.- ČETVRTO PREDAVANJE, Dornach, 5.siječnja 1924. (BOŽIĆNI CIKLUS)
Egzoterično znanje i način na koji se ono stječe kao osnova za ezoterični dio tečaja. Građa čovjeka: etersko tijelo i njegov odnos prema zametku, koji proizlazi iz nasljeđa, njegov odnos prema astralnom tijelu u vremenu neposredno nakon rođenja: predispozicija znanja. Važnost unutarnje obuke i produbljivanje za liječnika koji želi liječiti. Kultiviranje moći duše kroz ritmičko proširivanje znanja. Takva znanja prikazana su na primjeru biljnog iskustva, a egzoterična i ezoterična znanja dovedena su u njihov stvarni kontekst.
E pa, dragi prijatelji, u prethodna tri sata pokušali smo ocrtati vrstu znanja koje liječnik treba steći kao osnovu, znanja koje se može ocrtati samo u kratkim crtama, koliko je to moguće u ovako kratkom vremenu. Ali vidjet ćete da bi, kada bi se htjelo dati detaljna objašnjenja za ovu skicu, trebalo dugo vremena. To vrijeme bi naravno, bilo tamo na studiju medicine.
Pravi studij medicine morao bi biti postavljen na način da student mora imati početni tečaj, koji bi trajao najmanje godinu dana, a možda i duže, u kojem bi se onda stekla znanja kao osnova za bit medicine. Ne mogu dati više od neke vrste karakteristike kako bi trebalo biti. I zato želim da ono što sam do sada dao u tri sata, gledate kao neku vrstu crteža ugljenom onoga što liječnik mora naučiti. Želio bih to nazvati egzoteričnim dijelom liječničkog znanja. Potom bi na studiju medicine morao uslijediti ezoterični dio liječničkog znanja o kojem sada želimo govoriti. Ovaj ezoterični dio mora biti izgrađen na temelju egzoteričnog dijela. Ali ne smijete imati prijezir da se ozbiljno usredotočite prema egzoteričnom dijelu, koliko se uopće može znati o tome. To je u današnjici teško. Ali, kao što ćemo vidjeti u narednim satima, u tom smjeru se puno može postići kroz osnivanje medicinskog odsjeka na našem učilištu u Dornachu. I danas već postoji mogućnost da se ono što je naznačeno kao kratka skica, proširi preko mnogih detalja koji su dostupni u mojim ciklusima i spisima. To se do sada dogodilo samo u vrlo maloj mjeri, i tek će biti prošireno u duhu antropozofske medicine kada ovaj rad, koji radim uz pomoć dr. Wegman, bude u bliskoj budućnosti javno objavljen. Tada ćemo vidjeti kako antropozofija može dati stimulans za medicinu i medicinske studije općenito.
Ali mora vam biti jasno da je studij medicine vrlo jedinstven studij koji ima vrlo posebne zahtjeve, studij u kojem se rezultati znanosti duha ne mogu zanemariti. Ne može postojati medicina ako u njoj nisu prisutni rezultati znanosti duha. Kaotičnost s kojom se još uvijek susrećemo na ovom području proizlazi iz činjenice, da polje studiranja i smjer znanja daju ton, koji je potpuno neprikladan za medicinsko znanje. Stvari stoje tako da imamo znanje o prirodi - uključujući teologiju - koje je prikladno samo za tehničke svrhe, nikako za potrebe znanja u odnosu na ljude. Nije prikladno za pružanje uvida u ljude. Jer vidite, pravo medicinsko znanje zahtijeva nešto posebno, a to će vam postati jasno kada budem govorio o tome kako čovjek nastaje.
Jučer sam već na egzoteričan način skrenuo pozornost na to, a danas i u sljedećih nekoliko sati želim pronaći prijelaz u ezoterično: vanjske tvari su zapravo procesi. Sol je smo sediment procesa, proces magnezija, proces željeza, su procesi koji se odvijaju vani u prirodi. Proces olova i proces žive, procesi su koje čovjek ne smije nositi u sebi, koji su vani u prirodi. Ali samo prividno ljudi nemaju ove procese u sebi. Kako nastaje čovjek? Fizički temelj se u početku stvara kroz oplodnju, fizička osnova se mora ujediniti s čovjekovim eterskim tijelom. Međutim, ljudsko etersko tijelo u početku ne nastaje oplodnjom, već se etersko tijelo formira oko onoga što kasnije postaje 'Ja' organizacija i astralna organizacija, oko duhovno-duševnog elementa koji dolazi iz duhovnih svjetova, koji je bio tamo u pred zemaljskom životu. Dakle, imamo posla sa stvarnom jezgrom čovjeka kao duhovno-duševnog elementa koji je prisutan, prvo iz prethodnih inkarnacija, drugo iz vremena između smrti i novog rođenja, mnogo prije nego što je došlo do oplodnje. Ova duhovno-duševna jezgra čovjeka, prije nego što dođe u vezu s onim što nastaje oplodnjom kao fizička zametna stanica, prvo postaje etersko tijelo. I ono što se sjedinjuje s onim što je smješteno u fizičkom embriju, 'Ja', astralna organizacija, eterska organizacija, ovo trodijelno sjedinjuje se s onim, što nastaje fizičkom oplodnjom. Na etersko tijelo treba gledati kao na nešto što je formirano iz kozmosa. Pa ovo etersko tijelo, koje je nastalo iz kozmosa, ima u sebi, u trenutku kada se prvi put ujedini s fizičkom organizacijom, sile koje nisu prikladne za fizičku organizaciju, sile olova, sile kositra. Samo prividno, ljudi nisu mikrokozmos, tako što ne sadrže određene tvari. Supstance koje ljudsko biće nema u fizičkom tijelu najvažnije su za konstituciju eterskog tijela, tako da se procesi olova, kositra, žive i tako dalje, događaju u eterskom tijelu prije nego što se sjedini s fizičkim tijelom.
Sada se etersko tijelo ujedinjuje s fizičkim tijelom. I ostali dijelovi, naravno. I u maloj mjeri tijekom embrionalnog razdoblja, ali u najvećoj mjeri kada se pojavi disanje, to jest pri rođenju, kada se dogodi pravo vanjsko disanje, događa se sljedeće: tada se sve sile koje je etersko tijelo imalo od tvari koje nisu bile usidrene u fizičkom tijelu, prenose na astralno tijelo, i etersko tijelo preuzima one oblike sila koje fizičko tijelo prerađuje u sebi. Dakle, etersko tijelo prolazi kroz vrlo značajnu metamorfozu, metamorfozu u kojoj ono preuzima sadržaj, konstituciju fizičkog tijela, i prenosi svoju konstituciju, svoj odnos s okolinom čovjeka daje astralnom tijelu. Astralno tijelo sada je blisko povezano s onim što čovjek može spoznati. I onog trenutka, dragi prijatelji, kada počnete upijati ne samo teorijska, već stvarna, iznutra prerađena medicinska znanja, u tom trenutku u sebi oživljavate one sadržaje koje astralno tijelo već ima, samo koji ostaju nesvjesni, a koji predstavljaju odnos prema okolini.
Navest ću jedan poseban slučaj. Uzmimo, naprimjer, jedno područje koje je melankolično, jer je u današnjem zemljinom sadržaju zemlja puna gnajsa, a u gnajsu ima tinjca, tinjca kojeg poznajete kao mineral. Prvo, tinjac ima snažan utjecaj na fizičku konstituciju s obzirom na lokaciju određenog područja. Postajete drugačiji u svom fizičkom tijelu ako ste rođeni u području gdje ima puno tinjca. Tinjac na fizičko tijelo djeluje iz tla, iz zemlje. Sada, možete vidjeti da ima posebno mnogo rododendrona u područjima gdje ima puno tinjca. Ta biljka se obično nalazi u Alpama i Sibiru i tako dalje. Tvar rododendrona je blisko povezana s eterskim tijelom prije nego što uđe u fizičko tijelo, u tim oblastima. Etersko tijelo, ovaj odnos s rododendronom, prenosi na astralno tijelo. A ako se u takvom području pojave bolesti, koje se među stanovnicima javljaju upravo zbog prevladavanja djelovanja tinjca zaobilaznim putem preko podzemnih voda, onda je ono što je primilo od rododendrona etersko tijelo prenijelo astralnom tijelu. Vani je to prisutno u biljci rododendrona. Iz ovoga možemo znati da je u biljci rododendron prisutan sok koji je ljekovit za tu bolest. U mnogim stvarima, ali ne i u svim, specifičan lijek će se naći u područjima gdje se javljaju određene bolesti.
Sada se morate sjetiti da svaku noć kada spavate, recimo da ste liječnik, uronite sa svojim astralnim tijelom u okruženje, koje je bilo povezano s eterskim tijelom, a koje je sada povezano s astralnim tijelom. Sada, ako ste stekli medicinsko znanje, ako poznajte ljekovite snage u čovjekovom okruženju, tako ćete stalno imati iskustvo iscjeliteljskih moći dok spavate. Kod spavanja neprestano doživljavate potvrdu onoga što izvana možete naučiti kroz dijalektiku. I to se mora uzeti u obzir na medicinskim studijima, jer sve izvanjsko dijalektičko učenje medicine ne pomaže, nikada ne pomaže. Do disocijacije i poremećaja dolazi, kada se potvrda unutar astralnog tijela i okoline ne može dogoditi svaki put tijekom spavanja, koja je neophodna. Ako medicinski studij nije stečen na način da astralno tijelo u razgovoru u okolinom, može reći 'da', liječniku za ono što je naučio, to je kao da sluša nešto što on ne može razumjeti, što ga samo zbunjuje, tako da je medicinsko znanje zapravo intimno povezano s onim što dovodi do stanja spavanja. I vidite, stvarno je tako da upravo iz takvih stvari mora proizaći uvjerenje da medicinsko znanje mora steći cijeli čovjek, mora se steći kroz živo, osjećajno biće. Jer u tom noćnom općenju s ljekovitim sastojcima javlja se još nešto što se dijalektikom nikada ne može steći: poriv za stvarnom pomoći. Bez liječnikova poriva, njegova osjećaja, bez njegova interesa za osobu koju treba liječiti, bez tog poriva da pruži pomoć, ozdravljenja u biti nema.
Vidite, moram vam reći nešto što će vas dodirnuti na vrlo čudan i paradoksalan način, ali budući da želite naučiti što danas nedostaje i što bi moralo doći, moram reći i to, jer u Dornachu radimo s ezoteričnim impulsima. Vidite, često mi je rečeno da bi se moglo dogoditi da sredstva koja mi proizvodimo - činit će vam se paradoksalnim, ali neke stvari treba prihvatiti kao paradoksalne - da sredstva koja proizvodimo u farmaceutskom laboratoriju moramo pažljivo čuvati da ih ne bi kopirali. Jednom sam odgovorio da se ne bojim toliko kopiranja, ako uspijemo unijeti istinski ezoterične impulse u našu struju. Tada će se vidjeti da su sredstva napravljena s ezoteričnom pozadinom, da nije svejedno rade li se sredstva ovdje sa svime što živi iza ezoterije, ili ih neka tvornica oponaša. Možda vam se ovo čini paradoksalnim, ali je istinito. Potrebno je - puno više nego raditi nešto oko vanjskih stvari, vanjskih poslova - da se pojavi određeno raspoloženje koje zapravo cilja na ovo: iza toga postoji nešto, što stvari duhovno čini iscjeljujućima. To nije praznovjerje, to je nešto što se, kao što ćete vidjeti, temelji isključivo na znanosti duha. Stoga će razumni ljudi shvatiti da se korištenjem sredstava koja su ovdje stvorena, počinje s nečim što se zapravo treba učiniti.
Takvi prigovori, koji su mi već upućeni, mogu proizaći iz činjenice da ljudi danas nemaju pojma da, posebno u medicini, ezoterični, duhovni život treba shvatiti mnogo ozbiljnije. Nadasve, kada to shvatite, vidjet ćete kako bi zapravo ovdje trebala biti postavljena visoka škola, dom za njegovanje studija medicine, ne samo formalno, kako to inače biva. Pa, također ćete razumjeti da prvi egzoterični tečaj medicine prije svega treba biti popraćen nečim kao što je drugi tečaj, u kojem se čovjeku pristupa ezoterično u najeminentnijem smislu, da se znanje medicine stapa s onim što je čovjekov stav, što postaje medicinski stav.
Pojedinačne osobnosti zasigurno su uvijek tražile takve medicinske stavove. A u posljednjoj trećini 19. stoljeća, kada je zapravo bilo malo toga što je moglo proizvesti takav medicinski stav, vidimo da se tek kod pojedinih osobnosti, koje su se tada smatrale čudacima, doista moglo vidjeti kako se taj medicinski stav sporadično javljao. Uglavnom, ugled bečke medicinske škole, uz koju sam zapravo odrastao, toliko je ojačao jer je u biti ta škola medicine crpila inspiraciju iz onog dijela liječenja gdje je terapija najmanje važna, naime upale pluća, gdje je moguće učiniti vrlo malo za liječenje središnje bolesti. Tu je nastalo nešto o čemu ste sigurno čuli, takozvani nihilizam. Osobito su najznačajniji bečki liječnici svjesno zastupali medicinski nihilizam, odnosno zauzeli su stajalište da nijedan lijek ne liječi baš ništa! U određenom smislu i Virchow je zauzeo takvo stajalište. Zauzeo je stav: od stotinu takozvanih izliječenih pacijenata, može se pretpostaviti da za pedeset posto ne bi bilo razlike jesu li dobili lijek, ozdravili bi i bez lijeka. A za trideset posto se može reći da je lijek uzrokovao izravnu štetu. Što se tiče ostatka, slučajnost ponekad može utjecati na to da je pomoglo odabrano sredstvo. - Ja to ne kažem, ali Virchow, koji je bio velikan medicine u prošlom stoljeću, to je rekao. I danas poznajem slavne ličnosti koje striktno podržavaju ovo gledište, iako možda promiču terapiju. Tu nije uključen medicinski stav, ali to ne može biti nešto o čemu govorite samo kao o formalnosti. On mora nastati u stvarnosti, a za to je potrebno upravo ono ljudsko, na drugom tečaju, koje se mora temeljiti na egzoteričnom. Za to je potreban onaj ljudski element koji djeluje na način koji je bio prisutan u osobnosti poput Paracelsusa, doduše na degeneriran način, ali ipak, rekao bih, ponekad veličanstven. Svakako, može mu se prigovoriti na ovom ili onom mjestu. Ali taj medicinski duh bio je u njemu prisutan na sjajan način. Uvijek je znao, kada je došao u područje gdje je bila užasna trulež, gdje Zemlja izlazi, da brojne bolesti jednostavno proizlaze iz toga - naime bolesti koje proizlaze iz bolesti krvi - da tlo sadrži ono što truli. Razvoj procesa bolesti je vrlo karakterističan. Dođete li u područje s mnogo truleži, vidjet ćete da se lokalno stanovništvo naviklo na trule stvari, i jednostavno pokazuje određene osobitosti u svom temperamentu. Utvrđeno je da ti ljudi imaju vrlo aktivnu slezenu. I kada dođeš na ove prostore kao stranac, naiđeš na vrlo malo ljubavi, ljudi su užasno tvrdoglavi, prostodušni, naivni, gledaju vas kao glupe, ako vi na neke stvari koje rade gledate kao na glupe. Da, to je tako, ljudi se naviknu na trulež. Ali kada dođe stranac koji želi otvoriti trgovinu, ne može tolerirati trulež, pogotovo vodu. Dobiva određene simptome bolesti. Paracelsus kaže da takve bolesti koje tamo nastaju, također prelaze na nasljednike. Paracelsus je rekao: sigurno mora postojati nešto u području eterskog tijela; on ga naziva 'arhaj'. Rekao je da je arhaj sigurno morao proći kroz nešto prije nego što je ušao u embrij. Sada, uvijek nađemo, da laburnum divno uspijeva na ovim prostorima. Vrlo lako ćete u laburnumu, u cvjetovima, lišću, a možda i u korijenu, pronaći sok koji može dati vrlo dobar lijek, ovisno o konstituciji osobe.
Stvar je u tome da se ovim osjećajem za medicinu stječe potpuno drugačiji pogled na prirodu. I tako sam - tada sam još bio dječak - upoznao liječnika. Liječnik se često nalazio na livadama, u poljima, na otvorenom, gdje se bavio s biljkama, cvijećem, kukcima i tako dalje. U kraju gdje je radio kao nezahtjevan liječnik, živjela su tri do četiri eminentna autoriteta. Može se reći da je rad ovog nezahtjevnog liječnika, koji je toliko volio livadsko cvijeće, bio neusporedivo plodonosniji za bolesnike od rada državnog liječnika i drugih autoriteta. Jer oni su svoju mudrost uzeli iz škole i iz onoga što je pratilo školu. Ali on je svoju mudrost o lijekovima stekao iz izravnog kontakta s prirodom, što vodi do medicinskog znanja, samo ako prirodu možete voljeti u njenim detaljima. Ne volite je više kada je stavljate pod mikroskop. Morate je voljeti, morate je moći makroskopirati. Vidite, ovo nam ukazuje koliko je potrebno prizvati ovaj podsvjesni život astralnog tijela, posebno za medicinsko znanje. Sada svakako ne želim obnavljati stare medicinske stvari pred vama, nego reći samo ono što proizlazi iz današnjeg promatranja. Ali budući da današnji jezik, uključujući medicinsku terminologiju, nema ispravnih izraza, jednostavno morate koristiti terminologiju koja je prenešena. Inače bi morali izmisliti terminologiju. Možda bi za širenje naših pogleda bilo bolje da je izumimo. Pa, ovu terminologiju ćemo možda trebati proučavati godinama. A budući da sada želite čuti o tome, upotrijebit ću stare izraze s nekoliko varijacija.
Dobro je ako se prvo osvrnemo na biljni svijet, ne toliko zato što želim preporučiti biljne lijekove kao univerzalne, već zato što se od njih može puno naučiti, i prije svega, dobiti puno toga za ezoterično produbljivanje. Za medicinsku tradiciju je od temeljne važnosti da se promatraju tri stvari, ali ne gledano na način na koji se danas gleda na naše zajedničko znanje i vještine, već zapravo drugačije.
Danas, kada učenik nešto nauči, on to zna i onda pomisli: to je dobro, ja to znam i mogu to primijeniti. - Ali ako onaj koji je vjerski pobožan nauči molitvu Očenaš, on je i zna, ali ne misli da je dovoljno što je zna, nego je moli svaki dan; ono što zna svakodnevno moli. Ono što zna svaki dan propušta kroz dušu. To je sasvim drugi pogled na stvar, nešto sasvim drugo. Ili uzmite iniciranog, inicijata. Sigurno je pretpostaviti da on poznaje elemente okultnog znanja. Uopće ga nije briga što ih poznaje, što ih je jednom upio, nego mu je mnogo važnije da oni osnovni elementi i oni koji slijede, vjerno prođu kroz njegovu dušu, tako da u duši uvijek može dobiti novi zamah. Religiozno nastrojena osoba u prirodi vidi nešto sasvim drugo od onih koji u prirodi vide samo nešto što je prostrto u fizičkom svijetu. Moramo se uvijek iznova nalaziti u ritmu prirode, ako želimo steći živo a ne mrtvo znanje. Znanje, aktivnost znanja mora se ritmički ponavljati stalno iznova. To je ono što mislim kada je u pitanju činjenica da se medicinski stav mora smatrati osnovom medicinskog znanja. Stjecanje medicinskog znanja iz prirode čovjeka i njegove okoline, osobito je važno u vezi s terapijom. Od posebne je važnosti da to uočite, kada puštate da uvijek iznova biljka oživi u duši.
Tri su stvari u biljci koje su od posebne važnosti. Jedna je - pojavljuje se na poseban način kod nekih biljaka - miris biljke, koji je povezan s uljima koja su u biljci aktivna. Miris biljke je ono što je privlačno u biljci za određene elementarne duhove koji žele sići u biljke. A budući da je ono što je u osnovi mirisne aktivnosti - ne u supstanci - prisutno najviše koncentrirano u mineralu u sumporu, doista se može koristiti drevna medicina za identificiranje ovog duhovnog ekstraktivnog elementa biljke, koji je učinkovit u mirisu biljke, koji u elementarnim duhovima budi neku vrstu čežnje, koji se spuštaju kroz miris, što se može nazvati sumpornim elementom biljke. Može se reći da se samim promatranjem sadržaja sumpora u biljkama stječe ispravno razumijevanje mirisa biljaka, kada se prepozna da se gore i dolje događa nešto duhovno dok biljka miriše. To je prvo.
Druga stvar koju čovjek stječe je unutarnji osjećaj za ono što raste u listu. Postoji toliko mnogo mogućnosti da se cvijeće poveže s mirisom biljaka, lišće s formom biljaka. Listovi su tako raznoliki: pilasti, mekani, šiljasti, tupi, spojeni i tako dalje. Nije li istina, trebali biste steći istančan osjećaj za ovu lisnatu kvalitetu biljke, jer je to ono što oživljava ona duhovna bića koja silaze kroz miris. I u tom zračenju s periferije kozmosa, posvuda postoji težnja da se formira oblik kapljice. Vidite, postoji nešto što vam daje prekrasan osjećaj za ono što je zapravo sadržano u lisnatom obliku iz kozmosa: ako jednostavno razvijete ljubav prema gledanju lišća, kada su ujutro biljke prekrivene svjetlucavim kapima rose. Jer te kapljice rose u svojoj biti, jednostavno odražavaju nastojanje periferije, kozmosa, da u biljci stvori ono kuglasto, kapljicu. To je kap, koja je u osnovi svega što je kod biljke list. I kada bi samo periferni, kozmički element biljke bio duhovno aktivan, biljka bi uvijek formirala ovaj sferni oblik. Vidite da se u biljkama sferični aspekt posebno pojavljuje kada kozmičko ima prednost, u nekim formacijama bobica i tako dalje, također u nekim formacijama lišća, ali u formaciji kapljice odmah preuzimaju zemaljske sile. Kap se razvlači u mnogo različitih smjerova i stvaraju se najrazličitiji oblici. Ta težnja ka obliku kapi, nalazi se u svijetu minerala, u živi. Zato se u staroj medicini ova težnja kapima, nazivala merkurovskom. U drevnoj medicini Merkur nije bio živa, nego težnja ka kapi, dinamična težnja ka kapi. Gdje god je prisutna težnja za kapljicom, tu je merkurovsko. Živa je metal koji na Zemlji ima oblik kapi jer za to postoje uvjeti. Na Zemlji živa ima isti oblik kao srebro na Mjesecu, gdje bi također morala biti u obliku kapi. Stvar je u tome da je drevna medicina sve što ima oblik kapi nazivala Merkur. Svi metali su također bili Merkur za drevnog medicinara. Upravo o tome treba voditi računa, da je drevna medicina živjela u pokretnom i živom. Ovom živom, pokretnom, morat ćemo se vratiti. Tada morate osjećati da ste toliko iza ovog pokretnog, živog, da si kažete: kad ujutro šetam poljima i vidim srebrna zrnca rose, ta srebrna zrnca rose mi otvaraju ono što u samom lišću duhovno živi: težnja za kozmičkim sfernim oblikom. - Ali to se mora osjetiti da bi se razumjela biljka. Moramo ih naučiti razumjeti u njihovom sfernom obliku. Zatim naučite razumjeti biljku na način da dobijete odnos s njenom težnjom ka obliku kapljice, pa gore kroz miris, tada ćete postupno steći fino razumijevanje svega što kod čovjeka djeluje centrifugalno. Centrifugalne sile djeluju kada ljudi režu nokte. Ponovno su narasli: to su centrifugalne sile koje prolaze kroz ljude. Tijekom prvih sedam godina, sile koje potom dolaze do svog zaključka kroz sekundarne zube, neprestano centrifugalno prolaze kroz čovjeka. Najviše dolaze do izražaja u stvaranju znoja. Ono što stremi prema gore u mirisu biljaka i privlači tamošnje duhove prirode, živi i u mirisu znoja, koji ima centrifugalan smjer, tako da zapravo, ako u čovjeku tražite biljnu prirodu, tu morate pogledati i pretpostaviti tu duboku težnju. Stječete duboko, intimno znanje o vezi između onoga što je vani i onoga što je unutar čovjeka. Jer vidite, kada etersko tijelo prepusti svoje osobitosti astralnom tijelu, cijela stvar je obrnuta. Etersko tijelo, ono što uzima iz okoline, želi razvijati prema gore. Prenoseći to na astralno tijelo, razvija se centrifugalno prema van, tako da čovjek zapravo u to pogledu sebi nosi ono što postaje biljka.
Pogledajte biljku, kako njezino korijenje tone u Zemlju, kako njeno korijenje stvara intimnu vezu sa solima tla u najširem smislu. Događa se proces koji je upravo suprotan onome što prati osjetilne procese, procesi soli. Uzmite kuhinjsku sol, koja kada se otopi ima slan okus, i zamislite ovaj proces kao polarni, tako da se otapanje poništava, dolazi do zgrušavanja, a miris i okus postaju latentni. Zatim imate proces koji se odvija između tla i korijena biljke. To je ono što se u drevnoj medicini naziva proces soli. Drevna medicina nije nazivala solju ono što mi danas zovemo, to jest gaziranu sol i tako dalje, nazivala je solju ono što u biljci i prema dolje usmjerenom korijenu tvori vezu sa tvarima Zemlje. To je priroda soli.
Ritmički usmjeravajući stalnu pažnju na ove prekrasne misterije prirode, praktički oživljavate svoje medicinsko znanje. To znači da ako na ovaj način pokušate oživiti svoje medicinsko znanje, na prirodu i ljude ćete početi gledati na takav način da iscjeljenje dolazi iz snažnog impulsa za pružanjem pomoći, o kojem sam prije govorio. Uistinu, može proizaći samo iz takvog temelja, čak i vrlo konkretno. To se mora posebno stimulirati marljivim, ambicioznim, aktivnim, egzoteričnim učenjem, inače ćete imati samo zbunjujuće stvari. No, potrebno je znati da prava osnova medicinskog znanja zapravo leži u ovom ritmičkom uranjanju u čovjekov prirodni okoliš, a ne u teoretskom medicinskom učenju, već u onome što sam sada pokušao okarakterizirati i što možete ritmički živjeti.
Ovo što sada pišem na ploči nije tu da to 'naučite', već da neprestano u vama stimulira smisao medicine. To je otprilike ovako:
Vi iscjeliteljski duhovi
Vi se povežite
S blagoslovom sumpora
S eterskim mirisom;
Oživljavaš sebe
U izviranju Merkura
U kapi rose
Rastući
Nastajući.
Ti stani
U soli Zemlje
Koja u tlu
Korijen hrani. -
To je, da tako kažemo, ono što duša stječe gledajući okolinu, budeći unutarnji osjećaj za ono što je okružuje. Čovjek tada može odgovoriti:
Znanje moje duše
Ujedinit ću s vatrom
S mirisom cvijeća;
Život moje duše
Uzburkati ću svjetlucavim kapima
Jutarnjeg lišća;
Moje ću duše biće
Ojačati stvrdnutom solju
Kojom Zemlja
Pažljivo njeguje korijenje;
Pa, dragi prijatelji, ono što možete steći revitalizirajući se stalno iznova, kao što pobožni čine molitvom, ono je što prvo potiče one snage u duši koje mogu imati medicinski učinak. Jer uobičajene sile koje se danas koriste u školi, ne mogu probuditi medicinsko znanje. Njih treba prvo izvući iz duše. Zato ovo uvijek stavljam na istureno mjesto ezoteričnih razmatranja koja želimo njegovati: kako treba misliti, da se najprije u duši pokrenu snage kako bi bile aktivne, što može dovesti do medicinskog znanja.