.- Tri svijeta III. Zemlja duha
Prije nego što se duh može promatrati na njegovom daljnjem putu, prvo se mora promotriti sama oblast u koju on ulazi. To je 'svijet duha'. Ovaj svijet je toliko različit od fizičkog svijeta da sve što se o njemu kaže, mora izgledati kao fantazija, onima koji žele vjerovati samo svojim fizičkim osjetilima. I ovdje još više vrijedi ono što je već rečeno za 'svijet duše': za opisivanje je potrebno koristiti parabole. Jer naš jezik, koji uglavnom služi samo osjetilnoj stvarnosti, nije baš bogat izrazima koji se mogu izravno primijeniti na 'zemlju duha'. Ovdje vas posebno moram zamoliti da nešto od onoga što je rečeno shvatite samo kao naznaku. Sve što je opisano, toliko je različito od fizičkog svijeta, da se može opisati samo na ovaj način. Pisac ove prezentacije uvijek je svjestan koliko malo njegove informacije mogu stvarno nalikovati iskustvu u ovoj oblasti, zbog nesavršenosti naših sredstava izražavanja namijenjenih fizičkom svijetu.
Iznad svega, treba naglasiti da je ovaj svijet satkan od materijala (riječ 'materijal' ovdje je naravno, upotrijebljena u vrlo neprikladnom smislu) od kojeg se sastoji ljudska misao. Ali misao, kako živi u čovjeku, ona je samo sjenovita slika, sjena njene prave biti. Kao što se sjena predmeta na zidu odnosi na stvarni objekt koji baca tu sjenu, tako se i misao koja prolazi kroz ljudsku glavu odnosi na entitet u 'zemlji duha' koji odgovara toj misli. Kada se čovjekovo duhovno osjetilo probudi, on stvarno opaža ovaj misaoni entitet, baš kao što osjetilno oko opaža stol ili stolicu. On se kreće u okruženju bića mišljenja. Osjetilno oko opaža lava, a osjetilno usmjereno mišljenje, opaža misao lava kao sjenu, kao sjenovitu sliku. Duhovno oko vidi misao lava u 'zemlji duha' jednako istinito kao što osjetilno oko vidi fizičkog lava. Ovdje se opet može pozvati na već korištenu prispodobu o 'zemlji duše'. Kao što osoba koja je rođena slijepa, nakon operacije iznenada vidi svoju okolinu s novim svojstvima, boje i svijetla, tako se osobi koja nauči koristiti svoje duhovno oko, okolina čini ispunjena novim svijetom, svijetom živih misli ili duhovnih bića. - U ovom svijetu sada se mogu vidjeti duhovni arhetipovi svih stvari i bića koja postoje u fizičkom i duševnom svijetu. Zamislite sliku slikara koja postoji u vašem duhu prije nego što je naslikana. Zatim imate parabolu o tome što se misli pod izrazom arhetip. Ovdje nije važno da slikar možda nema takav prototip u glavi prije nego što slika; da ga potpuno razvija tek postupno, tijekom praktičnog rada. U stvarnom svijetu duha, takvi su arhetipovi prisutni za sve stvari, a fizičke stvari i bića su naknadne slike tih arhetipova. - Ako netko tko vjeruje samo svojim vanjskim osjetilima, niječe ovaj svijet arhetipova i tvrdi da su arhetipovi samo apstrakcije koje svoje razumijevanje dobivaju uz pomoć osjetilnih stvari, onda je to razumljivo; jer takva osoba ne može opažati u ovom višem svijetu; on svijet misli poznaje samo u njegovoj sjenovitoj apstraktnosti. On ne zna da je osoba koja vidi duhovno, upoznata s duhovnim bićima kao što je on sam sa svojim psom ili mačkom, i da svijet arhetipova ima daleko intenzivniju stvarnost od osjetilnog fizičkog svijeta.
Međutim, prvi pogled u ovu 'zemlju duha' još je više zbunjujući od onog u duševni svijet. Zato jer su arhetipovi u svom pravom obliku vrlo različiti od svojih naknadnih osjetilnih slika. Jednako su različiti od svojih sjena, apstraktnih misli. - U duhovnom svijetu sve je u stalnoj, pokretnoj aktivnosti, u neprekidnom stvaranju. Tu nema mira, odmora na nekom mjestu, kao što postoji u fizičkom svijetu. Jer su arhetipovi kreativni entiteti. Oni su majstori graditelji svega što se pojavljuje u fizičkom i duševnom svijetu. Njihovi se oblici brzo mijenjaju; a u svakom arhetipu leži mogućnost poprimanja bezbrojnih posebnih oblika. Oni dopuštaju, takoreći, posebnim oblicima da izniknu iz sebe; i čim je jedan stvoren, arhetip počinje puštati sljedeći da izroni iz sebe. A arhetipovi su više-manje povezani jedan s drugima. Ne djeluju izolirano. Za stvaranje je potrebna pomoć drugoga. Bezbrojni arhetipovi rade zajedno tako da ovaj ili onaj entitet nastaje u duševnom ili fizičkom svijetu.
Uz ono što se može kroz 'duhovno gledanje' u ovoj 'zemlji duha', ovdje postoji nešto drugo što treba promatrati kao iskustvo 'duhovnog slušanja'. Čim se 'vidovnjak' uzdigne iz zemlje duše u zemlju duha, percipirani arhetipovi također postaju zvučni. Ovo 'zvučanje' je čisto duhovni proces. O tome se mora misliti bez veze s fizičkim tonom. Promatrač se osjeća kao u moru zvukova. I u tim tonovima, u toj duhovnoj zvonjavi, izražavaju se bića duhovnog svijeta. U njihovom sazvučju, njihovim harmonijama, ritmovima i melodijama, oblikuju se osnovne zakonitosti njihove egzistencije, njihovi međusobni odnosi i srodnost. Ono što u fizičkom svijetu razum doživljava kao zakon, kao ideju, 'duhovnom uhu' se predstavlja kao nešto duhovno i glazbeno. (Stoga su Pitagorejci ovu percepciju duhovnog svijeta nazvali 'glazbom sfera'. Vlasniku 'duhovnog uha' ova 'glazba sfera' nije samo nešto figurativno, alegorično, već duhovna stvarnost koja mu je dobro poznata.) Ako netko želi dobiti koncept ove 'duhovne glazbe', jednostavno mora eliminirati sve ideje o osjetilnoj glazbi koju percipira 'materijalno uho'. Ovdje imamo posla s 'duhovnom percepcijom', to jest nečim što 'osjetilnom uhu' mora ostati tiho. U sljedećim opisima 'zemlje duha' reference na ovu 'duhovnu glazbu' bit će izostavljene radi jednostavnosti. Treba samo zamisliti da je sve što je opisano kao 'slika', kao nešto 'svijetleće', ujedno i nešto što zvuči. Svaka boja, svaka percepcija svijetla odgovara duhovnom tonu, a svaka interakcija boja odgovara harmoniji, melodiji i tako dalje. Svakako treba imati na umu da čak i tamo gdje zvuk prevladava, percepcija 'duhovnog oka' ne prestaje. Zvuk samo pridonosi sjaju. Gdje god se u nastavku govori o 'arhetipovima', moraju se uzeti u obzir i 'iskonski zvukovi'. Druge percepcije također dolaze u obzir, što se može nazvati 'duhovnim kušanjem' i tako dalje. No, o ovim procesima ovdje neće biti riječi, budući da je cilj stvoriti predodžbu o 'zemlji duha' kroz nekoliko tipova percepcije odabranih iz cjeline.
Sada je prvo potrebno napraviti razliku između različitih vrsta arhetipova. Čak i u 'zemlji duha' treba razlikovati niz razina ili oblasti kako biste se orijentirali. I ovdje, kao i u 'svijetu duše', ne treba misliti da su pojedinačne oblasti naslagane jedna na drugu, već da se međusobno prožimaju i potiču. Prva oblast sadrži arhetipove fizičkog svijeta, ukoliko nije obdaren životom. Tu se mogu pronaći arhetipovi minerala, kao i oni biljaka; ali oni samo utoliko što su čisto fizički; to jest, u onoj mjeri u kojoj se ne uzima u obzir život u njima. Ovdje također možete pronaći fizičke životinjske i ljudske oblike. Nema se namjeru iscrpiti ono što je u ovoj oblasti; treba samo ilustrirati očiglednim primjerima. - Ova oblast čini osnovnu strukturu 'zemlje duha'. Može se usporediti s čvrstom zemljom naše fizičke Zemlje. To je kontinentalna masa 'zemlje duha'. Njen odnos prema fizičkom svijetu može se opisati samo usporedbom. Dobivate ideju o tome kroz sljedeće: zamislite bilo koji ograničeni prostor ispunjen fizičkim tijelima najrazličitijih vrsta. A sada zamislite da su ta fizička tijela nestala i na njihovom mjestu zamislite šupljine u prostoru sa svojim oblicima. Ali zamislimo da su prethodno prazni prostori ispunjeni najrazličitijim oblicima, koji stoje u višestrukim odnosima s ranijim tijelima. - Otprilike tako to izgleda u najnižoj oblasti arhetipskog svijeta. U njoj stvari i bića koja su utjelovljena u fizičkom svijetu postoje kao 'praznine'. A pokretna aktivnost arhetipova (i 'duhovne glazbe') odvija se u prazninama. Tijekom fizičkog utjelovljenja, šupljine su sada, do određene mjere, ispunjene fizičkim materijalom. Svatko tko bi gledao u kozmos i fizičkim i duhovnim očima u isto vrijeme, vidio bi fizička tijela i, između njih, mobilnu aktivnost kreativnih arhetipova. Druga oblast 'zemlje duha' sadrži arhetipove života. Ali ovaj život ovdje tvori savršeno jedinstvo. Kao tekući element teče kroz svijet duha, pulsirajući kroz sve poput krvi. Može se usporediti s morem i vodama fizičke Zemlje. Međutim, njegova raspodjela sličnija je raspodjeli krvi u životinjskom tijelu nego onoj u morima i rijekama. Tekući život, formiran od misaone materije, tako bi se moglo opisati obu drugu oblast 'zemlje duha'. U ovom elementu leže kreativne iskonske sile za sve što se u fizičkoj stvarnosti pojavljuje kao živo biće. Ovdje postaje jasno da je sav život jedno jedinstvo, da je život u čovjeku povezan sa životom svih njegovih bližnjih.
Treća oblast 'zemlje duha' mora se opisati kao arhetipovi svega što je duševno. Ovdje ste u mnogo tanjem i finijem elementu nego u prve dvije oblasti. U usporedbi, može se opisati kao zračni krug 'zemlje duha'. Sve što se događa u dušama druga dva svijeta, ovdje ima svoj duhovni pandan. Sve senzacije, osjećaji, instinkti, strasti i tako dalje, prisutni su ovdje, opet na duhovni način. Atmosferski procesi u ovom zračnom krugu, odgovaraju patnjama i radostima stvorenja u drugim svjetovima. Čežnja ljudske duše pojavljuje se ovdje kao blagi propuh; izbijanje strasti kao olujni vjetar. Svatko tko može stvoriti ideje o onome što se ovdje razmatra, duboko će prodrijeti u uzdisanje svakog stvorenja ako na njega usmjeri svoju pozornost. Naprimjer, ovdje se može govoriti o grmljavinskim olujama i blještavim munjama i valjajućom grmljavinom; i ako netko istraži ovu stvar, otkriva da takve 'oluje duha' izražavaju strasti bitke koja se vodi na Zemlji.
Arhetipovi četvrte oblasti ne odnose se izravno na druge svjetove. U određenom smislu, oni su bića koja dominiraju arhetipovima tri niže regije i posreduju u njihovom spajanju. Stoga su zauzeta sređivanjem i grupiranjem ovih podređenih arhetipova. Ova oblast je stoga aktivnija od nižih oblasti.
Peta, šesta i sedma oblast bitno se razlikuju od prethodnih. Jer bića u njima daju arhetipovima nižih oblasti impulse za njihovu aktivnost. U njima se pronalaze stvaralačke snage samih arhetipova. Svatko tko se može popeti u ove oblasti, upoznaje se s 'namjerama' koje su u osnovi našeg svijeta. [Činjenica da su pojmovi kao što je 'namjera' zamišljeni samo kao prispodobe, očigledna je iz onoga što je gore rečeno o poteškoćama jezičnog izražavanja.] Arhetipovi još uvijek leže spremni, poput živih zametaka, poprimiti najrazličitije oblike misaonih bića. Ako se te zametne točke dovedu u niže oblasti, onda one, takoreći, nabubre i pojavljuju se u različitim oblicima. Ideje, kroz koje se ljudski duh kreativno pojavljuje u fizičkom svijetu su odraz, sjena, ovih klica misaonih bića višeg duhovnog svijeta. Promatrač s 'duhovnim uhom', koji se uspinje iz nižih oblasti 'zemlje duha' u ove gornje, postaje svjestan kako se zvuk i tonovi pretvaraju u 'duhovni jezik'. Počinje opažati 'duhovnu riječ' kroz koju, za njega, stvari i bića ne samo da otkrivaju svoju prirodu, nego je i izražavaju riječima. Ona mu govore, ono što bi se u znanosti duha moglo nazvati 'vječna imena'.
Treba zamisliti da su ta bića misaonih zametaka složene prirode. Od elemenata svijeta misli uzeta je, da tako kažemo, samo ljuska zametka. A ovo obuhvaća stvarnu srž života. To nas dovodi do granice 'tri svijeta', jer zametak dolazi iz još viših svjetova. Kada je u prethodnom odjeljku opisan čovjek prema svojim komponentama, za njega je naveden ovaj zametak života, a 'životni duh' i 'duhovni čovjek' imenovani su kao njegove komponente. Slični životni zameci dostupni su i drugim bićima svijeta. Oni dolaze iz viših svjetova i smješteni su u tri navedena kako bi u njima izvršili svoje zadatke. Ovdje će se pratiti daljnje hodočašće ljudskog duha kroz 'zemlju duha' između dva utjelovljenja ili inkarnacije. Ponovno će se razjasniti uvjeti i posebnosti ova 'zemlje'.