila naklonjena, jer da je udahnuo zrak kroz potpuno razvijene kanale, bilo bi previše zraka za njegov organizam. Sve što je ukorijenjeno u cjelokupnoj organizaciji mora se vrlo pažljivo uzeti u obzir.
Ako dopustite da se I pokreti izvode na određeni način, onda ti I pokreti imaju posebno harmonizirajuće djelovanje na povezanost lijeve i desne strane ljudskog organizma. I pokretima možete pomoći kod svih asimetrija koje se javljaju u ljudskom organizmu. Čak i kod škiljenja kroz I pokrete, koji se vrlo pažljivo izvode, možete postići vrlo dobar uspjeh terapijom euritmijom. No, tada bih savjetovao da se kod osobe koja škilji, ne postupa na isti način kao da, naprimjer, netko hoda asimetrično, ili previše asimetrično koristi desnu i lijevu ruku. Kod škiljenja ne bih radio uobičajene I pokrete, nego I pokrete samo kažiprstom, i ponavljao ih što češće tijekom dana. To može biti vrlo uspješno u odrastanju, pogotovo ako dopustite da se ovi I pokreti izvode nožnim palcem. A najveći uspjeh postići ćete ako pacijenta uspijete natjerati da to učini malim nožnim prstom. Posebno za asimetrije koje se odnose na vid, ove vježbe periferne euritmije bit će vrlo uspješne. S druge strane, kada je u pitanju kompenzacija eventualne nespretnosti pri hodu, može čak biti vrlo uspješno ako dotičnoj osobi dopustite - ali naravno bez nanošenja štete - da pravi I pokrete očima, tako da s linijom pogleda, napravi I pokrete linijom vidokruga. Stvar je u tome da se zapravo može uspostaviti neka vrsta zakona: za sve što je nenormalno u nižem čovjeku, ono što je stvoreno kao kompenzacija u gornjem čovjeku, ima normalizirajući učinak, i obrnuto.
Ako imate stalne nesigurnosti, koje mogu biti uzrokovane na različite načine, tada su U forme od posebne važnosti, ali onda morate vidjeti da je U oblik u potpunosti stvoren, tako da su relevantni udovi zapravo okupljeni; od posebne je važnosti pravi međusobni kontakt, tako da jedan član osjeti drugoga. Tada je U oblik dovršen. To treba samo nagovijestiti u umjetničkoj euritmiji; međutim, u terapiji euritmijom mora se paziti da jedan ud bude naslonjen na drugi, tako da, ako se pravilno provodi, dolazi do takozvanog mirnog stajanja, pri čemu su noge stisnute jedna uz drugu. Ovo je izvanredna terapeutska vježba za ljude koji pate od kompulzivnog trzanja u glavi.
Kada je prikladno liječiti bucmastu djecu ljekovitom euritmijom, onda su za to osobito prikladne O forme. Ali sve ove forme koje žele biti uspješne u terapiji euritmijom, moraju biti povezane s jasnim osjećajem relevantnog mišićnog sustava. Ako jednostavno napravite O formu kao što to čine mnogi euritmisti, to može biti dovoljno za vanjsku indikaciju; no, terapija euritmijom uspješna je samo ako tijekom izvođenja vježbe možete osjetiti mišiće cijele ruke. Opuštena, viseća forma nema učinka, već osjećaj cjelokupnog mišićnog sustava do detalja, ima odgovarajući terapijski učinak euritmije. Osobito je važno da također imate na umu, da se vježba terapije euritmije podržava dok se nastavlja u svijest. Pa, ako radite O pokret kao što sam ja upravo učinio, to uključuje snažno projekciju u svijest. Dakle, recite debeloj osobi koju želite liječiti O formama: dok pravite O formu, razmišljajte o svojoj debljini, širini - tako svojoj svijesti dopustite da se koncentrira na ono čemu treba pomoći. Čineći to, podržavate ono što je namjera: ne treba podcijeniti faktor svijesti pri liječenju.
U tom smislu, mislim, čim ovako gledamo na stvari, ipak će se voditi određena borba s ortopedima. Danas, unatoč velikim uspjesima u području kojim se bave, i dalje su vrlo fokusirani na tretiranje ljudskog organizma kao svojevrsnog mehanizma i prilagodbe istog. Dok, naprimjer, takve naprave koje se stavljaju s namjerom da dotični tu stvar stalno osjeća, da mu to uđe u svijest - recimo, smatram da nekome ide u prilog da mu ispravim ramena, i dam mu zavoje preko kojih zapravo ima svijest, što treba zadržati da ne prijeđe u nesvjesno - onda je ta svijest o stvari izvrstan ljekoviti faktor. To je ono što ima posljedice kod terapije euritmijom, kao što sam već rekao, stvari se dovode u svijest, tako da ta koncentracija pruža bitnu potporu terapiji euritmijom.
Želim reći nešto posebno važno, da sve što je E forma u biti ima regulirajući učinak kada astralni organizam prejako ili preslabo utječe na eterski organizam. Dakle, u svim onim slučajevima gdje se može reći da postoji, ili pretjerana aktivnost astralnog organizma, ili premala aktivnost, može se, pod određenim okolnostima, puno učiniti E formama, s ponavljanjem E formi. E forme mogu imati ljekoviti učinak na dva kompleksa simptoma, koja sam objasnio na jednom drugom satu. Ono što sam sada rekao, posebno je slučaj kada je astralni organizam pod utjecajem eterskog, to jest kada je preslab, kada dopušta da bude pod utjecajem eterskog, koji je prejak zbog nepravilnosti u astralnom organizmu glave. S druge strane, može se dogoditi suprotan slučaj, ako je etersko tijelo pod jakim utjecajem astralnog; to je slučaj kada se astral vrlo snažno izražava u organizaciji crijeva, to jest, kada dobijete proljev u svakoj prilici u kojoj se malo bojite. U forme, tada će imati posebno blagotvoran učinak.
Jučer je postavljeno pitanje na koje bi se na kraju ukratko osvrnuo: mogu li se pojedini pokreti euritmije izvoditi s osobama koje su trudne ili imaju abdominalne bolesti. Ali ako provjerite što se kao pravilo daje u Dornachu, onda ćete svakako moći udovoljiti činjenici da, iako morate paziti da se trbuh trudnica ili osoba s abdominalnim problemima mora ostaviti na miru - mora se ostaviti na miru, ne smije ga iritirati terapija euritmije - iako je ostavljen na miru, vježbe s rukama mogu se izvoditi i sjedeći, ležeći, uz potpuno mirovanje glave, kada ono što treba mirovati potpuno miruje. I još uvijek ćete naći dovoljno podataka u informacijama koje su pružene, da u svim slučajevima možete intervenirati euritmijom. Naravno, ako se dotična osoba uopće ne može kretati, onda bi za nju euritmija bila najzdravija: naprimjer u slučaju simptoma paralize; ali možda ih ne može izvesti. Tada bi bila najzdravija. Nije li istina, takvi simptomi paralize su u biti abnormalno funkcioniranje astralnog tijela, koje ne intervenira u etersku i fizičku organizaciju, a E pokretima možete puno postići. E pokret je osobito koristan - za smetnje samog abdomena - umjetno škiljenje, koje nije pretjerano. Dakle, apsolutno je točno da oni pomalo dekadentni jogiji koji izvode određene vježbe koncentrirajući pogled na vrh nosa, zapravo žele izazvati što skladniju aktivnost u svom trbuhu, jer vrlo dobro znaju što aktivnost trbuha znači za ono što ti ljudi nazivaju duhovnom aktivnošću. Dakle, možete reći: stvari su takve da se neke stvari koje ljudi koji imaju zdrav abdomen rade skokovima, jednostavno mogu zamijeniti mirnijom terapijom euritmijom za ruke, prste, čak i oči, ako je potrebno. Ni pod kojim okolnostima, trudnicu ne treba tjerati da radi vježbe terapijskih skokova u euritmiji. Naravno da to ne ide.
Vidite, nije stvar u pokušaju stvaranja univerzalnog lijeka koji možete naučiti u pola dana; naprotiv, radi se o tome da se i terapija euritmijom mora steći ozbiljnim radom, čak je potrebno steći vježbanjem. Jer gotovo svaki put kad vježbe euritmije malo koristite na temelju svojih iscjeliteljskih instinkta, moći ćete stvari učiniti bolje. To je definitivno slučaj: vježbanjem ćete posebno dobro napredovati u terapiji euritmijom.
Pa, htio sam vam dati ovu, rekao bih, više teoretsku raspravu o terapiji euritmijom, jer sve ostalo, što se tiče terapije euritmijom danas, dano je još u Dornachu i to prosljeđuju naši prijatelji liječnici, kako biste to uvijek imali, i želio sam da vidite cijeli fiziološki i terapeutski značaj ljekovite euritmije. Naravno, nešto poput ove terapije euritmijom ne treba precjenjivati. To će biti iznimno važan alat u mnogim slučajevima, ali ne treba ga precjenjivati. I mora vam biti vrlo jasno da opojna jednostavnost doista ne radi ništa, i da, kao što 'opojna jednostavnost' koja 'harmonizira neskladno' ne može izliječiti karcinom, ni vježbama terapijske euritmije ne može se izliječiti slomljena noga ili slomljena ruka. Mora biti jasno da ono što se želi postići znanošću duha nije povećanje amaterizma i medicinskog amaterizma, već radije obogaćivanje medicinske ekspertize. - Oprostite mi što to tako često naglašavam; no, da ne bi bilo nesporazuma, uvijek iznova naglašavam da se metode ne pojavljuju kao laička opreka službenoj medicini, kao što je to često slučaj s fanatičnim pokretima, već se uzima u obzir stanje aktualne medicine, i samo želi nastaviti putem kojim se mora nastaviti, iz jednostavnog razloga što nije istina da je čovjek samo ono što današnja fiziologija i anatomija kažu. On je to, ali on je i nešto drugo; njega treba prepoznati i sa njegove duševno-duhovne strane. I tada će nestati takve čudne ideje koje se i danas ponavljaju, gdje se, naprimjer, vidi neka vrsta telegrafskog središta u mozgu, do kojeg teku takozvani osjetilni živci, a iz kojega izlaze voljni živci. Dok cijela stvar nema nikakve osnove, kao što ste vidjeli iz današnjeg predavanja; radije se radi o živčano-osjetilnom sustavu kao dinamici plastičnosti, iz koje se nešto, da tako kažemo, otima, čemu se zatim prilagođava aktivnost duše. Treba učiniti mnogo toga kako bi se zdravoj fiziologiji nešto vratilo, što joj je oduzeto pogrešnim viđenjem fizičkog organizma kao korelata za duševne funkcije. Već postoji nešto fizičko za svaku duševnu funkciju tijekom ljudskog fizičkog života na Zemlji; ali za dušu se ne koristi ništa što ne bi imao mnogo veći značaj za fizičku organizaciju u njezinoj interakciji s drugim organima. Ništa se za dušu ne koristi kao samo duševni organ. Cijelo naše duševno i duhovno biće je otrgnuto od fizičkog i izvađeno iz fizičkog. Nećemo si dopustiti da prepoznamo posebne duševne organe. Možemo samo reći: funkcije duše su one koje su odvojene od organskih učinaka i posebno su prilagođene djelatnosti duše. Tek kada smo stvarno ozbiljni u razumijevanju onoga što zapravo radi u ljudskom fizičkom organizmu, kada ne postupamo na takav vanjski način da cijeli živčani sustavi vidimo kao ništa više od skladištenja koje služi životu duše, tada se možemo nadati da ćemo moći vidjeti kroz ljudsku organizaciju kakva jest. Ali samo ljudska organizacija shvaćena na ovaj način može pružiti osnovu za fiziologiju i terapiju koja djeluje na svijetlu, a ne pokušava ostati u tami. Ovo bih vam želio reći da ne odete s krivim razumijevanjem, i da se suprotstavite krivom razumijevanju koje se uvijek iznova pojavljuje.
Naprimjer, naše liječenje raka je kritizirano s 'opojnom jednostavnošću', što je postignuto time što se uopće ne zna iz kakvog znanja je to liječenje raka izvedeno; umjesto toga, ljudi su iskonstruirali neku laku analogiju i vjeruje se da je tim lakim analogijama moguće odbaciti stvar. To je ono što svakako postoji kao uvjet za procvat duhovno-znanstvene strane medicine: da se malo stane na put nerazumijevanju. Jer ljudi će primijetiti da ako više ne mogu širiti nesporazume, neće više imati puno za reći, jer glavna stvar opozicije je širenje nesporazuma o cjelokupnoj antropozofiji. Samo pokušajte vidjeti koliko protivnika govori nešto osim krivog razumijevanja. Moram reći, često čitam antagonističke članke ili napise, i da nema tog imena, mogao bih to povezati s nečim sasvim drugim. To se uopće ne odnosi na ono što se ovdje njeguje; ima veze s nečim sasvim drugim. Ponekad sam potpuno iznenađen i želim vidjeti gdje je to što treba opovrgnuti; u svakom slučaju, nije ovdje. Isto se radi i o medicini kao i o teologiji, s istim se susrećemo. Naprimjer, može se reći teologu koji je na vrhuncu znanosti: i mi kažemo o Kristu ono što kažete i vi, samo još malo! - Ali on nije zadovoljan da ljudi govore ono što on govori i još malo; on kaže: ne možete ništa reći o tome. - On ne kritizira ono što je u suprotnosti s njegovim tvrdnjama, nego kritizira ono o čemu on ništa ne govori. On to kritizira jednostavno zato što netko o tome kaže nešto o čemu on ne zna ništa. Smatra greškom znati nešto o nečemu o čemu on ne zna ništa. Medicina ne smije upasti u ovu pogrešku. Stvari treba pažljivo sagledati i ne proturječiti im, već svašta treba dodati na temelju već dobro utemeljenog poznavanja zdravog i bolesnog čovjeka.