.Prošli put smo govorili o načinu na koji metoda poznata kao ružokrižarska uspostavlja odnos prema čovjeku i kulturi u cjelini. Iako se svo znanje o višim svjetovima može steći samo preko vidovnjaka, preko visoko razvijenih duhovnih snaga čovjeka, ova metoda također je takva da se ono što prenosi unutar teozofije ružokrižara, može razumjeti primjenom obične logike. Do spoznaja se dolazi razvijenim osjetilima vidovnjaka, ali za razumijevanje je dovoljna obična ljudska logika. Ali ne smije se misliti da ono što se može reći na jednom predavanju, da može izdržati bilo kakvu tobožnju kritiku. To je slučaj samo ako se stvar ispita, uzimajući u obzir sva sredstva dostupna logici. I na prošlom predavanju naglasili smo još jednu osobinu, naime da ružokrižarska metoda ima za cilj prenijeti znanost duha u praktični život. Stoga su ovdje sve stvari predstavljene na takav način da se mogu smjestiti u stvarni život. Ali i po ovom pitanju morate biti strpljivi; neke stvari u početku ne izgledaju kao da bi mogle naći svoj put u praktični život. Ali ako vidite cijelu stvar, vidjet ćete da su detalji posloženi tako da se mogu uklopiti u svakodnevne aktivnosti. Mudrost koju čovjek može koristiti u životu, to je ono što ružokrižarska metoda istraživanja može dati.
Najprije ćemo razmotriti ljudsku prirodu. Upoznat ćemo se s pojedinačnim članovima ljudske prirode. Samo ako pravilno idemo od faze do faze, i ništa ne gubimo iz vida, vidjet ćemo kako je sve organska cjelina. Zatim ćemo razmotriti sudbinu ljudske duše nakon smrti, te ćemo razmotriti budnog, usnulog i umrlog čovjeka, u odnosu na strukturu ljudske prirode. Morat ćemo istražiti što čovjek radi od smrti do ponovnog rođenja. Rašireno je mišljenje daje čovjek nakon smrti neaktivan. To nije slučaj. Umjesto toga on mora raditi i stvarati, raditi posao od značaja u kozmosu. Zatim ćemo morati govoriti o onome što se zove reinkarnacija i karma, sudbina, u vezi s ljudskim razvojem, kako se čovječanstvo razvijalo u prapovijesti i kako izgleda perspektiva ljudskog razvoja u budućnosti.
Danas je na meni da malo okarakteriziram prirodu ljudskog bića. Kada govorimo o prirodi čovjeka, moramo biti svjesni da se ljudska priroda, onima koji joj pristupaju s razvijenim duhovnim organima opažanja, čini puno kompliciranijom nego običnom osjetilnom opažanju, koje je prožeto ljudskim intelektom i može sagledati samo mali dio cjeline čovjeka. Sa stajališta okultizma pogrešno je - kao što smo već istaknuli - ono što se ima pred sobom nazivati fizičkim tijelom. Fizičko tijelo kakvo stoji pred nama u stvari je prožeto eterskim i astralnim tijelom. Ono je spoj ova tri tijela, i tek kada biste mogli izvaditi ostala tijela, ispred sebe bi imali pravo fizičko tijelo. To fizičko tijelo je onaj član ljudskog bića koje ono ima zajednički s cijelom fizičkom prirodom koja okružuje čovjeka, s mineralima, biljkama i životinjama.
Ovo fizičko ljudsko tijelo ne razmatramo pravilno osim ako kažemo da se ono proteže sve do srodstva s mineralnim carstvom oko njega. Samo morate shvatiti da je ovaj dio ljudskog bića onaj koji se najmanje od svega može razmatrati odvojen od ostatka kozmosa. Sile koje djeluju u fizičkom tijelu djeluju iz kozmosa. Svatko tko vidi kroz materiju, osjeća je na isti način na koji doživljava prirodu duge. Ako se duga treba formirati, mora postojati vrlo specifična konstelacija raspodjele sunčeve svjetlosti, kišnih oblaka i tako dalje. Dugu ne možete ukloniti ako je konstelacija kišnih oblaka i Sunca odgovarajuća. Dakle, duga je neka vrsta posljedice, pojava koja je uzrokovana izvana. Tako je i fizičko tijelo kao neka vrsta puke pojave. Sile koje drže fizičko tijelo na okupu morate tražiti u ostatku svijeta oko vas. Sada se postavlja pitanje, gdje su te sile u svom pravom obliku, koje uzrokuju da naše fizičko tijelo izgleda onako kako izgleda? Tamo smo odvedeni u više svjetove, jer u fizičkom svijetu se može vidjeti samo pojava fizičkog tijela. Sile koje dovode do ove pojave leže u vrlo visokom duhovnom svijetu. Moramo se stoga malo osvrnuti na svjetove koji postoje, osim našeg fizičkog svijeta.
Kad okultist govori o višim svjetovima, to su svjetovi koji nas u svakom trenutku okružuju; samo se za njih moraju otvoriti osjetila, kao što se osjetila moraju otvoriti za svijet boja. Kada se otvore određena duševna osjetila, osjetila koja su stupanj više od fizičkih osjetila, tada svijet oko nas prožima nova pojava koja se zove astralni svijet. Ružokrižarska teozofija ovaj svijet naziva imaginativnim svijetom, ali imaginativnim kao nečim mnogo stvarnijim nego što se obično podrazumijeva pod tim pojmom. Vidite protok, plimu i oseku slika. Boja, koja je inače vezana za objekte, nalazi se u procesu višestruke transformacije unutar astralnog svijeta. S tim ćemo se detaljnije upoznati. U pokretu koji je slijedio ružokrižare, ovaj se svijet također naziva 'elementarni svijet', tako da ova tri izraza, imaginativni, astralni i elementarni svijet, u ružokrižarskom smislu znače isto.
Također ćete sa još višim osjetilima pronaći i još viši svijet. To je svijet harmonija sfera koji prodire u svijet slika i bića boja. Naziva se svijetom devahana, ili također mentalnim svijetom, ili svijetom rupa-devahana; ružokrižarskim jezikom svijet harmonija sfera ili svijet inspiracije, jer zvuk je ono što nadahnjuje kada su mu se osjetila otvorila. Ovaj svijet se također nazivao nebeskim svijetom u pokretu koji je bio povezan s ružokrižarima. Niži ili rupa-devahanski svijet, inspiracijski i nebeski svijet, to je opet jedno te isto.
Konačno, imamo još viši svijet koji otvaraju još viša osjetila. Ružokrižarska ga metoda opisuje kao svijet istinske intuicije, pri čemu je intuicija nešto mnogo više nego što bi se moglo pomisliti iz trivijalne uporabe riječi u svakodnevnom životu: stapanje, uvlačenje u bića, tako da čovjek iznutra spoznaje bića. U pokretu koji se povezao s ružokrižarstvom, ovaj svijet intuicije nazvan je svijetom razuma. Ovaj svijet je toliko uzdignut da na svijet čovjeka baca samo nešto poput sjene. Koncepti razuma su slabe sjenovite slike u usporedbi s onim što je stvarnost ovoga svijeta.
Dakle, osim našeg fizičkog svijeta, moramo nabrojiti još tri svijeta, ako svijet želimo razumjeti u njegovom pravom obliku. Iza sila koje drže fizički svijet na okupu, trebamo tražiti sile u najvišem, svijetu intuicije. U usporedbi s onim što tamo možete pronaći, u biti, ono što u fizičkom svijetu pronalazi fizičar izgleda kao blijeda sjenovita slika. Za svaki koncept koji imate, recimo o kristalu ili ljudskom oku, u ovom najvišem svijetu biste pronašli živa bića. Koncept u fizičkom svijetu je sjena-slika bića u ovom najvišem svijetu. Stoga je naš fizički svijet sastavljen od sila koje se u pravom obliku pojavljuju, kako se to naziva teozofskim rječnikom, u arupa-devahanu.
Još jasniju predodžbu možemo dobiti ako se zapitamo što za nas leži tamo u carstvu minerala. Čovjek ima 'Ja' svijest. Mineral nazivamo nesvjesnim. Ali to je tako samo ako ostanemo na fizičkom planu. Kada se uspinjemo u više svjetove, više nije nesvjestan. Međutim, kada uđete u elementarni svijet, još ne nalazite 'Ja' mineralnog svijeta, jer se 'Ja' svijest minerala nalazi samo u najvišem od svjetova koje smo nabrojili. Baš kao što prst nema svijest, kao što morate ići od prsta do svoga 'Ja' ako želite pronaći njegovu svijest, tako i mineral vodi do 'Ja' kroz struje koje se mogu pratiti do ove najviše oblasti kozmičke egzistencije. Nokat na prstu dio je cijelog ljudskog organizma; svoju svijest pronalazi u 'Ja'. Ako pogledamo nokat, on je povezan s našim organizmom kao što je mineral povezan s najvišim duhovnim svijetom. Dakle, postoji 'Ja' cijelog organizma, a poput minerala, nokti su vanjski izraz onoga što je očvrsnulo u ovom životu. Ljudsko fizičko tijelo još uvijek ima zajedničko s mineralima to, da fizičko tijelo, u mjeri u kojoj je čisto fizičko, ima svijest u duhovnom svijetu iznad. Utoliko što je ljudsko biće obdareno čisto fizičkom sviješću, a da toga nije svjesno, ako ima fizičko tijelo čija je svijest gore, ljudsko biće je tako konstituirano da se na fizičko tijelo djeluje odozgo. Ono što oblikuje fizičko tijelo nije u vašim rukama. Baš kao što je 'Ja' ono što pokreće vašu ruku, tako se na vašem fizičkom tijelu radi iz višeg svijeta, a 'Ja' svijest koja pripada fizičkom tijelu dovodi do fizičkih procesa tijela. Samo inicijat koji se uzdigne do intuicije stječe kontrolu nad svojim fizičkim tijelom tako da nikakva struja živaca ne može prolaziti kroz njegove živce a da on to ne zna. Tek tada može postati drug bićima koja žive gore i upravljaju njegovim fizičkim tijelom.
Čovjek još ima drugog člana ljudske prirode kojeg ima zajednički s biljnim i životinjskim carstvom, to je etersko ili životno tijelo. Ono se okultnom vidovnjaku predstavlja kao da ima otprilike isti oblik kao fizičko tijelo. Ono je tijelo sila. Kad biste mogli u mislima odbaciti fizičko tijelo, preostalo bi vam ovo etersko tijelo kao tijelo sila, tijelo kroz koje prolaze linije sila koje grade fizičko tijelo. Ljudsko srce nikada ne bi moglo nastati u obliku kojeg ima, da u eterskom tijelu, kroz koje prolazi fizičko tijelo, ne postoji etersko srce. To etersko srce sadrži određene sile i struje, a to su graditelji, arhitekti, tvorci fizičkog srca. To je kao da zamišljate da imate posudu s vodom; ako vodu ohladite, u njoj dolazi do otvrdnjavanja i stvaranja leda. Ono što je led to je voda, samo stvrdnuta, a oblici koje ledene formacije imaju, bili su u vodi kao linije sile. Fizičko srce je formirano iz eterskog srca, ono je samo otvrdnulo etersko srce, a struje sila u eterskom srcu dale su fizičkom srcu njegov oblik.
Kad biste mogli zamisliti da je fizičko tijelo daleko, vidjeli biste etersko tijelo, posebno u gornjim dijelovima, kao prilično slično fizičkom tijelu. Ova se sličnost proteže samo do sredine tijela, jer unutar eterskog tijela postoji diferencijacija. Razumjet ćete to kad vam kažem da je etersko tijelo u muškarcu žensko, a u ženi muško. Bez tog znanja mnoge će stvari u praktičnom životu ostati neshvatljive. Etersko tijelo se pojavljuje kao svjetlosna figura i pomalo strši, posvuda, u svim dijelovima, ali samo malo, izvan fizičkog tijela. Čovjek ovo etersko ima zajednički sa biljnim svijetom.
Kod eterskog tijela je sličan slučaj kao i s fizičkim tijelom: sile koje drže na okupu etersko tijelo nalazimo u svijetu inspiracije, ili rupa-devahana, ili nebeskom svijetu. Sve sile, koje drže etersko tijelo na okupu, jednu su stepenicu niže od onih koje drže na okupu fizičko tijelo. Stoga također treba promatrati stvar na takav način da 'Ja' svijest biljaka tražite u ovom svijetu inspiracije, nižem devahanu. I u tom svijetu harmonija sfera, gdje je 'Ja' svijest biljnog svijeta, tu je i 'Ja' svijest koja prožima ljudsko etersko tijelo koje živi u vama, a da to ne znate.
Sada dolazimo do trećeg člana ljudskog bića, astralnog tijela, ili da upotrijebimo ružokrižarski izraz: tijela duše. Čovjek ima ovo astralno tijelo zajednički samo sa životinjama. Tamo gdje se javlja osjećaj, zadovoljstvo i tuga, radost i bol, afekti i strasti, nositelj tih unutarnjih iskustava je astralno tijelo; i želje i prohtjevi, sve je to, kako se kaže, usidreno u astralnom tijelu. Ovo astralno tijelo mora se okarakterizirati tako da kažemo da je u njemu ono što je također i u životinjskom svijetu. Sada, i životinjski svijet ima svijest. Astralno biće čovjeka i životinje drže na okupu sile koje leže u astralnom svijetu, u svijetu imaginacija, ili kako bi rekao ružokrižar, u elementarnom svijetu, tako da se sile koje astralno tijelo drže na okupu i daju mu oblik, u njihovom pravom obliku može prepoznati u astralnom svijetu. Zato i životinja ima svoju 'Ja' svijest u ovom svijetu. Baš kao što govorimo o pojedinačnoj duši u slučaju čovjeka, u slučaju životinja govorimo o grupnoj duši, koja se može naći na astralnom planu. Ovdje ne smijemo misliti na pojedinačnu životinju koja živi na fizičkom planu, već na vrstu, svi lavovi, svi tigrovi zajedno, imaju zajedničko 'Ja', koje kao grupnu dušu moramo potražiti na astralnoj razini. Dakle, ono što od životinje živi ovdje, razumljivo je jedino ako se može pratiti do astralne razine. Pronašli biste niti koje potječu, naprimjer, od lavova, i sjedinjuju se na astralnoj razini kako bi formirale zajedničko grupno 'Ja' jedinki lavova koje žive ovdje na Zemlji.
Kao što čovjek ima individualno 'Ja', nešto od grupnog 'Ja' živi u svakom astralnom tijelu. Ovo životinjsko 'Ja' živi u ljudskom astralnom tijelu, i čovjek tek tada postaje neovisan o tom životinjskom 'Ja', kada dobije astralnu viziju, postaje drug astralnih bića i susreće se s grupnim dušama životinja na astralnom planu. kao što ovdje susreće pojedinačna životinjska bića. Tamo tumaraju bića, koja mogu sići samo fragmentirana, kao toliko i toliko životinja. Kada im se život odvije, ponovno se ujedine s ostatkom tog entiteta na astralnom planu. Čitava jedna skupina životinja gore na astralnom planu je biće, s kojim se može razgovarati kao i s pojedincem ovdje na Zemlji. Izgledaju donekle drugačije, ali nisu pogrešno okarakterizirana dajući im različite oblike u drugom apokaliptičkom pečatu, gdje su podijeljena u četiri klase, lav, orao, bik i čovjek – čovjek, koji još uvijek nije sišao na fizički plan. Ove četiri apokaliptične životinje su četiri klase grupnih duša koje žive u astralnom svijetu, uz ljudsko biće s njegovom individualnom dušom.
Sada se usredotočimo na ono što čovjek više nema zajedničko sa svijetom oko sebe, ono što nalazi izražaj u 'Ja'. Preko ovog četvrtog člana svog bića, on je kruna fizičke zemaljske kreacije. Ovdje u ovom članu dano je njegovoj prirodi, ono što ima svijest ovdje dolje na fizičkom planu. Poput mineralne svijesti na arupa-devahanu, biljne svijesti na rupa-devahanu, i životinjske svijesti na astralnom planu, tako je 'Ja' svijest čovjeka četvrti član njegovog bića u fizičkom svijetu. Ovdje u svom 'Ja' čovjek ima nešto, u što ne zadire nikakvo drugo biće, ne ulazi nikakva druga 'Ja' svijest.
Sada smo upoznali četverostruko ljudsko biće; fizičkog čovjeka, eterskog čovjeka, astralnog čovjeka i 'Ja'. Stvar je međutim u tome da to sve još ne obuhvaća cjelokupnu ljudsku prirodu. Čovjek je također imao ova četiri člana u svojoj prvoj inkarnaciji ovdje na Zemlji, a prolaz kroz različite inkarnacije viši je razvoj čovjeka. On se sastoji u tome da čovjek, polazeći od svog 'Ja', djeluje kroz svoja tri prethodno navedena člana. Ako promatrate osobu iz daleke prošlosti u njenoj prvoj inkarnaciji na Zemlji, onda takva osoba slijedi svoje afekte, želje. Ima svoja četiri člana, uključujući svoje 'Ja', ali se ponaša kao životinja. Sada, ako se takav čovjek usporedi s visokim idealistom, razlika je u tome što prijašnji čovjek, divljak, još nije iz svog 'Ja' radio na svom astralnom tijelu. Sljedeći korak u evoluciji je da čovjek radi na svom astralnom tijelu. Kod takve osobe taj rad se izražava u činjenici da se određena svojstva ovog astralnog tijela stavljaju pod unutarnju kontrolu. Prosječan Europljanin dopušta sebi slijediti određene impulse, druge ne. Toliko toga što je prvobitno živjelo u njegovom astralnom tijelu stavljeno je pod vlast njegovog 'Ja', koje nazivamo duhovno 'Ja'; to je ono što se označava Manasom. Ovaj Manas je proizvod preobrazbe astralnog tijela kroz 'Ja'. U svojoj supstancijalnosti, duh-sam je isto što i astralno tijelo. To je samo još jedan način uređenja onoga što je izvorno bilo u astralnom tijelu i sada je preobraženo u duh-sam.
Osoba koja se dalje razvija, stječe sposobnost rada ne samo na svom astralnom tijelu, već i na svom eterskom tijelu, iz 'Ja'. Trebala bi nam biti jasna razlika između rada na astralnom tijelu i rada na eterskom tijelu. Sjetite se onoga što ste znali kad ste bili osmogodišnjak i onoga što ste od tada naučili, to je ogromna razlika. Svatko je usvojio mnogo koncepata zbog kojih slijepo ne slijedi svoje afekte i strasti. Ali ako se sjetite, naprimjer, da ste bili razdražljivo dijete i koliko ste prevladavali razdražljivost, vidjeti ćete da ponekad ipak izbije. Opet, rijetko je da čovjek koji je imao loše pamćenje to uspije promijeniti, ili koliko malo čovjek mijenja svoje karakteristične sklonosti, snagu i slabost svoje savjesti. Često sam ono što čovjek mijenja u temperamentu i tako dalje, uspoređivao sa malom, sporom kazaljkom na satu. Bit inicijacije učenika je da se učenje smatra pukom pripremom; mnogo je bitnije i više je učinjeno za inicijaciju kada se ono što je temperament, transformira. Ako ste slabo pamćenje preobrazili u snažno, ako ste razdražljivost preobrazili u blagost, ako ste melankolični temperament pretvorili u flegmatični, tada ste učinili više nego da ste stekli veliko znanje. Tu je izvor unutarnjih okultnih snaga. To je izraz 'Ja' koje radi na eterskom tijelu, a ne samo na astralnom tijelu.
U onoj mjeri u kojoj se te dispozicije izražavaju, treba ih tražiti u astralnom tijelu; ali ako se žele preobraziti, to se mora dogoditi u eterskom tijelu, možete ih promijeniti samo radom na eterskom tijelu. Ono što je 'Ja' preobrazilo u eterskom tijelu, toliko je u čovjeku prisutno ono što se u njemačkim izrazom naziva Lebensgeist, za razliku od Lebensleib, životnog tijela. U teozofskoj literaturi to se naziva Buddhi. Supstanca Buddhi-a nije ništa drugo nego dio eterskog tijela preobražen od strane 'Ja'.
Kada 'Ja' postane toliko jako da je naučilo ne samo preobraziti etersko tijelo, već i fizičku, najgušću ljudsku prirodu – ono što je na taj način formirano da snage sežu daleko u najviše svjetove – tada kažemo: čovjek u sebi razvija najviši član svoje sadašnje prirode, ono što se zove Atma, ili Duhovni čovjek. Snage za preobrazbu fizičkog tijela treba tražiti u najvišem svijetu. Preobrazba fizičkog tijela počinje preobrazbom procesa disanja, jer Atma je Atmen, disanje. Takvom preobrazbom mijenja se sastav krvi koja djeluje na fizičko tijelo, tako da smo kroz nju aktivni u najvišem od svjetova.
Sada, treba razlikovati dva oblika preobrazbe, a ako se to želi preciznije izraziti, govorimo o nesvjesnoj i svjesnoj preobrazbi. Uistinu, svaki je Europljanin preobrazio niže članove svoje prirode iz svog 'Ja'. U trenutnom ciklusu razvoja, svjesno radi preobrazbu samo u odnosu na Manas, i mora postati posvećenik ako želi naučiti svjesno preobražavati svoje etersko tijelo. Dakle, imamo tri izvorna člana ljudske prirode, koje ima svaki čovjek, čak i onaj najprimitivniji na prvom stupnju razvoja, a u njima i 'Ja'. Tada počinje preobrazba. Dugo je bila nesvjesna; sada čovjek počinje svjesno preobražavati astralno tijelo. Posvećenici sada svjesno transformiraju etersko tijelo, a u budućnosti će sva ljudska bića svjesno preobražavati etersko i fizičko tijelo.
Dakle, imamo tri izvorna člana ljudske prirode: fizičko tijelo, etersko tijelo, astralno tijelo i zatim 'Ja'. 'Ja' ima učinak preobražavanja; vidi se kako 'Ja' u početku preobražava ova tri člana, što je za suvremenog čovjeka proces prošlosti. Nesvjesno je dopustio da se duša osjećaja, duša intelekta i duša svijesti, razvijaju kao predispozicija.
U ružokrižarskoj teozofiji razlikujemo dušu osjećaja, dušu intelekta i dušu svijesti. Svjesni proces preobrazbe zasvijetli u duši svijesti; tada 'Ja' počinje svjesno raditi na preobrazbi. Duh-sam se prvo razvija u astralnom tijelu. Životni duh se razvija unutar eterskog tijela kao pandan životnom tijelu, a stvarno duhovno ljudsko biće, Atma, razvija se u fizičkom tijelu. Dakle, ukupno imamo devet članova ljudske prirode.
Izvana, dva od ovih članova ljudske prirode, duša osjećaja i duševno tijelo, zalijepljeni su zajedno, takoreći, poput mača u koricama. Duša osjećaja je u duševnom tijelu tako da se oboje pojavljuju kao jedno. Isto tako, duh-sam i duša svijesti su jedno, tako da se ovih devet članova svede na sedam.
Sada se može nabrojiti sedam članova;
1.Fizičko tijelo
2.Etersko ili životno tijelo
3.Astralno tijelo u kojem boravi duša osjećaja, i zatim
4.'Ja'
i kao viši članovi:
5.Duhovno jastvo ili Manas sa dušom svijesti
6.Životni duh ili Buddhi, i kao vrhovno
7.Duhovni čovjek ili Atma
Takva je unutarnja povezanost ljudske prirode, koja zapravo predstavlja devet članova, dva puta se dva člana podudaraju.
Stoga se u ružokrižarskoj metodi pravi razlika između tri puta tri = devet članova, koji su, takoreći, reducirani na sedam ovim spajanjem. Ali u sedam moramo prepoznati devet, inače ćemo doći samo do teorijske perspektive.
9. Duhovni čovjek
8. Životni duh
7. Duhovno jastvo
6. Duša svijesti
5. Duša intelekta
4. Duša osjećaja
3. Astralno tijelo
2. Životno tijelo
1. Fizičko tijelo
'Ja' zasvijetli u duši, tada počinje rad na tijelima.
Ali prijelaz iz teorije u život možete napraviti samo ako stvarno sagledate prirodu stvari. Ono što je ovdje naznačeno trebalo bi nam biti vodilja, kada sutra budemo sagledavali, usnule, budne i umrle.