.- Predgovor prvom izdanju
Ono što predstavljam u ovom radu prethodno je činilo sadržaj predavanja koje sam održao prošle zime u teozofskoj knjižnici u Berlinu. Grofica i grof Brockdorff zamolili su me da govorim o misticizmu publici za koju su te stvari važno životno pitanje. - Prije deset godina ne bih se usudio ispuniti takvu želju. Nije kao da svijet ideja koji danas izražavam nije već tada živio u meni. Taj svijet ideja već je potpuno sadržan u mojoj 'Filozofiji slobode'. Ali da bih izrazio ovaj svijet ideja kao što to činim danas i da bi ih učinio osnovom za razmatranje, kao što je učinjeno u ovom radu, potrebno je nešto sasvim drugo od čvrstog uvjerenja u njegovu intelektualnu istinitost. To uključuje intimnu interakciju s ovim svijetom ideja koju mogu donijeti samo mnoge godine života. Tek sada, nakon što sam imao tu interakciju, usuđujem se govoriti onako kako će to biti u ovom tekstu.
Svatko tko ne odgovori nepristrano na moj svijet ideja otkrivat će proturječje za proturječjem. Nedavno sam knjigu o svjetonazorima devetnaestog stoljeća (Berlin 1900.) posvetio velikom prirodoslovcu Ernstu Haeckelu i završio je opravdavanjem njegova svijeta ideja. U sljedećim izlaganjima govorim s punom odanošću i odobravanjem o misticima od Majstora Eckharta do Angelusa Silesiusa. Ostale 'kontradikcije' koje mi govori ovaj ili onaj, ne želim ni spominjati. - Ne čudi me što me s jedne strane osuđuju kao 'mistika', a s druge kao 'materijalista'. - Ako ustanovim da je isusovac pater Müller riješio težak kemijski problem i stoga se u tome s njim svim srcem slažem, onda me ne mogu osuditi kao pristašu jezuitizma, a da ih oni pametni ne smatraju budalom.
Svatko tko slijedi svoj put, poput mene, mora trpjeti mnoge nesporazume. Ali u osnovi to se lako podnosi. Takvi nesporazumi obično su mu jasni kada shvati mentalitet svojih sudaca. Osvrćem se bez humora na neke od 'kritičkih' prosudbi koje sam doživio tijekom svoje spisateljske karijere. U početku su stvari funkcionirale. Pisao sam o Goetheu i u vezi s njim. Ono što sam rekao nekima je zvučalo na takav način da su to mogli uklopiti u svoje mentalne obrasce. To je učinjeno riječima: "Djelo poput uvoda Rudolfa Steinera u Goetheove znanstvene spise može se opisati kao nešto najbolje što je ikada napisano o tom pitanju". Kad sam kasnije objavio samostalan tekst, već sam bio puno gluplji. Zato što je sada dobronamjerni kritičar dao savjet: "Prije nego što nastavi s reformama i plasira svoju 'Filozofiju slobode' u svijet, hitno mu se savjetuje da se prvo probije do razumijevanja ta dva filozofa (Humea i Kanta)." Na žalost, kritičar zna samo ono što može pročitati kod Kanta i Humea; dakle, on mi u biti samo savjetuje da u tim misliocima ne vidim ništa nego ono što on vidi: kad to postignem, bit će sretan sa mnom. - Kad se pojavila moja 'Filozofija slobode' trebao sam biti ocijenjen kao neuki početnik. Tu mi je prosudbu dao gospodin kojeg nitko ne tjera da piše knjige osim činjenice da postoje ogromni tomovi drugih, koje on nije razumio. Duboko me poučava da bih primijetio svoje pogreške da sam 'napravio dublje psihološke, logičke i epistemološke studije'; i odmah nabraja knjige koje bih trebao pročitati da postanem pametan kao on: 'Mill, Sigwart, Wundt, Riehl, Paulsen, B. Erdmann'. - Posebno me razveselio savjet čovjeka koji je toliko impresioniran time kako 'shvaća' Kanta da ne može ni zamisliti da je netko čitao Kanta, a da sudi drugačije nego on. Odmah mi daje relevantna poglavlja u Kantovim spisima, iz kojih mogu izvući razumijevanje Kanta koje je jednako duboko kao i njegovo.
Ovdje sam iznio nekoliko tipičnih prosudbi koje se tiču mog svijeta ideja. Iako su same po sebi beznačajne, čini mi se da su prikladne kao simptomi koji ukazuju na činjenice koje danas stoje kao ozbiljne prepreke na putu svakome tko kao pisac radi na pitanjima više spoznaje. Ja moram ići svojim putem, bez obzira na to hoće li mi netko dati dobar savjet da čitam Kanta; ili će me netko osuditi jer se slažem s Haeckelom. I tako sam pisao o misticizmu, ne mareći za prosudbu vjerujućeg materijalista. Htio bih samo - da se tiskarska tinta ne troši nepotrebno - obavijestiti one koji bi mi sada mogli savjetovati da pročitam Haeckelovu 'Zagonetku svijeta', da sam o ovoj knjizi u posljednjih nekoliko mjeseci održao tridesetak predavanja.
Nadam se da sam svojim pisanjem pokazao da se može biti vjeran znanstvenom svjetonazoru, a opet tražiti put duše kojim ispravno shvaćena mistika vodi. Idem još dalje i kažem: samo oni koji prepoznaju duh u smislu istinskog misticizma, mogu steći potpuno razumijevanje činjenica u prirodi. Ne treba brkati pravi misticizam, s 'misticizmom' zbunjenih glava. Na stranici 141 i dalje, u mojoj 'Filozofiji slobode' sam pokazao kako misticizam može biti pogrešan.
Berlin, rujan 1901.
Rudolf Steiner