.- 3. Treće predavanje, Berlin, 23 siječnja 1914 (I građevina postane čovjek)
Potreba oblikovanja građevine u Dornachu i okolnih zgrada u jedinstvenu cjelinu. Staklarija, kotlovnica i stanovi naseljenika. Idealan arhitektonski stil za kuće naseljenika: vanjski oblik kao izraz unutarnjeg sklada onih koji u njemu žive.
Moji dragi prijatelji! U vezi s izgradnjom našeg Johannesbau u Dornachu, dogodilo se da je jedan broj naših prijatelja, naših članova, osjetio želju stvoriti dom oko ili u blizini ovog Johannesbau, a tamo već imamo nekoliko članova koji su se prijavili za akviziciju nekretnina, u nadi da će stvoriti domove tijekom cijele godine ili za neko vrijeme u godini. Naravno, dragi prijatelji, riječi koje ću upravo u ovom trenutku izgovoriti, nadovezujući se na ono što je upravo rečeno, nisu zamišljene kao da se želim ni najmanje miješati u ono što ovi kolonisti rade oko Johannesbau u Dornachu. Samo se po sebi razumije da prema načinu na koji gledamo na naš antropozofski pokret, sloboda svakog pojedinog člana mora biti zaštićena u najvećoj mogućoj mjeri. Dakle, ne moram govoriti da ne bih čak ni nagovijestio prisilu u ovom ili onom smjeru; ali ću si dopustiti da vam se obratim i izrazim neke želje.
Nije li istina, sada ćemo imati Johannesbau kao takav u Dornachu, za koji smo pokušali pronaći arhitekturu u potpuno novom smislu, da u oblicima zgrade izrazi ono što želimo, i stvorimo nešto što, u već spomenutom smislu, da može predstavljati na samo dostojan, već i prikladni ovoj za našu stvar.
Dr. Grosheintz vam je raznim ilustracijama predstavio napore koji su uloženi s tim ciljem. Ako bude dovoljno sredstava, u neposrednoj blizini Johannesbau bit će izgrađeni objekti, pojedinačne kuće koje ste već vidjeli u neposrednoj blizini Johannesbau-a. I te će se kuće nastojati izgraditi tako da njihov umjetnički dizajn doista može činiti cjelinu s planom samog Johannesbau.
Mnogo je stvari potrebno da bi se došlo do takve cjeline. Mi smo - to je bilo u prirodi stvari, ne treba nam veće mjerilo i ne možemo ga priuštiti - imali priliku do sada provesti opisanu ideju za malu kuću koju vidite (model), a koja bi u početku trebala poslužiti za izradu staklenih prozora u njoj; tako da g. Rychter i možda još netko mogu ostati tamo i u drugim sobama se mogu raditi vitraji. Druga stvar koju moramo pogledati, a koja u određenoj mjeri već ima dosta određen oblik, takozvana je 'kotlovnica'. Kotlovnica je morala biti projektirana imajući na umu moderni armirani beton. I tako je trebalo riješiti problem, kako takav gigantski dimnjak - bilo bi naravno grozno kad bi stajao kao danas dimnjaci u blizini zgrada - kako napraviti takav dimnjak u vezi sa zgradom, arhitektonski, s odgovarajućim materijalom na umu.
U obliku male figure koju vidite ovdje u maketi, i u onome što je Dr. Grosheintz prikazao kao kopiju ove kotlovnice, imate pokušaj rješavanja arhitekture ove zgrade. A kad jednom bude stajala, pogotovo kada se zagrije - jer dim koji izlazi iz dimnjaka dio je arhitekture - tada će se možda moći osjetiti da ovi oblici imaju smislenu ljepotu unatoč svojoj prozaičnoj namjeni. Možda će se moći osjetiti, upravo zato što je zadaća građevine stvarno izražena u obliku, da su ti oblici oblikovani, ne samo prema načelima stare uporabne arhitekture, nego i tako da je došlo do unutarnjeg estetskog oblikovanja. Razmišljajući o dvije razmaknute kupole koje su različito oblikovane na različitim stranama, i na dimnjaku iskaču, u ne može se reći 'lisnate' tvorevine, jer je član koji je vidio ovu maketu našao da su 'uholike'; ali to ne treba definirati kao takve oblike, oblici samo moraju biti ispravni, svi ovi oblici omogućit će ljudima da osjete da se čak i takva zgrada, koja se koristi za grijanje na vrlo moderan način - iz nje će se grijati Johannesbau i zgrade neposredno oko njega - da se može dovesti u estetski ugodne oblike.
Što se toga tiče - ostalo je dakle samo provizorno, a pokazat će se koliko je provizorno - da bi se znalo što je potrebno za ovu formu, potrebno je imati i točne, konkretne podatke za sve što će se u njoj događati, kojoj namjeni treba služiti. Htio bih reći: ako znate koliko prostorija se koristi, za koje namjene, koliko vrsta stubišta, koliko vrsta pogleda i slično se želi, i gdje se točno nalazi zgrada o kojoj se radi u odnosu na Johannesbau, prema sjeveru ili jugu, tada se za svaku takvu specifikaciju može pronaći odgovarajuća arhitektura.
Zato će biti potrebno da se svi oni prijatelji koji žele postati kolonisti i razmišljaju graditi nešto u blizini Johannesbau, doista, barem u širem smislu, malo pridržavaju onoga čemu se mora težiti za zgrade u neposrednoj blizini Johannesbau, ako želimo biti vjerni svojim načelima. Prije svega, vanjski dizajn, cijeli stil, za vanjski svijet bi morao jasno pokazati da sve ove kuće pripadaju zajedno, čine cjelinu. Čak i kad bi se između njih nalazile druge kuće, ipak bi bilo poželjno da same kuće koje grade kolonisti budu građene tako da se iz njih vidi da pripadaju ovoj cjelini. Netko će možda u vanjskom svijetu reći: Ovo su uvrnuti ljudi! Pa dobro, ali to treba osjetiti - bez obzira gleda li se potvrdno ili negativno, makar to bilo i narušeno drugim stvarima koje stoje između - da kompleks zgrada pridruženih Johannesbau čini idealnu cjelinu.
To je jedan aspekt koji stvarno treba razmotriti. Ali drugi je da stvarno želimo nešto što je značajno za kulturni razvoj današnjice. Želimo, dragi prijatelji - a to možete vidjeti i po oblicima samog Johannesbau - da se naš duhovno-znanstveni stav zapravo pretoči u arhitektonski stil i u umjetničke forme na svim područjima. Onoliko malo koliko bismo nekome tko nas danas upita: 'Koji je najbolji način vježbanja plesne umjetnosti?' reći: 'Idite nekome tko ima ovu ili onu metodu.' već bismo bili prisiljeni tražiti svoju u euritmiji, moramo naučiti tražiti svoje i u drugim oblicima umjetnosti i time dati nešto onima koji žele razumjeti, što je možda doista jedino moguće za tako produktivnu duhovnu struju kakvu daje znanost duha.
Često sam skretao pozornost na to kako su mi u ušima odzvanjale riječi arhitekta Wilhelm Ferstel-a, nakon što je sagradio Bečku zavjetnu crkvu i bio izabran za rektora Tehničkog sveučilišta u Beču, kada je držao predavanje o arhitekturi; suština njegovog predavanja je bila: arhitektonski stilovi nisu izmišljeni! - Ovoj se tvrdnji može štošta prigovoriti, može se i dokazati, oboje može biti jednako točno. Oni nisu izmišljeni, arhitektonski stilovi, ali iz točnosti te tvrdnje ne slijedi da se jednostavno uzme gotički arhitektonski stil, kako je Ferstel uzeo, i stavio malo veće ukrase, ovaj konfekcijski pristup primijenio na Wiener Votivkirche. Također, iz te rečenice uopće ne proizlazi da se arhitektonski stilovi u sadašnjici mogu formirati samo modificiranjem starih stilova u eklektičkom smislu, takoreći, spajanjem i onda stvarajući ovo ili ono.
Duhovno-znanstveni pogled na svijet treba pokazati da je u arhitektonski stil moguće unijeti oblike iz duhovnog života. I treba pokazati svijetu da je to moguće i u privatnoj kući. Trebali bismo razumjeti naš cilj s ovog gledišta. Budući da možemo krenuti s ove točke gledišta, stvoriti ćemo neizmjerno značajnu idealnu vrijednost za našu kulturu.
Stoga bi svakako bilo lijepo, bez utjecaja na slobodu bilo kojeg člana, da se kolonisti okupe i svojom voljom, uz poznavanje naših načela, donesu nešto jedinstveno. Budući da se to ne može promijeniti - moglo bi se kasnije - moramo računati s faktorom da postoji kuća u blizini Johannesbau koja se sada ne može ukloniti i nije lijepa; ali jednostavno je tu, i nije bitno da sve učinimo 'lijepim', već da ono što radimo učinimo lijepim u našem smislu.
Želim reći, stvarno me rastužilo na određeni način, kada sam u proteklih nekoliko tjedana vidio građevinske planove, prijedloge za kuće koje tamo trebaju graditi kolonisti. Oni su, naravno, projektirani s najboljim namjerama, ali su pokazali svu odvratnost, gadost užasnog arhitektonskog stila. Stvarno se može drugačije ako imate volje za to. Razumije se, da se na kojekakve smetnje i mora računati, ali koja to nova struja, koja je došla u svijet, ne nailazi na smetnje?
Ne želim se miješati u ono što bi možda već sutra moglo nastati kroz ujedinjenje članova kolonije - odnosno samih kolonista; ali činilo bi me tužnim ako bi se pojavilo nešto drugo osim onoga što je upravo rečeno. Svakako će biti moguće, ako uložimo svu svoju dobru volju, da se ono što je upravo opisano obistini. Naravno, ako kolonisti nemaju strpljenja čekati dok ne dođe vrijeme da im se pokaže kako bi ovo ili ono moglo biti učinjeno, tada iz toga neće proizaći ništa zadovoljavajuće.
Iako je razumljivo da se nekima od kolonista možda žuri da dobiju svoj građevinski projekt, bilo bi poželjno da kolonisti koji su ozbiljni u vezi s našim ciljem imaju malo strpljenja, kako bi se stvari odvijale u skladu s namjerama, za koje ne mogu reći da su naša volja, već da proizlaze iz onoga što možemo izvući iz duhovno-znanstvenog pogleda na svijet. To bi zapravo moglo rezultirati nečim što bi svijetu dalo povoda za podsmijeh. Neka bude tako! Ali vrijeme za smijeh će doći kraju. Da se nikada ne učini nešto slično, nikada se ne bi napredovalo u ljudskom razvoju.
Nitko ne bi trebao misliti da će, ako slijedi osnovna načela o kojima sam govorio, imati i najmanju neugodnost u svojoj kući. Ali jedno će biti potrebno: da svaki od kolonista ne ide svojim putem, da tako kažem, nego da se ono što se radi, to radi u određenom skladu, tako da međusobno raspravljaju i drže se jedan drugoga.
Ono zbog čega će cijela kolonija izgledati kao idealna cjelina u arhitektonskom stilu biti će vanjski otisak sklada, koji je unutarnji. Kažem ovo što ću sada reći, dijelom kao želju, dijelom kao hipotezu, dijelom kao nešto, da, ne znam ni sam koju bi riječ izabrao: to bi trebao biti otisak unutarnjeg sklada onih koji žive u ovoj koloniji!
U smislu Antropozofskog društva, bit će nemoguće da i najmanji nesklad ili međusobna nesnošljivost ili čak loša riječ ikada ode od jednog do drugog člana ove kolonije, ili čak i obična grimasa. I biti će lijepo ako se izlije preko svega u vanjskim oblicima, da tako kažem, personificirani mir. Ali čak i kad bi se stvarno dogodilo da neka sitnica u umu uzrokuje da netko napravi grimasu, pa, budući da oblici potiču misli, njegove oči s grimasom na licu će se okrenuti prema oblicima univerzalnog mira, i miran osmijeh će odmah prijeći preko lica s grimasom.
Ako sve ovo uzmemo u obzir, onda doista imamo razloga za poticaj da stvorimo nešto jednoobrazno. Nemojte misliti da će ova uniformnost značiti da je jedna kuća kao druga. Baš suprotno. Kuće će biti vrlo različite jedna od druge i sve će imati vrlo individualan karakter. Ljudski organizam ne nastaje govoreći: ruka je ovakva, šaka je ovakva....[praznina u tekstu]. Ako stavite ruku ili šaku na vrh umjesto glave, organizam nikada ne bi mogao nastati. Isto tako, oblik kuće koji je ispravan s jedne strane neće biti ispravan s druge strane. Za naše potrebe, o svemu ovome treba duboko promisliti.
A onda, kada budemo u mogućnosti sve to uprizoriti, onda postoje i drugi aspekti koje treba razmotriti. Zamislite samo, bili smo ujedinjeni ovdje ovaj tjedan. U ponedjeljak se tamo u susjednoj sobi sastalo neko teozofsko društvo s predavanjem o ovom i onom; drugi dan se drugo društvo susrelo s nečim drugim, a treći dan čak i 'antropos' društvo i tako dalje. Zamislite samo da bi se moglo dogoditi da se sin, kći, unuk ili nećak ili bilo koja takva osoba jednog od naših članova, pridruži nekom 'antropos' društvu ili čak nekom teozofskom društvu, i ako bi došlo do toga da bi jednog dana kuće iz naše kolonije naslijedili takvi članovi obitelji, ne bismo imali samo predavanja drugih društava kao 'susjedskih' nego bismo imali i poglede na svijet i tako dalje, ovih društava u našoj sredini.
Stoga, možda već danas trebamo razmišljati o tome koje poteškoće mogu narasti tijekom vremena i kako se tim poteškoćama može oduprijeti. Moći će se oduprijeti samo ako se stvori takva unija kolonista putem koje se mogu pronaći načini i sredstva da posjedi članova antropozofskog društva stvarno ostanu članovima antropozofskog društva u budućnosti. Kako se to može učiniti na različite načine, postat će vam jasno sutra kada budete razgovarali o praktičnim načelima. Naravno, to nikada ne bi trebalo utjecati na nasljednike, ali i bez utjecaja na nasljednike može se stvoriti mogućnost da ono što netko ima u koloniji ne može biti proslijeđeno nasljednicima koji nisu članovi antropozofskog društva.
Održavanje ove kolonije da bude sastavljena od članova antropozofskog društva bilo bi vrlo poželjno; ali ne razmišljati samo o tome kako je lijepo tamo živjeti, kako je lijepo ne biti daleko od događanja u Johannesbau i tamo biti s antropozofima. Samo razmišljati o tome na takav način, manje je od svega u skladu s našom duhovnom strujom. Činjenica da danas naša duhovna struja još mora biti povezana s određenim žrtvama postaje očigledna kada se principi, impulsi naše duhovne struje prenesu u praktičnu stvarnost. Trebalo bi biti više-manje samo po sebi jasno da naše kuće ne može graditi bilo koji arhitekt koji je potpuno izvan našeg kruga. Nije potrebno reći da želimo izraziti antropozofski karakter kolonije.
Ovo su određene točke koje sam vam želio iznijeti, naravno, kao što sam rekao, ne kao prisilu, već kao nešto što ćete, ako razmislite, priznati da se ne može izbjeći ako išta treba proizaći iz cijele stvari našeg Johannesbau i time služiti našoj antropozofskoj stvari.
Vidite, morali smo otići iz Münchena jer tamo nismo naišli na razumijevanje, u početku čisto za ono što smo htjeli umjetnički. Tamo vani u Dornachu, gdje sada možemo biti, možemo se staviti u poziciju da formiramo model za ono što bi naša duhovna struja trebala donijeti u budućnosti. I bilo bi pogrešno shvaćanje našeg pokreta ako to ne bismo htjeli učiniti, ako bismo dopustili da nas sitničavost ili bilo što drugo spriječi da se pridržavamo točaka o kojima smo raspravljali. Uglavnom, svatko tko tamo želi graditi trebao bi shvatiti da je nužno da se pridruži uniji kolonista. Možda bi čak bilo najbolje da se umjetnički aspekt stvari podvrgne svojevrsnom odboru ili komisiji. Ne morate to forsirati, da su svi kolonisti stvarno složni i kažu jedni drugima: najbolje bi bilo podnijeti komisiji ono što bi se trebalo graditi, urediti i tako dalje. Ako to stvarno možemo provesti, budući da smo kolonisti, pokazujemo: kada više nas možemo prožeti zajedničkom voljom, i toj volji možemo dati smjer, koji je unaprijed određen našim antropozofskim pogledom na svijet, tada ćemo tu stvoriti nešto uzorno. A ono što se ovdje pojavi bit će test koliko je dobro ili loše naš cilj shvaćen. Za svaku kuću koju je arhitekt sagradio kao čudovište, reći će se: novi dokaz koliko danas ima malo razumijevanja u odnosu na naš antropozofski pokret! A za svaku kuću koja će biti formalni izraz našeg antropozofskog pogleda na svijet, reći će se: kako nas može usrećiti činjenica da ovaj ili onaj već imaju unutarnje razumijevanje onoga što želimo!
Jako bi volio ako bi se ostvarilo ono što sam namjeravao za ovu generalnu skupštinu. Željeli bismo vidjeti što se može dogoditi sutra, na temelju teze: kako bismo mi, svatko od nas, trebali najbolje antropozofski djelovati među našim bližnjima, i kako najbolje pokazati svoj antropozofski pogled na svijet i svoje iskustvo staviti u službu svijeta? - na ovoj generalnoj skupštini odvijala bi se vrlo poticajna slobodna rasprava. Ali, dragi prijatelji, samo pokušavajući iznijeti mudrost antropozofskog pokreta muškarcima ili ženama, ne činimo ono što moramo učiniti ako u svijetu želimo stvoriti temelj za naš pokret. Zaista se moramo pobrinuti da se ono što nam je dano kao duhovno znanje, bude primjereno utjelovljeno u onome što se stvara izvan nas, kao što su drevni arhitektonski stilovi bili utjelovljenja drevnih kulturnih ideja.
Ako tamo uspijemo stvoriti nešto stvarno jedinstveno, i tu uniformnost zakonski zaštitimo kao nešto što antropozofski pokret treba očuvati, onda smo pružili dokaz da razumijemo naš pokret. Ako bi se dogodilo da nam dosta takvih umjetničkih elemenata - i u graditeljskim i u drugim oblicima - svjedoči za to: antropozofski pokret je već shvaćen!
Iskreno, ne želimo biti sekta, bilo kakva zajednica koja zastupa i širi ovu ili onu dogmu. Želimo biti nešto što ozbiljno shvaća kulturne zadatke. Ali u slučaju Johannesbau i kolonije s njim povezanom, to možemo učiniti samo ako se ponašamo u duhu onoga što je upravo rečeno.
Mislim, dragi prijatelji, mislim da sam u ovo malo riječi mogao dati neka gledišta za kolonizaciju Johannesbau.