.- DRUGO PREDAVANJE, Dornach, 3 siječnja 1924. (BOŽIĆNI CIKLUS)
Karakteristike članova bića. 'Ja' i zemaljski oblik. 'Ja' i smrt. Tjelesni organizam i prehrana. Odnos eterskog i astralnog tijela, i podložnost bolesti. Preduvjet svjesnog života duše. Suština osjećaja. Pojava bolesti. Upala i prekomjerni rast. Bolest i duševni život. Jetra kao osjetilni organ za tvari vanjskog svijeta. Srce, osjetilni organ za unutarnji svijet. Organi kao suština cjeline. Procjena hrane iz globalnog konteksta organizma.
Dragi moji prijatelji!
Budući da sada možemo razmisliti kako najbolje iskoristiti osam sati, mogu nastaviti malo sporije nego bi to bilo moguće da smo morali žuriti. To će nesumnjivo pomoći stvari.
Danas bih želio, u određenom smislu, nastaviti jučerašnju materiju govoreći o osobitostima pojedinačnih članova čovjeka. Znate, jučer sam istaknuo da cijelog čovjeka možemo promatrati samo tako da razlikujemo fizičko tijelo i ovo fizičko tijelo dovedemo u izravnu vezu sa svime što se može zamisliti u fiksnim konturama u čovjeku. Zatim imamo ono što bih želio nazvati tekućim organizmom. Ovaj tekući organizam prožet je silama eterskog tijela, ali koje se kao neke primarne komponente povezuju s fizičkim tijelom. Ovog tekućeg čovjeka sada prožimaju eterske sile. To su periferne sile, sile koje djeluju posvuda. Zatim imamo astralno tijelo, koje moramo promatrati na takav način da ga ne možemo gledati prostorno; na astralno tijelo moramo gledati čisto kvalitativno, kvantitativno nam ne može dati baš ništa. Moramo ga zamisliti kao da se nalazi u svijetu koji nije prostorni svijet kakvog poznajemo, već koji leži izvan ovog prostornog svijeta.
I tako moramo misliti posebno kada je u pitanju 'Ja' organizacija. Stvar ćemo najlakše razumjeti ako krenemo od 'Ja' organizacije. Što predstavlja ova 'Ja' organizacija? Ovu 'Ja' organizaciju u fizičkom svijetu opažamo u obliku fizičkog tijela. Naravno, u fizičkom svijetu može se percipirati jedino u unutarnjem i vanjskom obliku fizičkog tijela. Jer u trenutku kada čovjek prođe kroz vrata smrti, kada 'Ja' organizacija napusti fizičko tijelo, fizičko tijelo tada počinje popuštati silama vanjskog svijeta, ali to znači da se uništava, a ne da se izgrađuje. Ako uzmete u obzir da je fizičko tijelo uništeno od sila koje postoje u vanjskoj prirodi, svakako ćete vidjeti da njegovo formiranje ni na koji način ne može biti podložno silama fizičkog svijeta. Kada 'Ja' organizacija oblikuje fizičko tijelo, formira, to znači da ga udaljava od sila koje se inače nalaze u čovjekovom zemaljskom okruženju.
Drugim riječima, 'Ja' organizacija je nešto potpuno drugačije od svega što nalazimo u fizičkom svijetu. Pa, ova 'Ja' organizacija je povezana, stvarno povezana, sa smrću. To znači da se ono što se sa smrću događa odjednom, da se tijekom vremena zemaljskog života kontinuirano odvija kroz 'Ja' organizaciju. Ljudi zapravo neprestano umiru, ali to se umiranje nadoknađuje. Da biste dobili sliku stvari, zamislite, recimo, da ste suočeni s obrnutim Penelopinim problemom. Zamislite da ste svaki dan zauzeti uklanjanjem hrpe zemlje koja se nalazi u blizini vaše kuće, a noću, kada niste tu, netko vam hrpu lopatom vrati natrag, i sve dok se hrpa zemlje vraća, morate je lopatom uklanjati. Ali kad ta hrpa zemlje počne postajati sve manja i manja zbog aktivnosti osobe koja je vraća, na kraju je više nema, više ne vršite nikakvu aktivnost s time. Takva je otprilike 'Ja' organizacija u svom odnosu prema fizičkom tijelu. Promislite, kada hranite fizičko tijelo, opskrbljujete fizičko tijelo tvarima iz zemaljskog okoliša. Te tvari koje unosite imaju svoje unutarnje sile, imaju određenu konfiguraciju sila, i ako unosite naprimjer kuhinjsku sol kao dodatak hrani, onda ta kuhinjska sol u početku ima unutarnji poriv za djelovanjem, jer dolazi izvana, kakav ima vani kao kuhinjska sol, međutim, počevši od područja usta, počinjete joj oduzimati ta svojstva, i sve ih više oduzimate, tako da na kraju, kada 'Ja' organizacija radi pravilno, u vama više nema kuhinjske soli kakva je bila vani. Kuhinjska sol je postala nešto sasvim drugo. Djelatnost vaše 'Ja' organizacije sastoji se upravo u transformaciji hrane koju unosite. Ako više nemate mogućnost upijati hranu u svom fizičkom tijelu, tada 'Ja' više nema svoju zadaću, kao što ni vi više nemate zadaću ako nitko ne nabaci novu hrpu zemlje. Tada, upravo zbog nemogućnosti uzimanja hrane, 'Ja' postaje nesposobno raditi u fizičkom tijelu pod uvjetima topline. Može se reći da ono što dovodi do nemogućnosti preobrazbe vanjskih supstanci na takav način da one više nemaju ništa od onoga što kao vanjske supstance imaju, već da su potpuno u službi 'Ja' organizacije, donosi smrt.
Što 'Ja' organizacija zapravo radi s fizičkim tijelom? Konstantno ga uništava, čini isto što i smrt, samo što je to uvijek uravnoteženo činjenicom da je fizičko tijelo sposobno apsorbirati vanjske tvari kao hranu, tako da postoji polaritet između 'Ja' organizacije i prehrane. Ali 'Ja' organizacija znači potpuno istu stvar za ljude, samo u trajnoj, kontinuiranoj aktivnosti, što i smrt znači, ali odjednom, sažeto, da tako kažem. Kroz svoju 'Ja' organizaciju konstantno umirete; to jest, uništavate svoje fizičko tijelo iznutra, dok inače, kada prolazite kroz smrt, vanjska priroda uništava vaše fizičko tijelo izvana. Fizičko tijelo je sposobno za destrukciju iz dva različita smjera, a 'Ja' organizacija je jednostavno zbroj unutarnjih destruktivnih sila. Može se reći da 'Ja' organizacija ima zadaću dovesti do smrti - kasnije ćemo vidjeti zašto - ali u početku nam se doista čini kao da ova 'Ja' organizacija nema drugog zadatka osim neprestanog izazivanja smrti u čovjeku, što je uvijek spriječeno samo činjenicom da dolazi do novog obnavljanja, a ova aktivnost izazivanja smrti uvijek je tek započeta, tako da imamo: 'Ja' organizacija je zapravo kvalitativno identična smrti, a fizička organizacija je identična prehrani. Prvo ćemo to skicirati, o tome ćemo detaljnije razgovarati kasnije.
'Ja' organizacija ─ smrt
Fizički organizam ─ prehrana
Ova dva procesa, koji kod ljudi djeluju kao polarni procesi, između sebe imaju etersko i astralno tijelo. Između 'Ja' organizacije i fizičkog organizma nalaze se astralno tijelo i etersko tijelo. Vidite, astralno tijelo ima izravan učinak samo na zračni ljudski organizam, a odatle, preko eterskog tijela, na fluidno organizam i nutritivni ili fizički organizam. U svakom pojedinom čovjekovom organu imamo interakciju eterskog i astralnog organizma. Ako se uzme u obzir učinak eterskog organizma na bilo koji organ, učinak eterskog organizma postaje očigledan tako da je organ iz ovog eterskog organizma prožet klijanjem, nicanjem života. Sve što je u obliku životne sile, u jednom organu ili organizmu, dolazi od eterskog organizma.
Ako pogledate astralni organizam, u svakom trenutku je takav da taj astralni organizam stalno ima tendenciju da paralizira rast, klijanje, pupanje života, ne da ubije, već da paralizira. 'Ja' organizacija neprestano nastoji ubijati organizam i pojedine organe, a tome se mora suprotstaviti ono što poput hranjive tvari unesene izvana kao stimulans neprestano oživljava organe, što je osobito aktivno u djetinjstvu i mladosti čovjeka.
Eterskim impulsima suprotstavlja se aktivnost astralnog tijela, koje zapravo kontinuirano paralizira etersko djelovanje. Ako pretpostavite da u vašem organizmu postoji samo eterska aktivnost, klijanje, pupanje života: nikada ne biste imali život duše, nikada ne biste mogli razviti svijest. Morali bi vegetirati u egzistenciji biljke. Sve hoće rasti, nicati, pupati, ali se u samo rastu, nicanju, pupanju, ne razvija nikakva svijest. Da bi se svijest razvila, mora biti paraliziran eterski, ničući i klijajući život. I tako u normalnom životu mi zapravo imamo početak bolesti u organu koji je paraliziran. Ne možete u sebi razviti svijest, bez neprestanog razvijanja sklonosti da u sebi budete bolesni. Jer ako samo želite biti zdravi, to bi mogli, ali bi morali vegetirati. Ako želite razviti duševni život, ako želite doći do svijesti, onda morate vegetirati, zatim se paralizirati. I tako, ne tako snažno kao fizički organizam i 'Ja' organizacija, već u slabijem smislu, eterski i astralni organizam su polarne suprotnosti, pri čemu astralni organizam stalno mora paralizirati ono što donosi eterski organizam. Dakle, ono što astralni organizam radi dan za danom u čovjekovom životu, stalna je sklonost bolesti. Ono što eterski organizam radi je prepuno zdravlja. I stoga možete reći, kao što se apstraktno može reći da se čovjek sastoji od fizičkog tijela, eterskog tijela, astralnog tijela i 'Ja' organizacije, čovjek se sastoji od procesa ishrane, od procesa klijanja, pupanja, procesa oporavka od procesa bolesti koji stalno utječu na njega, i od onoga što je kontinuirano ubijanje, koje se stalno zaustavlja, dok se takoreći ne sumiraju procesi ubijanja, od njih se takoreći sastavi integral i nastupi smrt.
Uzmimo ovaj astralni organizam, koji stalno ima tendenciju da na neki način oboli ljude u nekom organu ili u cijeloj osobi. Da, naravno, samo trebate prakticirati stvarno zdravo samopromatranje i shvatit ćete da je to tako, jer se u vama ne bi mogao pojaviti nikakav osjećaj da ovaj astralni organizam nije tu. Samo si predstavite ovo: eterski organizam je tu, on razvija život; astralni organizam je tu, on paralizira. Sada u budnom životu - još ću govoriti o spavanju - mora postojati stalno kretanje naprijed-natrag u nestabilnoj ravnoteži između eterskog i astralnog. Zbog toga ljudi osjećaju. Ne bi ništa osjećali da nije ovog kretanja naprijed-natrag. Ali sada zamislite da astralna aktivnost nije odmah odbijena eterskom aktivnošću. Kada je odbijena, kada je astralni element odmah odbačen eterskom aktivnošću u status nascendi, javlja se normalan osjećaj. Vidjet ćemo u fizičkom području kako je to povezano s aktivnošću žlijezda. Ali ako astralna organizacija postane snažnija, tako da organ ne može dovoljno reagirati svojom eterskom aktivnošću, tada je organ prejako pogođen astralnom aktivnošću, i umjesto njihanja naprijed-natrag, dolazi do deformacije organa, i jednostavno zato što astralno tijelo paralizira više od onoga što je dopušteno paralizirati - to jest, ono što je uravnoteženo u status nascendi - otkrili smo da je uzrok bolesti u astralnom tijelu. Zapravo, bolest je tako blisko povezana s osjećajima da možemo reći da je emocionalni život osobe jednostavno duševni odraz života u bolesti. Ako se u vremenu odvija oscilacija naprijed-natrag, uvijek na početku leži emocionalni život, u statusu nascendi koji, kada astralno preuzme kontrolu, znači proces bolesti. Ali sada i astral može zaostati i može preuzeti etersko, tada dolazi do rasta, to jest do bolesti s druge strane. Ako prevlast astralnog vidite u stvaranju upalnih stanja, prevlast eterskog vidite u pojavi izraslina. I morate reći da u normalnom emocionalnom životu stalno postoji nestabilna ravnoteža između izraslina i upalnih procesa. Normalan ljudski život zahtijeva mogućnost da se razboli. Samo mora postojati stalna ravnoteža. Vidite, ovo omogućava vidjeti izvanredno veliku količinu onoga što se događa u emocionalnim životima ljudi, ako je netko u stanju ispravno vidjeti što predstavljaju procesi bolesti. Ako možete promatrati takve stvari, mnogo prije nego što se bolest može fizički dijagnosticirati, u emocionalnom životu koji više ne funkcionira ispravno možete otkriti početak bolesti. Bolest je samo čovjekov nenormalan emocionalni život.
Život osjećaja ostaje u duševnom, dok u eterskom uvijek postoji ravnoteža. Čim ravnoteža više ne postoji, život osjećaja se gura prema dolje u fizičko tijelo, i povezuje se s tijelom. Čim se emotivni život probija u organ, bolest je tu. Ako osoba može normalno zadržati osjećaj u svojoj duši, zdrava je; ako to ne može, osjećaj se probija negdje u organ i tako nastaje bolest.
Kažem ovo u uvodu, jer pokazuje koliko je potrebno da liječnik doista ima oštro oko za čovjekov duševni život. I u osnovi ne možete razviti smisao za dijagnozu ako nemate oštro oko za čovjekov duševni život. O detaljima ćemo kasnije, pa će biti jasnije.
Ali što ako uzmemo u obzir 'Ja' organizaciju i fizički organizam? Prvo pogledajte proces prehrane. Ovaj proces ishrane neprestano uništava ono što su tvari u vanjskom svijetu. Astralni organizam paralizira ono što je čovjek iznutra kroz njegov eterski organizam; to je unutarnja ravnoteža koja se uspostavlja između astralnog i eterskog organizma. Između 'Ja' i fizičkog organizma uspostavlja se ravnoteža, između vanjskog svijeta i unutarnjeg svijeta, tako da se može reći: sol je, kao što znamo, vanjski svijet. Ako je sol zahvaćena ishranom i 'Ja' organizacijom, onda 'Ja' organizacija mora biti sposobna ne ostaviti ništa od soli vani, već sve preobraziti. Ako nešto ostavlja, to je strano tijelo u ljudskom organizmu. Ali ovo strano tijelo u ljudskom organizmu ne treba shvatiti samo kao strano tijelo oštrih kontura, to je vrlo rijetko slučaj. Vanjska toplina također može biti takvo strano tijelo. U organizmu ne smijete imati topline koju sami ne preradite kroz 'Ja' organizaciju. Zamislite da imate čovjeka i u čovjeku morate iskusiti da je zahvaćen vanjskom toplinom koju on sam ne stvara, baš kao što komad drveta zahvati vanjska toplina. Vanjska toplina nije samo poticaj za ljude da razviju vlastitu toplinu kao reakciju, kao učinak, već vanjska toplina - ili hladnoća - dolazi izravno do osobe, i tu vanjsku hladnoću ili toplinu također vidite kao strano tijelo u sebi, tako da se može reći: unutarnju ravnotežu između bolesti i zdravlja uspostavljaju astralni i eterski organizam, ravnoteža između čovjeka i svijeta uspostavlja se kroz polaritet fizičkog tijela i 'Ja' organizacije. Riječ je o stvarnom stjecanju uvida u djelotvornost ova četiri člana ljudskog organizma. Jer vidite, iz vanjskog fizičkog organizma, bolest se uopće ne može shvatiti. Ono što je bolest, u potpunosti se odvija u nadosjetilnom. Morate imati neku predodžbu o astralnom organizmu, ako se uopće želite uhvatiti u koštac s bolešću. I to ćete razumjeti s druge točke gledišta, ako danas upotrijebimo takve trivijalne koncepte kao uvod. U jednom organu se javlja bol. Da, ako je astralno tijelo prejako, organ se deformira i javlja se bol. Ako organ odmah uravnoteži utjecaj astralnog tijela, u statusu nascendi, tada se javlja osjećaj. Ali bol je u biti osjećaj, samo pojačan osjećaj, koji je posljedica deformacije, tako da je jasno zašto bolest prati bol. Inače je vrlo lako zapitati se zašto se zapravo javlja bol tijekom simptoma bolesti? Vrlo je lako razumjeti zašto se javlja bol ako se zna da se bolest javlja samo kada je osjećaj toliko jak da ovaj emocionalni život ima deformirajući učinak na organ. Vidjet ćete da se o svim manifestacijama osjećaja doista može prosuđivati intenzivnim proučavanjem čovjekova duševnog života. Ali te stvari možemo vidjeti u pravom svjetlu samo ako si kažemo: naravno, razlikuje se od osobe do osobe, hoće li ovaj ili onaj organ biti pogođen snažnom aktivnošću astralnog tijela. - Pretpostavimo, naprimjer, kako je u nekom slučaju, recimo, astralnim tijelom zahvaćena jetra. Jetra se ponaša drugačije, potpuno drugačije od ostalih organa. Astralno je tijelo može deformirati u velikoj mjeri bez da uzrokuje bol, da se bol ne pojavi izravno u organu jetre. Zato su bolesti jetre tako skrivene, tako podmukle, jer se ne najavljuju bolom. To je zato što je jetra organ koji je zapravo enklava u ljudskoj organizaciji, kroz svoju cjelokupnu konstituciju. U jetri se odvijaju procesi koji su od svih procesa koji se odvijaju u ljudskom organizmu, najsličniji procesima u vanjskom svijetu, tako da upravo u jetri čovjek i nije čovjek. On postaje vanjski svijet, ima komadić vanjskog svijeta unutra. Ovo je vrlo zanimljivo. Imamo vanjski svijet (vidi crtež), imamo čovjeka, a u čovjeku imamo nešto što je kao komadić vanjskog svijeta. Kao da je probijena nekakva rupa u čovjekovoj organizaciji. I baš kao što ne bi boljelo da se astralno tijelo utisne u ovu tkaninu, ne bi ni boljelo da se astralno tijelo utisne u jetru. Astralno tijelo može uništiti, ali ne može povrijediti, što se tiče jetre, jer je jetra organ gdje se komadić vanjskog svijeta pojavljuje iznutra kao u enklavi u ljudskom organizmu.
Bez proučavanja takvih stvari nikada nećemo razumjeti ljudski organizam. U uobičajenoj fiziološkoj i anatomskoj literaturi pronaći ćete veliki izbor informacija o jetri. Razumjet ćete to kada znate da je jetra ono što je u čovjeku najviše strana stvar. I zašto je jetra unutar čovjeka najviše strana čovjeku? Ako pogledate ljudsko oko - ili bilo koji osjetilni organ što se toga tiče - ono je poput špilje koja se proteže iz vanjskog svijeta u čovjeka. Postoje procesi u oku koje gotovo možemo razumjeti pomoću fizike. Kad je riječ o oku, zapravo je lako biti puki fizičar u odnosu na čovjeka. Nije li istina, nacrtate sliku, napravite nekoliko linija, koje su zapravo strašne gluposti, koje mogu pokazati proces loma svjetlosti i nastajanje slike u običnoj leći. Ljudi za oči crtaju potpuno isti crtež. Oni crtaju zraku svjetlosti koja prolazi kroz leću, lomi se, stvara sliku u oku u pozadini i tako dalje. Ljudi su postali fizičari kada je u pitanju oko, i konačno, od vremena Helmholtza, uho je gotovo postalo klavir. Takvo promatranje osjetilnih organa postaje prilično rašireno, ono koje je izvana primjenjivo na prirodu. Nešto od izvana nastavlja se unutra. Komad vanjskog svijeta nastavlja se unutra. To je čak i opravdano u smislu povijesti evolucije. Kod nekih nižih životinja vidite kako oko nastaje guranjem i punjenjem izvana, tako da je oko, da tako kažemo, unutra ugrađeno, a ne izrasta iz njega, tako da u osjetilnim organima u organizmu imamo komadić vanjskog svijeta. Ali oni su otvoreni prema van, vanjski svijet preko osjetila ulazi u organizam kao da premošćuje jaz. Pa, jetra je takva da je u prvom redu zatvorena sa svih strana, ali ona je kao neki osjetilni organ, osjetilni organ koji zapravo ima visoku nesvjesnu osjetljivost na hranjivu vrijednost pojedinih tvari koje unosimo u sebe. I moramo reći, tek tada shvaćate što se događa u probavi i prehrani, ako se jetri ne pripisuju samo oni fizikalni procesi koji joj se danas pripisuju. Oni su izraz za duhovno-duševno. Jetru moramo gledati kao unutarnji osjetilni organ procesa prehrane. A ako razmislite o tome, mnogo je bliže zemaljskim tvarima nego naši uobičajeni osjetilni organi. S okom smo u prvom redu izloženi eteru kao učinku, s uhom zraku, jetra je izravno izložena materijalnim kvalitetama vanjskog svijeta i mora percipirati te materijalne kvalitete.
Još jedan osjetilni organ je srce. No dok je jetra svojom sposobnošću opažanja izložena vanjskim tvarima koje prodiru u čovjeka, srce je osjetilni organ koji nam omogućuje potpunu percepciju unutarnjeg bića čovjeka. Apsurdno je - kao što ste mogli vidjeti iz nekih objašnjenja koja sam dao - to da je srce neka vrsta pumpe koja pokreće krv kroz vene. Kretanje krvi odvija se kroz 'Ja' i astralno tijelo. A u srcu imamo samo osjetilni organ koji opaža cirkulaciju, posebno cirkulaciju od donjeg prema gornjem čovjeku.
Da, vidite, jetra, da tako kažem, mora vidjeti u probavnom procesu koliku, recimo, koji ugljikohidrat ima vrijednost za čovjeka. Srce mora vidjeti kako u čovjeku rade astralno tijelo i 'Ja'. Srce je dakle potpuno duhovni osjetilni organ, jetra je potpuno materijalni osjetilni organ. I tu razliku moramo praviti. Moramo doći do znanja o organima koje je kvalitativno. Kako danas radi prirodna znanost na kojoj se temelji medicina? S velikom indiferentnošću uzima se tkivo, recimo iz srca ili jetre. Ovom se tkivu ispituje njegova vanjska, fizička struktura i stanje. Ali to ne govori baš ništa o kojem je organu u ljudskom organizmu riječ. Imam nož ovdje i nož ovdje, i pregledavam ih. Ovo je nož i ovo je nož. Ako pogledam njihov oblik, kako nož izgleda, ima li oštricu i straga, oštricu sprijeda, kakva je drška i tako dalje, onda dobijem samo jedno: to je nož i to je nož. Moram izaći iz ove vrste ispitivanja, moram nešto povezati u cjelinu i onda pronaći razliku između stolnog noža i britve. Britva izvana može biti i stolni nož. Dakle, ne mogu samo po vanjskom obliku zaključiti radi li se o britvici ili stolnom nožu, nego svaku stvar moram promatrati u kontekstu. Dakle, ne mogu znati ništa o značaju tog organa samo gledajući organ, kako se to danas radi, uvijek ga moram promatrati u kontekstu. Samo ispitivanje strukture i stanja organa ne daje ništa. Općenito, čovjeku treba pristupiti potpuno drugačije od onog pristupa koji dolazi iz kemije i ispituje samo kemijske afinitete, kemijske sile.
Što se toga tiče, ljudi su danas užasno naivni. U jednom fiziološkom institutu vršeni su pokusi kako se miševi mogu hraniti mlijekom. Fino se mogu hraniti. Izvrsno uspijevaju. Debljaju se i debljaju. Da, u isto vrijeme, kako bi dokazali da u mlijeku postoji još nešto osim njegovih sastojaka, izdvojili su njegove sastojke i dali ih miševima. Ti pokušaji su napravljeni. Miševi su uginuli za tri ili četiri dana i nisu ih mogli održati na životu. Što su ljudi radili? Rekli su: dakle, mlijeko ne samo da ima sastojke koje poznajemo, već ima i drugu tvar, vitamin. - Još je trebalo identificirati tu vrlo suptilnu stvar, vitamin. Izumljena je takva tvar. Ali nije u tome poanta, nego kad imate sastojke mlijeka, to je kao da je netko rekao: evo sat s lančićem, sad se upoznajem sa zlatom, srebrom, ostalim metalima koji su na satu, staklom i tako dalje. Da, staklo, zlato, srebro, drugi metali: još nema sata. Sat leži u onome što misao mehaničara napravi od njih. A misao mehaničara kada gledam mlijeko i njegove komponente, je da komponente sadrže zemaljske kvalitete, čije pojedine komponente dolaze od Zemlje. Osim ovih komponenti, do određene točke u vremenu, još uvijek su prisutne periferne sile koje dolaze iz eterskog tijela.
Treba konačno odlučiti prihvatiti kao više od toga da imaju puku egzistenciju. Stvarno nije nešto otkriveno zato jer je nešto skriveno, ali stvari poput vitamina, to su pronalasci, kroz koje se jednostavno uspostavlja ono što postoji. Mora se pojaviti potpuno drugačija perspektiva.
Ako jedete previše krumpira, nećete trebati utvrditi djelovanje krumpira na ljudski organizam, niti ćete moći odrediti količinu ugljikohidrata; od toga neće biti nikakve koristi. Ostali ugljikohidrati, koji su prisutni, naprimjer, u lišću, a ne u korijenju, ili, u plodu, prerađuju se u probavnom traktu. Krumpir je nešto krajnje čudno. Njegove snage do te mjere prodiru u ljudski organizam da se ono što se, primjerice, kod graha događa u probavnom traktu, kod krumpira se zapravo događa samo u mozgu. Stvari želim nagovijestiti kako bi ih kasnije elaborirao. Dakle, svatko tko jede previše krumpira možda previše opterećuje svoj mozak. Procese koji bi se trebali odvijati ispod mozga, premješta u mozak. To nam daje priliku da dobijemo nešto za našu higijenu i cijeli naš socijalni život od medicine, učeći na ovaj način, a ne od kemijskog sastava, nego radije upoznajemo odnos ljudi prema okolnoj materiji iz konteksta svijeta.
Postoji temeljna razlika u tome nalazi li se tvar u listu ili u korijenu. Mnogo važnije od toga sadrži li ugljikohidrate, je znati iz kojeg dijela biljke potječu. Korijeni su više povezani s organizacijom glave, dok su cvjetne i lisne formacije više povezane s donjim čovjekom. A kemijski sastav zapravo ne igra presudnu ulogu. Odnos ljudi prema okolini morate prepoznati iz sasvim drugih stvari, ako želite prepoznati što vas čini zdravim, a što bolesnim, i ako stvarno želite procijeniti ispravno tvar za bolest i sredstvo kao lijek. Obraćanje pozornosti na znakove koje pruža apstraktna kemija je nešto što je postupno potkopalo cjelokupno ljudsko znanje, jer poznavanje nečega u njegovoj kemijskoj prirodi, ne govori ništa o odnosu čovjeka prema njegovoj okolini.
Uzmimo drugi primjer. Čisto kemijski pristup pokazuje da je kisik nužan u zraku, ali dušik nije nužan u istoj mjeri. A iz onoga što ljudi danas misle o kisiku i dušiku, mogli biste vjerovati da u usporedbi s disanjem - to bi mogli vjerovati - ne bi bilo toliko važno da neki zrak ima premalo dušika, samo da ima dovoljno kisika. Međutim, kada je u zraku premalo dušika, ljudi ispuštaju dušik kako bi ga nadomjestili u okolnom zraku.
Ljudi ovise o postojanju određenog odnosa između udjela dušika i udjela kisika u okolnom zraku, posve odvojeno od disanja.
Sve ove stvari su od izuzetne važnosti za ljudsko znanje. Ali sve te stvari, iako ih ovi ili oni istražuju, za današnji znanstveni svijetu su besplodne, jer nema temelja o tome kako je čovjek integriran u njegovu cjelokupnu okolinu. Tu osnovu želimo potražiti u našim razmatranjima, kako bi obasjali svjetlom zdravog i bolesnog čovjeka.
'Ja' organizacija ─ smrt
Astralni organizam ─ bolest
Eterski organizam ─ zdravlje
Fizički organizam ─ prehrana