Kad sam prije šest godina upoznao djela Friedricha Nietzschea, već sam bio razvio ideje slične njegovim. Neovisno o njemu i na druge načine osim preko njega, došao sam do pogleda koji su u skladu s onim što je Nietzsche rekao u svojim spisima: 'Zaratustra', 'S onu stranu dobra i zla', 'Genealogija morala' i 'Sumrak idola'. U mojoj maloj knjizi 'Erkenntnistheorie der Goetheschen Weltanschauung', objavljenoj 1886., izražen je isti stav kao u spomenutim Nietzscheovim djelima.
To je razlog zašto sam se osjetio ponukanim ocrtati Nietzscheov život predodžbi i osjećaja. Vjerujem da takva slika postaje najsličnija Nietzscheu ako je stvorimo u skladu s gore spomenutim spisima. Tako sam ja to napravio. Nietzscheovi raniji spisi pokazuju ga kao tragaoca. U njima nam se predstavlja nemirno stremeći prema visinama. U njegovim posljednjim spisima vidimo kako je dosegao vrh, koji je na visini primjerenoj njegovoj vlastitoj vrsti duha. U većini do sada objavljenih spisa o Nietzscheu njegov je razvoj prikazan kao da je imao više ili manje različita mišljenja u različitim razdobljima svoje spisateljske karijere. Pokušao sam pokazati da kod Nietzschea ne može biti govora o promjeni mišljenja, već samo o ulaznom kretanju, o prirodnom razvoju ličnosti koja još nije pronašla oblik izražavanja koji odgovara njenim stavovima kada je pisala svoje prve spise.
Konačni cilj Nietzscheovih djela je prikaz 'nadčovjeka'. Smatrao sam da je karakterizacija ove vrste jedan od glavnih zadataka mog pisanja. Moja slika nadčovjeka postala je upravo suprotna karikaturi koju je nacrtala, u trenutno najrasprostranjenijoj knjizi o Nietzscheu, gospođa Lou Andreas-Salomé. Ništa više protivno Nietzscheovom duhu ne može se donijeti na svijet od mističnog čudovišta koje je gospođa Salomé napravila od nadčovjeka. Moja knjiga pokazuje da u Nietzscheovim idejama nema ni najmanjeg traga misticizma. Nisam se dao uvući u pobijanje stajališta gospođe Salomé da su na Nietzscheove misli u 'Menschliches, Allzumenschliches' utjecale primjedbe Paul Rée-a, autora 'Psychologischen Beobachtungen' i 'Ursprungs der moralischen Empfindungen' i tako dalje. Glava tako osrednja kao što je Paul Rée nije mogla ostaviti značajan dojam na Nietzschea. Ni ovdje ne bih dirao ove stvari, da knjiga Frau Salomé nije toliko pridonijela širenju potpuno odbojnih stavova o Nietzscheu. Fritz Koegel, vrsni izdavač Nietzscheovih djela dao je tom djelu što zaslužuje u 'Magazin für Literatur'.
Ne mogu završiti ovaj kratki predgovor bez da se toplo zahvalim gospođi Förster-Nietzsche, Nietzscheovoj sestri, na brojnim ljubaznostima koje sam od nje primio za vrijeme pisanja mog djela. Njoj dugujem sate provedene u Nietzscheovom arhivu u Naumburgu i raspoloženje iz kojeg su ispisane sljedeće misli.
Weimar, travanj 1895
Rudolf Steiner