.- X. Isus i njegova povijesna pozadina
Tlo iz kojeg je izrastao duh kršćanstva nalazi se u misterijskoj mudrosti. Sve što je bilo potrebno je da se prevlada osnovno uvjerenje, da se taj duh mora u većoj mjeri uvesti u život nego je to bio slučaj kroz biće misterija. Ali takvo osnovno uvjerenje nalazilo se u širokim krugovima. Treba samo pogledati stil života Esena i Terapeuta koji su postojali davno prije pojave kršćanstva. Eseni su bili samostalna palestinska sekta koja je u Kristovo vrijeme brojila četiri tisuće. Formirali su zajednicu koja je zahtijevala od svojih članova da vode život koji unutar duše razvija više jastvo i tako dovodi do ponovnog rođenja. Osoba koja je primljena bila je podvrgnuta strogom testu kako bi se utvrdilo je li spremna za viši život. Svatko tko je primljen morao je proći probni rok. Trebalo je položiti svečani zavjet da se strancima neće otkrivati tajne načina života. Sam život bio je u stanju slomiti nižu prirodu u čovjeku, kako bi se duh koji u njemu spava sve više i više budio. Svatko tko je iskusio duh u sebi do određene razine uzdigao se na viši stupanj; i uživao je odgovarajući autoritet koji nije bio izvana nametnut, nego prirodno uvjetovan njegovim osnovnim uvjerenjima. - Terapeuti koji su živjeli u Egiptu bili su povezani s Esenima. Obilje informacija o njihovom načinu života može se dobiti iz spisa filozofa Filona 'O kontemplativnom životu'. (Spor oko toga je li ovo pisanje lažno ili autentično danas se mora smatrati riješenim, i opravdanim pretpostavka da je Filon doista opisao život zajednice koja je postojala davno prije kršćanstva i koja mu je bila dobro poznata. Usporedi G. R. Mead, 'Fragmenti jedne izgubljene vjere', Leipzig 1902.) Dovoljno je pogledati samo pojedine odlomke iz ovog teksta da biste vidjeli što je bitno. "Stanovi članova zajednice su izuzetno jednostavni, samo pružaju zaštitu od ekstremne vrućine Sunca i ekstremne hladnoće. Stanovi nisu blizu jedan drugom kao u gradovima, jer je susjedstvo manje privlačno za nekoga tko traži samoću; nisu ni toliko udaljeni jedni od drugih kako ne bi narušili njima toliko drage društvene odnose i kako bi si lakše mogli pomoći u slučaju pljačkaškog napada. U svakoj nastambi postoji sveti prostor koji se zove hram ili samostan, mala soba, ili komora, ili ćelija, u kojoj slijede misterije višeg života..... Također imaju djela drevnih pisaca koji su nekoć vodili njihovu školu i mnoga objašnjenja metodom uobičajenom u alegorijskim spisima.... Njihovo tumačenje svetih spisa usmjereno je na dublje značenje alegorijskih priča". - Vidite: bila je to generalizacija onoga na što se također ciljalo u užem krugu misterija. Naravno, takva će generalizacija oslabiti strogi karakter. - Zajednice Esena i Terapeuta čine prirodni prijelaz iz misterija u kršćanstvo. Ali kršćanstvo je htjelo pretvoriti u općenitu ljudsku stvar ono što je za njih bila stvar sekte. To je, naravno, dalo osnovu za daljnje slabljenje strogog karaktera.
Postojanje takvih sekti čini razumljivim koliko je tadašnje vrijeme bilo zrelo za razumijevanje Kristova otajstva. U misterijima je čovjek bio umjetno pripremljen kako bi se viši duhovni svijet pojavio u njegovoj duši na odgovarajućoj razini. Unutar zajednice Esena ili Terapeuta, duša se pokušala pripremiti za buđenje 'više osobe' kroz odgovarajući stil života. Sljedeći korak je doći do ideje o tome: ljudska se individualnost mogla razviti do sve viših i viših razina savršenstva u ponovljenim životima na Zemlji. Svatko tko je to mogao osjetiti, mogao je također imati osjećaj da se u Isusu pojavila individualnost visoke duhovnosti. Što je viša duhovnost, to je veća mogućnost da se postignu značajne stvari. I tako je Isusova individualnost bila u stanju izvršiti čin koji Evanđelja tako tajanstveno pokazuju u procesu Ivanova krštenja, a opet ga tako jasno opisuju kao nešto najvažnije, kroz način na koji na njega ukazuju. - Isusova je osobnost postala sposobna upiti Krista, Logos, u svoju dušu, tako da je On u njoj postao tijelom. Od tada je 'Ja' Isusa iz Nazareta, Krist, a vanjska osobnost je nositelj Logosa. Ovaj događaj, da Isusovo 'Ja' postaje Krist, predstavljen je Ivanovim krštenjem. Tijekom epohe misterija, 'sjedinjenje s duhom' je bilo samo za nekolicinu koji su trebali biti inicirani. Kod Esena je cijela zajednica trebala težiti životu kroz koji bi njezini članovi mogli doći do 'sjedinjenja'; kroz Krist događaj trebalo je nešto - upravo Kristovo djelo - predočiti čitavom čovječanstvu, kako bi 'sjedinjenje' trebalo biti stvar spoznaje čitavog čovječanstva.