.- Biće čovjeka
Sljedeće Goetheove riječi lijepo opisuju polazište jednog od načina na koji se može prepoznati čovjekova bit: "Čim čovjek postane svjestan predmeta oko sebe, on ih gleda u odnosu na sebe; i to s pravom, jer cijela njegova sudbina ovisi o tome da li mu se sviđaju ili ne sviđaju, da li ga privlače ili odbijaju, da li mu koriste ili štete. Čini se da je ovaj posve prirodan način gledanja i prosuđivanja stvari lak koliko je to potrebno, a ipak je pritom čovjek izložen tisućama pogrešaka koje ga često posrame i zagorčaju mu život. - Mnogo teži svakodnevni posao poduzimaju oni čiji živi nagon za spoznajom teži promatranju objekata prirode u sebi i u njihovim međusobnim odnosima: jer ubrzo gube standard koji im je pritekao u pomoć kada kao ljudi stvari promatraju u odnosu na sebe. Nedostaje im standard sviđanja i nesviđanja, privlačnosti i odbojnosti, koristi i štete. Trebaju se toga potpuno odreći, kao ravnodušna i, da tako kažemo, božanska bića, trebaju tražiti i ispitivati što jest, a ne što je ugodno. Pravi botaničar ne bi trebao biti dirnut ni ljepotom ni korisnošću biljaka; on bi trebao ispitivati njihovu formaciju i njihov odnos s ostatkom biljnog carstva; i kao što su sve izvučene i obasjane Suncem, trebao bi ih sve gledati i pregledati istim mirnim pogledom i uzeti mjerilo za to znanje, podatke za prosuđivanje, ne od sebe, već od kruga stvari koje promatra."
Ova Goetheova ideja skreće pažnju ljudi na tri stvari. Prva su predmeti o kojima mu kroz vrata osjetila neprestano pritječu informacije koje dodiruje, miriše, kuša, čuje i vidi. Druga su dojmovi koje ostavljaju na njega i koji se karakteriziraju kao njegova naklonost i nezadovoljstvo, njegova želja ili gnušanje, tako što on nalazi da je jedno simpatično, drugo antipatično, jedno korisno, drugo štetno. I treća je znanje koje on, kao 'božansko biće', stječe o predmetima; otkrivaju mu se tajne rada i nastajanja tih objekata.
Postoje jasne razlike između ova tri područja u ljudskom životu. I čovjek postaje svjestan da je trostruko protkan svijetom. - Prvo je nešto što on pronađe, što prihvati kao datu činjenicu. Drugom svijet čini svojim poslom, nečim što za njega ima smisla. Treću stvar smatra ciljem kojem treba neprestano težiti.
Zašto se svijet ljudima prikazuje na ovaj trostruk način? Jednostavno zapažanje može to objasniti:
Hodam livadom prekrivenom cvijećem. Cvijeće mi otkriva svoje boje kroz moje oči. To je činjenica koju uzimam zdravo za gotovo. - Veseli me raskoš boja. Čineći to, činim tu činjenicu svojom stvari. Svojim osjećajima povezujem cvijeće sa svojom egzistencijom. Nakon godinu dana opet hodam istom livadom. Drugo cvijeće je tu. Iz njega nastaje nova radost. Moje veselje od prošle godine ostalo je kao uspomena. Ono je u meni, predmet koji ga je potakao je prošlost. Ali cvijeće koje sada vidim iste je vrste kao i prošlogodišnje; razasuto je po istim zakonima kao i ono ranije. Kada sam se informirao o toj vrsti cvijeća, o tim zakonima, opet ću ih naći u ovogodišnjem cvijeću kao što sam ih prepoznao u prošlogodišnjem. I možda ću razmišljati ovako: cvjetovi od prethodne godine su nestali; moja radost u njima ostaje samo u mom sjećanju. Vezana je samo za moju egzistenciju. Ali ono što sam lani prepoznao u cvijeću a prepoznajem i ove godine, ostati će sve dok takvo cvijeće raste. To je nešto što mi je otkriveno, ali ne ovisi o mom postojanju na isti način kao moja radost. Moji osjećaji radosti ostaju u meni; zakoni, suština cvijeća ostaje izvan mene u svijetu.
Na taj se način čovjek stalno povezuje sa stvarima svijeta na ovaj trostruk način. Prije svega, nemojte ništa dodavati ovoj činjenici, već je shvatite onako kako se predstavlja. Iz ovoga slijedi da čovjek ima tri strane svoga bića. Ovo i ništa drugo ovdje, treba provizorno označiti s tri riječi, tijelo, duša i duh. Svatko tko povezuje bilo kakva unaprijed stvorena mišljenja ili čak hipoteze s ove tri riječi, nužno će pogrešno shvatiti sljedeće argumente. Ono što se ovdje misli pod tijelom je ono kroz što se stvari oko nas otkrivaju osobi, kao što je u gornjem primjeru cvijeće livade. Riječ duša ima za cilj da označi ono preko čega on povezuje stvari sa svojim postojanjem, kroz što osjeća zadovoljstvo i nezadovoljstvo, želju i neugodu, radost i bol u njima. Pod duhom se podrazumijeva ono što u njemu postaje očito kada, prema Goetheovom izrazu, vidi stvari 'kao da su božanske'. - U tom smislu ljudska bića se sastoje od tijela, duše i duha.
Kroz svoje tijelo osoba se može povezati sa stvarima na trenutak. Kroz svoju dušu on čuva u sebi dojmove koji one ostavljaju na njega; i kroz njegov duh mu se otkriva ono što stvari zadržavaju za sebe. Jedino gledajući ljude s te tri strane čovjek se može nadati uvidu u njihovu bit. Jer te tri strane pokazuju da je povezan s ostatkom svijeta na tri različita načina.
Kroz svoje tijelo on je povezan sa stvarima koje se izvana pojavljuju njegovim osjetilima. Supstance vanjskog svijeta sačinjavaju to tijelo; unutar njega djeluju i sile vanjskog svijeta. I baš kao što promatra stvari vanjskog svijeta svojim osjetilima, on također može promatrati vlastito fizičko postojanje. Ali nemoguće je na isti način promatrati duševnu egzistenciju. Sve što su u meni fizički procesi mogu se percipirati i fizičkim osjetilima. Ni ja ni bilo tko drugi ne možemo svojim fizičkim osjetilima osjetiti moje sviđanje i nezadovoljstvo, moju radost i moju bol. Duša je područje koje je nedostupno fizičkoj percepciji. Čovjekova fizička egzistencija očita je pred svim pogledima; duševno nosi u sebi kao svoj svijet. Ali kroz duh mu vanjski svijet postaje vidljiv na viši način. Tajne vanjskog svijeta otkrivaju se iznutra; ali on iskoračuje iz sebe u duhu i pušta stvari da govore same o sebi, o onome što ima značenje ne za njega nego za njih. Čovjek gleda u zvjezdano nebo: slast koju njegova duša doživljava pripada njemu; vječni zakoni zvijezda, koje on dokuči u svojim mislima, u svom duhu, ne pripadaju njemu, nego samim zvijezdama.
Čovjek je građanin tri svijeta. Svojim tijelom pripada svijetu, koji tijelom i percipira; kroz svoju dušu gradi vlastiti svijet; kroz njegov duh otkriva mu se svijet koji je superiorniji od druga dva.
Čini se očiglednim da se, zbog bitnih razlika između ova tri svijeta, o njima i čovjekovom udjelu u njima, može razjasniti samo kroz tri različita načina gledanja na njih.