.- Tri svijeta VI. O misaonim oblicima i čovjekovoj auri
Rečeno je da tvorevine nekog od tri svijeta imaju stvarnost za čovjeka samo ako on ima sposobnosti ili organe da ih opaža. Ljudi pojedine procese u prostoru doživljavaju samo kao svjetlosne pojave jer imaju dobro razvijene oči. Koliko onoga što se stvarno otkriva biću ovisi o njegovoj receptivnosti. Čovjek nikada ne smije reći da je stvarno ono, što može percipirati. Može biti puno stvari za koje on nema organe da bi ih percipirao. Sada su svijet duše i svijet duha jednako stvarni, zapravo stvarni u mnogo višem smislu, od osjetilnog svijeta. Istina je da nikakvo osjetilno oko ne može vidjeti osjećaje i predodžbe; ali oni su stvarni. I baš kao što ljudi percipiraju vanjski svijet preko svojih vanjskih osjetila, osjećaji, nagoni, instinkti, misli i tako dalje, postaju percepcije za njihove duhovne organe. Kao što se npr. osjetilnim okom prostorni procesi mogu vidjeti kao pojava boja, tako se kroz unutarnja osjetila spomenute duševne i duhovne pojave mogu pretvoriti u opažaje, analogne osjetilnoj pojavi boje. Međutim, samo oni koji su hodali stazom znanja opisanom u sljedećem poglavlju i koji su time razvili svoja unutarnje osjetila, mogu u potpunosti razumjeti smisao u kojem se to misli. Za takvu osobu, duševne pojave u duševnom svijetu koji ga okružuje, i duhovne pojave u duhovnom, postaju nadosjetilno vidljive. Osjećaji koje doživljava u drugim bićima zrače za njega iz njih poput pojava svjetlosti; misli na koje usmjerava pažnju preplavljuju duhovni prostor. Za njega misao jedne osobe koja se odnosi na drugu osobu nije nešto neprimjetno, već perceptibilan proces. Sadržaj misli živi kao takav samo u duši mislioca; ali taj sadržaj proizvodi učinke u duhovnom svijetu. Ti su učinci vidljivi duhovnom oku. Kao činjenična stvarnost, misao izlazi iz jednog ljudskog bića i teče u drugo. A način na koji ta misao utječe na drugu osobu doživljava se kao vidljiv proces u duhovnom svijetu. Dakle, za one čija su duhovna osjetila otvorena, fizički vidljivo ljudsko biće samo je dio cjeline ljudskog bića. Ova fizička osoba postaje središte duševnih i duhovnih izljeva. Bogat i raznoliki svijet koji se ovdje otvara pred 'vidovnjakom' može se samo naslutiti. Ljudska misao, koja inače živi samo u razumijevanju slušatelja, pojavljuje se, naprimjer, kao duhovno uočljiva pojava boje. Njena boja odgovara karakteru misli. Misao koja proizlazi iz čovjekovog osjetilnog poriva ima drugačiju boju od misli začete u službi čistog znanja, plemenite ljepote ili vječnog dobra. U nijansama crvene, misli koje proizlaze iz osjetilnog života prožimaju svijet duše. [Ovdje izneseni argumenti podložni su, naravno, najvećim nesporazumima. U novom izdanju vratit ćemo im se stoga vrlo kratko na kraju u primjedbama.] U prekrasno jarko žutoj boji, pojavljuje se misao kroz koju se mislilac uzdiže na višu razinu znanja. Misao koja dolazi iz odane ljubavi blista u divnoj ružičastoj boji. I poput sadržaja misli, njena veća ili manja definiranost također se očituje nadosjetilno. Precizna misao mislioca, pojavljuje se kao struktura s određenim obrisima; konfuzna ideja pojavljuje se kao kolebljiva, mutna struktura.
Na taj način se duševno i duhovno biće čovjeka pojavljuje kao nadosjetilni dio cjeline ljudskog bića.
Učinci boja koji se mogu uočiti 'duhovnim okom' i koji zrače oko fizičkog ljudskog bića opaženog u njegovoj aktivnosti i obavijaju ga poput oblaka (npr. u obliku jajeta) ljudska su aura. Veličina ove aure varira kod različitih ljudi. No, može se zamisliti - u prosjeku - da se cijelo ljudsko biće čini dvostruko dužim i četiri puta širim od fizičkog.
Širok izbor boja sada preplavljuje auru. I ova poplava je prava slika unutarnjeg ljudskog života. Kako se on mijenja, mijenjaju se i tonovi pojedinih boja. Ali neke trajne osobine kao što su talenti, navike, osobine karaktera, izražavaju se također u postojanim i osnovnim tonovima boja. Za ljude koji su inicijalno daleko od iskustva 'puta znanja' opisanog u kasnijem poglavlju ove knjige, mogu se pojaviti nesporazumi o prirodi onoga što je ovdje opisano kao 'aura'. Može se doći do ideje da ono što je ovdje opisano kao 'boje' stoji pred dušom na isti način na koji fizička boja stoji pred okom. Ali takva 'duševna boja' bila bi samo halucinacija. Znanost duha nema ništa s dojmovima koji su 'halucinativni'. I u svakom slučaju nisu ono na što se misli u ovdje predstavljenom opisu. Pravu ideju o tome možete dobiti ako imate na umu sljedeće. Duša ne samo da doživljava osjetilni dojam fizičke boje, već ima i duševno iskustvo iste. Ovo duševno iskustvo je drugačije kada duša percipira - okom - žutu površinu, a drugačije kada percipira plavu površinu. Ovo iskustvo se naziva 'život u žutoj' ili 'život u plavoj'. Duša koja je stupila na put znanja ima isto 'iskustvo u žutoj' usporedivo s aktivnim iskustvima duše drugih bića: 'iskustvo plave' usporedivo s raspoloženjem predanosti duše. Nije važna stvar da 'vidovnjak' vidi ideju druge duše kao 'plavu' onako kao što vidi 'plavu' u fizičkom svijetu, već da ima iskustvo koje mu daje pravo da tu ideju vidi kao 'plavu', kao što fizička osoba npr. zavjesu naziva 'plavom'. I dalje je bitno da je 'vidjelac' svjestan da je s ovim iskustvom u iskustvu bez tijela, tako da mu je moguće govoriti o vrijednosti i značenju duševnog života čija percepcija nije posredovana ljudskim tijelom. Iako se ova prezentacija svakako mora uzeti u obzir, sasvim je prirodno da 'vidjelac' govori o 'plavom', 'žutom', 'zelenom' i tako dalje u 'auri'. Aura uvelike varira ovisno o različitim temperamentima i sklonostima ljudi; također varira ovisno o stupnju duhovnog razvoja. Osoba koja se potpuno prepusti svojim životinjskim instinktima ima potpuno drugačiju auru od nekoga tko puno živi u mislima. Aura religiozno nastrojene prirode značajno se razlikuje od one koja je apsorbirana u trivijalna iskustva dana. Osim toga, sve promjene raspoloženja, sve sklonosti, radosti i boli nalaze izraz u auri.
Morate usporediti aure različitih iskustava duše kako biste razumjeli značenje tonova boja. Prvo, uzmite duševna iskustva koja su prošarana snažno izraženim afektima. Mogu se podijeliti u dvije različite vrste, one u kojima dušu na te emocije prvenstveno potiče životinjska priroda, i one koji poprimaju profinjeniji oblik, koje su, da tako kažemo, pod snažnim utjecajem naknadnog razmišljanja. U prvom tipu doživljava se kako auru na pojedinim mjestima preplavljuju pretežno smeđe i crvenkasto žute struje svih nijansi. Kod onih s profinjenijim osjećajima, na istim mjestima se pojavljuju, tonovi svjetlije crveno žute i zelene. Može se primijetiti da kako inteligencija raste, zeleni tonovi postaju sve češći. Vrlo pametni ljudi koji su zadubljeni u zadovoljavanje svojih životinjskih instinkata pokazuju puno zelene boje u svojoj auri. Ali ova će zelena uvijek imati jači ili slabiji prizvuk smeđe ili smeđe crvene. Neinteligentni ljudi pokazuju velik dio svoje aure preplavljen žarkocrvenim ili čak tamno krvavo crvenim strujama.
Aura u mirnom, odgovornom, promišljenom raspoloženju duše značajno je drugačija nego u takvim afektivnim stanjima. Smećkasti i crvenkasti tonovi se povlače i pojavljuju se razne nijanse zelene. Kad naporno razmišljate, vaša aura pokazuje ugodan zeleni ton. Tako izgledaju one naravi za koje se može reći da se znaju snaći u svakoj životnoj situaciji.
Plavi tonovi pojavljuju se u pobožnim raspoloženjima duše. Što više osoba sebe stavlja u službu neke stvari, plave nijanse postaju važnije. U tom pogledu susrećete dvije vrlo različite vrste ljudi. Postoje prirode koje nisu navikle razvijati svoju misaonu moć, pasivne duše koje, u određenoj mjeri, nemaju što baciti u tok svjetskih događaja osim svoje 'dobre nastrojenosti'. Njihova aura svijetli prekrasnim plavetnilom. To se također odražava u mnogim predanim, religioznim naravima. Suosjećajne duše i oni koji vole živjeti život pun dobrote imaju sličnu auru. Ako su takvi ljudi još i inteligentni, izmjenjuju se zelene i plave struje ili sama plava poprima zelenkastu nijansu. Osobitost je aktivnih duša, za razliku od pasivnih duša, da je njihovo plavetnilo iznutra zasićeno svjetlijim tonovima boje. Inventivne prirode, oni koji imaju plodne misli, zrače svijetlim tonovima boja iz neke unutarnje točke, takoreći. To je u najvećoj mjeri slučaj s onim osobnostima koje se nazivaju 'mudrima', a posebno s onima koji su ispunjeni plodnim idejama. Općenito, sve što ukazuje na duhovnu aktivnost ima više oblik zraka koje se šire iznutra; dok sve što dolazi iz životinjskog svijeta ima oblik nepravilnih oblaka koji preplavljuju auru.
Ovisno o tome jesu li ideje koje proizlaze iz aktivnosti duše u službi vlastitih životinjskih nagona ili u službi idealističkih, objektivnih interesa, odgovarajuće slike aure pokazuju različite boje. Inventivni um, koji koristi sve svoje misli da zadovolji svoje osjetilne strasti, pokazuje tamnoplavo crvene nijanse; s druge strane, onaj tko svoje misli nesebično stavlja u objektivan interes, svijetle crveno plave nijanse. Život u duhu, zajedno s plemenitom predanošću i sposobnošću za žrtvu, otkriva ružičaste ili svijetloljubičaste boje.
Ne samo temeljna konstitucija duše, već i privremene emocije, raspoloženja i drugi unutarnji doživljaji, pokazuju svoju navalu boja u auri. Iznenadna provala žestokog bijesa stvara poplavu crvene; uvrijeđeni osjećaj ponosa, koji se izražava u iznenadnim ispadima, može se vidjeti kako se pojavljuje u tamnozelenim oblacima. - No, boje se ne pojavljuju samo u nepravilnim strukturama oblaka, već i u određenim ograničenim, pravilno oblikovanim figurama. Ako primijetite napadaj straha kod osobe, možete ga vidjeti u auri od vrha do dna, kao valovite plave pruge koje imaju plavo crvenkasto svjetlucanje. Ako primijetite da osoba sa zebnjom iščekuje određeni događaj, stalno možete vidjeti crveno plave pruge, koje poput zraka prolaze kroz auru iznutra prema van.
Za točnu duhovnu percepciju, mora se primijetiti svaki osjet koji osoba primi izvana. Ljudi koji su jako uzbuđeni bilo kojim vanjskim dojmom, pokazuju stalno treperenje malih plavo crvenkastih točkica i mrlja u auri. Kod osoba koje ne osjećaju živo, te mrlje imaju narančasto žutu ili lijepo žutu boju. Takozvana 'odsutnost' ljudi pojavljuje se kao plavkaste, zelenkaste mrlje, manje ili više promjenjivih oblika.
Za razvijeniji 'duhovni vid' unutar ove 'aure' koja okružuje i zrači oko čovjeka, mogu se razlikovati tri vrste pojava boje. Prvo, postoje boje koje u većoj ili manjoj mjeri imaju karakter neprozirnosti i tuposti. Međutim, kada te boje usporedimo s onima koje vidimo našim fizičkim očima, one izgledaju prolazno i prozirno, ali unutar samog nadosjetilnog svijeta, one prostor koji ispunjavaju čine razmjerno neprozirnim; ispunjavaju ga poput tvorevina magle. - Druga vrsta boja su one koje su, da tako kažem, posve svijetle. Osvjetljavaju prostor koji ispunjavaju. On sam po sebi postaje prostor svijetla. - Treća vrsta obojenosti izgleda potpuno drugačije nego druge dvije. Ona ima blistav, svjetlucav, svijetleći karakter. Ona samo ne osvjetljava prostor koji ispunjava: sjaji i zrači kroz njega. Ima nešto aktivno i pokretno u ovim bojama. Ostale imaju nešto mirno i nejasno u sebi. One s druge strane, da tako kažem, neprestano stvaraju. - Kroz prve dvije kategorije boja, prostor se ispunjava kao finom tekućinom koja u sebi ostaje mirna; kroz treću je ispunjen životom, s aktivnošću koja nikad ne miruje.
Ove tri vrste boja u ljudskoj auri nisu točno smještene jedna pored druge; nisu smještene isključivo u odvojenim dijelovima prostora, već se međusobno prožimaju na različite načine, sve tri vrste se mogu vidjeti u međusobnoj igri na jednom mjestu aure, kao što se može vidjeti i čuti fizičko tijelo, naprimjer zvono, u isto vrijeme. To auru čini izuzetno složenom pojavom, jer imate posla, da tako kažemo, s tri aure koje se međusobno prožimaju. Ali može vam biti jasno ako svoju pozornost naizmjence usredotočite na jednu od ove tri aure. U nadosjetilnom svijetu tada činite nešto slično onome što činite kada, naprimjer u osjetilnom svijetu, zatvorite oči - da biste se potpuno prepustili dojmu glazbenog djela. 'Vidjelac' ima, da tako kažemo, tri različita organa za tri vrste boja. A da bi nesmetano promatrao, može utiscima otvoriti jednu ili drugu vrstu organa, a zatvoriti druge. Kod 'vidovnjaka' se u početku može razviti samo jedna vrsta organa, ona za prvu vrstu boja. Takva osoba može vidjeti samo jednu auru; ostale dvije mu ostaju nevidljive. Isto tako, može biti osjetljiv na prve dvije vrste, ali ne i na treću. Viša razina 'dara vida' sastoji se dakle u činjenici da osoba može promatrati sve tri aure i naizmjenično usmjeravati pozornost na ovu ili onu u svrhu proučavanja.
Trostruka aura je nadosjetilno vidljivi izraz čovjeka. U njoj su izražena tri člana: tijelo, duša i duh.
Prva aura je odraz utjecaja koje tijelo vrši na ljudsku dušu; drugu karakterizira vlastiti život duše, koja se uzdigla iznad onoga što je neposredno osjetilno ali još nije posvećena službi vječnom; treća odražava vlast koju je vječni duh stekao nad prolaznim čovjekom. Kada se daju opisi aure - kao što se ovdje dogodilo - mora se naglasiti da je te stvari ne samo teško promatrati, nego ih je prije svega teško opisati. Stoga nitko takve opise ne bi trebao smatrati ničim drugim nego sugestijom. Za 'vidovnjaka' u prirodi aure je izražena osobitost duševnog života. Kada se susreće sa životom duše koji je potpuno posvećen odgovarajućim osjetilnim porivima, željama i trenutnim vanjskim podražajima, on prvu auru vidi u upečatljivim nijansama boja; druga je pak samo slabo razvijena. U njoj se mogu vidjeti samo rijetke tvorevine boja; ali treća se jedva naslućuje. Tu i tamo pojavi se samo svjetlucava iskra boje, koja pokazuje da i u takvom raspoloženju duše ono vječno živi u čovjeku kao predispozicija, ali da je potisnuto izrazitim djelovanjem osjetilnog. - Što se više osoba udaljava od svoje instinktivne prirode, prvi dio aure postaje manje nametljiv. Drugi dio se potom sve više povećava i svojom svjetlosnom snagom sve potpunije ispunjava tijelo boje unutar kojeg živi fizički čovjek. - I što se čovjek više dokazuje kao 'sluga vječnoga', pojavljuje se čudesna treća aura, dio koji svjedoči koliko je čovjek građanin duhovnog svijeta. Jer kroz ovaj dio ljudske aure božansko jastvo zrači u zemaljski svijet. Onoliko koliko ljudi pokazuju tu auru, oni su plamenovi kroz koje božanstvo obasjava ovaj svijet. Kroz ovaj dio aure pokazuju koliko znaju živjeti, ne za sebe, već za vječno, istinito, plemenito, lijepo i dobro: u kojoj su mjeri natjerali svoje usko jastvo da se žrtvuju na oltaru velikog procesa svijeta.
Aura stoga izražava ono što je čovjek napravio od sebe tijekom svojih utjelovljenja.
Sva tri dijela aure sadrže boje različitih nijansi. Ali karakter tih nijansi mijenja se s razinom ljudskog razvoja. - U prvom dijelu aure vidi se nerazvijeni instinktivni život u svim nijansama od crvene do plave. Ove nijanse imaju mutan, nejasan karakter. Nametljive crvene nijanse ukazuju na osjetilne želje, tjelesne želje, ovisnost o užicima nepca i želuca. Nijanse zelene se, čini se, nalaze osobito kod onih nižih naravi koje su sklone tuposti, ravnodušnosti, koje se pohlepno prepuštaju svakom užitku, ali ipak zaziru od napora koji bi im donio zadovoljstvo. Smeđe zelene i žućkasto zelene boje aure, pojavljuju se tamo gdje strasti snažno žele neki cilj kojemu stečene sposobnosti nisu dorasle. Međutim, određeni moderni način života, zapravo rađa ovu vrstu aure.
Osjećaj sebe koji je u potpunosti ukorijenjen u nižim sklonostima, to jest predstavlja najnižu razinu egoizma, pokazuje se u nejasnim žutim do smeđim tonovima. Sada je jasno čak i da životinjski instinktivni život može poprimiti ugodan karakter. Postoji čisto prirodna sposobnost samožrtvovanja, koja se u velikoj mjeri već može naći i u životinjskom carstvu. Ovaj razvoj životinjskog nagona nalazi svoje najljepše savršenstvo u prirodnoj majčinskoj ljubavi. Ovi nesebični prirodni instinkti izraženi su u prvoj auri, u svijetlo crvenkastim do ružičasto crvenim nijansama boje. Kukavički strah i strah od osjetilnih podražaja, pokazuje se smeđe plavim ili sivo plavim bojama u auri.
Druga aura opet pokazuje veliki izbor stupnjeva boja. Snažno razvijen osjećaj sebe, ponos i ambicija izraženi su u smeđim i narančastim oblicima. Radoznalost se izražava i kroz crveno žute mrlje. Jarko žuta označava jasno mišljenje i inteligenciju; zelena je izraz razumijevanja života i svijeta. Djeca koja lako uče imaju dosta zelene boje u ovom dijelu aure. Čini se da dobro pamćenje otkriva 'zelenkasto žuta' u drugoj auri. Ružičasto crvena ukazuje na dobronamjernu prirodu punu ljubavi; plavo je znak pobožnosti. Što se pobožnost više približava religioznom žaru, to više plavo prelazi u ljubičasto. Idealizam i ozbiljnost u životu u višem smislu vidi se kao indigo plava.
Primarne boje treće aure su žuta, zelena i plava. Jarko žuto se pojavljuje ovdje kada je razmišljanje ispunjeno visokim, sveobuhvatnim idejama koje pojedinca zahvaćaju kao dio cjeline božanskog poretka svijeta. Ova žuta ima zlatni sjaj kada je razmišljanje intuitivno i ima potpunu čistoću osjetilnih predodžbi. Zelena izražava ljubav prema svim bićima; plava je simbol nesebičnog žrtvovanja za sva bića. Ako se ta sposobnost samopožrtvovnosti poveća do točke jake volje koja se aktivno stavlja u službu svijeta, plava boja posvijetli u svijetloljubičastu. Ako su, unatoč razvijenom duševnom biću, ponos i čast još uvijek prisutni, kao posljednji ostaci osobnog egoizma, onda uz žute nijanse ima i onih koje naginju narančastoj. - Mora se, međutim, primijetiti, da su u ovom dijelu aure boje vrlo različite od nijansi koje smo navikli vidjeti u svijetu osjetila. 'Vidovnjak' je ovdje suočen s ljepotom i uzvišenošću s kojom se ništa u običnom svijetu ne može usporediti. - Ovaj prikaz 'aure' ne može ispravno procijeniti nitko tko ne pridaje značaj činjenici da 'vidjeti auru' znači proširenje i obogaćivanje onoga što se percipira u fizičkom svijetu. Proširenje koje ima za cilj prepoznati oblik duševnog života, koji duhovna stvarnost ima izvan svijeta osjetila. Cijeli ovaj prikaz nema nikakve veze s tumačenjem karaktera ili misli osobe iz halucinirane aure. Nastoji se proširiti znanje o duhovnom svijetu i nema nikakve veze sa sumnjivom vještinom čitanja ljudskih duša iz njihove aure.