.- DRUGO PREDAVANJE, Dornach, 9. rujna 1924.
Patološke promjene fizičkog tijela. Razumijevanje ljudskog tijela kroz plastično-likovno promatranje, glazbeno promatranje i razumijevanje Logosa (etersko tijelo, astralno tijelo i 'Ja'). Različite vrste međudjelovanja ljudi i događaja uzrokovanih njima. Nekoliko stupnjeva duhovnog iskustva, a time i razumijevanje za iznimne ličnosti poput svete Tereze. O korelativnom prijelazu tih životnih uvjeta u organske procese bolesti.
Moji dragi prijatelji! Kad se govori o zajedničkim poslovima svećenika i liječnika, najprije se treba osvrnuti na pojave u ljudskom životu koje zapravo lako skliznu u patološko i stoga zahtijevaju razumijevanje liječnika, ali koje se, s druge strane, na izvanredan način izražavaju u nutrini, rekao bih, čak i u samoj ezoteriji vjerskog života. Mora nam biti potpuno jasno da sve grane ljudskog znanja moraju ići dalje od nečeg grubog što je u njih ušlo u epohi materijalizma. Trebamo se samo sjetiti kako su te pojave tretirane s određenim stupnjem grubosti, koje su neko vrijeme grupirane zajedno pod naslovom 'genij i ludilo', grubo su tretirane od Lombrosa i njegove škole, ali i drugih. Ne ukazujem na samo istraživanje - uostalom, ona imaju svoju korisnost - koliko na način gledanja na stvari koje su izašle na vidjelo kao rezultat, na ono što je izašlo kao 'antropologija kriminala', proučavajući lubanje kriminalaca. Pogledi koji su izašli na vidjelo nisu bili samo grubi, nego su nosili pečat izuzetno snažnog filistarstva. Može se reći - a ovdje svakako možemo koristiti takve kategorije, jer je riječ o graničnom području u pastoralnoj medicini - može se reći da su filistri surađivali kao istraživači i mislioci, formirali tip normalnog čovjeka, koji je po mogućnosti filistar. A ono što je odudaralo bilo je patološko. Budući da je genij skrenuo na jednu, a ludilo na drugu stranu, oboje je na neki način bilo patološko. A budući da je pronicljivoj osobi samo po sebi razumljivo da se svaka patološka osobitost izražava i fizički, sasvim je jasno da se znakovi mogu pronaći u jednom ili drugom smjeru, u tjelesnim karakteristikama. Poanta je prozreti te znakove na pravi način. Svakako, pod određenim okolnostima, ušna resica je izvanredno svojstvena psihološkoj posebnosti, jer su takve psihološke posebnosti povezane s karmom, koja se, međutim, prenosi iz ranijih inkarnacija.
Sile koje izgrađuju fizički organizam, posebno u prvih sedam godina života, iste su one sile koje kasnije izlaze na vidjelo. U prvih sedam godina života rastemo sa snagama s kojima kasnije mislimo; pa je i važno da se pristupi nekim pojavama, ali ne na tradicionalan način koji je nedavno uveden, nego na stvarno primjeren način. Manje zato da bismo ih smatrali patološkima - ući ćemo u patološko, polazeći od tih pojava - nego da bismo iz tih pojava mogli vidjeti sam ljudski život.
Pogledajmo ozbiljno, dragi prijatelji, gledište o ljudskim bićima koje nam daje antropozofija. Ljudsko biće nam se predstavlja u svom fizičkom tijelu, koje iza sebe ima dugi razvoj, koje je kao fizičko tijelo prošlo kroz tri pripremne faze, kao što sam opisao u mojim 'Osnovama tajne znanosti', prije nego što je postalo zemaljsko tijelo, kojeg da bi razumjeli, treba više nego što je danas predstavljeno u anatomiji i fiziologiji. Jer je fizičko tijelo, kakvo je danas, prava kopija eterskog tijela, koje je u svojoj trećoj epohi, astralnog tijela, koje je u svojoj drugoj epohi, i također do određenog stupnja i 'Ja' organizacije, koju je čovjek tek preuzeo na Zemlji, koja je dakle u svojoj prvoj epohi. Sve je to u fizičkom tijelu čovjeka odraženo poput otiska pečata. To onda fizičko tijelo, kakvo ga danas vidimo, čini izuzetno složenim. Samo njegova mineralno-fizička priroda može se razaznati s metodama s kojima mu danas pristupamo. Tim kognitivnim snagama uopće se ne može razumjeti ono što etersko tijelo utiskuje u njega. Mora se gledati očima plastičnog umjetnika. Mora se vidjeti na način da se vide slikovne formacije, koje su zahvaćene kozmičkim silama, i koje se onda prepoznaju u oblicima cijelog ljudskog bića, u oblicima pojedinih organa.
Nadalje, ovaj fizički čovjek je odraz onoga što je u dahu i cirkulaciji krvi. Cijela dinamika koja djeluje u krvotoku i respiratornom optoku je glazbeno orijentirana, može se razumjeti samo ako se o njoj razmišlja u glazbenim formama. Može se razumjeti, naprimjer, ako se u skeletnom sustavu vidi ono u što su se ulile formativne sile, koje su tada delikatnije aktivne u disanju i cirkulaciji, ali kao glazbene formativne sile. Gotovo možemo uočiti kako oktava ide unatrag od lopatica i duž kostiju, i da se ruke u njihovoj koštanoj formaciji ne mogu razumjeti u smislu mehaničke dinamike, već kada se pristupi glazbenim razumijevanjem. Nalazimo interval prime koji se proteže od lopatice do kosti nadlaktice, nadlaktične kosti, secondu nalazimo u nadlaktici, tercu od lakta do zapešća. Tamo nalazimo dvije kosti jer postoje dvije terce, jedna velika i jedna mala, i tako dalje. Ukratko, kada tražimo ono što astralno tijelo kontrolira u disanju i cirkulaciji krvi, u otisku u fizičkom tijelu, moramo pokazati glazbeno razumijevanje.
Razumijevanje organizacije 'Ja' još je složenije. Potrebno je razumjeti ono što je naznačeno u prvom retku Evanđelja po Ivanu: 'U početku bijaše Riječ...'. Ono što se podrazumijeva kao razumijevanje Riječi u konkretnom, a ne apstraktnom smislu, što tumači Evanđelja obično daju, to, opet primijenjeno na stvarno ljudsko biće, daje razumijevanje kako 'Ja' organizacija intervenira u ljudsko fizičko tijelo.
Vidite, još uvijek bismo mnogo toga morali uključiti u naše studije, ako bi one doista dovele do razumijevanja čovjeka. Ali moje je uvjerenje da bi se ogromna količina materijala mogla eliminirati ne samo iz medicinskih kolegija, već i iz teoloških kolegija, kada bi se prikupio samo stvarno bitan materijal, broj godina koji studenti medicine moraju provesti na svom studiju, naprimjer, ne bi se produljio nego skratio. Ali naravno da se danas misli, kada se razmišlja materijalistički: ako se uključi nešto novo, morate ubaciti još pola godine, uz predmete koji već postoje.
Ako ozbiljno zauzmemo poziciju koju moramo zauzeti u antropozofiji, onda nam se čovjek predstavlja u svom fizičkom, eterskom i astralnom tijelu i u 'Ja' organizaciji. Tijekom budnosti ova su četiri člana ljudske organizacije usko povezani. Tijekom sna s jedne strane stoji, fizičko i etersko tijelo, a s druge strane 'Ja' organizacija i astralno tijelo. Ako ozbiljno uzmemo ovo gledište, tada ćemo reći da se na razne načine mogu pojaviti nepravilnosti u povezanosti 'Ja' organizacije, astralnog tijela, s eterskim i fizičkim tijelom, i tako dalje. Vidite, može se dogoditi, naprimjer, recimo da bi nacrtao - shematski naravno - fizičko tijelo ovdje, etersko tijelo, astralno tijelo, 'Ja' organizaciju [lijevo]: dakle, u budnom stanju, među ova četiri člana čovjekove organizacije vlada normalan odnos.
Ali također može biti slučaj da su u početku fizičko tijelo i etersko tijelo u nekoj vrsti normalne veze, da je astralno tijelo još uvijek relativno unutra, ali da 'Ja' organizacija na određeni način nije ispravno unutar astralnog tijela. [sredina] Tada imamo nepravilnost koja se u početku manifestira u budnom stanju. Ljudsko biće svojom 'Ja' organizacijom ne ulazi dobro u svoje astralno tijelo. Zbog toga je njegov život osjećaja u temelju poremećen. Čak može oblikovati vrlo žive misli, jer općenito, misli ovise o normalnoj vezi između astralnog tijela i ostalih tijela. Ali hoće li osjetilne percepcije na odgovarajući način biti shvaćene s tim mislima, ovisi o tome da je 'Ja' organizacija normalno povezana s drugim članovima ljudskog bića. Ako to nije slučaj, ako 'Ja' organizacija nije pravilno povezana, da tako kažemo, s drugim članovima ljudskog bića, tada će osjeti izblijedjeti. U istom stupnju u kojem osjećaji blijede, u istom se stupnju misli pojačavaju. Čine se gotovo sablasnima, ne tako čistima kao što ih obično imamo. Duševni život takve osobe teče tako da njegovi osjetilni opažaji imaju nešto nestalno i maglovito, ali misli imaju nešto živo, pojačano, obojeno, što gotovo daje dojam slabih osjetilnih opažaja.
Kad takva osoba spava, situacija tijekom sna je takva da 'Ja' organizacija nije pravilno prisutna u astralnom tijelu. Posljedica toga je da se sada pojavljuju izvanredno snažna iskustva vanjskog svijeta sa svom svojom zamršenošću. Takva osoba doživljava, u onom dijelu svijeta gdje se nalazi, sa svojim 'Ja' i astralnim tijelom, kada je izvan fizičkog i eterskog tijela, suptilnosti biljaka, suptilnosti voćnjaka oko svoje kuće. Ne ono što vidite danju, nego suptilnosti okusa jabuka i slično. To je baš tako, to doživljavaju. A u isto vrijeme izblijedjele misli, koje predstavljaju sile koje nastavljaju djelovati u astralnom tijelu, predstavljaju sile koje nastavljaju djelovati iz budnog života.
Vidite, teško je kad imate takvu osobu pred sobom, a možete je imati u svakoj varijanti u različitim životnim situacijama, možete je imati pred sobom kao liječnik, možete je imati pred sobom kao svećenik, pred sobom je može imati i cijela kongregacija. Susrećete je u nekom obliku, u selu ako želite. Liječnik danas kaže, kad ga susretne, pogotovo u ranoj fazi života: psihopatološka inferiornost. - Svećenik, pogotovo ako je dobro obrazovan, recimo dobro obrazovani benediktinac - svjetovni svećenici u Katoličkoj crkvi ponekad nisu tako dobro obrazovani - ali ako je dobro obrazovan benediktinac, isusovac, ili barnabit, onda on na neki ezoterični način zna da od stvari koje govore o takvim ljudima - za suvremenog liječnika to je psihopatološka inferiornost - da iz tih stvari koje se govore, ako se ispravno protumače - unatoč činjenici da se radi o osobi koja je čvrsto na granici između zdravlja i bolesti, njegov živčani sustav, naprimjer, definitivno se može shvatiti u patološkom smislu - kada pred sobom vidite takvu osobu s krajnje nestabilnom ravnotežom u duševnim silama koje izlaze na vidjelo, a koje djeluju sasvim drugačije nego u takozvanih normalnih ljudi, onda znajte da te stvari, ako ih ispravno protumačite, mogu biti prava otkrivenja iz duhovnog svijeta, u konačnici od luđaka - samo luđak nije pozvan to tumačiti, jedino onaj koji razumije cijelu stvar. Dakle možete je susresti kao liječnik, a vidjet ćemo kako ćemo je morati promatrati medicinski u antropozofskom smislu. Možete je imati pred sobom kao svećenik, pa i cijela kongregacija je može imati pred sobom.
Ali sada se može dogoditi da se i dalje razvija i onda iz toga proizlazi nešto vrlo posebno. Pretpostavimo da se ta osoba nastavlja razvijati. U određenim godinama on je onakav kako sam nacrtao. Pretpostavimo da se dalje razvija, 'Ja', koje nije u sasvim normalnom odnosu prema ostalim članovima, jače se privlači, tako da se kasnije događa sljedeće. [gornja slika, desno] Opet, fizičko i etersko tijelo su, da tako kažemo, u normalnom odnosu, ali 'Ja' organizacija privlači sebi astralno tijelo, a ono ne želi biti potpuno unutra. Sada su 'Ja' organizacija i astralno tijelo tješnje povezani i oboje zajedno ne ulaze ispravno u fizičko i etersko tijelo. Kod takve osobe može se dogoditi sljedeće. Vidimo da nije u stanju pravilno kontrolirati svoje fizičko i etersko tijelo iz astralnog tijela i 'Ja'. Ne može ispravno gurnuti astralno tijelo i 'Ja' organizaciju u vanjska osjetila. Tako da je svakog trenutka njena osjetila napuštaju, osjetilne percepcije općenito blijede i on ulazi u neku vrstu vrtoglavog sna. Ali upravo tada se mogu javiti moralni impulsi na razne načine s posebnom snagom. Mogu biti zbunjeni, ali također se mogu pojaviti na izvanredno argumentirano veličanstven način, ako je takva organizacija.
I opet, u ovom slučaju liječnik nalazi da su bitne organske promjene zapravo već prisutne u konzistenciji osjetilnih organa i živaca. Na njih obraća manje pažnje; ali posebno će otkriti da postoje ozbiljne abnormalnosti u finijim žlijezdama i u lučenju hormona, u onim žlijezdama koje zovemo nadbubrežne žlijezde, i u žlijezdama koje su skrivene ovdje u vratu kao male žlijezde u štitnoj žlijezdi. U tom slučaju dolazi do promjena na hipofizi velikog mozga i epifizi velikog mozga. To se već više uočava od promjena koje su prisutne u živčanom sustavu i u cijelom osjetilnom sustavu.
Svećenik pristupi takvom čovjeku; ta mu osoba govori što doživljava pod takvom konstitucijom. Pod takvom konstitucijom on doživljava posebno jak osjećaj grijeha, jači osjećaj grijeha nego što ga ljudi inače imaju. Svećenik može svašta naučiti, a katolički svećenici to i čine. Upravo od takvih ljudi uče o ogromnoj svijesti o grijehu koja je kod drugih ljudi slabije razvijena. Ljubav prema bližnjemu kod takve osobe može narasti do golemog intenziteta, tako da ta ljubav kod takve osobe izaziva razne poteškoće, koje potom ispovijeda svećeniku.
Ali to može ići i dalje. Sada se može dogoditi da fizičko tijelo ostane relativno izolirano, da etersko tijelo ne prodire potpuno u fizičko tijelo u svakom trenutku, da su astralno tijelo, etersko tijelo i 'Ja' organizacija blisko povezani jedno s drugim, i fizička organizacija je izvan [slika dolje]. Poslužimo li se današnjim materijalističkim izrazima - koje ćemo prerasti kako tijek proučavanja napreduje - takvu ćemo osobu u većini slučajeva doživjeti kao krajnje slaboumnu osobu koja ne može upravljati svojim fizičkim udovima ni u jednom smjeru, pa ni u smjeru vlastite volje. Na neki način takva osoba vuče za sobom svoju fizičku organizaciju. Ako je ljudsko biće organizirano na ovaj način od početka, tada ga se doista osjeća kao slaboumnog, jer na sadašnjem stupnju evolucije, ako je sve tako izolirano, 'Ja' organizacija, astralna organizacija i etersko tijelo, a fizičko tijelo se vuče usamljeno, tada ljudsko biće ne može opažati, ne može biti aktivno, ne može se prosvijetliti u 'Ja' organizaciji, astralnom tijelu i eterskom tijelu; tako da ono što doživljava ostaje nejasno i on hoda okolo u svom fizičkom tijelu kao omamljen. Postoji visok stupanj slaboumnosti i u ovoj fazi treba razmišljati o tome kako se druga tijela mogu dovesti u fizičku organizaciju. Može se raditi o pedagoškim mjerama, ali i o vanjskim terapijskim mjerama.
Svećenik se međutim, može naći potpuno iznenađen onim što mu takva osoba priznaje. Svećenik se može osjećati vrlo pametnim, čak i temeljito obrazovan - takvih doista ima u katolicizmu; katolicizam ne treba podcjenjivati - oni obrate pažnju kad im dođe takozvani bolesnik i kaže: To što govoriš s propovjedaonice ne vrijedi mnogo. Nema veze, to ne dopire do božjeg prebivališta, to je samo vanjska vrijednost. Čovjek mora doista počivati u Bogu cijelim svojim bićem. - Tako ti ljudi govore. U cijelom daljnjem životu ponašaju se tako da bi ih netko mogao uzeti za krajnje imbecile, a u razgovoru sa svećenikom ponekad dolaze do takvih stvari. Tvrde da unutarnji vjerski život poznaju intimnije od onih koji o tome govore profesionalno. Preziru svakoga tko o tome govori profesionalno i ono što doživljavaju nazivaju 'počivanjem u Bogu'. I vidite, za svećenika to mora biti pitanje pronalaženja načina povezivanja s onim što takva osoba, može se reći pacijent, ali može se reći i drugačije, doživljava iznutra.
Čovjek mora dobro razumjeti kako se patološka stanja mogu naći u svim sferama života, što ljude čini nesposobnima da pronađu svoj put u fizičkom, osjetilnom svijetu, čineći ih nesposobnima da budu onakvi kakvi život od nas zahtijeva da budemo; i mi smo u određenom stupnju - mora tako biti - svi filistri u vanjskom životu. Ali takvi ljudi nisu u stanju ići našim filistarskim stazama, uvijek idu drugim stazama. Kao svećenik, čovjek mora biti sposoban povezati ono što ima dati, s onim što drugi doživljava; vrlo često su to 'oni tamo'. To je ono što zahtijeva razumijevanje suptilnog prijelaza iz bolesnog u duhovno.
Ali stvari mogu ići i mnogo dalje. Razmislimo sada o sljedećem: osoba cijeli ovaj razvoj prolazi u različitim godinama. U određenoj dobi ona je u ovom stanju [ranija slika, sredina] u kojem se 'Ja' organizacija odvojila od ostalih. U nekom drugom dobu ona napreduje u ovo stanje [ranija slika, desno], i opet u nekom drugom u ovo [kasnija slika]. Kroz takvo nešto on prolazi samo kada prvo stanje, koje je još uvijek normalno, možda već u djetinjstvu pokazuje tendenciju postizanja nestabilne umjesto stabilne ravnoteže udova. Sada, kada liječnik naiđe na takvu osobu kojoj je suđeno da prođe kroz sve ove četiri faze - prva je donekle abnormalna, ali ostale u smislu kako sam nacrtao - kada liječnik naiđe na takvu osobu, otkrit će: postoji izuzetno nestabilna ravnoteža, nešto se mora popraviti. Obično se ništa ne može popraviti. Ponekad je put unaprijed zacrtan na izuzetno snažan način; ništa se ne može popraviti. Možda će, kad se liječnik kasnije vrati istoj osobi, otkriti da se prvo nestabilno stanje promijenilo u drugo, kako sam ga opisao, s osjetilnim opažajima koji postaju magloviti, snažno obojeni mislima. Kasnije će otkriti izvanredno snažan osjećaj grijeha, naravno, liječnik ne voli obraćati pažnju na to, jer je stvar sada počela utjecati na dušu. Sada, u pravilu, život takve osobnosti prelazi na svećenika, osobito kada se dosegne četvrti stupanj.
Sada, ti su ljudi koji prolaze kroz te faze - što ima veze s njihovom karmom, s njihovim ponovljenim životima na Zemlji - intuitivno razvili prekrasnu terminologiju čisto iznutra. Oni mogu razgovarati - pogotovo kada prolaze kroz faze jednu za drugom, tako da je prva faza gotovo normalna - mogu na divan način pričati o onome što proživljavaju. Naprimjer, kao vrlo mlada osoba, kada faza nestabilnosti nastupi sa sedamnaest ili devetnaest godina, kažu: Čovjek mora upoznati sebe. - I intenzivno zahtijevaju od sebe samospoznaju u svim smjerovima. Ovdje, gdje izroni 'Ja' organizacija, sami po svojoj volji ulaze u aktivni meditativni život. Oni to vrlo često nazivaju 'aktivna molitva', što je aktivna meditacija, i vrlo su zahvalni kada im neki obučeni svećenik daje upute o molitvi. Tada su potpuno uronjeni u molitvu, ali u isto vrijeme u toj molitvi doživljavaju ono što sada počinju opisivati divnom terminologijom. Osvrću se na svoj prvi stadij i ono što percipiraju nazivaju 'prvim prebivalištem Boga', jer ne ponirući potpuno sa svojim 'Ja' u ostale članove, gledaju sebe i iznutra, da tako kažem, a ne samo izvana. Sve se ovo povećava gledano iznutra, postaje poput širokog prostora: 'prvo prebivalište Boga'.
Ono što se tada pojavljuje, što sam opisao s određene točke gledišta, postaje bogatije, postaje iznutra strukturirano; čovjek vidi mnogo više svoje nutrine: 'drugo prebivalište Boga'. Kada dođe treća faza, unutarnja vizija je izvanredne ljepote, i takvi ljudi govore sebi: Vidim treće prebivalište Božje s neizmjernom slavom, s duhovnim bićima u njemu. - To je introspekcija, ali to je snažan, grandiozan pogled na svijet u kojem tka duh. Treće prebivalište Božje, ili kuća Božja. Postoje varijacije u korištenju jezika. Kad dođu do četvrtog stupnja, više ne žele primati nikakve savjete u vezi s aktivnom meditacijom, već osjećaju da im sve mora biti dano samom milošću. Moraju čekati. Govore o pasivnoj molitvi, o pasivnoj meditaciji, jer ne smiju moliti samoinicijativno, jer to će im doći ako im Bog to želi dati. Svećenik mora imati istančan osjećaj kada jedna faza prelazi u drugu. Zatim ti ljudi govore o 'tihoj molitvi', u kojoj čovjek više ne čini ništa, u kojoj prepušta Bogu da djeluje u njemu. Tako doživljavaju 'četvrto prebivalište Božje'.
Svećenik eventualno može naučiti iznimnu količinu ezoterijskog i teološkog znanja iz opisa koji su dani, iz onoga što, kada govorimo medicinski, govori 'pacijent'. A ako je dobar tumač, teološko mu postaje krajnje konkretno kada sluša što mu takvi 'pacijenti' govore - stavljam to pod navodnike - i mogu reći. Mnogo toga što se uči, osobito u katoličkoj teologiji, u pastoralnoj teologiji, proizlazi iz odnosa prosvijećenih, školovanih ispovjednika s pokornicima koji se razvijaju u tom smjeru.
Uobičajeni koncepti koje netko ima o zdravlju i bolesti više ne vrijede, nemaju smisla. Ako takvu osobnost stavite u ured, ili ako od nje napravite običnu suprugu, gdje mora kuhati ili bilo što drugo u buržoaskom životu, ona stvarno poludi, i ponaša se tako, izvana, da se to ne može protumačiti nikako osim ludilom. Ako svećenik u pravi čas opazi kamo taj put vodi, uputi je u časne; ako joj se dopusti da živi u odgovarajućem miljeu, četiri stupnja se razvijaju jedan za drugim, tako da obučeni ispovjednik zapravo preko takvog 'pacijenta' može gledati u duhovni svijet, na sličan način kao grčki svećenik preko pitijaca, koji su ga kroz dim, izmaglicu, izvještavali o svakakvim stvarima u duhovnom svijetu, Kakva korist od toga ako netko danas napiše disertaciju o patologiji grčkih Pitija! To možete učiniti veoma dobro, biti će točno, ali nema vrijednosti u višem smislu. Uglavnom, veliki dio onoga što je iz grčke teologije u eminentnom smislu poteklo u grčki kulturni život u cjelini, nastalo je pod objavama Pitija. Pitije su u pravilu bilo ličnosti koje su dosegle ili ovu treću fazu ili čak četvrtu fazu. Ali možemo se sjetiti osobe koja prolazi kroz sve te faze pod razboritim vodstvom ispovjednika na takav način da se može nesmetano posvetiti svojim unutarnjim vizijama, iz koje se razvilo nešto divno, što je također u određenoj mjeri ostalo i patološko. Njezin život nije bio samo briga liječnika ili svećenika, nego briga cijele Crkve. Crkva ju je nakon smrti proglasila svetom; to je bila sveta Terezija, to je otprilike bio njen put.
Vidite, dragi prijatelji, čovjek se mora uvježbati u ovim stvarima ako želi raditi na razumijevanju onoga što u medicini i teologiji vodi do uvida u ljudsko biće. Tada morate izaći iz uobičajenih kategorija pojmova, koji onda gube smisao, jer inače više ne možete razlikovati sveca od budale, luđaka od genija, ništa više nego što se normalni, prosječni građanin razlikuje od ostalih.
Ovo je pogled na ljudsko biće, koji se mora slijediti s razumijevanjem, koji može dovesti do stvarnog ezoteričnog znanja, koje je iznimno prosvjetljujuće ne samo u vezi psiholoških abnormalnosti, kao i fizičkih abnormalnosti i fizičkih bolesti. Za pojavu ovih faza, dragi prijatelji, potrebni su određeni preduvjeti, preduvjeti koji leže u određenoj konzistenciji takvog 'Ja', koje ne ide do kraja, i takvog astralnog tijela. Međutim, ako konzistencija nije fina kao kod svete Terezije, nego gruba, rezultat će biti drugačiji. Kod svete Terezije, zbog delikatnosti njene 'Ja' organizacije i delikatnosti astralnog tijela, sveta Terezija je razvila određene fizičke organe, naime trbušne organe, osobina vrlo sličnih 'Ja' organizaciji i astralnom tijelu.
Ali može se dogoditi da su 'Ja' organizacija i astralno tijelo vrlo grubi, a još uvijek imaju tu osobitost. Tada još uvijek postoji mogućnost, jer su 'Ja' organizacija i astralno tijelo grubi, da takva osobnost može biti prilično normalna. Ali tada se mogu pojaviti fizički korelati i postoji samo fizička bolest. Može se reći: može se imati konstitucija svete Terezije sa svim poetskim aspektima njezinih objava s jedne strane, i fizička suprotna slika u bolesnim trbušnim organima, što se neće manifestirati iskustvom u 'Ja' organizaciji i astralnoj organizaciji.
O svim tim stvarima se mora govoriti. Sve te stvari treba prozreti, jer svakako stoje na putu i onima koji imaju liječničke, ali i svećeničke dužnosti, s kojima se moraju nositi. Teološko-religijski aspekti počinju biti djelotvorni tek kad se teolog može nositi s takvim pojavama. Liječnik tek tada postaje iscjelitelj ljudi kada se i sam može nositi s tim pojavama.