.- 6. Šesto predavanje, Dornach, 27 listopada 1923
Djelovanje tvari u svemiru i ljudskom tijelu: željezo i natrij.
Željezo je posvuda u svemiru kako bismo mogli imati slobodnu volju. Natrij se širi svugdje u svemiru kako bismo uopće mogli imati glave. Da bi se izgradili naši udovi, klor se mora spojiti s vodikom u klorovodičnoj kiselini. Ono što ulazi u osobu iz klora mora biti pravilno povezano s željezom. Mars je kreator željeza u našem planetarnom sustavu, Merkur je u srodstvu s klorom. Sunčeva snaga u ljudima okuplja klor i željezo. Terapija zlatom. Izbjeljivanje kod mladih djevojčica i promuklost kod dječaka pri promjeni glasa.
Dobro jutro gospodo. Je li nekome nešto palo na pamet?
Pitanje: Vjerujem da očekujemo od Dr. Steinera neke dodatne pimjedbe o zvijezdama.
Rudolf Steiner: Pa, pokušati ću nadograditi ono što smo rekli prošli puta kako bismo to proširili. Želim kratko ponoviti: Primijetili smo da je sve što se redovito događa u svemiru, pa recimo, primjerice, ono što uzrokuje dan i noć, kretanje Sunca ili godišnja doba, da je to također povezano s onim što je potrebno u čovjeku. Kod čovjeka je potrebna izmjena budnosti i spavanja, unos hrane i tako dalje. Neophodan je redoviti ritam disanja, cirkulacije krvi i tako dalje. Ako sve to ispitamo kod čovjeka, to ima veze s onim što se u astronomiji može izračunati kao regularno. S druge strane, ono što se ne događa tako redovito – što se može izračunati na određeni način, ali se ipak ne događa redovito, naprimjer, komete i meteori – te su pojave povezane s onim što je slobodna volja u čovjeku, s onim što rađa slobodnu volju u čovjeku.
Prije svega potrebno je pogledati stvar koja je posebno važna, koje ima obilno na Zemlji, ali također i posvuda u kozmosu, i koja je u tim meteorima kada padaju na Zemlju. To je željezo. Na našoj Zemlji postoji toliko željeza da se može reći: Cijela moderna kultura i civilizacija svoje postojanje zapravo duguju željezu. - Zamislite samo čemu sve željezo služi! Tek se od nedavno počinu proizvoditi svakakve stvari koje nisu željezne; ali kroz posljednja dva stoljeća sve što se zapravo pojavilo, što je donijelo i sadašnje pomake i sadašnje socijalne uvjete, doista se dogodilo kroz željezo. Moramo pretpostaviti da je željezo prisutno svuda u kozmosu, jer kada bilo što padne na Zemlju, napravljeno je od željeza.
Razmotrimo sada željezo u vlastitom tijelu.Vrlo je čudno da kada osoba uđe u zemaljski život uživa u onome u čemu željeza ima najmanje, u mlijeku. Majčino mlijeko ne sadrži gotovo ništa željeza. Tako da možemo reći: Čovjek tek tijekom života počinje unositi željezo hranom. - Što to znači?
Da, gospodo, kad pogledamo bebu, naravno, ona se jako trza; zasigurno sanja. Ali dijete još nema slobodno mišljenje niti ikakvu slobodnu volju. U mjeri u kojoj postiže slobodu volje, to zavisi o unosu željeza. Dakle, iz ovoga vidite da je željezo zapravo potrebno za slobodnu volju. A ako naiđete na čovjeka koji je promukao ili ima vrlo slab glas i želite znati što je doista uzrok tome, tada prije svega treba istražiti dobiva li dovoljno željeza. Ako dobiva malo željeza to se prije svega pokazuje u nedostatku volje izražene u govoru. Zato, ako vidite nekoga tko može dobro urlati, ne trebate se brinuti dobiva li dovoljno željeza; ali ako imate osobu koja jedva izgovara svoje riječi, onda možete pretpostaviti kako toj osobi nedostaje željeza. Tako se može reći: Iz ovoga se izvana vidi da je čovjeku potrebno željezo upravo za njegovu slobodnu volju. Na taj način također možemo lako razumjeti da je ono što u svemiru leti kao željezo, ono što je u Zemlji kao željezo, povezano s onim što je čovjekova volja, što je čovjekova slobodna volja.
No sada, sve što se događa na Zemlji ima veliki utjecaj i na sve ostalo. I moramo biti načisto s činjenicom da nas željezo ne oblikuje u potpunosti niti također u potpunosti tvori svemir, jer bismo u protivnom bili željezni ljudi. To bi bilo jako dobro za našu snagu, ali ne bismo mogli učiniti ništa drugo. Stoga moramo pogledati nešto što sa željezom može tvoriti spojeve.
Pa gospodo, već sam vam rekao: Soda, koju sam vam neki dan jasno opisao, osobito je važna za sve što je povezano s mišljenjem u nama; jer soda je natrijev karbonat, ugljična kiselina i natrij. Natrijev karbonat mora peckati u glavi. Sve što je povezano s našim mišljenjem, s našom glavom, s onim što je povezano s činjenicom da imamo unutarnje svijetlo, povezano je sa sodom. Sjećate se, rekao sam to neki dan.
No, također ste vidjeli da ako bi nešto poput sode trebalo biti prisutno u nama, moramo apsorbirati kisik u zraku. Kisik u zraku unosimo disanjem, jer se zrak sastoji od kisika i dušika; i od mnogih drugih tvari ali one ne igraju tako veliku ulogu. Kisik unosimo disanjem. U nama nastaje ugljik. Mi ga u sebi stvaramo hranom. Kisik u nama se kombinira s ugljičnom kiselinom i natrijem, a zatim dobivamo natrijev karbonat, sodu. Soda je jako važna za naše glave. Natrijev karbonat, dakle to je soda, imamo je u sebi, i zapravo nam se stalno želi pojavljivati u glavi. I u reprodukciji ima svoju ulogu, kao što sam vam jednom rekao. Dakle, soda igra veliku ulogu u nama.
Ali sada vam želim nešto objasniti. U jednom trenutku – bilo je to davno – razgovarao sam s vama o bojama. Glavne boje vidite u dugi. U dugi su ljubičasta, plava, zelena, žuta, zatim narančasta, i zatim crvena. To su boje koje se nalaze u dugi. Pa, vidite, kad imate ove boje u dugi, njih stvara priroda. Ali također možete stvoriti ove boje tako da sobu potpuno zamračite, ostavljajući samo jednu svjetlosnu rupu u prozoru [crtanje na ploči]: Ovdje imate prozor, tamo je rupa za svijetlo, tamo svjetlo pada. Sada je ovdje postavljena staklena prizma, stakleno tijelo; propuštate svjetlost i dobivate boje iznutra, baš kao što imate u dugi. Zatim ih možete projicirati na zid.
Pa, gospodo, ovaj slijed boja, ovaj kontekst boja, koji se poput duge, također pojavljuje kroz prizmu, ima posebnost da se zapravo ispravno pojavljuje samo kada sagorijevate plin ili kada koristite sunčevu svjetlost; ali ako se koriste druga tijela dobivate samo pojedinačne boje. Naprimjer, pod određenim okolnostima, sve može biti tamno s desne i lijeve strane, samo ovdje u sredini lijepa žuta linija. Što ova žuta linija znači?
Ako uzmete plamen i stavite u ovaj plamen ono što sam ovdje zapisao, natrij, i zapalite to u plamenu, dobit ćete ovu žutu liniju, ne crvenu već ovu žutu. Dakle, ako uzmete plamen, pustite svjetlost da prođe kroz rupu, uzmete prizmu, nećete dobiti solarni spektar, već žutu liniju. Ako uzmete samo malo natrija i stavite malo natrija u cijeli ovaj prostor, odmah ćete dobiti onu lijepu žutu liniju! Ne mora biti puno natrija – svuda je ova lijepa žuta linija; u najmanjoj količini natrij daje ovu prekrasnu žutu liniju.
Čudno je da ako netko gleda u kozmos negdje, a odatle ne solarni spektar, već žutu liniju odnekud u otklonu solarnog spektra, dobiva ovu žutu liniju natrija gotovo posvuda. To je opet dokaz da je natrij rasprostranjen svuda u kozmosu. E sad, ako se pitate zašto je ovaj natrij toliko raširen? – tada morate sebi dati odgovor: kako bi mogao postojati ovaj natrijev karbonat, ova soda. – Rasprostranjena je posvuda kako bi ljudske glave mogle postojati. Željezo je prisutno svuda u svemiru kako bismo mogli imati slobodnu volju. Natrij je posvuda kako bismo mogli imati glave. Da u svemiru nema natrija, za nas ne bi bilo moguće imati glave.
Pa, što mora postojati da bismo kao ljudi mogli imati glave? Mora postojati ugljična kiselina, odnosno ugljik i kisik, a mora postojati i natrij. Rekao sam vam da je natrij prisutan svuda u kozmosu. Ugljik imamo u sebi. To se u nama stalno stvara hranom. Ponovno se uklanja samo zato jer ne želimo biti mrtva osoba od ugljika, već živa osoba, koja tvar uništava a zatim je opet stvara. Ali mi stvaramo ugljik posvuda. Dakle, sami imamo ugljik, uzimamo kisik iz zraka, natrij iz svemira. Oni moraju biti prisutni kako bismo imali glave.
Sada vidite da bismo na ovaj način, kad bi samo ono što sam vam sada rekao bilo prisutno u kozmosu, mogli imati glavu i mogli bismo imati slobodnu volju. No. što bi nam slobodna volja pomogla kao ljudskim bićima da nemamo ruke i noge kako bismo mogli koristiti slobodnu volju? Da, vidite, za to moramo moći jesti. Kako bismo uopće mogli biti izgrađeni od zemaljskih tvari, moramo imati mogućnost prehrane. To ovisi o činjenici da u trbuhu imamo nešto slično onome što imamo u disanju. Udišemo kisik; izdišemo ugljični dioksid. Da nismo izdahnuli ovaj ugljični dioksid, biljke ne bi imale ugljik, jer ga uzimaju iz ugljičnog dioksida ljudi i životinja. Dakle, biljke su izgrađene od onoga što ljudi i životinje izdahnu. To je tako. Kisik nam oduzima ugljik. Povezuje se s našim ugljikom. Ali prvo moramo proizvesti ovaj ugljik, prvo ga moramo imati. Da bismo to učinili, moramo u sebe uzeti hranu. Kisik je užasno pohlepan za ugljikom. Ako kisiku ne želimo dati ugljik, odmah ćemo imati napade gušenja ako ugljični dioksid ne može izaći. Uskoro ćemo se ugušiti! Znači, kisik je pohlepan. I naš želudac mora unositi hranu. Kao što kisik apsorbira ugljik i tvori ugljični dioksid, tako i naš želudac mora doista pohlepno apsorbirati ugljik. Naš želudac je vrlo pohlepan gospodin, zapravo želi hranu.
Sada bismo mogli zamisliti da ako bi kisik bio u tom želucu, mogao bi izaći kroz usta i nos. Tamo je kisik; upija ugljik. Stoga u želucu mora postojati nešto što također služi procesu upijanja hrane. I to je također unutra: tvar poput kisika nalazi se u želucu i stalno se izlučuje. To je klor. Već sam vam rekao za sodu da se koristi za izbjeljivanje, posebno za rublje. No, klor se također koristi za izbjeljivanje, jer je u prahu za plavo pranje. To je također tvar koja ima svjetlost u sebi, koja nosi svjetlost. Klor je vrlo sličan kisiku.
Ako pogledate dišne organe, tada postoji kisik u zraku, koji neprestano izvlači ugljik iz naših tijela. U želucu imamo klor, a klor odmah privlači sav vodik, jer je pohlepan, užasno pohlepan. Zajedno s vodikom, klor stvara klorovodičnu kiselinu. Ova klorovodična kiselina koja curi našim želucem, pohlepna je za hranom. Kad hranu stavljamo u usta, najprije je mora otopiti kiselina koja se nalazi u slini, u ptyalinu. To je nešto što je poput klorovodične kiseline. Tada hrana ide u želudac. Unutar želuca nalazi se pepsin. Sličan je klorovodičnoj kiselini, samo se malo razlikuje, ali klorovodična kiselina je također u želucu. Samo zato što klorovodična kiselina postaje živa, živa klorovodična kiselina je pepsin. Pohlepno upija hranu. A ako osoba ima premalo klorovodične kiseline, odmah dobije gorak okus u ustima. Zašto? Budući da klorovodična kiselina pohlepno upija svu hranu i šalje je u ostatak tijela. Dakle, ako klorovodična kiselina ne radi ispravno, hrana koju je čovjek pojeo ostaje u želucu. Zatim opet izbije u ustima; onda ima gorak okus, kad se podigne kao plin, obloži jezik i tako dalje. Tako nešto poput klorovodične kiseline mora stalno biti aktivno u nama, osobito kako bismo izgradili udove.
I tako možemo reći: željezo nam zapravo ne bi pomoglo ako ga ne bi mogli koristiti slobodnom voljom. Moramo izgraditi svoje udove. Kako bismo mogli izgraditi svoje udove, klor mora s vodikom tvoriti klorovodičnu kiselinu. To moramo imati u sebi.
Sada promislite: Osim svega ostalog, u cijelom tijelu imate klorovodičnu kiselinu; U sebi imate ugljik i mnoge druge stvari. Čovjeka treba gledati ovako: Ako je ovo čovjek [crtanje na ploči], posvuda bi bilo solne kiseline. Ta klorovodična kiselina mora prodrijeti do malih čestica željeza u krvi. Tada čovjek postaje takva osoba koja može slobodno i snažno razvijati svoju volju. Što je dakle važno kod ljudi? Strašno mnogo ovisi o činjenici da čovjek može pravilno kombinirati željezo u sebi s onim što dolazi iz klorovodične kiseline, iz klora. To se u čovjeku stalno mora događati, kako bi se ono što dolazi iz klora u njemu ispravno spojilo sa željezom. Sada se može dogoditi da osobito u mladosti, u pubertetu, ženska tijela moraju upotrijebiti toliko snage da postanu zrela da im više ne preostaje snage da pravilno spoje ono što proizlazi iz klora, sa željezom. Zatim, s jedne strane imaju željezo; to ih opterećuje i ne može se kombinirati s onim što dolazi iz klora s druge strane, jer nedostaje snaga. Nema koristi ako se takvim djevojkama koje ne mogu kombinirati klor s željezom jednostavno daje željezo; jer mogu imati sasvim dovoljno željeza u sebi. Anemija koju razvijaju mlade djevojke nije zbog toga jer imaju premalo željeza, već se željezo ne može kombinirati s klorom. Stoga u njima treba razviti tu silu koja željezo dovodi do klora.
Pa, gospodo, vidite, ako pogledate željezo, i onda kada pogledate u kozmos, postaje očito da je željezo povezano s Marsom. Mars je zapravo tvorac željeza u našem planetarnom sustavu. To se može utvrditi kroz čovjekov odnos s Marsom. Ovdje sam već govorio o takvim stvarima, a to ću činiti i u budućnosti. Dakle, željezo je povezano s Marsom.
Ako provjerimo: Što ima snažan utjecaj na osobu ako ne proizvodi pravilno svoju solnu kiselinu, ako joj želudac ne radi ispravno? – tada vidimo: to je Merkur, zvijezda Merkur, koji je povezan s klorom. Tako da s mladom djevojkom koja je anemična možemo reći: Utjecaj Merkura, koji bi trebao imati utjecaj na želudac i njegova nastavke, te utjecaj Marsa, ne rade dobro zajedno. - Vidite, ako pogledamo prema Marsu možemo reći: On u nama stvara one utjecaje koji nam omogućuju korištenje željeza. - Mars mora biti tamo kako bismo imali snage upotrijebiti željezo. Željezo mora biti tu kako bismo mogli primijeniti ovu moć na slobodnu volju. Mars nam daje moć željeza; meteori jer neprestano ispuštaju željezo u zrak, opskrbljuju nas supstancom željeza. Dakle, možemo reći: Mars je tijelo u kozmosu koje nas tjera da na pravi način koristimo željezo, koje meteori i komete unose nepravilno.
Kad govorimo, govorimo silom Marsa u kombinaciji s kometama i meteorima. To je ljudski jezik. Navikli ste u njemu ne vidjeti ništa posebno. Ali ljudi koji danas misle ne mogu stvarno misliti, ne mogu misliti jer se okreću nečemu potpuno drugačijem od onoga što je stvarnost. To možete vidjeti u malim stvarima. Nedavno smo ovdje imali test požara. Naravno, tu se radi sve kao da je pravi požar. Katolički nedjeljni glasnik izvijestio je da je ovdje bio pravi požar koji je uskoro ugašen! Vidite, ljudi su spremni razmišljati o nečemu što se nije dogodilo, ali ne o nečemu što se dogodilo! Upravo je to ono što je danas svojstveno: ljudi razmišljaju o svemu što ne postoji, ali nemaju apsolutno nikakvog smisla za razmišljanje o onome što postoji. Tko neprestano razmišlja o onome što ne postoji, gubi svaki osjećaj za stvarnost. I to je danas toliko rašireno. Nije li istina, tko god ima osakaćeno razmišljanje – jer osakaćeno je razmišljanje ako se stalno laže – gubi svaki osjećaj za stvarnost.
Dakle, utjecaj Marsa i utjecaj komete generiraju slobodnu volju u čovjeku, i čine to da možemo koristiti svoje udove sa slobodnom voljom. Ali to u čovjeku mora djelovati zajedno s Merkurom na pravi način. Živa u našem želucu uzrokuje pravilan sastav klorovodične kiseline. Kao što nam je potrebna soda u glavi tako nam treba i ono što dolazi od klorovodične kiseline u želucu. To je jako lijepo, gospodo, jer soda daje svjetlost glavi, ali i embriju, ljudskom zametku, koji je uglavnom glava. Kad ljudsko biće dođe u pubertet, ono što je povezano s njegovim želucem preuzima klorovodičnu kiselinu. A kad se klorovodična kiselina spoji s natrijem koji je posvuda, nastaje naša kuhinjska sol. U glavi nam treba soda, s kojom se i izbjeljujemo. U želucu nam treba kuhinjska sol. To se ne konzumira samo s hranom, već se stalno stvara tako da svijetlo također može sići tamo; jer su soda i kuhinjska sol nositelji svjetlosti i propuštaju je.
Pa, gospodo, ne solimo svoja jela bez razloga. Svojim jelima dodajemo sol jer zapravo uvijek izlučujemo premalo vlastite soli. Tako održavamo vezu s prirodom. Dakle vidimo: Marsov utjecaj mora se pravilno podudarati s utjecajem Merkura. Tada će našoj volji biti na raspolaganju željezo i druge stvari potrebne u našim udovima, tako da možemo koristiti svoje udove s učinkovitom, slobodnom voljom.
U slučaju anemične djevojke možete vidjeti, naprimjer, da se ono što dolazi iz želuca i ovisi o klorovodičnoj kiselini ne spaja pravilno s željezom. Sada moramo istražiti i možda će se otkriti da greška leži u željezu, možda ima premalo željeza, svakako to može biti uzrok anemije; ili možda ima premalo klora, što također može biti slučaj. No problem je u većini slučajeva što se to dvoje ne mogu spojiti. Mars i Merkur kod ljudi se ne mogu spojiti. Obično je to uzrok anemije.
Tako je na primjer u današnjoj medicini: ljudi posvuda žele isti uzrok; ali bolesti izvana mogu izgledati isto, a iznutra mogu biti potpuno različite! Dakle, ako mlada djevojka ima anemiju, ne morate samo pitati: Ima li premalo željeza, premalo klora? – morate se i zapitati: Možda se to dvoje ne kombinira pravilno? - Ako mladoj djevojci nedostaje željeza, mora se gledati da se željezo u nju unese na pravi način. Da, ali nije tako jednostavno! Jer ako stavite željezo u želudac, kako to obično biva, tada klor mora prvo imati tendenciju, sklonost prihvaćanju željeza u želucu, inače željezo ostaje u želucu, odlazi kroz crijeva i ne dospije u čovjeka. Zato prvo moramo potražiti način kako unijeti utjecaj Merkura, utjecaj klora na ljude općenito.
I tada je od velike važnosti da željezo ne dajete samo kao željezo, već da si kažete: Željezo moram unijeti u želudac na način da se željezo nekako apsorbira od klora u želucu. - Ali za to morate pripremiti lijek, naprimjer od špinata. Špinat ima željezo. Također možete napraviti lijek od drugih tvari, recimo sjemenki anisa i tako dalje; No, glavna stvar nije koristiti špinat kakav jest – svakako može poslužiti ako ga samo pojedete – već napraviti lijek od željeza u špinatu. Tada, u načinu na koji se željezo distribuira u špinatu, postoji snaga koja može dovesti željezo do krvi. Dakle, u takvom slučaju, kada se utvrdi da nema dovoljno željeza, mora se pokušati unijeti željezo na ovaj način.
No, bolest može biti i posljedica činjenice da u želucu nema dovoljno masti da stvaranje klorovodične kiseline. Da, neki je prirodoslovac otkrio da se u anemiji proizvodi premalo klora; zbog toga je i dobila naziv kloroza. Ali prava veza nije shvaćena. Ne smije se samo pokušati unijeti klorovodičnu kiselinu u želudac jer je može biti dovoljno, pogotovo ako je unosite izvana. Poanta je u tome da klor proizvede sam želudac, da želudac ima moć stvaranja klora. Ljudima je potreban vlastiti klor, a ne onaj koji je doveden izvana! A za to je potrebno unijeti u želudac nešto pripremljeno od bakra na određeni način. Tada je želudac skloniji stvaranju klora. Vidite, uvijek treba stvari proučiti. No uglavnom to nije nedostatak željeza, niti nedostatak klora, u slučaju anemije, već se to dvoje ne može spojiti. Mars i Merkur se ne mogu spojiti u ljudima.
Da, vidite, gospodo, u svemiru postoji Sunce između Merkura i Marsa [vidi crtež]. Kao što je Mars u srodstvu s željezom, tako je i Merkur u srodstvu sa živom ili bakrom. Dakle, ako je potreban utjecaj Merkura kada nedostaje klora, i kada je potreban utjecaj Marsa kada nedostaje željeza, onda ako se to dvoje ne mogu spojiti, potrebno je pojačati djelovanje sunčevih sila koje leže između njih. Jer ono što spaja klor i željezo je snaga Sunca u ljudima. I možete je potaknuti ako date ljudima malu količinu zlata. Kada se pokuša liječiti zlatom – opet vrlo specifično pripremljenom, u protivnom opet ostaje u želucu – možete ponovno spojiti Mars i Merkur.
Vidite, postoje tri vrste lijekova koje se mogu uzeti u obzir za takve pacijente. Ne postoji lijek koji jednostavno dajete prema nazivu bolesti, već dajete pripravak od bakra, ili pripravak od željeza, koji se mora ekstrahirati iz biljke, na primjer iz špinata. Ili će možda biti potrebno zlato – ali u odgovarajućoj pripremi – kako bi se to dvoje spojilo. Jer to je ovako: Ako samo znate ono što se na Zemlji događa u ljudima, onda o ljudima ne možete ništa znati; i stvari koje izvana izgledaju isto nazivaju se istim imenima. Ali to bi bilo isto kao da koristite britvicu za rezanje mesa jer se radi o nožu. Bolest nije uvijek ista. Morali bismo reći: postoji anemija s nedostatkom željeza, postoji anemija s niskim sadržajem klora, i postoji anemija gdje to dvoje ne ide zajedno, baš kao što postoje i različite vrste noževa, britvice, stolni noževi, noževi za olovke. - Ali ljudi, zar ne, takvi su da uvijek sve slože zajedno. Baš kao netko tko kaže: Oh, ono što dolazi na stol sastojci su za ono što jedete – pa soli kavu jer je sol začin, kao i šećer! Takvi su ljudi kad viču svijetu: anemija je anemija. To je besmisleno kao i reći: sastojak je sastojak. Jer kad netko pokuša liječiti anemiju nastalu zbog nesklada, a kao da je to nedostatak željeza, radite isto što i kada solite kavu.
Vidite, gospodo, morate tražiti nešto što nije na vrhu nosa. Zaista je ovako: Naša se znanost već svela na duljinu nosa; jer kad pogledate u mikroskop, uvijek se lupne nosom. U životu nije tako lako. Ljudi kažu: Ne vidi dalje od nosa. - Oni koji danas gledaju pod mikroskop ne vide dalje od nosa! Ali morate pogledati Mars da bi vidjeli što je važno u običnom željezu. Zašto? Vezu možete pronaći samo ako izađete u kozmos. Nije poetična fikcija reći da Mars ima ovu ili onu snagu. Ne radi se o tome da se razvije neka nejasna vidovitost koja gleda prema Marsu, već se mora upoznati mnogo toga, mora se upoznati utjecaj Marsa u ljudima; onda se naravno može govoriti o Marsu, inače ne. I potpuno je isto s ostalim planetima. I možemo reći, naprimjer: Uvijek ćemo otkriti da ako nekome iznutra nešto nedostaje, kao što je slučaj kod anemije – to jest, ako se željezo ne može uhvatiti – onda to ima veze s činjenicom da Merkur na osobu ne djeluje ispravno. Ako čovjeku nešto izvana nedostaje, onda to ima veze s činjenicom da Mars nema pravi učinak na čovjeka.
Pa, gospodo, vidite, ima mladih djevojaka koje razviju anemiju. To ukazuje da unutra nešto nije u redu. Utjecaj Merkura tamo je preslab; moramo ga učiniti učinkovitijim utjecajem zlata. Ali postoje dječaci – vi ne znate da kod dječaka sazrijevanje dolazi jer se događa nešto unutarnje; dok se djevojčicama nešto događa iznutra, kod dječaka je to izvana: glas se mijenja, glas mutira – kod njih se vrlo često događa nešto drugo: kod njih se tada može pojaviti određena promuklost u glasu. Kod dječaka je to isto kao i kod anemije djevojčica – dječaci također mogu postati anemični; onda nešto iznutra nije u redu. No kada se promjena glasa ne dogodi pravilno i pojavi se određena promuklost, što se često događa, tada pravi atentator nije sila Merkura, nego sila Marsa. Iako željezo ne dolazi samo s Marsa, već i iz meteora, u svakom slučaju morate ojačati snage Marsa – a to može biti moguće sa zlatom. Kao što vidite, sazrijevanje u mladosti očituje se na različite načine: u slučaju djevojčica, više su pod utjecajem Merkura, kod dječaka, više su pod utjecajem Marsa, obično su promukli ili, ako nisu uvijek promukli, promuknu svake zime.
Ove se stvari danas moraju istražiti putem duhovne znanosti. Ostala znanost nema pojma o tim stvarima. Pa gospodo, kao što vidite, kad je anemija uzrokovana, naprimjer, nedostatkom željeza, radi se o uvođenju u želudac na odgovarajući način onoga što u biljci dovodi do prave raspodjele željeza. Čovjekovu prirodu tek upoznajemo kada je povežemo s čitavim svijetom zvijezda. Tu zapravo nije kraj, ali mora vam biti potpuno jasno da sve što na nebu vidite kao zvijezde ima odgovarajući utjecaj na ljude. Dakle, to je jako važno.
Drugi puta u srijedu ćemo se pozabaviti drugim stvarima. Možda će vam doći neto što bi htjeli znati o ovome. Tada možete i postaviti pitanje: Kako je prehrana ljudi povezana s njihovim zdravljem? - Možda ćete primijetiti nešto u uobičajenim bolestima koje izbijaju i tako dalje. Tada možemo razgovarati o tome. Zato razmislite! Možda ćete do slijedeće srijede pronaći nešto što ćete htjeti znati odmah nakon pitanja o prehrani.