.- I. Preliminarne napomene
Epistemologija bi trebala biti znanstveno istraživanje onoga što sve druge znanosti neupitno pretpostavljaju: samog znanja, što joj od samog početka daje karakter temeljne filozofske znanosti. Samo preko nje možemo doživjeti vrijednost i značaj spoznaja do kojih dolazimo kroz druge znanosti. U tom smislu, ona čini osnovu za sva znanstvena nastojanja. No jasno je da ovaj zadatak može ispuniti, samo ako je sama, koliko je to moguće s obzirom na prirodu ljudske spoznaje, bez pretpostavki. To je vjerojatno općepriznato. Ipak, pomnijim ispitivanjem poznatijih epistemoloških sustava, otkriva se da se na samom početku istraživanja postavlja čitav niz pretpostavki, koje zatim značajno umanjuju uvjerljivost naknadnih objašnjenja. Konkretno, primijetit ćemo da se pri postavljanju temeljnih problema epistemologije obično stvaraju određene skrivene pretpostavke. Ali ako su pitanja koja postavlja znanost pogrešna, tada se od samog početka mora sumnjati da postoji ispravno rješenje. Povijest znanosti nas uči, da se bezbrojne pogreške koje su mučile čitava stoljeća, mogu pronaći isključivo u činjenici da su određeni problemi bili netočno postavljeni. Ne moramo se vraćati na Aristotelovu fiziku ili Ars magna Lulliana da potvrdimo ovu tvrdnju, već u modernim vremenima možemo pronaći dovoljno primjera. Brojna pitanja o značenju rudimentarnih organa kod pojedinih organizama, mogla su se ispravno postaviti tek kada su se za to stvorili uvjeti, otkrićem temeljnog biogenetskog zakona. Sve dok je biologija bila pod utjecajem teleoloških pogleda, bilo je nemoguće odgovarajuće probleme postaviti tako da bi bio moguć zadovoljavajući odgovor. Kakve su avanturističke predodžbe ljudi imali naprimjer, o funkciji takozvane epifize u ljudskom mozgu, ako bi netko i postavio takvo pitanje! Tek kada su razjašnjenje stvari potražili pomoću komparativne anatomije, i zapitali se nije li taj organ samo ostatak nižih oblika razvoja koji su ostali u čovjeku, došli su do cilja. Ili, da damo još jedan primjer, kakve su modifikacije pretrpjela određena pitanja u fizici, otkrićem mehaničkog ekvivalenta topline i zakona očuvanja energije! Ukratko, uspjeh znanstvenog istraživanja u velikoj mjeri ovisi o tome je li netko u stanju ispravno postaviti problem. Iako epistemologija zauzima vrlo poseban položaj kao preduvjet za sve druge znanosti, ipak se može predvidjeti da će uspješan napredak u istraživanju na ovom području biti moguć, samo ako se osnovna pitanja postave u ispravnom obliku.
Sljedeće rasprave primarno ciljaju na formulaciju problema znanja koja striktno opravdava karakter epistemologije kao znanosti bez pretpostavki. One zatim također žele rasvijetliti odnos između znanstvenog učenja J. G. Fichtea i tako temeljne filozofske znanosti. Zašto bismo Fichteov pokušaj da stvori siguran temelj za znanost trebali dovesti u bližu vezu s ovim zadatkom, bit će jasno tijekom istraživanja.