.- TREĆE PREDAVANJE, Dornach, 23. travnja 1924. (USKRŠNJI CIKLUS)
Uvod u meditaciju iz drugog predavanja: stvaranje oblika, stvaranje čovjeka iz kozmičkih sila. - Mjesec. Duševnost čovjeka: kozmički solarni učinak u tom opsegu. Produhovljenje čovjeka kroz degradiranje moći Saturnova utjecaja. Priroda kozmičke sile metala. Moral kao sila koja zrači iz kozmosa. Duhovne istine moraju se uvijek iznova doživljavati na meditativan način. O karmičkim okolnostima duša koje traže duh rođenih na prijelazu stoljeća.
Sada bih, dragi moji prijatelji, želio reći nekoliko riječi o izreci koju sam jučer napisao na ploči na kraju sata. Počinje izgovaranjem riječi:
Pogledaj, što se kozmički sklapa,
Osjećaš oblikovanje čovjeka. ☽
Schau, was kosmisch sich fügt,
Du empfindest Menschengestaltung.
I pored njih je postavljen znak Mjeseca. Dakle, ako želimo temeljito razumjeti čovjeka, posebno u vezi liječenja, mora nam biti jasna činjenica da ne možemo gledati samo na ono što povezuje čovjeka sa Zemljom, jer to je zapravo relevantno, kao što vidimo iz prvog sata, samo za razvoj čovjeka u prvim godinama djetinjstva do promjene zuba - onda više ne. Sile koje dolaze u obzir, koje zapravo organiziraju čovjeka, daleko su od Zemlje. U tu svrhu čovjek ima svoje etersko tijelo, a etersko tijelo se bitno razlikuje od fizičkog tijela. Fizičko tijelo je teško, etersko tijelo nema težinu. Fizičko tijelo stremi prema Zemlji, etersko tijelo u svim smjerovima prema beskraju svemira. Kada razmatrate fizičko tijelo i etersko tijelo, u svom razmatranju, vi već crpite iz kozmosa. Fizičko tijelo je u bliskoj vezu sa Zemljom, etersko tijelo je u bliskoj vezi sa svime što se nalazi oko Zemlje u vidljivom opsegu, tako da sve sile koje djeluju na fizičko tijelo čovjeka možete shvatiti kao sile koje privlače ljude Zemlji, a sve sile koje djeluju na etersko tijelo su one koje odvlače ljude od Zemlje. One su tu i djeluju na čovjeka, i zato se ne može na čovjeka gledati tako da se kaže da upija neku tvar koja je prvo bila vani, a onda je unutra. Nije tako. Budući da te centrifugalne sile djeluju u čovjeku, on je odmah u oblasti cijelog kozmosa, cijelog vidljivog kozmosa.
Zatim, kada idete u astralno čovjeka, morate zamisliti da zapravo dolazi iz bezprostornog; samo poprima oblik prostorne aktivnosti.
A kada se dođe do 'Ja', više uopće ne možete to oslikati. Ono ne funkcionira, odozgo, ili odozdo; uopće ne funkcionira u smislu da ga možete nacrtati, radi samo kroz progresiju vremena, kroz kontinuitet vremena. U osnovi, ne možete izvući ono što dolazi iz 'Ja' organizacije, ali mora biti jasno da je u svakoj točci; međutim, ono nema niti zračenje niti učinak zračenja, ima čisto kvalitativni učinak.
Ako pogledate van u eterske svjetove, možemo reći: kao da se mi i naša eterska tijela uvijek gubimo u svjetovima etera; uvijek prema nama svijetli astral, koji također nije prostorni, nego kao da dolazi iz prostranstva kozmosa. Pa, pogledajte, recimo da ste imali posla s, biljnim proteinima u prehrani. Prvo, biljni protein je težak, drugo, kao protein također stremi prema kozmosu. Ako u ljudski organizam unesete biljni protein, onda obje vrste sila dolaze kroz ovaj biljni protein, sile koje djeluju sa svih strana, i one sile koje, kao sile 'Ja' organizacije, zapravo djeluju na bezprostorni način. Sada pretpostavimo da sve što bi moglo na ovaj način utjecati na čovjeka, koliko god to groteskno zvučalo, samo ga može pretvoriti u okruglo, sferično tijelo. Pronaći ćete oblik koji proizlazi iz međudjelovanja tih dila - sila koje zrači iz Zemlje i sila koje zrače natrag - zapravo u ptičjem jajetu; u čijem obliku nalazite kako te slile oblikuju. Činjenica da iz ptičjeg jajeta ne nastaje samo oblik jajeta, nego specifično konfiguriran oblik, odakle to dolazi? Pa vidite, da je samo ono što sam sada nacrtao (crta), onda formiranje jajeta nikada ne bi napredovalo dalje i završilo bi formiranjem jajeta. Kada bi jaje bilo tamo, ptica bi bila spremna. Stvar je u tome što je ptica vrlo specifično konfigurirano stvorenje i - ono što sada objašnjavam za pticu također je slučaj i kod ljudi - i to postaje u prvom redu zato što Mjesec kruži oko Zemlje. Mjesec kruži okolo. Pa, da samo Mjesec kruži okolo, ptica još uvijek ne bi nastala, već ono što bi se dogodilo je da bi ljuska jajeta postala mekana i otpala bi, ali bi se pojavilo sferično stvorenje, sferično, u biti napravljeno od postojećeg proteina nastalo bi biće. Nije slučaj da samo Mjesec kruži oko Zemlje, već postoje sazviježđa u različitim konfiguracijama u kozmosu, i Mjesec stalno prolazi pokraj tih sazviježđa, modificirajući tako silu koja dolazi iz tih sazviježđa. Zamislite da Mjesec ovdje prolazi pored Plejada. Jaje je izloženo silama koje nastaju kao posljedica ulaska zračenja Plejada, jer Mjesec djelomično prekriva zračenje, to jest modificira. Dakle, sila dolazi iz Plejada, koja je modificirana Mjesecom, koji stoji pred zračenjem, koji vrši svoj učinak, i kao rezultat toga, ako nacrtam shematski, formiranje jajeta s jedne strane postaje formiranje ptičje glave. Dakle, može se reći da formiranje ptičje glave dolazi od činjenice da ona nastaje iz kozmosa kroz interakciju Mjeseca, zvijezde lutalice, sa zvijezdama stajaćicama, koje su na poseban način raspoređene u Plejadama. Sada se Mjesec kreće dalje, i, recimo, ovdje je u opoziciji svojim ranijim oblikom nasuprot Vage, i sile Vage su opet modificirane položajem Mjeseca. Drugačiji je spoj sila, a Mjesec, dok je prije Plejada bio pun, sada je ovdje kod Vage postao mladi Mjesec. Mjesec u vezi sa zviježđem Vage djeluje drugačije nego kada djeluje sa Plejada, a učinak na jaje je takav da se sada formira rep. Ostale stvari leže između, tako da ako želite proučavati oblik ptice, morate proučavati kako Mjesec prolazi ispred onoga što je kozmički raspoređeno u kozmosu. Što netko tko se drži samo zemaljskih uvjeta može reći o obliku čovjeka ili općenito bilo kojeg živog bića? - Može reći samo: da, naravno, orao ima neki oblik, sup ima neki oblik, klokan ima neki oblik i tako dalje. Zašto imaju takav oblik? Zaustavite li se na zemaljskom carstvu, kao što znanost čini, zapravo ćete naći samo jedan odgovor: životinja je svoj oblik naslijedila od svojih predaka. Ne postoji drugi odgovor unutar okvira mišljenja: životinja je svoj oblik naslijedila od svojih predaka. - Upravo po obrascu: siromaštvo dolazi od besparice. Ali to ništa ne objašnjava. Morate ići dalje. Preci to opet dobiju od svojih predaka, i završiš s onim od čega si krenuo. Morate pristupiti kozmičkim silama, zvjezdanim sazviježđima, ako želite razumjeti oblikovanje.
Pa, to još uvijek nije sve što trebam reći. Da je samo tako, sigurno bi se pojavila vrlo dobro oblikovana stvorenja, ali bi zapravo sva bila meduze, baš kao što je to čovjek bio u prošlim razdobljima Zemlje. A atlantskom razdoblju bio je vrsta meduze. To je bilo zato jer je mogao apsorbirati samo ono što je bilo u plastičnom, tekućem stanju kao materijal, kao supstancu od koje je mogao oblikovati svoje fizičko tijelo. Činjenica da je uključio kalij, natrij i druge tvari, je zbog činjenice da nije samo Mjesec taj koji kruži pored Vage, Ovna i Bika, već da kruže također i drugi planeti našeg planetarnog sustava, i oni u nas to ugrađuju, što naprimjer znači, da dobivamo ljudski oblik. Tako je Mjesec - opisao sam pticu, a označio samo Mjesec, Sunce, Saturn - u isto vrijeme uključen u oblikovanje glave, u ono što emanira iz konstelacije Merkura prema planetima i konstelacije Venere prema planetima. Da one ne rade zajedno s konstelacijom Mjeseca, svi bismo se rodili s hidrocefalusom. Kao rezultat toga, u nas je ugrađena organska metalnost, jer konstelacija Merkura i konstelacija Venere rade zajedno s konstelacijom Mjeseca. I bili bismo užasno rahitični, ne samo da bismo imali O noge, nego bi se i elastično savijale, ruke bi nam bile formirane i imale oblik meduze, da s druge strane ti planeti ne surađuju s konstelacijom Mjeseca, koji su više usmjereni prema Saturnu, a sam Saturn nije u interakciji s Jupiterom i Marsom. Između ove dvije strane Sunce donosi ritmičku ravnotežu.
Stoga bi vas ova prva dva retka izreke trebala dovesti do razumijevanja kako su ljudi zapravo oblikovani iz kozmosa. I sve dok se astronomija ponovno ne uvede u našu znanost medicine, u smislu u kojem sam sada objasnio, nećemo napredovati. Zapravo, većina stvari koje se o tome tamo govore, ne znače ništa posebno. Žonglirate od jednog do drugog, zar ne, pripisujući stvari koje se ljudima događaju, ili vanjskim zemaljskim uvjetima ili nasljeđu. No, ako se to detaljno razmotri, iz toga ne izlazi ništa, jer zaboravljate da se ljudski oblik mora izvesti iz onog što daje spoznaja o zvjezdanom nebu, ali promatrano kvalitativno, gledajući njegovu unutarnju bit. Ali najvažnija stvar u ovom oblikovanju čovjeka je Mjesec. On svugdje mora djelovati, drugi modificiraju njegov utjecaj. Najvažnija stvar u ljudskom oblikovanju je Mjesec.
Drugi red znači:
Pogledaj, što te zračno pokreće
Ti doživljavaš čovjekovu duševnost.
Schau, was luftig dich bewegt
Du erlebest Menschenbeseelung. ☉
Vidite, sve što radi u čovjekovom eterskom tijelu oblikuje čovjeka. Ali čovjek bi postao oživljeni automat, čak i oblikovan kao danas, ako bi samo ono što sam do sada opisao imalo utjecaj na njega. Ali ne djeluje samo to na njega, djeluje i okolina, ono što tka i živi u elementu zraka koji imamo oko sebe ima učinka. A u elementu zraka tka također i eter, također i astralno kozmosa. I kao što smo oblikovani, izvanjski prostorno oblikovani pod utjecajem Mjeseca u vezi s nebom, tako u ovaj oblik uzimamo unutarnju duševnost, kroz činjenicu da Sunce radi zajedno s nebom na isti način kao što to čini Mjesec kod oblikovanja, tako da se može reći: kada Sunce utječe na kozmičke sile na način da se postavi ispred Lava, onda djeluje - sada dolaze u razmatranje vlastite sile, obratite pažnju - u krugu zraka djeluje na ono što na nas djeluje kroz naš dah i kroz naš krvotok, što se stalno mijenja. Kako Sunce ide dalje, zrak se mijenja. Ova aktivnost u okolini internalizira oblik za duševnost, tako da zaista možemo reći da konstelacija Sunca u kozmosu ima svoj učinak u tragu oko Zemlje, i to nam daje duševnost. Dakle, to je drugo.
Treće znači:
Pogledaj, što se zemaljsko mijenja,
Razabireš produhovljenje čovjeka.
Schau, was irdisch sich wandelt,
Du erfassest Menschendurchgeistung. ђ
Ova promjena znači postupno potonuće ljudskog fizičkog tijela u leš. "Pogledaj, što se zemaljsko mijenja, razabireš produhovljenje čovjeka". Ali tu treba dodati znak Saturna. Zašto? Da, vidite, sile Saturna nisu samo gore gdje je Saturn. Što se tiče kozmosa, Saturn je daleko od Zemlje, a ono što je njegov utjecaj, nije baš puno. Ono što izvana radi na ljudima nije mnogo; čak ni njegove konstelacije s drugim zvijezdama nemaju osobito jak učinak na ljude. Ali on ima snage koje se strašno duboko uvlače u Zemlju. Snage Saturna su strašno snažno uvučene u Zemlju, a kada pogledamo vani, zapravo ne nalazimo mnogo sila Saturna.
Ali ako pogledamo samu Zemlju, ono što se događa na površini prema unutrašnjosti Zemlje, nalazimo da je tu slučaj, rekao bih, kao kad vidimo puža kako se kreće po Zemlji. Prvo, imate puža, on prolazi, šeta tamo, možete ga pratiti, ali on za sobom ostavlja svoju sluz. Tu je, možete ga pratiti cijelim putem. Tako je to sa Saturnom. On luta okolo, ali ostavlja svoje tragove gdje god je obasjao Zemlju. To su vrlo, vrlo jasni tragovi. Da ti tragovi nisu ostali u mnogo ranijim vremenima zemljine evolucije, kao sile koje prebivaju u Zemlji, ne bismo imali nikakvog olova na cijelom području Zemlje. Olovo nastaje iz prasupstance, iz sila Saturna aktivnih u samoj Zemlji, koje su apsorbirane. U starijim vremenima, kada su uvjeti bili drugačiji, u Zemlji su se pojavile sile olova. Danas sile Saturna još uvijek djeluju na ljude, i to potpuno drugačije od druge dvije sile. Vidite, mi ne bismo bili ljudi s duhom, nego bića s tijelom i dušom, da nema ovih sila Saturna. Ovo vam može biti trag, dragi prijatelji. U stvarnosti, ništa u kozmosu nije bez razloga. Zapitajte se jednom: u koje vrijeme je Saturn imao priliku oploditi Zemlju sa svih strana svojim silama? To je učinio tijekom tridesetogodišnjih kruženja oko njega - Sunca, a time i Zemlje. Tih trideset godina je ujedno i trideset godina koje osoba navrši od trenutka kada je rođena do trenutka u kojem je završen određeni razvoj u njenom životu. Ako je čovjek na Zemlji živio trideset godina, onda je on na točki gdje stoji na Zemlji - naravno, to se ne mora poklapati s linijom Saturna na nebu - gdje Saturn oplođuje Zemlju; kada osoba navrši trideset godina, on po drugi put oplodi to područje. I tako je cijeli utjecaj Saturna povezan s čovjekom, i to je ono što u konačnici uzrokuje, da imamo tijelo koje se razgrađuje, kao što uvijek konstatiramo. U ljudskom organizmu nemamo samo konstruktivne snage, jer tada bismo bili bez svijesti; naša vitalnost mora na određeni način opadati. Snage razgradnje uvijek moraju biti tu. Naš organizam ne samo da je izgrađen prema naprijed, on je i prema natrag, a u tom nazadovanju postoji prostor za duhovni razvoj, koji tu ulazi. Duhovni razvoj ne proizlazi iz vitalnosti, već kako se vitalnost u razvoju povlači, duhovni razvoj pronalazi prostor u onome što je ostalo prazno, slikovito rečeno. To dolazi od sila koje nastaju u Zemlji kroz impregnaciju Zemlje silama Saturna. Stoga sam trećem stihu morao dodati znak Saturna.
Ali sada, kao tridesetogodišnjaci. bili bismo stare majke i stari očevi upravo zbog tih sila Saturna. S trideset godina bismo počeli koristiti štake. Nije li istina, Fichte je nekad bio spreman poštivati čovjeka do tridesete. Rekao je da sve tridesetogodišnjake treba pobiti, jer više ne bi bili od koristi svijetu i postali bi slabi bogalji. Ono što je Fichte mislio neizbježno bi se dogodilo kad bi na Zemlji samo Saturn mogao razviti svoje moći. Ali sile Saturna također su modificirane Jupiterom i silama Marsa. One osiguravaju da se do tridesete ne razgradimo toliko, nego da se razgradimo do te mjere da nešto ide i dalje od toga, i zapravo Marsu i Jupiteru moramo zahvaliti što nismo stari s trideset godina. Ako želite razumjeti čovjeka, da on još uvijek može biti čovjek u dobi od četrdeset i pet godina, dakle, morate pogledati u kozmos. Tako su Mjesec, Sunce, Saturn, nama najbliža i najudaljenija nebeska tijela u planetarnom sustavu. Kako je danas strukturiran, strukturiran je anorganski jer je nastao iz ranijeg jedinstva, Sve do Saturna, dok su Uran i Neptun doletjeli i samo se pridružili. Tako je da se može reći da Uran i Neptun stari nisu otkrili, zbog čega su pretpostavljali da je Saturn najudaljeniji planet. Još uvijek je ispravno, gore ići do Saturna. Astrolozi su još uvijek toga svjesni, jer Uran i Neptun koriste samo za one ljudske kvalitete koje nadilaze osobne, gdje osoba postaje briljantna, ili teži izvan osobnog, gdje se bavi stvarima koje više nemaju ništa vezano uz njegov osobni razvoj. Svi pristupi astrologiji rade na ovaj način. Tek kada čovjek postane briljantan ili teži preko onog što je ljudsko, kažimo, kada se njegova organizacija pretjerano proširi ili raspada, tu dolazi u obzir sve što nadilazi ono ljudsko. To su oni planeti koji su se ponašali kao globtroteri, a zatim su zarobljeni od strane planetarnog sustava koji pripada našoj Zemlji. Nebesko tijelo nama najbliže, nebesko tijelo nama najudaljenije, reguliraju ono što je u čovjeku: Mjesec oblik, Saturn od Zemlje, bezlično duhovno, razlažući oblik, rastačući ga uvijek prema unutra, a Sunce uzrokuje ritam između njih dvoje. Ovime imate, ono što zapravo treba znati. Iz drevnih iskustava se znalo da iste sile koje odgovaraju našem trećem retku: "Pogledaj, što se zemaljsko mijenja, Razabireš produhovljenje čovjeka", da je to isti sklop sila koji se nekada izražavao u formiranju olova, tako da možemo reći: u olovu se mora pojaviti i ono što nas kao fizički organizam cijepa, kako bi duhovno imalo prostora. Sile dezintegracije uzrokovale su stvaranje olova. Unesemo li olovo u ljudski organizam, nastaju pukotine. Ako su nam potrebne pukotine, jer se ljudi ne razgrađuju dovoljno, moramo im dati olovo u nekom obliku. Ako je pak, situacija takva da se čovjeka ne može oblikovati, da postaje, da tako kažemo, spužvast, tada se mora primijeniti drevno iskustvo, da je na djelu sila koja zrači s Mjeseca, kada se radi o mineralnom oblikovanju, srebrnoj supstanci, odnosno tu je aktivan kompleks mjesečevih sila. tako da su sile srebra, one sile koje oblikuju spužvasto. Supstanca srebra može podržati snagu Mjeseca.
Cijeli planetarni sustav povezan je s onim tvarima koje se prvenstveno smatraju lijekovima: Saturn = olovo, Jupiter = kositar, Mars = željezo, Sunce = zlato, Venera = bakar, Merkur = živa i Mjesec sa srebrom. Ova se podudaranja tretiraju na nevjerojatno površan način, dok se temelje na detaljnim istraživanjima koja su provedena u drevnim misterijima. Dapače, tada su se stvari puno bolje i konkretnije isprobavale, ti se nalazi temelje na nečemu što je dobro isprobano. Isprobavali su točno kakvo bi izgledalo sazviježđe Saturna kada cijeli čovjekov organizam postane ovisan, tako da sile razgradnje imaju premali učinak; da vitalnost, kohezivne sile postanu prejake, pa on postaje konstitucijski omamljen; ne mora nužno biti osjetilno omamljen. Sada se vidjelo da mu se to dogodilo nakon što je tamo bila posebna konstelacija Saturna, u kojoj je tada Saturn snažno djelovao na čovjeka. Kad bi se vidjelo da čovjek pada u takvo stanje pri padu Saturna, kada nije mogao razviti svoje pune snage, tada se olovo koristilo kao lijek. Informacije koje se i danas mogu naći u amaterskim knjigama su zaista istinite, jer ih ljudi nisu mogli pokvariti jer ne znaju odakle dolaze, inače bi se o njima špekuliralo, i onda bismo definitivno imali loše informacije. Ostale su ispravne jer su ljudi izgubili znanje o njihovom porijeklu. Ostale su kroz tradiciju. Ljudi ne mogu pokvariti ove istine razmišljanjem. Čak i ono što utječe na ljude od Zemlje zapravo je učinak Saturna, Zemlja ga samo zadržava i apsorbira.
Razmotrite samo kakve velike posljedice sve ovo ima na ljudsko znanje. Uopće ne možete povezati moralne aspekte s ljudskim bićem kojeg prirodna znanost danas gleda; moral ostaje lebdjeti gore u apstraktnom. Zato je tako, pogotovo u protestantizmu, koji je izgubio najviše veze s duhovnim, s kozmosom, sve moralno jednostavno odvojeno od kozmičkog konteksta. Ostaje puko vjerovanje. A ako idete u stvarnost, onda je čovjek biće stvorenje koje je opskrbljeno i zbrinuto iz kozmosa, i tada u isto vrijeme moralne snage zrače u njegovu astralnost. Imate priliku stvarno razmisliti o tome kako su ljudi unutarnje povezani sa moralnim snagama. Tako se vraćate, kada prakticirate istinsku medicinu, onome što čovjeka čini bićem morala, čovjeku koji stvarno može organski doživjeti moral, i više ne obraća pozornost na njega kao na vanjsku zapovijed.
To je ono što sam htio reći i što mislim da možete ponijeti sa sobom, jer će to biti vodič za puno toga. Naravno, detalje možete dobiti negdje drugdje. Ali kako se te pojedinosti ponašaju u ljudskom organizmu, možete saznati samo iz rasprave poput ove koja je upravo vođena. Dakle, možete pročitati negdje u medicinskom vodiču da olovo čini ovo ili ono. Znat ćete zašto to čini kada doista razmotrite ove argumente ovdje. Ova perspektiva na stvari ima posebnost da, budući da su iznesene iz duhovnog svijeta, zahtijevaju puno manje sjećanja od onih koje ljudi fizički apsorbiraju. Ono što čovjek nauči - da, to je tako - donekle je po njegovoj vlastitoj volji; ali ono što doživi i što mu se prirodno utisne u pamćenje, ono je što na ovaj način upija. Primijetit ćete nešto neobično u vezi s tim: ako to uvijek iznova ne doživljavate meditativno, vrlo brzo ćete se oznojiti. Osobitost duhovnih istina je da one ne mogu postati istinske slike sjećanja. Niti možete pohraniti u vlastiti sustav ono što ste probavili prije tjedan dana. Preživač to može skladištiti, ali samo kratko vrijeme. Kod preživača to je jednostavno organska replika, rudiment u fizičkom tijelu za ono što je inače prisutno u eterskom tijelu kao sjećanje. Ali ono što se mora dogoditi s duhovnim istinama jest da ih doživljavate stalno iznova, i onda one postaju navika, ne zadržavaju se kao sjećanje, kao slika, već prije kao navika. To je smisao, temeljni smisao meditacije, da se poziva na ono što je u suštini prisutno samo u ranom djetinjstvu. Također nema slikovnog pamćenja, pa malo dijete zaboravlja ono što je upravo doživjelo. Živi u sjećanju koje funkcionira kroz naviku. Moramo se na to vratiti ako želimo procesuirati u sebi duhovne istine, inače ih vrlo brzo iznojimo.
Stoga, budući da ste osjetili potrebu primati ovdje ezoterične stvari, morate apelirati na svoje meditativno, unutarnje usvajanje, inače vam stvari neće biti od koristi. Tada ćete steći finu prijemčivost koja će vas dovesti - ne instinktivno, nego intuitivno - da ponovno osjetite nešto slično onome što je još apstraktno sačuvano u takozvanom učenju o signaturi, to znači gledati biljku, kamen i to kako mogu djelovati u organizmu. Također ćete imati i to, da nećete razvijati samo svoje fizičko tijelo, već i svoje etersko tijelo, i da će vam uobičajeno pamćenje dati profinjenu sposobnost opažanja sadržaja fizičkog okruženja, i sposobnost promatranja svijeta u smislu čovjeka, koje pitanje dobiva od ljudskog organizma od bolesnih pluća, od bolesnog srca, a odgovore od okoline, ljekovitih biljaka, ljekovitih minerala i tako dalje.
Pitanje: Doktore, za mnoge od nas važno je doći do orijentacijskog, što cjelovitijeg razumijevanja cjelokupne situacije u kojoj se zapravo nalazimo. Čovjek duboko u sebi osjeća da su antropozofske istine radikalne i da beskonačno puno ovisi o njihovoj spoznaji. U biltenu koji smo dobili nakon božićne konferencije, primijetio sam koliko je meditacija koja je ondje dana sadržavala naznake opće pedagogije. Kako bismo mogli ostvariti ono za što osjećamo tako duboki poziv, i kako doći do prijelomne spoznaje vlastite sudbine i naših zadataka za budućnost? Čovjek osjeća da će moći ispravno postupiti samo ako nauči prepoznati vlastitu karmu u velikoj slici, i pritom ima hrabrosti ne poželjeti od nje pobjeći, već je ostvariti na pravi način.
Sada vjerujem da iz onoga što ste rekli, nešto čujem, iz čega mogu osjetiti u kojem smjeru idu vaši osjećaji. Ako to nije tako, morate dalje pitati. Međutim, pitanje koje ste postavili dotiče se nečega što danas zapravo treba znati. Jer, zar ne, u zadnje vrijeme se mnogo govori, posebno u antropozofskim krugovima mladih, u krugovima mladih ljudi, više nego među starijima, o isteku Kali Yuge. To je zato jer je s krajem 19. stoljeća zapravo započela nova era u čovječanstvu. Prije svega, ljudi žive dalje. Ako imate loptu i gurnete je rukom, ona će se otkotrljati; ali ako odmaknete ruku, nastavit će se kotrljati. I tako, ono što su ljudi doživljavali do kraja 19. stoljeća, za sada se nastavlja kotrljati, čak i ako iza toga više ne stoje sile, čak poprima mnogo gadnije oblike nego je imalo u prošlosti. Ali uz to nastavljanje starih vremena, doba svijetla zapravo prikriveno sviće u svijetu. Doba svijetla svijetli u svijetu, i već je tako da prve zrake svijetla mora uhvatiti antropozofija. E sad, vidite, ja naravno, sada govorim o određenim vezama na puno radikalniji način nego je to bio slučaj prije božićne konferencije. To ćete vidjeti i iz predavanja koja inače držim. Oni koji mogu biti još večeras, vidjet će da se već na predavanjima dotiču određene ljudske veze. Ali s takvim razmatranjima još mi nije moguće spustiti se na stvari s konkretnim terminima, što senzacionalizam najviše voli. Nije li istina, definitivno postoje strogi zakoni kojih se treba pridržavati u takvim stvarima, i znam da određeni poriv ne mora proizlaziti samo iz želje za senzacijom, koja može biti tu, koja bi se mogla zadovoljiti ako bi se svakom pojedincu otkrili njegovi prethodni životi na Zemlji. Stvari ne mogu ići tako daleko. S druge strane, mogu se dati određena gledišta koja mogu biti značajna.
Pa vidite, stvar je u tome da danas općenito u životu imamo, da se tako izrazim, dvije vrste ljudi. Ove dvije vrste ljudi dolaze iz činjenice da je u određenim vremenima duhovni razvoj čovječanstva na Zemlji bio drugačiji nego u drugim vremenima, da je bilo, takoreći, valovito kretanje. Ali valovi nisu samo jurili jedan za drugim, nego su jurili i jedni uz druge. Vidite, naprimjer, u određeno vrijeme zapadni razvoj kršćanstva ponovno je postao površan i eksternaliziran. Ljudi nisu imali priliku izvući sadržaj iz onoga što im je kršćanstvo nudilo. Uslijedila je reakcija katara. Tako su živjeli rame uz rame ljudi, koji su živjeli vrlo izvanjski, i ljudi koji su snažno željeli probuditi svoju nutrinu. Nešto slično je bilo kada su pod utjecajem Komenskog, čak i ranije osnivane zajednice Moravske braće duboko u Mađarskoj i Poljskoj, tako da su uvijek u svijetu zajedno živjeli oni ljudi koji su u duši imali jaku težnju za duhovnošću, i ljudi koje je karma civilizacije jednostavno prisilila da budu previše izvanjski. To ima veze s prethodnim karmičkim uvjetima, da jedan dolazi u jednu skupinu, a drugi u drugu. E sad, za današnje čovječanstvo vrlo je važno u kojoj je mjeri osoba u svojoj prethodnoj inkarnaciji pripadala jednoj ili drugoj upravo opisanoj skupini ljudi. Vidite, pretpostavimo da je danas rođena osoba koja je živjela unutar kršćanskog razvoja koji je potpuno eksternaliziran, dakle, ima potpuno drugačiju konfiguraciju od osobe koja je svojom voljom, pripadala češko-moravskoj braći. I koja je razlika? - Vidite, bit Kali Yuge saznate tek kad pogledate konkretne okolnosti, inače to ostaje povijesna konstrukcija. Mračno doba traje do 1899, a onda počinje svijetlo. Iz svijesti o tome nemate mnogo. Morate ići u konkretno duhovno. Ljudi koji su rođeni na takav način na prijelazu Kali Yuge, koji su takvi da unutar njih postoji snažna duhovna težnja - ne morate postati neskromni zbog toga, samo to uzmite u svoje živo znanje - ti ljudi su u velikoj mjeri ljudi koji su zapravo rođeni među hereticima, koji su težili unutarnjem produbljivanju. Na prijelazi iz 19. u 20. stoljeće, spustili su se ljudi koji nisu živjeli u općoj struji eksternaliziranog kršćanstva, već su se uguravali i živjeli u sektama koje su težile produbljivanju. Koja je posljedica toga?
Vidite, kada prolazite kroz vrijeme između smrti i novog rođenja, učite vrlo točno na duhovan način, kao što ovdje na Zemlji možemo proučavati svijet izvan čovjeka, učite o kozmosu, proučavate upoznajete ljudski kozmos. Sve je to jednako veliko i detaljno, jer ljudi u sebi sadrže koliko i kozmos. To proučavamo svojom preobraženom moći volje. Ovdje jako dobro upoznajemo čovjeka. Sada, postoji razlika između dvije skupine ljudi o kojima sam upravo govorio. Oni koji su se više eksternalizirali, nisu mogli ispravno ući u duhovni svijet tijekom prijelaza između smrti i novog rođenja. Oni su u duhovnom svijetu bez razmišljanja prošli pored osobitosti čovjeka, i ponovno su rođeni; a posebno oni ljudi koji su rođeni u drugoj trećini 19. stoljeća bili su ljudi od one vrste koja je u svojim prethodnim životima bila toliko eksternalizirana. Tada sa sobom u zemaljski život nisu donijeli nikakav smisao za čovjeka. Ponašali su se tako da su tijelom jeli, pili, hodali, stajali, sjedili, ali nisu bili zainteresirani za čovjeka jer se za to nisu zanimali između smrti i novog rođenja. To su bili ljudi koji su se primarno zadovoljili materijalizmom jer nisu imali želju za upoznavanjem čovjeka. Materijalist koji uvijek samo želi upoznati materijal, najmanje ga poznaje. Može se mirne savjesti reći da su ljudi koji ovdje sjede čisto ponovno rođene heretičke duše - ne morate za to sebi pripisivati zasluge - heretičke duše koje su definitivno iskusile snažan impuls između smrti i novog rođenja, za zavire u ljude i stoga podsvjesno čovjeka pretvorili u veliku zagonetku. To proizlazi upravo iz poriva da se upozna više od onoga što materijalistička medicina može ponuditi, pa time već postoji unutarnja opravdanost karme o kojoj ste govorili. Poanta je da stvari ne smijete shvaćati olako, jer da ste ih shvaćali olako, sami biste sebe pogrešno shvatili. Ne biste došli do onoga što zapravo želite dobiti, prolazeći kroz određena iskustva između smrti i novog rođenja. A ono što se događa kada u zemaljskom životu ne nađete ono čemu ste stoljećima težili, ne čini nas samo površnima. Izašli smo iz doba u kojem ljudi, koji su između smrti i novog rođenja upijali istine, mogu nekažnjeno biti površni. Trenutno mladi nisu u položaju da nekažnjeno budu površni, jer se iznutra uništavaju, do organske razine. Nije loše što su ljudi danas materijalisti u svojim razmišljanjima, pričaju o monizmu i tako dalje, nije to loše, preko toga bi se lako moglo prijeći. Ono što čovjek kaže nije od velike važnosti, ali ono što se onda vraća u prirodu osjećaja i prirodu volje čovjeka, to je ono što tka u njegovim organima, i ako se ljudi duhovno ne probude, uopće neće moći pravilno spavati. To je ono esencijalno. Ako danas ostavite ljude bez takvog produbljivanja, što će slijediti? Rezultat će biti da jedva da će doći godine od 1940. do 1950. i da će se vidjeti epidemija nesanice kako se sve više širi. Takvi ljudi više uopće neće moći pridonijeti ljudskoj civilizaciji. Dakle, kroz svoju karmu nemate izbora ne zanemariti svoju karmu, kao što ste mogli prije kraja Kali Yuge i [do] danas. Morate ozbiljno razmotriti ovo što sam upravo rekao o konfiguraciji vaše karme. Naravno, ovo ostaje opća karakteristika, ali opću karmu također možete smatrati korisnom ako češće razmišljate o određenim okolnostima svog života. Više-manje mogli biste pronaći nešto čudno, ako biste razmišljali o određenim okolnostima svog života. Pokret mladih previše teoretizira, pa se čuje previše istih teorija. Kad bi zastali i stvarno promatrali što je posebno u onome što mladi danas doživljavaju, što je doista drugačije od onoga što je doživjela prethodna generacija, tada bi pokret mladih odjednom poprimio potpuno drugačiji oblik. To je ono čemu težimo s našim pokretom mladih, da poprimi konkretan oblik i da ne zaglavi u apstrakcijama.
Dr. Bort: Na jučerašnjem sastanku nismo sebi samo postavili pitanje: kako to da nas je vodstvo odvelo u Dornach za Božić, već smo si rekli da kao svjesno ljudsko biće ni ne znamo zašto smo došli ovdje i da nam se pruža prilika prihvatiti tako velike stvari koje ne možemo razumjeti i zaslužiti s onim što jesmo. Upravo zbog te činjenice, mnogima od nas je postalo jasno da je pred nama vrlo specifičan zadatak i da se radi o tome da smo spremni uhvatiti se u koštac s tom karmom i tim zadatkom, baš kao što se od nas tražilo u temi, koja nam je dana u biltenu.
Pa, kako vjerujem, ako dopustite da ozbiljna rasprava koju smo upravo vodili djeluje na vašu dušu, moći ćete uzeti nešto iz ovog prekratkog vremena koje provodimo zajedno.