.- Tri svijeta IV. Duh u zemlji duha nakon smrti
Kada ljudski duh luta kroz 'svijet duša' na svom putu između dva utjelovljenja, tada ulazi u 'zemlju duha' da tamo ostane dok ne bude spreman za novu fizičku egzistenciju. Smisao boravka u 'zemlji duha' može se razumjeti samo ako se zna ispravno protumačiti zadaća životnog hodočašća čovjeka kroz njegovo utjelovljenje. Dok je čovjek utjelovljen u fizičkom tijelu, on radi i stvara u fizičkom svijetu. I u njemu radi i gradi kao duhovno biće. Ono što njegov duh smisli i razvije, on utiskuje u fizičke oblike, fizičke tvari i sile. Stoga kao glasnik duhovnog svijeta, u fizički svijet mora uključiti duh. Čovjek u fizičkom svijetu može djelovati samo utjelovljujući se. Mora fizičko tijelo prihvatiti kao svoj alat, kako bi kroz fizičko mogao djelovati na fizičke stvari, i kako bi fizičke stvari mogle djelovati na njega. Ali ono što djeluje kroz ovu ljudsku tjelesnost je duh. Odatle proizlaze namjere i smjernice za rad u fizičkom svijetu. - Sve dok djeluje u fizičkom tijelu, ne može živjeti kao duh u svom pravom obliku. On može, takoreći, samo sjati kroz veo fizičke egzistencije. Ljudski misaoni život zapravo pripada duhovnom svijetu; i onako kako se pojavljuje u fizičkoj egzistenciji, njegov pravi oblik je prikriven. Također se može reći da je misaoni život fizičkog ljudskog bića slika u sjeni, odraz istinskog duhovnog bića kojemu pripada. Dakle, tijekom fizičkog života, duh je u interakciji s fizičkim svijetom na temelju fizičkog tijela. Iako je jedna od zadaća ljudskog duha u djelovanju na fizički svijet tjelesnosti, sve dok se kreće od utjelovljenja do utjelovljenja, on tu zadaću nikako ne bi mogao adekvatno ispuniti da živi samo u fizičkoj egzistenciji. Budući da se namjere i ciljevi zemaljske zadaće, unutar zemaljskog utjelovljenja, ne oblikuju i ne ostvaruju ništa više nego što plan kuće nastaje na gradilištu na kojem radnici rade. Kao što se ovaj plan izrađuje u arhitektonskom uredu, tako se i namjere i ciljevi zemaljskog rada razvijaju u 'zemlji duha'. - U ovoj zemlji, ljudski duh uvijek iznova mora živjeti između dva utjelovljenja kako bi mogao pristupiti radu u fizičkom životu, naoružan onim što odatle nosi sa sobom. Kao što arhitekt, bez rada s ciglom i žbukom, u svojoj radnoj sobi priprema nacrt kuće u skladu s arhitektonskim i drugim zakonitostima, tako i arhitekt ljudske kreacije, duh ili više jastvo, mora u 'zemlji duha' razviti sposobnosti i ciljeve u skladu sa zakonima ove zemlje, kako bi ih potom prenio u zemaljski svijet. Samo ako čovjekov duh uvijek boravi u svom prostoru, moći će u zemaljski svijet prenijetu duh putem fizičkih tjelesnih alata. - U fizičkoj areni čovjek uči svojstva i sile fizičkog svijeta. Stvarajući skuplja iskustva o zahtjevima koje fizički svijet postavlja pred one koji u njemu žele raditi. Upoznaje svojstva materijala u koji želi utjeloviti svoje misli i ideje. Same misli i ideje ne može isisati iz materijala. Zemaljski svijet je ujedno i poprište stvaranja i učenja. Ono što je naučeno u 'zemlji duha', pretvara u sposobnosti duha. Gornja usporedba se može nastaviti kako bi stvar bila jasnija. Arhitekt izrađuje plan kuće. To će biti izvršeno. Pritom ima bogatstvo raznolikih iskustava. Sva ta iskustva povećavaju njegove sposobnosti. Kada razvija sljedeći plan, sva ta iskustva se uzimaju u obzir. I izgleda da je ovaj sljedeći plan obogaćen u odnosu na prvi, sa svime što je naučeno iz prethodnog. Tako je i sa uzastopnim ljudskim životima. U međurazdobljima između utjelovljenja, duh živi u svom vlastitom prostoru. Može se potpuno posvetiti zahtjevima duhovnog života; oslobođen tjelesnosti, on se obrazuje u svim smjerovima, i u svom obrazovanju koristi plodove iskustava svog prijašnjeg života. Tako je njegov pogled uvijek usmjeren na poprište njegovih zemaljskih zadataka, on uvijek radi kako bi preobrazio Zemlju, u mjeri u kojoj je to mjesto njegovog rada, da nastavi razvoj koji je neophodan. On radi na sebi kako bi mogao obavljati svoje služenje u promjeni Zemlje, sa svakom inkarnacijom u skladu sa stanjem na Zemlji. Međutim, to je samo općenita slika uzastopnih ljudskih života. A stvarnost nikada neće u potpunosti odgovarati ovoj slici, samo više ili manje. Okolnosti mogu značiti da je sljedeći život osobe mnogo nesavršeniji od prethodnog. Ali u cjelini, u uzastopnim životima, takve nepravilnosti uravnotežuju jedna drugu unutar određenih granica.
Izgradnja duha u 'zemlji duha' događa se kao rezultat naseljavanja ljudi u različite oblasti ove zemlje. Njegov vlastiti život stapa se s tim oblastima u odgovarajućem nizu; on privremeno preuzima njihova svojstva. Na taj način one svojim bićem prodiru u njegovo biće, da onda mogu zajedno ojačano djelovati na zemaljske stvari. - U prvoj oblasti 'zemlje duha' ljudi su okruženi duhovnim arhetipovima zemaljskih stvari. Tijekom svog ovozemaljskog života upoznaje samo sjene tih arhetipova, koje hvata svojim mislima. Što god se na Zemlji jednostavno misli, to se doživi u ovoj oblasti. Čovjek hoda među mislima, ali te misli su stvarni entiteti. Ono što je opažao svojim osjetilima tijekom života na Zemlji, sada na njega utječe u misaonom obliku. Ali misao se ne pojavljuje kao sjena koja se skriva iza stvari, već je živa stvarnost koja stvari stvara. Čovjek je takoreći, u misaonoj radionici u kojoj se oblikuju i izgrađuju zemaljske stvari. Jer u 'zemlji duha' sve je vitalna djelatnost i aktivnost. Možete vidjeti kako se formira ono što ste iskusili u svojoj zemaljskoj egzistenciji. Baš kao što netko u fizičkom tijelu osjetilne stvari doživljava kao stvarnost, kao duh, sada doživljavate duhovne sile izgradnje kao stvarne. Među prisutnim misaonim bićima postoji i misao o vlastitom fizičkom tijelu. Zbog toga se osjećate daleko. Samo duhovno biće doživljavamo kao ono što nam pripada. A kada odbačeno tijelo više ne percipiramo kao fizičko, već kao misaono biće, kao u sjećanju, tada njegova pripadnost vanjskom svijetu postaje očita. Učimo ga promatrati kao nešto što pripada vanjskom svijetu, kao pripadnika ovog vanjskog svijeta. Posljedično, više ne odvajamo vlastitu tjelesnost od drugog vanjskog svijeta, kao nešto što je tješnje povezano s nama. Čovjek osjeća jedinstvo u cijelom vanjskom svijetu, uključujući vlastita fizička utjelovljenja. Ovdje se vlastita utjelovljenja stapaju s ostatkom svijeta i tvore jedinstvo. Dakle, ovdje gledate na arhetipove fizičke stvarnosti kao na jedinstvo kojem i sami pripadate. Stoga promatranjem postupno učite o svom odnosu, svom jedinstvu s okolinom. Učimo joj reći: ono što se širilo oko tebe, bio si ti sam. - Ali to je jedna od temeljnih ideja drevne indijske mudrosti Vedante. 'Mudar' tijekom svog života na Zemlji stječe ono što drugi doživljava nakon smrti, naime misao da je povezan sa svim stvarima, misao: 'To si ti'. U zemaljskom životu ovo je ideal kojemu se može posvetiti misaoni život; u 'zemlji duha' to je neposredna činjenica koja nam kroz duhovno iskustvo postaje sve jasnija. I sami ljudi na ovoj Zemlji sve više postaju svjesni da po svojoj stvarnoj prirodi pripadaju duhovnom svijetu. Sebe doživljavaju kao duh među duhovima, kao pripadnika iskonskih duhova, a u sebi će osjetiti riječ iskonskog duha: 'Ja sam iskonski duh'. (Mudrost Vedante kaže: 'Ja sam Brahman', to jest, kao član pripadam iskonskom biću iz kojeg sva bića potječu.) - Čovjek vidi: ono što se u zemaljskom životu doživljava kao sjenovita misao, i na što cilja sva mudrost, u 'zemlji duha' doživljava se izravno. Da, tako se misli samo tijekom zemaljskog života, jer to je činjenica u duhovnoj egzistenciji.
Dakle, čovjek tijekom svoje duhovne egzistencije, stanja i činjenice u kojima se nalazi tijekom svog zemaljskog života, vidi iz jedne više perspektive, takoreći izvana. I u najnižoj oblasti 'zemlje duha', živi na takav način u odnosu na zemaljske uvjete koji su izravno povezani s fizičkom tjelesnom stvarnošću. - Čovjek se na Zemlji rađa u rodu, u narodu; živi u određenoj zemlji. Njegova zemaljska egzistencija određena je tim okolnostima. Pronalazi ovog ili onog prijatelja zbog uvjeta u fizičkom svijetu. Bavi se ovim ili onim poslom. Sve to određuje njegove zemaljske uvjete života. Sve to mu se sada pojavljuje kao živa misaona stvarnost tijekom njegova života u prvoj oblasti 'zemlje duha'. Sve to proživljava, na određeni način, još jednom. Ali to proživljava s aktivne, duhovne strane. Obiteljska ljubav koju je prakticirao, prijateljstvo koje je pokazao, oživjeli su u njemu iznutra, i njegove su sposobnosti povećane u tom smjeru. Jača se ono što u ljudskom duhu djeluje kao snaga ljubavi prema obitelji i prijateljima. U tom smislu, kasnije se vraća u zemaljsku egzistenciju kao savršenija osoba. - U određenom smislu, to su svakodnevni uvjeti zemaljskog života, ono što sazrijeva kao plod u ovoj najnižoj oblasti 'zemlje duha'. I onaj dio ljudskog bića čiji su interesi potpuno apsorbirani u ovim svakodnevnim okolnostima, osjećat će se povezanim s ovim područjem, najduži dio svog duhovnog života između dva utjelovljenja. - Ljudi s kojima ste živjeli u fizičkom svijetu mogu se u duhovnom svijetu ponovno pronaći. Kao što od duše otpada sve što joj je kroz fizičko tijelo bilo svojstveno, tako i veza koja povezuje dušu s dušom, otpada od uvjeta koji jedino u fizičkom svijetu imaju smisao i djelotvornost. Ali nakon smrti - u duhovnom svijetu - nastavlja se sve što je značila duša duši. Prirodno je da riječi koje su skovane samo za fizičke uvjete, mogu samo neprecizno odražavati ono što se događa u duhovnom svijetu. Ali ako se ovo uzme u obzir, sigurno je ispravan opis kada se kaže: duše koje pripadaju zajedno u fizičkom životu nalaze jedna drugu u duhovnom svijetu, kako bi tamo, na odgovarajući način, nastavile suživot. - Sljedeća oblast je ona u kojoj teče zajednički život zemaljskog svijeta kao misaona cjelina, takoreći kao tekući element 'zemlje duha'. Sve dok svijet promatramo u fizičkom utjelovljenju, čini se da je život povezan s pojedinačnim živim bićima. U 'zemlji duha' od toga je odvojen, i teče cijelom zemljom kao krv života, da tako kažem. Postoji živo jedinstvo koje je prisutno u svemu. Tijekom zemaljskog života čovjeku se pojavljuje samo odraz toga. A to se izražava u svakom obliku poštovanja koje ljudi iskazuju cjelini, jedinstvu i skladu svijeta. Religiozni život ljudi temelji se na ovom razmišljanju. Čovjek postaje svjestan do koje mjere sveobuhvatni smisao postojanja ne leži u prolaznom, pojedinom. Tu prolaznost vidi kao 'prispodobu' i sliku nečeg vječnog, skladnog jedinstva. Na to jedinstvo gleda s poštovanjem i klanjanjem. Nudi mu vjerske rituale. - U 'zemlji duha' ne pojavljuje se odraz, već pravi oblik kao misaoni entitet. Ovdje se čovjek može istinski ujediniti s jedinstvom koje je na Zemlji poštovao. U toj oblasti nastaju plodovi vjerskog života i svega što je uz njega vezano. Čovjek sada iz duhovnog iskustva prepoznaje da njegova individualna sudbina ne bi trebala biti odvojena od zajednice kojoj pripada. Ovdje se razvija sposobnost prepoznavanja sebe kao člana cjeline. Religiozni osjećaji, sve ono što je težilo čistom, plemenitom moralu u životu, crpit će snagu iz ove oblasti, tijekom velikog dijela duhovnog međustanja. I ljudsko biće će se reinkarnirati s povećanim sposobnostima u tom smjeru.
Dok smo u prvoj oblasti zajedno s dušama s kojima smo u prethodnom fizičkom životu bili povezani najtješnjim vezama fizičkog svijeta, u drugoj oblasti ulazimo u carstvo onih s kojima smo postali jedno u širem smislu: kroz zajedničko bogoslužje, kroz zajedničku ispovijed, i tako dalje. Mora se naglasiti da duhovna iskustva prethodnih oblasti ostaju i u sljedećima. Na taj način, čovjek nije otrgnut od obiteljskih veza, prijateljstva, itd. kada uđe u život druge i sljedećih oblasti. - Oblasti 'zemlje duha' također nisu odvojene kao 'odjeli'; one se međusobno prožimaju, a osoba doživljava sebe u novoj oblasti ne zato što je u nju na neki način 'ušla', već zato što je stekla unutarnje sposobnosti opažanja onoga unutar čega je prije bila neopažajući.
Treća oblast 'zemlje duha' sadrži arhetipove duhovnog svijeta. Sve što živi na ovome svijetu prisutno je ovdje kao misaoni entitet. Tamo nalazite arhetipove želja, žudnji, osjećaja i tako dalje. Ali ovdje u duhovnom svijetu nema ništa od sebičnosti vezano za dušu. Baš kao i sav život u drugoj oblasti, u ovoj trećoj oblasti sve želje, žudnje, uživanja i bol, čine jedinstvo. Želje i žudnje druge osobe ne razlikuju se od mojih želja i žudnji. Osjeti i osjećaji svih bića zajednički su svijet, koji uključuje i okružuje sve ostalo, kao što fizički zračni krug okružuje Zemlju, ova oblast je, da tako kažemo, atmosfera 'zemlje duha'. Sve što su ljudi postigli u zemaljskom životu u službi zajednice, u nesebičnom davanju sebe bližnjima, ovdje će uroditi plodom. Jer kroz ovo služenje, kroz ovo davanje sebe, živio je u odrazu treće oblasti 'zemlje duha'. Veliki dobročinitelji ljudske rase, predane prirode, oni koji čine veliku uslugu zajednicama, stekli su svoju sposobnost da to čine u ovoj oblasti, u prethodnim životima stekavši pravo na posebnu srodnost s njom.
Jasno je da opisane oblasti 'zemlje duha' imaju određeni odnos prema svjetovima ispod njih, prema fizičkom i duševnom svijetu. Zato što sadrže arhetipove, živa misaona bića koja preuzimaju fizičku ili duševnu egzistenciju u ovim svjetovima. Četvrta oblast je 'čista zemlja duha'. Ali ni to nije to u punom smislu riječi. Razlikuje se od tri niže oblasti po tome što se u njima nalaze arhetipovi onih fizičkih i duševnih odnosa koje ljudi nalaze u fizičkim i duševnim svjetovima, prije nego što sami interveniraju u te svjetove. Uvjeti svakodnevnog života povezani su sa stvarima i bićima koje ljudi nalaze u svijetu; prolazne stvari ovoga svijeta usmjeravaju njegov pogled na izvor vječnog; a druga stvorenja kojima je posvećen njegov nesebični um nisu tu preko čovjeka. Ali kroz njega su u svijetu tvorevine umjetnosti i znanosti, države i tako dalje, ukratko, sve što on ugrađuje u svijet kao izvorna djela svog duha. Osim toga, bez njegove intervencije ni jedna fizička slika ne bi bila dostupna. Izvorne slike ovih čisto ljudskih kreacija mogu se pronaći u četvrtoj oblasti 'zemlje duha'. Svi znanstveni rezultati, umjetničke ideje i oblici, te tehničke misli koje čovjek razvije tijekom zemaljskog života, donose plodove u ovoj četvrtoj oblasti. Umjetnici, znanstvenici i veliki izumitelji, tijekom svog boravka u 'zemlji duha', tu crpe svoju inspiraciju i tu povećavaju genijalnost, kako bi nakon reinkarnacije mogli u većoj mjeri pridonijeti daljnjem razvoju ljudske kulture. Ne treba misliti da ova četvrta oblast 'zemlje duha' ima značenje samo za posebno istaknute ljude. Ima važnost za svakoga. Sve što se tiče ljudi u fizičkom životu izvan sfere svakodnevnog života, želja i prohtjeva, ima svoje praizvor u ovoj oblasti. Kad čovjek to ne bi prošao u vremenu između smrti i novog rođenja, u svom sljedećem životu ne bi imao nikakve interese koji bi vodili izvan uskog kruga osobnog životnog stila prema općeljudskom. - Gore je rečeno da se ova oblast ne može u punom smislu nazvati 'čistom zemljom duha'. To je zato jer stanje u kojem su ljudi napustili kulturni razvoj na Zemlji, utječe na njihovu duhovnu egzistenciju. U 'zemlji duha' mogu uživati samo u plodovima onoga što im je bilo moguće na temelju njihovog talenta i stupnja razvoja naroda, države, itd. u kojoj su rođeni.
U još višim oblastima 'zemlje duha' ljudski duh sada je oslobođen svih zemaljskih okova. Uspinje se u 'čistu zemlju duha' gdje doživljava namjere i ciljeve koje si je duh postavio zemaljskim životom. Sve što je već ostvareno u svijetu, najviše ciljeve i namjere u egzistenciji, daje kao više ili manje slabu repliku. Svaki kristal, svako stablo, svaka životinja, i također sve što se realizira na polju ljudskog stvaralaštva - sve je to samo replika onoga što duh namjerava. A tijekom utjelovljenja, ljudi mogu graditi samo na tim nesavršenim replikama namjera i ciljeva. Ali unutar jednog od svojih utjelovljenja može biti samo replika onoga, što mu je namijenjeno u oblasti duha. Ono što on zapravo jest dok putuje 'zemljom duha', postaje očito tek kada se uspinje u petu oblast 'zemlje duha', u međustanju između dva utjelovljenja. Ono što on ovdje jest, zapravo je on sam. To je ono što ima svoju vanjsku egzistenciju u mnogostrukim utjelovljenjima. U ovoj oblasti, pravo jastvo čovjeka može se slobodno izraziti u svim smjerovima. A ovo jastvo je ono koje se uvijek iznova pojavljuje u svakom utjelovljenju. Ovo jastvo sa sobom donosi sposobnosti koje su razvijene u nižim regijama 'zemlje duha'. Tako plodove ranijih života prenosi u sljedeće. Nositelj je rezultata prethodnih inkarnacija.
Kada jastvo živi u petoj oblasti 'zemlje duha' u carstvu je namjera i ciljeva. Baš kao što arhitekt uči iz nesavršenosti koje su se pojavile i u nove planove ugrađuje samo ono što je iz tih nesavršenosti uspio transformirati u savršenstvo, tako u petoj oblasti i jastvo, skida sa svojih rezultata iz prethodnih života ono što je povezano s nesavršenostima nižih oblasti, i oplođuje namjere 'zemlje duha' s kojom sada živi s rezultatima svojih prethodnih života. - Jasno je da će snaga koja se može izvući iz ove oblasti ovisiti o tome koliko je jastvo steklo tijekom svog utjelovljenja, onih rezultata koji su prikladni za apsorbiranje u svijet namjera. Jastvo koje je nastojalo ostvariti namjere duha tijekom zemaljske egzistencije, kroz aktivan misaoni život ili kroz mudru, aktivnu ljubav, steći će velika prava na ovu oblast. Ono što je bilo potpuno apsorbirano u svakodnevnim prilikama, što je živjelo samo u onom prolaznom, nije posijalo nikakvo sjeme koje bi moglo igrati ulogu u namjerama vječnog svjetskog poretka. Samo ono malo što je djelovalo izvan interesa dana, može se razviti kao plod u ovim gornjim oblastima 'zemlje duha'. Ali ne treba misliti da je ovdje prvenstveno u pitanju ono što donosi 'zemaljsku slavu' ili nešto slično. Ne, u pitanje dolazi upravo to, što dovodi do svijesti da u najužem krugu života, svaka stvar ima svoj značaj za vječno napredovanje egzistencije. Čovjek se mora upoznati s idejom da u ovoj oblasti mora prosuđivati drugačije nego u fizičkom životu. Naprimjer, ako je stekao malo toga što je povezano s ovom petom oblasti, tada se u njemu javlja poriv da zapamti impuls za sljedeći fizički život, koji će uzrokovati da život teče takvim tijekom da se u njegovoj sudbini (karmi) kao očit pojavi učinak nedostatka. Ono što se tada čini kao bolna sudbina u sljedećem životu na Zemlji - i zbog čega se možda duboko žali - ono je što osoba u ovoj oblasti 'zemlje duha' smatra apsolutno potrebnim za sebe. - Budući da osoba u petoj oblasti živi u svom stvarnom jastvu, također je uzdignuta od svega što je iz nižih svjetova okružuje tijekom inkarnacija. On je tijekom svojih inkarnacija ono što je uvijek bio i što će uvijek biti. Živi pod kontrolom namjera koje postoje za ta utjelovljenja i koje on integrira u sebe. Osvrće se na vlastitu prošlost i osjeća da će sve što je u njoj doživio biti ugrađeno u namjere koje treba ostvariti u budućnosti. Bljesne neka vrsta sjećanja na njegove ranije živote i proročansko predviđanje njegovih kasnijih. - Čovjek vidi: ono što je u ovom spisu nazvano duh-sam živi u ovoj oblasti, onoliko koliko je razvijeno, u svojoj odgovarajućoj stvarnosti. Razvija se i priprema kako bi omogućio da se u novom utjelovljenju u zemaljskoj stvarnosti ostvare duhovne namjere.
Ako se taj 'duh-sam' tijekom niza boravaka u 'zemlji duha' toliko razvio da se može potpuno slobodno kretati ovom zemljom, onda će sve više ovdje tražiti svoj pravi dom. Život u duhu postaje mu poznat kao što je život u fizičkoj stvarnosti zemaljskim ljudima. Od sada nadalje, točke gledišta duhovnog svijeta također djeluju kao odlučujuće, koje on čini svojima, više-manje svjesno ili nesvjesno, za sljedeće zemaljske živote. Jastvo se može osjećati kao član božanskog poretka svijeta. Barijere i zakoni zemaljskog života ne utječu na njegovu najdublju nutrinu. Snaga za sve što postiže dolazi iz duhovnog svijeta. Ali duhovni svijet je jedinstvo. Tko u njemu živi, zna kako je ono vječno stvorilo prošlost, a iz vječnog se može odrediti smjer budućnosti. Pogled na prošlost se širi kako bi postao potpuniji. Osoba koja je dosegla ovu fazu postavlja sebi ciljeve koje treba ostvariti u svojoj sljedećoj inkarnaciji. Iz 'zemlje duha' on utječe na svoju budućnost, tako da ona teče u duhu istinskog i duhovnog. Tijekom međustanja između dva utjelovljenja, čovjek se nalazi u prisustvu onih uzvišenih bića pred čijim pogledom je božanska mudrost otvorena. Jer je došao do razine da ih može razumjeti. U šestoj oblasti 'zemlje duha' čovjek će u svim svojim postupcima postići ono što je najprikladnije pravoj prirodi svijeta, jer ne može tražiti ono što mu je korisno, već samo ono što bi se trebalo dogoditi, prema ispravnom tijeku poretka svijeta. Sedma oblast 'zemlje duha' vodi do granice 'tri svijeta'. Tu se ljudsko biće suočava s 'jezgrama života' koje se prenose iz viših svjetova u tri opisana kako bi izvršile svoje zadaće. Ako se čovjek nalazi na granici triju svjetova, on sebe prepoznaje u vlastitoj životnoj jezgri. Za to se moraju riješiti zagonetke ova tri svijeta. On ima potpuni pregled života ovih svjetova. U fizičkom životu, sposobnosti duše koje ona ima kroz ovdje opisana iskustva u duhovnom svijetu, nisu svjesne u normalnim životnim uvjetima. One u svojim nesvjesnim dubinama djeluju na fizičke organe koji donose svijest fizičkog svijeta. Upravo je to razlog zašto one ovom svijetu ostaju neprimjetne. Oko također ne vidi samo sebe, jer unutar njega djeluju sile koje druge stvari čine vidljivima. Ako netko želi procijeniti u kojoj mjeri ljudski život koji se proteže između rođenja i smrti, može biti rezultat prethodnih života na Zemlji, mora se uzeti u obzir da gledište unutar samog života, koje se prirodno mora zauzeti na početku, ne pruža nikakvu mogućnost procjene. S takve točke gledišta, naprimjer, život na Zemlji može izgledati kao bolan, nesavršen, itd, dok se upravo takav, gledištu koje leži izvan samog ovozemaljskog života, mora pojaviti, s njegovom patnjom, u njegovoj nesavršenosti, kao rezultat prethodnih života. Stupanjem na put spoznaje u smislu opisanom u jednom od sljedećih poglavlja, duša se odvaja od uvjeta tjelesnog života. To joj omogućuje da u slici promatra iskustva kroz koja prolazi između smrti i novog rođenja. Takva percepcija omogućuje opisivanje procesa u 'zemlji duha' kako su ovdje skicirani. Samo ako ne zanemarimo, nego imamo na umu da je cjelokupno stanje duše u fizičkom tijelu drugačije nego u čisto duhovnom iskustvu, ovdje dan opis ćemo moći vidjeti u pravom svjetlu.